timeo danaos et dona ferentis

 

Savski vjetrovi srece
mjeseceve zrake nose
dok ..poljubce eto kradem
jednoj zeni..plave kose
dok talase s vida gubim
tisina nad rijekom nasta
tu zenu ja strasno ljubim
pod krosnjom staroga hrasta
ljubio je dok mjesec je sjao
svoje zrake sirio je tisucama boja
ljubio je....a dobro sam znao
da nikada vise...nece biti moja
kraj drveta dok je ljubih strasno
istinu mi rece s sjetom i tugom
prosaputa tiho ali jasno
kako snovi njeni...pripadaju drugom
utihnuse talasi..sakrile se zvijezde
brodovi rijekom...prestali da plove
a oblaci nebom vise ne jezde
razlili se snovi niz Savine vode
sjecam se ...plave Savske vode
i obale njene
zauvjek u srcu...nosim
sve te misli ..divne zene
sada gledam..kako mjesec putuje kroz prostranstvo
slusam kako smiju se zvijezde i kako sapucu trave.....
o..nesretnoj ljubavi maloga pjesnika....
i prekrasne.... djevojke plave...
 
                                         ........Franjo

 

Polako... tiho ...noc se spusta..
sjetnu... pijesmu pisem ti...
u mislima mi sjecanja..
dok smo bili sretni mi...
neznam ..gdje si ljubavi..
ja jos uvijek..volim te
a glas u meni govori
nade uvijek postoji...
zvijezde krase ovu noc
srce moje..njezno pita..
dali ces... ti ikad doc...
u dusi tuga..sad se cita
moj je zivot..prazan papir
bez jedne rijeci...jednog slova
bez tebe sam lazan safir..
punog sjaja al bez snova...
                       Franjo....

 


Ne obecavam..kule nit.. gradove

Bora Boru..Floridu...Havaje

uzmi me..onakvog ..kakav jesam

ja sam momak..sto samo sebe daje..

necu ti..ni pice platiti..

i ne mastaj...o...hotelskoj sobi..

ja ti nisam..cikica neki...

vec muskarac..u najboljoj dobi..

Pubertetlije...i...penzijoneri

brakolomci...i..nezenje.

u tebi vide...samo objekt

za sopstveno praznjenje...

sirok izbor imas...otvori oci

ma nije da se reklamiram sam..

vec ukratko objasnjavam

sto mogu da ti dam ....
                       
                             Franjo.......
 

 
 

Uzavreli otkucaji..nemira
u malenom slapu..koji tece
negdje u kutu..tvoga svemira..
gdje moje suze..blistaju od srece..
skamenjeno srce...
jos uvijek kuca..sudbinom se bori
osjeca..sanja..cezne
za tobom..jer mnogo te voli
prostorom sve polako kruzi...
nase misli...nase nade..
masta..zadovoljstvo nekad ..pruzi
a nekad snove..s zeljom ukrade...
predajem se vjetru..neka me nosi
u blizine vrtova.. ruza sto cvatu..
da se divim mirisu u tvojoj kosi..
tu sa njima u ovom kasnom satu...
rijeci nekad... nista ne znace
a ponekad tisina.. govori vise
dusa ...srcu...vremena dat ce..
da se ostvari sve sto tu pise...
za sve postoji mjesto i vrijeme..
razlog i smisao...
pa i postojanje ove pijesme
sto zbog tebe.. sam napisao..
                               ....Franjo

 

Neznam..sto donosi sutra
mozda je i bolje...tako
zivot tece..redaju se jutra
a nesto vise..pozeli svako..
moja zelja..mali san
da u njemu..seces ti
i da traje svaki dan..
da te zovem.. ljubavi
ali snovi pusti sami..
ni u jednom nisi ti
sam sa sobom..tu u tami
s duhovima..proslosti
gledam..nebo...zvijezda pada
kometa tracak..zemljom plovi
pozelim zelju,,rodila se nada
da na trenutak san te ulovi...
 
                     ....Franjo

 

Proganja me proslost..
ne boli..al gorcina se sluti
neke sudbine.. prolaznost
sto kroz.. ovo vrijeme samo suti
pitanje u zraku..treperi
odgovora nema..to me ljuti
kao da ocekujem glas..
koji znam da necu cuti..
da..sada vec siguran..
u detalj koji nedostaje..
krivnja..nesretne ljubavi
zbog kojeg..dusa se kaje
priznajem..ucinih grijeh
zbog kojeg za oprost te molim 
kad ne mogu da odagnam misli...
..istinu..jer..ja  jos uvijek te volim...
 
