timeo danaos et dona ferentis

 
Danas citam tako neke forume na netu poznatih osoba ono pravi tracevi,taj je ovo,ona je ono..,tome slicno,pomislih kojih li gluposti, samo smece .,Kad ono jedna zgodna misao ..Robbie Wiliams izjavljuje u jednom casopisu ..citirajuci Kafku,..Kako Zene imaju poseban instinkt?!u stanju su otkriti sve....osim ociglednog.. ..iz svog iskustva mislim da je sasvim u pravu.

 
Zena prije no sto nadje svoga princa..mora poljubiti mnogo zabaca...!

 

Ponekad sjetim se tebe,tvog dodira
njeznog glasa u kasan suton i tako to sve
sjecanje budi,vraca proslost
na one dane dok saptala si mi volim te
 

Katkad sjetim se predivnih trenutaka
nase strasti,nase srece,al sudbina sto sve kroji
rastrga niti,pokida lance
zajedno sa obecanjem dok nas smrt ne razdvoji
 

Proslo je godina dosta,zaborav ucinio je svoje
mnostva ljudi prolazi kraj nas
bez osjecanja i kajanja,dusa praznih stoje..a SRECA
sreca je bila stvorena za nas dvoje.
          .............Franjo

 

Osjecam u sebi neku plimu bijelu
uvjek kada snjezi ona raste tiho
i sad vidim lipu u zimskom odjelu
pokraj koje sada ne prolazi nitko
 

Ona tako stoji tek u mojoj svijesti
a godine nizu zime i snjegove
koracam alˇnikada se necemo sresti
vremenom mi baceni smo na puteve nove
 

Negdje ispred mene skrivena je sreca
a ljubavna setnja i lik koji si znala
izgubljen je u njeznosti predivnoga cvjeca
sto ulazi u okvir slomljenih ogledala..
 

Prostori daleki ponekad su blizu
u trenutku kada zaustave se sati
dvije umorne mrvice u zivotnom nizu
koje sjecanje na trenutak vrati.
 

Tisine snjegova u dusi nas zebu
pahuljicama snjeznim opet sam te zvao
a rijeci koje na rastanku si redala
procitao sam u komadicu
tvog slomljenog ogledala.
                ..........Franjo
 

 
Dan mi se slio u srce koje zuri da poljubi prve cvjetove na maloj grani tvoga tjela...,Slika mi brise vidik,tvoje tamne oci slutih u rodnoj kuci prije vidjenja s tobom...,Dan mi kao osmjeh otvori srce....sto juri ispred mene.
Pozdravljajuci slap tvoje ljepote,da ti kao prijatelj pruzim ruku...,pa da zajedno krenemo ka izvorima dusa nasih uz otjelovljenje srece i nade.
Pisuci tako misli koje nikad nece biti zaboravljene...,jer uklesane su u spomen vjecite ljubavi u hramu zelje.,a ljepota tvog imena.,budi ponos i stvarnost...jer si bila tu..,i ostaces zauvjek.. A zaista time postajem i ja veci i od samoga sebe.
                         .......Franjo   

Kaže čovjek Bogu: "Cijeli život nisam griješio, dopusti mi da malo uživam prije smrti.Uvijek sam želio vidjeti Havaje, no strašno se bojim aviona, a na brodu mi nije dobro. Možeš li mi napraviti most do Havaja da tamo odem automobilom.

Bog mu reče: "To zaista nema smisla, gdje bi bili potporni stupovi, more je nemirno, voziti tamo bilo bi opasno. Stvarno, to što želiš je jako teško i tehnički neizvedivo. Mogu li ti ispuniti neku drugu želju?

"Dobro", kaže čovjek. "Želio bih razumjeti žene, zašto govore jedno, a misle drugo. Zašto plaču. Zašto nas ne razumiju. Zašto ne vide neke stvari ili ih krivo tumače, to želim. Razumjeti žene!

Bog na to odgovori:"Hoćeš li most s dvije ili četiri trake?"

 
Ne krivi ..pregrst mojih uspomena...
sto i sama dio si njih...
Ne krivi ....moje oci.....
sto daruju ti suze ...kada odlazis.
Ne krivi....moje ruke..
sto grle tvoje tjelo ...ne..ne.. krivi ovaj stih
Ne krivi me..
sto te volim ...vise od svih.
            ........Franjo
    

 

Zaplovi...samnom do neba..
zaplovi...vjetar zna gdje treba
zaplovi....jer ljubav ima samo nas
daj jos jednom da cujem ti glas.
 

Zaplovi pusti zvjezdu...nek pada
zaplovi i ostani vjecno mlada
..ko crvena jabuka u ruci djeteta
daj jos jednom da cujem ti glas.
 

Tisuce snova u srcu tvome
neka uvjek ostane
jer ja te cuvam..ja te branim
ja te nedam nikome.
                  .......Edo M. 

 
 

Opet smo se prijatelju sreli
s drugom casom a za istim stolom
nazdravimo kao sto smo sinoc
drugim vinom al sa istim bolom.
 

Pricali smo nekoliko puta
ja o sebi a ti meni svoje
ista nas je pogodila tuga
zato stalno pijemo nas dvoje.
 

Krcmarice ..iako si zena ..hmm(a zena jesi)
natoci nam vina..mozda....dusu spasis
daj pokusaj...mozda ima nade....
drugim vinom tugu da ugasis
 

Zasto...samo...svi krivite mene
zasto...netko ne okrivi nju
sve su ovo ucinile zene
one kroje... nasu sudbinu.
 
