mislim, mislim ali nikako da smislim.....

tece zivot brz ko rijeka
tece zivot i otjece sa rijekom
sve sto ljudi pamte pamti i rijeka
ali ljudi odlaze
a rijeka ostaje sa vjecno sklopljenim prijateljstvima

I tako ja odlucih iskoristiti prekrasno jutro da prosetam rano i dok je sve jos mirno svoje najdraze pseto! Izlazimo! Za dobrodoslicu ceka nas ogromni, crni, sepavi Svjeze Napusteni! Vracamo se u ulaz! Svjeze Napusteni odlazi! Setnja pocinje. Prvo drvo. Stize Mali Dosadni! Bris u ulaz jer kesi zube! Virimo iz ulaza! Stize Zbunjena Ogromna! Odlazi svoje voljno! Setnja pocinje!Setnja je pri kraju i stize Onaj kojem je mama mozda bila koker! Jedva ga otjeram! Dosta mi je setnje! Zao mi tih zivotinja! Puno je sve lutalica, a ovdje je bilo primarno da se postave kante za kakicu!!! To je sigurno pravo rjesenje problema!

Sad vise stvarno ne znam od silnih teorija o tome sto pokrece ljude koja je istinita! Spavam i sanjam katastrofu da mi je netko ukrao dijete! U stvarnosti nemam djece ali  svejdeno i nije neki san za dobar pocetak dana! Glava se sprema za pucanje! I onda tusiranje, kava, komp i pjesmuljak na radiju bez ikavih dubokoumnih stihova sa slatkom i poletnom melodijom poznatom iz milijun drugih istih pjesmuljaka! Rezultat: vidim da sunce sja i da se cuju ptice kako cvrce bez obzira na buku sa ceste i dan je lijep a ja imam osjecaj da mogu poletit! I odoh malo letati po literaturi iz trgovackog prava! 

Nebo je tmurno ali mi se nekako cini da ce danas biti lijep dan! Ima onaj neki miris u zraku! Ili je u meni sve opet na mjestu! Ja, svi oko mene, stalno smo u nekim emocionalnim problemima, proslost nam se vraca, a mi samo tapkamo u mjestu jer se ne mozemo odluciti koja je odluka najispravnija! Sad sam donijela odluku i ne znam stvarno ne znam da li je prava ali ja cu se postaviti kao da je! Odluka pala!Igra pocela! Pa kud stignem! Bitno je znati pravac! Mozda zavrsim na totalno drugom mjestu!To nije bitno!Bitno da se krecem! Da se nesto dogada! Svima lijep dan zelim!
 

sve po starom
Kako god gledala na stvar sve je po starom. "..dan se razliva tih, mislim srijeda, cetvrtak ili vec neki od njih..". Iste stvari me usrecuju, iste stvari me ziciraju. I ne bi to bila tolika katastrofa kad bih mogla spavati! Opet ne mogu. Znam sta ce biti. Nikad se nisam bojala mraka u sobi. U zadnje vrijeme cim ugasim svijetlo - horor! Kao na ringispilu vrte mi se ruzni filmovi po glavi! Samo ne znam odakle mi! Ude nekakva nervoza u mene i cijelu me strese i ne mogu spavati! A mozda i nije sve isto..prije sam prije spavanja premotavala drugacije filmove-sta se dogadalo tog dana, sta ce se sutra dogadati ili sta bih volila da se dogodi...ali meni se nista ne dogada, zivot kao da mi je postao kolotecina, nikakvih dogadanja koja bi mi zaokupila misli. Premjestanje amo tamo, ispijanje 100 kava i pretresanje starih tema, tu i tamo koja naucena lekcija. To me ubija. Sama sebi djelujem kao jedno od onih bezizrazajnih lica koja srecem dok prolazim gradom i ne pamtim. Ne znam kad sam zadnji put osjetila da mi se ruke i noge tresu zbog nekog genijalca koji me gleda sa drugog kraja kafica! Mislila sam da to prolazi sa godinama. Ocito da ne. Cini se da sam jos ovisnik o tom feelingu, a mozda me on i pokrece. Ne bi bilo fer da me pokrece takva sitnica koja gledano na duze staze u vecini slucajeva zavrsi neslavno....I ovo mi stvarno vec ide na zivce!Spava mi se , a ne mogu! I ljubomorno gledam na svog psa koji tako slatko hrce! Grrrr....