timeo danaos et dona ferentis

Ovo je samo jedan od mnogih dana..
kada neznam sto cu sa sobom...
bez ikakvog reda ikakvog plana..
moje misli opsjednute su tobom...
tvoj lik svuda oko mene...
kao duga poslije kise....
prati me vjerno poput sjene..
sto da radim...neznam vise
pobjeci od svega zelim..
ne uspjevam i spasa mi nema
dok borim se bicem cjelim....
sudbina mi nove zamke sprema...
 
                                .......Franjo

Srce je moje oaza srece..
ljubavi mnogo u njemu ima..
taj mirisni cvijet uvenuti nece...
u ove dane kad dolazi zima..
ne...nemogu mu nista snegovi bijeli...
ni prohladne noci..nit ledene kise..
taj cvijet u meni radosti djeli....
toplinom zracim on kroz mene dise...
sudbine nade oko nas plove...
rijeke zivota svijetom nas vuku
gradimo zelje i svoje snove...
gdje ljubavi nema pruzamo ruku....
 
                             .......Franjo

Pali su na Abronu i..Ebru
kraj jezera pred zoru..rane sate
uzalud su plakale djevojke i zene..
jer iz zagrljaja smrti nikad se ne vrate..
da li je taj vapaj bola bio vrijednost divljenja
ili samo mamurluk sudbine sto ih prati
mozda sve je to dio davnog zivljenja..
sto postoji i danas ali niko nece znati...
sada su tamo samo polja tisine..
vjetrovi kroz krosnje bijele zivahno disu..
i nose moje misli u mirisne daljine...
da jos jednu istinu u zanosu pisu...
Ljubav...bol i patnje tu stoje jos danas...
osjecam na sebi te proslosti ceznje...
ovdje na osami pocivaju vojnici...
a poput krvi njihove.. crvene se tresnje
 
                          .....Franjo

Nocas me pustite da zivim...
zivotom cudesnih ljubavi i srece
da se opijam i trijeznim...
jer vec sutra me biti nece
nocas me ostavite...
neka budem samo njen
ne dirajte, vjecnost njenog poljubca
makar traje samo tren
nocas ...kada ...
moje srce prestaje da radi
nocas...sada...
jos jedna zvijezda s neba pala
uz moje posljednje rijeci ...
na svemu joj hvala....
 
                             ....Franjo

Kao zraka sunca tvojim tijelom prolazim
i iznudujem osmijeh tvog prekrasnog lica...
poput andela njezno u misli ti dolazim...
rasirenih krila kao zaljubljena ptica....
ti prihvacas me otvorene duse....
spremna u zelji na zagrljaj strasti...
nosi me vjetar sto toplo puse...
u narucje tvoje skoro cu pasti....
poljubcem prisezem ljubavi ...moja
voljet cu te vjecno biti s tobom...
sve dok ima neba i duginih boja...
nikada ti necu reci zbogom...
 
                                       ....Franjo

Oko mene.... sjene proslosti..
ma gdje da krenem u korak me prate..
sve te slike u stvarnosti...
samo mi misli na trenutak vrate....
kao nemirno more sjecanja naviru..
srce ne moze vise da ih krije...
talasi tuge u meni se nabiru...
da izbace sve sto dobro nije...
teret sa duse polako pada...
tijelom se rasipa osjecaj lakoce
ponovo rada se nova nada
i nudi izlaz iz ove samoce...

                             ......Franjo

 
Ona je sve .......sama sebe,nagradjuje,kažnjava,uveseljava i muči, gruba je i blaga,dražesna i strašna,sablasna i svemočna...sve je uvijek u njoj... ne ona nezna za prošlost i budučnost,sadašnjost je njena viječnost...dobročudna je.. hvalim je u svim njenim dijelima,jer mudra je i tiha... niti jedno razočarenje nečemo joj strgnut s tijela,nit iznuditi bilo kakav poklon ako ona to ne želi.. Lukava je... ali u dobroj namjeri i najbolje je ne zamjeriti joj tu lukavlost.. cijela je al ipak nesavršena i tako kako postupa danas može uvijek postupati.. svakom se prikazuje u drugom obličju... krije se iza tisuče imena i naziva,al uvijek je ista.... ona me ovamo postavila,ona če me i odvesti odavde.. povjeravam joj sve,neka upravlja mnome,neče mrziti svoje dijelo...Ne nisam ja zborio o njoj...NE. Sve što je istinito i sve što je krivo..Sve je ona rekla....sve je njena krivica i njena zasluga.                               -------
 