          ................Darko Rozic
 

 

Jednom su se vidjeli
jedan tren
pogledi im zastali
to je sve
a ljubav se je rodila kao stih
i nikad nije prestala izmedju njih.
 

Dosao je jedan dan
i rekao njoj
hocu da te vodim
u svoj dom
idi pitaj majku
dali mozes poc
ako kaze da si mlada
cekacu i opet doc
 

Majko dali mogu poc
tu je dragi moj
htjela bi da idem snjim
u njegov dom
prsten mi je donio i nesto jos
jednu sarenu maramu
i jedan bros.
 

Nemoj kceri mlada si
bar godinu jos
vrati prsten i maramu
i mali bros
ako te voli cekace dragi tvoj
a onda nek te vodi u dom svoj
 

Prodje jedna godina
kad dosao je on
dosao da vodi
dragu domu svom
al sad otac neda
i kaze strogo njoj
mlada si da ides
a mlad je i dragi tvoj.
 

Ona nije cekala
otisla je dragom svom
rekla mu je vodi me...
u svoj dom
sarenom je maramom
suze brisala
ljubila je prsten
i na majku mislila
 

Pa su tako zivjeli
i zivot je bio fin
ljubav jos veca postala je
kad rodio se sin
al jos jedna zelja
u srcu ostala
sina da im vide njen otac i majka
 

On je sina uzeo i posao na put
pjesme mu je pjevao
kad je plakao i bio ljut
A sina kad su vidjeli otac i njena mati
on je odmah krenuo brzo kuci da se vrati
 

Pred kucom puno ljudi
a zene u crnini sve
kroz suze su mu rekli
da nema vise nje
da teska bolest dosla je
u njegov dom
i ljubav mu je odnjela
dok na putu je bio on
 

Uzeo je sviralu i zasvirao na nju
pjesmu o svojoj ljubavi koje nema vise tu
ta ljubav se je rodila kao stih
i nikad nije prestala izmedju njih.
 
             ...............Vajta

 
 
U zivotu sve se mjenja
zivot brzo odlazi
idu dani…idu noci …
snjima moja mladost prolazi
U srcu mome ….
samo zivis ti.
Jedina moja ljubavi
o tebi sanjam…o tebi pjevam
samo tebe volim ja.
Zato…dodi,..dodi draga
zelim biti tvoj sad ja
nek se nasa srca spoje
neka samo zanas …sunce sja
U srcu mome
samo zivis ti..
Jedina moja ljubavi
o tebi sanjam …o tebi pjevam
samo tebe volim ja
U zivotu sve se mjenja
zivot brzo prolazi
pa I moja ljubav draga
nikad nece da se ugasi.
U srcu mome ….
Samo zivis ti….
Jedina moja ljubavi….
O tebi sanjam….
O tebi pjevam…..
SAMO TEBE VOLIM JA.
 
Nenad Salkovic I Beba Selimovic

 
I ove noci...misli mi lutaju...blize tebi..
Sanjam o dodiru tvome..poljubcu njeznom..saptaju tihom
zelim samo reci koliko te volim....
ovom pjesmom ovim stihom.
Rjeci ove sto sada pisem
poklon su tebi umjesto cvjeca
ljubavi samo za tebe disem
dok tebe imam u srcu je sreca.
A na kraju...
samo jedno te molim...
ne zaboravi nikad.....
koliko te volim...
                FRANJO...
 

 

PONEKAD U NAMA
OZIVE USPOMENE RADOSTI
NA PRVE SUSRETE
NA DANE MLADOSTI
AL`SAD KAD PROSLO JE SVE
JA GLEDAM SAMO SLIKE STARE
ZNAM S TOBOM SU NESTALE
SVE ZELJE..RIJECI KOJE SAD MI FALE
SAMO JEDNO SRCE JE....
I  U NJEMU PISE
SAMO JEDNOM LJUBI SE....
I NIKAD....NIKAD VISE
TESKO JE SKRIVATI
SRECU KAD ZALJUBLJEN SI LUDO
ALI JOS JE TEZE BOL U SRCU NOSITI
PONEKAD.....SJETIM SE
KAKO SMO SE VOLJELI MI
DA BAS TAKO BI TREBALI
ZAUVJEK VOLJETI SE SVI..
JER SAMO JEDNO SRCE JE
I U NJEMU PISE....
SAMO JEDNOM LJUBI SE
I NIKAD...NIKAD ....VISE
                      ......Pepelko

 

 

Sjecam se kada si rekla
kako drugog vise volis
uzalud sada se vracas
za ljubav da me molis
 

Jer kada ljubav jednom ode
a suze najave kraj
kajanje  tu ne pomaze
povratka nema ....znaj
 

Zato...nemoj da se vracas
i za ljubav da me molis
idi onom sretna
kad njega vise volis
 

Nasu davnu propalu ljubav
nek isplacu tvoje oci....
meni si poklanjala dane
a njemu poklanjala noci.
                                           Franjo

 
Kako da ti dopustim da odes
kada si mi u zivotu sve
zar zelis da obrises uspomene
da pogubis sve nase sne
Sada..samo..
Gledam ..kako odlazis
bez pozdrava i rjeci
ruse se sve nase nade
dolazi kraj nasoj sreci
bolno sjecanje ostaje mi samo
slike se redaju misli lutaju
obecanja sto nekad jedno drugom damo
odjednom gube se ..nestaju
Sve je to sada pepeo i prah
sto gubi se u vremena kisnih dana
od ljubavi ne ostade nista
samo bol i tuga svima nama znana...
 
……………………………….Franjo