timeo danaos et dona ferentis

 
 

Nikada neces..koracati
svijetom moje tisine..
mojih misli..mojeg sna
niti ces dotaci visine..ceznje
kao ni njenog dna..
ne..ti ..nikada neces moci vise..
ni pogledom..sjenu moju pratiti..
ljubavlju..istinom ni lazima
nicime.. me nemozes vratiti..
za mene vise ne postojis..
ti si zvijezda bez sjaja
komadic mrtvila s neba..
koji pada bez kraja
koji meni ...ne treba...
 
                Franjo...

 
 


Samo mogu ..reci..tebi

ali ti si ..predaleko...

sve sto zelim..ja u sebi

da mi budes..nesto..netko

zivim tako ..svaki dan

sanjam tako..svaku noc

zelim sebe ..da ti dam

ali nikad ..neces doc..

nemam srece..to je sve..

znas... ne mogu..ja..da molim

stvarno nije..nije fer

jer te jako..jako volim

samo mogu..tebi ..reci

ovom pjesmom..srcem cjelim

jer mi dusu ona ljeci..

sve ove dane..sto te zelim..

moja je ruka mirno pise..

srce kuca..polako..tise

suze teku..poput kise

tjelo kaze..nikad vise...
 
.........Franjo

 
 
Na nebo..putuje more
bas kao da mene poziva
kao da me tvoja ruka
ponovo doziva...
iz mojih u tvoje oci...
suza se preliva..
kada me nisi..htjela ti
..kako bi sudbina
ti nisi bila vojnik..
kao sto sam bio ja
ti nisi ..cuvala strazu..
ti...ti si me izdala
vise ti moja dusa..
nece biti ..Domovina
nitko ti nikad..nece biti..
sto sam ti bio ja...
sto je bilo..bilo je
znam..da vise nemam te
al jos srce luduje..
bez tebe ne umije
 
E.Dervis

 
 
U mojim.. snovima....
opet..... ti si bila...
jutro..mi je..o tebi... reklo sve..
sa izvora moga..ljubavi si pila...
dusa nije.. tebi ...rekla ne...
Da svaka zed..okrijepiti se mora...
pa i ljubav sto srecu..nosit zna
ali ti si ..otisla.. kad radala se zora..
i svu mi ljubav.. do kapi..popila
Moje srce..zbog toga ne pati..
jos ove ..ce noci..tebe ..da mi vrati..
jer u snovima mojim..ljubavi bez kraja..
koju.. dusa zeli..samo tebi dati..
 
                   .....Franjo

 

 

 

Neznam..da li cu moci..

u tvoje snove..ikada doci..

a tako bi zelio..bilo koje noci..

ljubavne snove s tobom proci..

Ali znam da tesko je..

nimalo lako..

jer u tvoj san..

nemoze svako..

Tvoje dozivam ime..

da pokupe me snovi..

ali vidim..sretan je onaj..

sto u njima plovi..

A ja tuzan se vracam

nikako da svatim...

zastajkujem malo..

pa opet se vratim..

Što cu kad te volim

a u san ti ne mogu

ne preostaje nista

osim molitve Bogu..

Ali ja se nedam...

ponosan sam time

sto barem ti mogu..

dozivati ime.
 
                                              ...Franjo

 
 

Malo je rijeci
kojima  mogu opisati
ono sto osjecam sad..
srce ce pjesmu napisati...
da dusa nadomjesti glad..
 

za tobom..za nama..
...ostalo je tako malo
sto me dodatno slama..
jer do tebe.. jako mi je stalo..
 

prisjecam se nase ..srece
ljubavi..moja..
nasih dana.. nasih noci..
i poljubaca .. bez broja..
proslo je to.. znam..nikad vise nece doci
 

i nikad vise neces biti moja..
jer ugasilo se svijetlo u ocima tvojim
na putu sto vodio te.. meni..
slomila me tuga ..suzama svojim
sve je izgubljeno..i nestaje u sjeni
 

ti putujes... u neki drugi svijet..
znam ..nisi sama ..andjeli te prate...
ja te pratim..u ruci drzim cvijet..
 pred Gospodinom stojim..molim se zate..
 

nista vise nije kao prije..
bez tebe..tuzni su dani..i sve moje noci
moje srce vise se ne smije..
dusa place,... zeli za tobom poci....
 
                    ...Franjo

U ovoj prekrasnoj noci..
lezim i sklapam oci...
padam u san i cekam...
tebe...kada ces doci...

.........ali tebe nema..
....misli te traze..
bol s tugom gorcinu sprema...
zakoni snova vise ne vaze..

jer budi me sapat i osmjeh..
nesto poput nebeskih zvona...
otvaram oci.. nevjerujem
da kraj mene lezi ona..

poklonismo se jedno drugom..
s puno zara i srece..
jos jednom dokazavse snovi..
da nema nista od ljubavi vece...


