timeo danaos et dona ferentis

 
 
I`m just the pieces of the man I used to be
To many bitter tears are raining down on me
I`m far away from home
And I`ve been facing this alone
For much too long

 


I feel like no-one ever told the truth to me
About growing up and what a struggle it would be
In my tangled state of mind
I`ve been looking back to find
Where I went wrong.......

 


To much love will kill you
If you can`t make up your mind
Torn between the lover
And the love you leave behind
You`re headed for disaster
´cos you never read the sign
Too much love will kill you
...........every time.

 


I`m just the shadow of the man I used to be
And it seems like there`s no way  out of this for me
I used to bring you sunshine
Now all I ever do is bring you down
How would it be if you were standing in my shoes
Can`t you see that it`s impossible to choose
No there`s no making sense of it
Every way I go I`m bound to lose
................Brian May

Razliva se zelja misli znacaj gube
zalutala dusa zove san u pomoc...
kazaljke na satu strastveno se ljube
dok mijesecina njezno obasjava ponoc..
na zidovima kulise nemirnih sjena...
misli u nadanju ostvarenja sna..
agonija jaca svakoga trena...
u transu ime tvoje dozivam ja..
dok tisina zagonetno kruzi...
u ovoj noci sto istinu zna..
bice moje sa mastom se sluzi..
da bude s tobom voljena...
osjecam prazan zagrljaj noci..
i poljubac zore kako me budi..
prolazi san ja otvaram oci...
srce jos jace za tobom zudi.....
 
 
                          ......Franjo
 
 
 
 

 

Osluskujem korake tisine...
dok sjeta u noci se kupa...
obilan osijecaj praznine...
sad na vrata stvarnosti lupa..
medu prstima cigareta gori..
misli lutaju u oblaku dima...
dusa u tami za svijetlo se bori..
u srcu ljubavi jos mnogo ima...
sa stola uzimam salicu kave...
otpijam gutljaj da otjeram snove ..
i razbistrim misli zbunjene glave...
da smirim bice sto ime ti zove...
 
                                    ...Franjo

Kroz moje snove ona se vuce..
lukavo..njezno..detaljno krade..
mastu..zelje...sve tajne vruce..
srce mi ostavlja bez svake nade...
pustosi dusu..nema milosti...hara
proganja srecu unistava sve...
sta slomiti ne moze..iluzijom vara
tako truje i rusi ..moje ljubavne sne....
svu proslost brise i kida niti..
odzvanja stvarnost kao lomljenje stakla..
nista vise kao prije..znam...nece biti
bez icega stojim pred vratima pakla..
na silu zelis da tebi se klanjam...
i voljela bi cuti kako te molim...
mozda nikad vise necu da sanjam..
al sigurno tebe necu da volim...
 
                             Posveceno...jednoj dami s IGH
                                                  .........Franjo

Kroz ovaj zivot cijeli..
moje srce jako te zeli..
u mislima ono paniku pravi...
jer stalno si u mojoj glavi..
svima vec postajem cudan...
jer sanjam i kada sam budan..
ljubav mi dusu vodi...
tijelu to beskrajno godi..
ti moja si hrana ...
i najdraze pice...
predivna strana..
moje zivotne price
ma kamo te odvele lutnje
moja sjena vijecno te prati...
kroz noci prepune slutnje...
jer volim te...daj jednom svati
 
             ........Franjo
 
 
 

Dusa mi tone u neke dubine...
u transu snova zove me glas..
da gledam u lice..kurve sudbine
srce mi prozima stvarnosti jaz ..
hodnicima tisine odzvanja njen smijeh
tragove moje srece ispunjava pijeskom...
uzima mi sve ...ljubav,tugu i grijeh
praznine nastaju cudnovatim bljeskom..
sjecanja umiru jedna za drugim
pretvara sve to moje srce u kamen...
bitke jos traju al svu nadu gubim..
jer sve moje snove sad prozdire plamen...
na ljubav vise nista me ne sjeca...
osjecaji bole.. ruka suze brise...
nagadati mogu sto je bila sreca...
ali saznati necu nikada vise....
 
                                  .......Franjo

Caruje mijesec u ovoj noci..
nebo sve blista..zvijezdice sjaje
u njeznoj zelji ja sklapam oci..
tad lik tvoj snu mi nadu daje..
i mirisem plave kose tvoje..
grlen mi osmijeh zrakom zvoni..
da ..sretno je ovo srce moje..
kad dusa u moru srece roni...
milijun dana u jednoj noci..
gdje istine vrata snova grebaju.
tren kao vjecnost igra je moci..
misli te moje odavna vrebaju..
rijeci se ulivaju u beskrajna vrela..
izvor priznanja sad nesto znaci...
svi moji snovi nocas postaju djela
jer u stvarnosti svojoj mogu te naci...
                         Franjo...

