timeo danaos et dona ferentis

 

Dan mi je nekako, neobicno dug..
proteze se ..kao vijugav slap...
sto vodi me negdje ...daleko na jug
da pokloni mi ..te ljubavi kap
topao vjetar..miluje mi lice
i..kroz prostranstva..tiho me nosi
ususret sreci..toj sarenoj oazi
sto svojom ljepotom se ponosi..
divim se i gledam..prebirem rijeci
takvo nesto...podsjeca na raj
sve te daljine ..sto morao sam prijeci
opravdava iskra..oka tvoga sjaj..
i krene ti suza..sto nemoze stati
sitna ..radosna..pade mi na dlan
moja suza istu gestu..uzvrati
o ljubavi i sreci.. moj najljepsi san
 
....................Franjo

 

Povedi me..u svijet..
svojih.. prekrasnih snova..
gde..ne tako davno..
mi..vec smo se sreli..
iako i nije proteklo.. slavno
ali...moje te srce..ponovo zeli..
u zagrljaj svoj..da sretno bude
da budem tvoj..nek i snovi se cude..
povedi me...gdje jos nikoga nisi...
daruj mi sebe..jer meni najdraza...ti si
povedi me...na to carobno mjesto...
gdje ljubav i sreca oduvijek stoje
i vladaju mislju ...ponekad i zeljom
a raduju se trenu...kad usne nam se spoje...
povedi me ... u noc
vjeruj ..njezan cu biti
sve dok nesvane dan
s tobom.. snove cu sniti..
 
                     .....Franjo

 

Molim te...ostani na tren..
sada..kada.... nista vise..
nemoze ..vratiti ...izgubljeno..
ucini..da ljubav..svoj kraj upise
dostojanstveno..da umre..sto tise
molim te...ostani...podari mi..
poljubac za kraj..da te se sjecam..
ne zuri ...tako...iako nema nade...
bol koji nas ceka..biti ce vjecan...
molim te ...podari taj tren
u inat ..nama ..
za poslednje zbogom...
od kojeg se slama...
srce..i nastupa tama..
da u dusi..razliju se boli
dok nase sudbine..umiru od srama
jer samo se jednom..iskreno voli...
                       ......Franjo

 

Ja bi da te grlim
neces ti...
ja bi da te ljubim
nedas mi....
kazem.. da te volim
odgovaras..ah...dosadan si
hocu....
ti neces
zelim....
tebi se drijema
molim
ti nikad nedas
ma kazi mi...
kada ces htjeti..
da te..: grlim...
     ljubim..
volim........
 
 
              ...Franjo
 
 
 

 
 


Srce ..muce..uspomene..

zbog ljubavi ..izgubljene

dusa ..sanja tijelo zene..

nema srece..da mi krene

probao sve sam..al ne vrijedi

sorry draga..al sve je spalo

da..sad sve..polako bljedi

..sve sam svoje..drugoj dao

da sam barem..ja to znao

nije.. zivot casa vina..

nikad nebi ljubav krao...

vjeruj draga...Katarina

sada..zivot tece..dalje

sudbine nam..price pisu

neznam gdje si..s tobom sto je..

sad ljubavi druge..kraj nas disu

ponekad se sjetim tebe..

gledam lik..tvoj..poput sjene

bol u dusi ..jak se javi

a iz oka .. suza krene...

za sve krivim samog sebe..

jos te volim..srcem svim..

nikad necu ..zaboravit..tebe

i pomirit se necu s tim..
 
                      ......Franjo

 
 

Ne diraj srce..
u grudima mojim..
nije mu lako znaj...
boli ga..ljubav jedna..
vremena mu daj..
ne diraj dusu...sto..sama luta
pusti ..neka je ..vjetar ..goni
kad nebude..vise ljuta
mozda ..na tvoja vrata pozvoni
ne diraj bice..
sto spava u meni..
ne zovi ga.. i ne budi
neka odmara..duboko u sjeni
zelenilu oaze..sto moje tjelo nudi..
 
              .....Franjo

 
 


Nosi me vjetar..

kroz..olujne kise..

dusa je sama..

i..nemoze vise..

izdrzat.. bez tebe..

pada s trona..

a tamo u blizini..

cuje ta zvona..

sto zovu je..

zvukom..je mame

da ..konacno jednom

izadje iz tame..

pa da ponese je ljubav

ususret sreci..

a samo je malo

sto mora prijeci

moja dusa se bori..

sve jaca su zvona

ti nisi daleko..

kaze...mi ona..

srce se budi...

kuca..sve jace

vesela dusa...

od srece.. place

u..zagrljaj nezni

primas me ti...

o kako su slatki

ti..moji sni..
 