                         ............Franjo

 

Evo... noc..
polako pada
pitam se..
koga ...gledas... sada
kome krasis sne
i...cija si nada...
svijetla gore...
ulicama...grada
setam...centrom
pogleda...praznog
u mislima..samo si ti
moj jedini razlog..
da sjetim se ....ljubavi
svjestan..odmicem..daleko
znam..ti nisi sama kao ja..
za ruku te vodi..drugi neko
jednom.. bila si moja sva
a..zasto te jos uvijek volim
samo nebo odgovor zna...
                    ......Franjo
 

 
 

Ove noci..
tiho sviram..
nikome te nedam...
hocu samo.. da te diram
to u sreci...gledam
rijeci teku...
note.. prate
slusam jeku..
mislim na te..
srce voli...
dusa ..ljubi
glava boli...
pamet..gubi..
ljubav..je sreca
snazna..i.. njezna
od sviju nas veca...
a za mene.. neizbjezna
              
                          .....Franjo

Misli..daleko..lutaju..
presusili izvori teznje..
u snovima likovi plutaju
oslabljen osjecaj...ceznje
koju vec dugo..daljine gutaju
svaki trenutak...koji se nize
bol.. ironija..nebeske duse..
u svaki minut..sve vise me stize
i moja sjecanja.. polako se ruse
gledam..dolazi...sve je blize
na krilima munje..kao da slavi
uzima mi sve..odlazi..kao da klize
ni spomena na tebe u mojoj glavi
osjecaj gorcine..ostaje samo
taj tuzan odbljesak..daleko tamo
sto je to zivot...bez ljubavi
da ne govorim..svi mi to znamo...
            ......Franjo
 

 

Dosao je...kraj
odnijo...sve
ugasio se sjaj...
ljubavi te..
sve otislo je znaj...
i odvelo...sne
nema vise..ma daj..
ja.. volim te...
od te ljubavi i srece..
nebi bilo ...vece
da nije.. jedna laz
sve srozala u smece..
ostale su samo.. sjene...
sto lutaju u noci...
muskarca i zene..
u ljubavi sto uvene...
sve rijeci...i suze
gube sav ..smisao
pa i ova pijesma
sto na kraju..sam napisao
 
                          .........Franjo

 
 

Ceznjivo sanjam..
da.. biti ces tu
volim te i kada bi mogao...
dao bi ti srecu ..svu
zelim ..da ti cujem..glas
u toj surovoj tisini..jedini si spas
ja..gorim kao svijetlo u slatkoj nadi...
i zelim.....da....postoji nas
tako..prolaze dani..
tebe..mi nema
samoca me grize
sudbina ...drijema..
a snovi.. nicu
jedan za drugim
cekam te..dugo
u nocima dugim
sve vise me boli...
snovi su jaci
srce te voli..
zeli te naci
usamljenoj ...dusi
snovi su sansa..
jednom kad ..dodes
to ce biti.... romansa
 
                     ...Franjo

 
 

Nebom se.. razlilo sivilo...
tmurno je.. dolaze kise..
njezno uz tebe.. sam se privio..
slusam kako ljubav.. u nama dise
dovoljan je ..dodir jedan
poljubac...osmjeh ..srca glas
cjelim tijelom..tijelu predan
vrijeme stoji...radi nas
u zagrljaju..nasih dusa
svijetlo gori..na nas pazi..
misli teku...srce slusa
gdje i kako..da te mazi
tren u zelji...vjecno tece...
nit tisine...nit galame
miris cvijeca..dio srece
ne ostavlja nas..nikad same...
                       ....Franjo

 


Kada jednom..

svijetovi se nasi spoje...

i u dusama..ugasi se nemir

upoznat cemo ljubavi..koje

dosada ..ne vidje citavi svemir

samo korak..do srece nas djeli..

i nebo treperi..zeljelo bi znati..

zasto svaka zvijezda .. nama se veseli

zbog ljubavi..sto..jedno drugom cemo dati

spajanje kruga..vjecite srece

pocetak je neceg...sto jace je od nas

niti koje nas vezu..popustiti nece

jer cuva ih svijetlo i ljubavi glas..
                            ....Franjo

 
 


Idi..ne osvrci..se

ponesi sa sobom..

sve ideale i srusene sne..

nece mi biti zao za tobom...

odlazi...ne..volim te...

spakiraj sve svoje lazi...

evo uzmi moj kofer...samo da stanu

idi i vise.. nista ne trazi...

odnesi sa sobom..sve sto ti u planu

idi...bez suza i bez rijeci...

nezelim vise ..cuti tvoj glas

nemoze sad nista..sudbinu da ljeci

ni oprost..ni molitve..jer ne postoji nas...

odlazi..sretno ti bilo

drskosti svoje..pokloni drugom..

idi ...ti prokleta vilo...

sa tom metlom..sa svojom tugom

odlazi...vise ne moli..

nemoj...da te moram tjerat na silu...

idi...kao sto si dosla...

u tom svom..velikom stilu..
                                               
 
                                                         ...Franjo
 

 
 

Postojis u meni...al nisi tu
gledam te...iako te nema
kose me tvoje.. miluju u snu
vrati se...jer san...gorcinu sprema
tvoj glas me zove..
tvoj dodir me budi
tijelo mi gori..
za tobom zudi...
molim te..vrati se..
i barem bol darivaj...sa tim snom
kad u samoci...okamenjenoj..seces
ja korake tvoje cekam...
a znam ..doci...sigurno neces..
                ........Franjo