Nebi zelio da ti nanesem tugu..
nit da rijecju ti poklonim boli..
u tebi gledam najljepsu dugu...
koju mi srce neizmjerno voli....
u nama plove zivota rijeke..
granicama srece nevidi se kraja..
poput malenog usca sudbine neke...
ciji slap zauvijek nas spaja...
mi istine brizno nosimo u dusi..
a kise padaju nama u cast..
da rijeka srece nikad ne presusi..
vijecno da traje ove ljubavi strast...
                                  ........Franjo

Ne tako davno bio sam zaljubljen..
svim svojim srcem volio sam beskrajno..
ali eto sada totalno sam izgubljen..
tuga.. dovela me u stanje beznadno...
u snove mi vise ljubavi nema...
kao da je stvarnost od mene krije...
neznam sto mi to sudbina sprema...
sreca mi vec dugo naklonjena nije..
veceras gledam u nebo,zvijezde se roje...
ljepota.. sarenilo prekrasne boje..
uokvirene su misli i trenutke broje...
na sve prosle dane ljubavi moje...
                            ........Franjo

Bez bojazni koracam oazom sto zivot se zove..
tragovi zamnom se gube i nitko nemoze da me prati
odnos stvarnosti kristalno je jasan...rijeci same plove
sve ono sto izgubismo vise nikom nemozemo dati...
prigrljivsi istine odagnao sam lazi..
bez tebe i tvojih iluzija...nestalo je boli..
i slijedim svoje srce koje mrvice ne trazi...
moja dusa za nista vise nezeli da moli...
oko mene prostranstva., nezamislive ljepote...
spoznajem ..gledam kako zivot mnogo vrijedi
i mirim se sa sjenama vlastite sramote...
sa prosloscu koja konacno, pocinje da bljedi..
nakon svega sto je bilo ostala praznina...
ne priznajem vise ljubav..srecu ni cuda
ne klanjam se tronovima sto sakriva daljina..
nit se bojim zakona nebeskog suda... 
umiru nocas sve carolije i kletve
dogorijevaju slike...sudbina sve kosi
ne ostade nista od tvoje sijetve...
ni zrna nade da vjetar nosi...
                             Franjo...........
 

Prozimaju me misli...
koje ne poznaju granice....
zapise postojane ..ljubavi
moja dusa..cita stranice
u njima se nazires..ti
u njima se nazirem ja
u njima se naziru svi
jer u ljubavi je.. sudbina sva
rukama se negrabi ..sreca
niti se strast u uzitku budi
ljubav je poput neba..
za svakim novim..svitanjem zudi
ako si zamene grijeh..
i ulazna karta za pakao
cut ce se tamo..moj smijeh
vjeruj ljubavi.. nebi zaplakao...
taj grijeh...nosio bi sobom....
u srcu..bez kajanja..znam
bio bi tamo s tobom.....
jer kad volim..sve od sebe dam..
 
                       ....Franjo

Dovoljan je jedan tren..
znacajan pogled..osmijeh blag
kroz kisu misli...potpuno njen
blizak..nezan...sasvim drag
tiho vatre..usne bude
ruke traze..zelje ..nas
grudi svoje cari nude..
tijela tonu tu je spas..
kao da je vrijeme stalo..
da za ljubav..vjerno moli
da se divi i osjeti
kad se netko stvarno voli...                     ........Franjo

Razocarano gledas u tamu ove noci...
jaka razuzdasnost snova te vuce..
al kasno je da u zelji sklapas oci..
sjene sudbine vec dugo te muce...
dok demoni ratuju sami sa sobom..
na poljima blatnim od surove kise .
krvavi trag ostavljas za sobom...
ranjeno ti srce kuca sve tise...
nastupa zaborav ljubavi jedne..
ruse se obecanja sve slatke rijeci..
mnoge misli u istinu vrijedne..
kroz more suza u proslost ce prijeci..
na kraju samo cujes jos korak...
sumoran pust..ciji odjeci ostaju...
mamuran odziv propalih ceznji...
da...ljubavi u tebi zauvijek umiru...
 
                               .........Franjo
 

Na stolu prazne case 
zamagljen pogled je moj
zamisljen..tih..praznoga pogleda
razmisljam o ....njoj
boca je napola prazna
votka se pomalo toci
sve sto mi ostalo od nje
stvarnost je.. nikada vise nece doci
ostavljen...napusten....
.....prepusten zaboravu....
ona je otisla od mene
.....trazeci ljubav pravu......
sto mi vrijedi da pijem...
ma sto mi to sve.....
kada sam ostavljen...napusten....
kada nema vise nje.....
                     .......Franjo

Bolno sjecanje me slijedi...
leprsavo ..njezno... korake pravi...
plod toga bola nimalo ne bljedi...
od kada te nema ,andeo moj plavi..
kamo li to putuju izgubljeni snovi...
gdje ih nosi ovaj vjetar sto puse...
tijelo mi treperi a dusa plovi..
temelji svih zelja odavna se sruse...
sve polako nestaje...
svijetlo ljubavi se gasi...
gorcina jaca bol ne prestaje
i nista vise moje srce ne krasi...
bolno sjecanje me slijedi...
u dusi otezu se zime......
moj zivot bas nista ne vrijedi..
bez tebe ne ponosim se njime...
 
 
                                .......Franjo