                                   .............Franjo
 
 

 
 

Ja....pisao sam pjesme..
i..slagao rime...
volio sam tebe
ponosio..se time
zelio sam ... ljubav
iskreno ti dati..
zasto..si me ostavila..
nikad..necu znati..
kako vrijeme..prolazi..
a zaborav..cini svoje..
ipak ..jos te volim..
sanjam..lice tvoje..
osmjeh..i pogled..
sto do zore.. me prati...
znam..nepostoji..san
koji moze da te vrati..
jer..stvarnost..pece
u dusi je.. praznina..
nedostajes mi.. mnogo..
jer volim te...Martina....
 
                    ....Franjo

 
 
 
Ostavljam..trag za sobom
ako..pozelis ..da me mozes.. naci
boli me..rastanak s tobom..
moli me ..srce..ne placi
odlazim..ja ..od..tebe
moj zivot..sad..nista ne vrijedi
jer krivnja me u dusi zebe...
sto ljubav ..u nama bljedi
kriv sam.i.nebo zna..
i moja ..ceznja..sva
kriva je.. i zena ..ta
sto ..odlazim.. od tebe.. ja
 
                              ....Franjo

 
 

I ove noci..snovi caruju..
pomaze im bujna..masta
misli...sto..mi..tebe daruju..
govore mi.. bit ce ..svasta..
tvoja ruka..mene vodi..
u zagrljaj...nasih bica..
tvoj poljubac...bas mi godi..
poput..nekog..slatkog pica..
tihi sapat..tijelo gori
snovi ..teku..sve je lako.
srce snazno sad se bori..
jer te volim...volim jako
zora svice..ja se budim
tebe.. nema..prica stara
ja cu tako..da poludim..
san ..mi opet dusu vara....
 
                     ............Franjo

 
 


Darujem ..ti ljubav..moju

a zauzvrat..tvoju primam..

poklanjam..ti dusu...svoju

presretan sam ..sto te imam..

od ljubavi..nase..nema vece..

prostire se ..od zemlje.. do neba..

gdje andeli..pjevaju od srece...

jer je ljubav....sve...sto nama treba...

ne brinemo..sto nam nosi ..sutra..

mi budimo se..u zagrljaju strasti..

.zelja..jaca...svakog novog jutra

te ..ljubavi ..zvijezda...nikad nece pasti..

cekali...smo dosta ..dugo

u samoci...i u boli..

srca kazu...zbogom ...tugo

doslo vrijeme...da se voli...
 
......Franjo

 
 

Ljubav od mene
....ne trazi...
ja nezelim cvijet..sto vene
nemogu slusati...lazi
da nema..od mene drazi..
ne vracaj se..i ne pisi
o meni niti ne misli..
ne sanjaj o nama na kisi
ne mastaj da smo se stisli..
za tebe ne postojim..
nikada..doista nisam
neznam..zasto si mislila..
da cu vesla da sisam....
                     .....Franjo

 

Zovem te...
javi se....
nek ..srca prate
svoje sne..
ovako nikad...neces znati..
koliko ja ....volim te
javi se...
jer zelim te..
neka ..dusa..jednom svati..
da dusa moja...tvoju prati...
javi se...
molim te...
srce zna..tajne sve..
al ne moze..vise..bez tebe..
ni da kuca..nit da sanja..
ne mari vise..za sebe..
javi se...
cekam te...
nek ti srce ..se ne srami..
prepusti se tome..sto te mami
zbog sebe..i mene..
 
 
                        ......Franjo

 
 

Ovdje ..je
al nece..da se javi..
vec pomalo... glupo..
zar i ona..vazna... da se pravi
uziva u tome..
s uzitkom.. kao da slavi
a ja obrisati je..iz misli..ne mogu
jer predugo..je u mojoj glavi..
ona me zeli....znam
na svoj poseban nacin...
njena ..sam puna.. premija
ma to je vec...ljubavni zacin
provjereno...cista kemija..
cekam.. da mi se javi..
ovdje..da postoji i bude..
moze li smoci snage..
poljubiti usne ..koje se nude...
 

.....Franjo

 
 

Oprosti...
sto ..usao sam ..ti u zivot
i ukrao trenutak jedan...
mozda nije toliko vazno
ali svaki trenutak..moze biti vrijedan..
sama pomisao..da godina si mojih
vukla me poput zova iz daljine...
srce radoznalo bilo je..trazio sam
mrvu rijeci.i malo topline..
oprosti..
ako ti to ista znaci..
znam..krao sam ti poljubce i snove
ali molim te ..zbog toga ne placi
u danima pred sobom..pronaci ces nove
ljubavi i strasti
srecu i radost
a mene nikad vise...
jer.. ukrao sam ti.. mladost..
molim te ...oprosti
 
                   Franjo.....