                                              ...Franjo

U proljece sam te upoznao..
najljepse je cvijece cvalo…
a u trenutku rastanka..
kao da je vrijeme stalo…
sto mi znaci ova mladost…
o voljena …zeno
ludo sam te volio
sada sve je izgubljeno
nasa ljubav.. kratka je bila
kao izvor.. poslije jedne kise…
rastanak …ta visa sila..
ucini.. da..nevolis me …i ne ljubis vise
sada smo samo prijatelji …
koji srecu se u prolazu s pozdravom tek onako.
oboje ..povezani mislju… uspomenom
kako voljeti je bilo lako……
                                    Franjo

Srusila si moje snove
kao kule od papira..
tone bice u pomoc zove
ali tebe to ne dira..
hladne misli poput leda..
progutale su ljubav nasu...
sudbina to mirno gleda..
i pruza tuge punu casu...
suze teku kao rijeka...
ljubavi ...zar se gasi...
nema neba..nema srece
koja moze da nas spasi...
srusila si moje snove...
zaborav ih sada krade..
u mrtvom moru oni plove
za nas vise nema nade...
                                 ........Franjo

 
Sjecam se.. kada si rekla
kako drugog vise volis..
uzalud sada se vracas...
za ljubav da me molis..
jer kada ljubav jednom ode
a suze najave kraj
kajanje  tu nema vise..
povratka nema ....znaj
zato...nemoj da se vracas
i za ljubav da me molis
idi drugom sretna..
kad njega vise volis
nasu davno.. propalu ljubav
nek isplacu tvoje oci....
meni si poklanjala dane
a njemu poklanjala noci.
                                           Franjo

 


Noc je...tonem u san

misli donose darove strasti...

moja dusa iz tijela izlazi van..

da zazeli zelju kad zvijezda ce pasti...

treperi nebo....mijesec se rada

okupan..svijez..prostranstvima plovi

i nosi sve moje ceznje kao ljubavna lada

tamo daleko.... gdje tvoji su snovi..
 
...Franjo

 


Kisa iznad grada

koraci u tami

na peronu dugo

ostali smo sami

odnjela si sobom

sve sto trebam sada

ostade mi samo

kisa iznad grada

dala si mi tada

bijeli sal od svile

a plave tvoje oci

su uplakane bile...

pokisnuti peroni i zadnji setaci

rastanak uz rijeci

molim te ne placi.......
.
                              ...Franjo

 

Kad topola srebrom zatreperi
tad u meni odjekne daljina
i osjetim drhtaj tvoga tijela
a dusom se razlije toplina
daleko od ociju daleko od srca
prolaze ljudi sad u kraju tome
ti si daleko...daleko od mene
ali ja te cuvam tu srcu svome
znam ti nevjerujes u takove price
sunce zadje pa se opet rodi
cvijece vene al `ponovo nice
moja ljubav samo tebi vodi
da sam sunce sto se jutrom budi
s zvjezdama rastao se nebi
tad imao bi tisuce zivota
al`bi svaki poklonijo tebi.
                            Franjo..

 

Osjecam kako me tvoje ruke maze..
i toplinu usana sto me ljube...
dali su to snovi koji proslost gaze..
ili to stvarnosti bolne bitku gube.....
osjecam te sve si mi blize...
saptaj tvoj slusam...tijelo mi gori
sjena mojih misli opet me stize...
doslo je vrijeme da opet se voli...
oblaci strasti daleko nas nose..
mjesec samo suti..nad nama bdije..
njezno te ljubim i milujem kose..
ljubav u srcu dusu mi grije...
 
                                           .......Franjo

 

Sedam snova....
suza u oku~zivota hir...
plivati neznam i tonem u rijeku
hvata me njen vrtlog~vir....
pjesma iz duse poneki jauk
vrisak ili krik..........
usplamtjeli snovi lagano se ruse
upravo umire buntovnik...
jos jedna pjesma, jedan stih
te dupli wiskey za kraj
to posljednja moja je sansa
prije no sto nastupi ocaj...

 
                            .....Franjo