Franjo.....

znam..

ti si sama..
i ja sam...
to me slama
kada znam.....
sto sve ..mogu da ti dam

cekam te u noci..
ti ..neces doci...
a tako zelim..
kraj ..toj..samoci
i ... u susret
tebi poci...

znam ......

da i tebe boli..
kad ..srce hoce
da nekog ..ludo voli
i ono dusu moli..
da iz sebe ljubav..proli

znam....

nebo ce.. da nam sudi..
jer... mi smo.. samo ljudi..
sami.....andeo se cudi..
propustamo ljubav...
sto nama se nudi...

....Franjo

Sjeti se..

koliko sam ..te volio
jedina...
nisam te ..prebolio

ostala je ..samo slika ..
ceznjiva .i..zuta..
ljubavi je nasoj..
ponestalo puta....

sjeti se ..

nisi ostavila traga
da pratim te..
jer jos uvjek si mi draga
da vratim te...
jer ti si moja snaga
ja volim te..
a ti otisla do vraga.

mislio sam da je ljubav
samo vjecna sreca..
sada znam..siguran sam
bas je poput..smeca..

.......Franjo

Ni slutio nisam..da cu se izgubiti
u dubini oaze ..tvojih ociju..
i da cu se zaljubiti...
u tebe... od sviju..strasnije
i ludo...djetinjasto za tobom pamet gubiti..
iz noci u noc..iz dana u dan sve je jasnije..
mi volimo se i ne prestajemo ljubiti...
saptaj ..volim te..odzvanja sve glasnije...
a ta jeka navjesta ljubav..,sto nikad nece se izgubiti
jer mi postajemo jedno...bice
jedna dusa...jedan svemir..
sudbinom ispijamo pice...
kojom ne ovlada ni najveci nemir..
jer davno bjese pisana..za nas dvoje...
a sada se smjesi i divi svojim djelima..
kao i nasim zagrljenim tjelima...


.....Franjo

Oprosti mi...za sve ove dane...
i za neprospavane duge noci...
koje sama provodis...
cekajuci... kada cu doci
....daleko sam....od tebe
daleko od doma svog..
cekaj me jos samo.. malo...
ima do povratka mog..
znam ...tesko ti je draga
zivjeti u samoci...
ali ne tuguj i ne placi...
uskoro ...tebi cu doci..
da ti ljubim usne...
da te mazim njezno.
..dalje da ne duljim ....
ostalo je ..neizbjezno..


.... Franjo

Razoruzale je...nage.. djevojke s postera...
njihov osmjeh otkacen...objesen na zidu..
da...zeljela je ..da bude ljepa kao one..
i skinula se otvoreno...rugajuci se vlastitome stidu..

Sve je ona unaprijed znala i probala...
zeljela je sto bolje svoje tjelo da proda...
ali to je samo njena proslost...
sadasnjost samo ceka .. novu pricu da doda..

A onda su njene ruke..kao aduo rijeke...
mene njezno zagrlile...i uberem najljepsi cvijet zene...
u toj setnji livadama strasti...ali... na kraju...
..pogledom ...nekako bolnim..gledala je u mene..

Suze su krenule niz njeno prekrasno lice...
zeljela je da zaboravi proslost..
i da uzme sve sto ovaj trenutak daje
da sve to ugradi u buducnost
koja ce nakon svega probanog...da traje..

nikad do tada rijeci ...volim te
ne cuh iskrenije i draze...
s suzama njenim..
sto mi grudi vlaze...


....Franjo

Umirem i molim..
ne zaboravi ruke sto su samo tebe grlile
..
neizrecivo te volim..
ne zaboravi misli sto su tebi uvjek ususret hrlile..
ne zaboravi moje usne sto su tebe njezno ljubile..
kao sto i ja necu tvoje rijeci.. zauvjek zbogom..
koje su mene malog pjesnika ..ubile....


Franjo......

Ti si kao vjetar...
sto... odnosi srecu..
iako ne volis me ..vise..
zaboravit te.. necu
bila si u prolazu.. kao kapi kise..
........sve sto bila si mi..
u meni ce..zauvjek da pise...

otisla si ..nestala ...
kao plava morska pjena...
odsetala ...iz zivota moga...
neuhvatljivo kao sjena..

ostao sam `sam ..u svojoj boli..
zivot tece u suzama palim...
moje srce ne prestaje da voli..
i nikako ne mogu da prezalim..

zato gusim sve to dimom cigarete..
casom vina dusu mirim..
dok ne nadjem ljubav novu..
tad cu moci da se smirim..

Franjo....

Gedam te..kako odlazis... s cinicnim osmjehom na licu...
ne mareci sto bol darivas...i sto tuzno gledam za tobom..
ti ostavljas nasu ljubav na umoru..kao ranjenu pticu..
ostavljas...odlazis ...bez onog malog ..poslednjeg ..zbogom
Ti odlazis...bol sve veci postaje....
za sobom ne ostavljas ni traga...
brises..ljubav...brises srecu..
nisi vise., moja... draga..
nisi vise.. moja jedina..
niti...meni sudjena..
U praznine sto za sobom ostavljas..
tiho spremam sve ..svoje boli .....
gradim novu srecu..gajim nadu..
da.. jos ce neka da me voli...
i da mi bude jedina...
bas meni sudjena..




..Franjo