Divan susret

Divan je bio jutarnji susret sa njom. Vidio sam je najprije iz daljine. Njenu tamnu pojavu. Odmah sam osjetio da ce mi biti u stanju pruziti mnogo topline i razveseliti ovo hladno jutro. Prisao sam joj blize i osjetio njen opojan miris sto se pruzao oko nje. Nisam jednostanvo mogao odoljeti a da je ne dodatknem. Privukao sam je k sebi i osjetio vrucinu. Kako je samo slatka. Nisam se mogao othrvat porivu da je kusam. Smjestili smo se u najblizi usamljeni kutak kafica i...pogadjate sigurno. Navalio sam na nju. Ne mogu ni sad sam sebi vjerovati da tako kratak trenutak moze biti toliko intenzivan. Naravno ;)...pala je i cigareta poslije.
Nadam se da cu je usloro ponovno sresti....Moja malena kava.

Uredi zapis

14.04.2004. u 9:46   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Prosao praznik..

a sad krasan,  debeo, sladak i smrdljiv od raznovrsne praznicne hrane pokusavam se dovest u stanje od prije blagdana. Jos da je bilo vremena za najsladje stvari.
Osjecam se bas "odmorno", nisam uopce umoran od hrpe posjeta, cigareta, pica i bdijenja do kasnih jutarnjih sati. Sva sreca da postoje blagdani za odmor.

Uredi zapis

13.04.2004. u 9:53   |   Komentari: 37   |   Dodaj komentar

Cudno jutro

Jel jos nekog povuko ovo oblacno jutro u sjetu i melankoniju?...povuklo u neke davne dane, dok sam bio nesto mladji i slobodan...u dane kada sam trckarao gradom i faksom bez nekog prepoznatljivog cilja i bez posebnih obaveza.
 Bili su to dani relativne bezbriznosti kada sam samo gledao dal cu negdje ugledati priliku za pobjec na kavu i razgovor, a mozda i ponesto vise od toga;)..:)...
A danas?...istina..covjek se mozda veseli na drugaciji nacin i sasvim drugim stvarima i u biti mi ne nedostaje nista i donekle sam zadovoljan nacinom zivota, vrstom posla i ostalim materijalnim stvarima u mom vlasnistvu.....ali...naravno uvijek ALI....ponekad me primi pomalo ceznja i zelja za tim proslim danima koje je tesko ostaviti iza sebe i rec zbogom...sto je bilo bilo je...sad je nova prica..
Nije to bas tako jednostavno ma kolkiko god ce cinilo da jest, a vjerujem da isto osjeca jos mnostvo ljudi na Iskrici i ima slicnu pricu mojoj. Svi mi imammo tog crva kojeg nismo uspjeli utamaniti danom kada smo rekli sudbonosno "DA".
Ma vjerojatno me samo lupilo ovo oblacno i tesko jutro i sve ce se promijeniti prvim zrakama sunca..

Uredi zapis

09.04.2004. u 9:32   |   Komentari: 31   |   Dodaj komentar