o meni i oko mene ...pomalo

lijepo sam si ustala ranije , popila kavicu , pobrinula se da djeca odu u skolu  na vrijeme i s voljom...hihihihihi...
dok sam u tusu bila ...glupa naprava se upalila i njegov glas...ja cu kasniti danas...
ko te yebe...pomislim...izadjem iz tusa...uzmem moju mucastu pidjamu plavu , moju dekicu mucavu, plavu i natrag u krpe...tj . na kauc...pa gledam glupi TV...razmisljam tko je bio tako prokleto pametan i izumio/stvorio tako glupavi stroj u kome ljudi govore i hodaju, a tako su maleni...
u jutra snjezna , osobito kada me nazove i najavi da ce kasniti  tako sam prointelektualno nadarena...hihihihihihi...
onda sam si ustala , pa palacinke pravila , jer su mi se jele jos dan ranije , ali on je rekao  jucer...ja cu praviti palacinke ujutro za dorucak nam...slozila sam se odmah...lijena sam  nema sta...poznata stvar...onda sam si i kavu skuhala , pa popila i par komada palacinki smazala na brzinu , pa  se opet u krpe vratila...
dofurao je sa dva sata zakasnjenja...cimnuo me iz drijemeza ispod moje dekice, sa mojim termo-jastukom oko vrata (zbilja se stari, yebiga)...i zelucom punim palacinki sa borovnicama...frknuo je  kao macak, otjerao pahulje sa brade sijede....
ledene usne njegove ma mojim vrelim usnama i ledene ruke njegove ma vrelim nogama mojim i rijeci njegove...moram ugrijati ruke....moram...zavukao se ispod dekice moje , na mom uskom kaucu...i govorio je...kako su ti noge tople...kako su mi ruke ledene...moram ih ugrijati ...pa je klizio i trljao rukama svojim po nogama mojim ne bi li  ugrijao ruke svoje ledene...kada ih je ugrijao...lijepo se izvukao ispod dekice, protegnuo, popravio dekicu moju , ustao, protegnuo se opet...i kavu skuhao...dok je kavu kuhao ,pitao je ...da napravim palacinke...rekla sam...ne, pravila sam    jutros dok si ti kasnio...oh...rekao je...nisi bila lijena jutros...ne , nisam...onda smo smazali palacinke do kraja...zajedno...pa smo si  kavu popili....pa smo se izlezavali na mom kaucu uskom , na kome je jedina moguca (zajednicka-lezeca) pozicija , on na meni ili ja na njemu...hihihihihihi....da me moja preminula baba vidila ...rekla bi...ostarila si Jano...a pameti nisi dosla...
onda me je pomalo obljubljivao, pa skinuo, pa obljubio onak kak treba, pa me okupao...pa mi mokru kosu mirisao dok ju nije osusio...onda smo se ilezavali , ali vise mu nisam dala pod moju dekicu , mucavu...hihihihihihi...
 

i tako kazem sebi, neki dan u kupovini, ponukana savjetom mog dusesavjetnika, moras promijeniti nesto u svom zivotu...kaze on...i onda kazem sebi...prebiruci , u ducanu, po rafama intimnog rublja, naravno crnog...ajde , kazem sebi, napravimalu promjenu, kupi crveno umjesto crnog...hmmm...zapitam se, da li ce mu se svidjeti, on obozava crno...nisam hrabra, i promjene ne volim...volim kada je sve jasno, glatko i cisto i kada unaprijed znam redoslijed dogadjanja i reakcija ...hihihihihihi...lazem , lazem...volim kada mi adrenalin iskace iz koze, iz krvi i ociju ...kada me gusi, kada me ubija i vraca u zivot...
dakle, ohrabrim se...i uzmem CRVENO...pomislim, ajde , isprobat cu doma i odluka ce biti da li cu nositi te nove krpice CRVENE ili ne...
na putu do doma, u autu, vec zaboravih na krpice, nove, CRVENE...i vrecica ostade ma zadnjem sjedistu moga auta ( even sam se sjetila i Bregovica tada...hihihihihi)...
nazvao je iznenada , bez plana i najave ...rekao je ...ja mogu veceras ...doci ...ajde da se vidimo...na to ja ...negodujuci...ma umorna sam kao stoka, radim cijeli dan i bla, bla, bla...ajde , ajde,ajde...ja cu te masirati i opustiti ces se , kaze on ...stari lisac, zna on sta "pali" kod mene...i na kraju pristanem, eh trebalo mi je puno...cijele dvije minute nagovaranja ...jer najvise od svega volim biti s njim...hihihihiihi...pa makar i umorna...
turbuletno spremanje, i sjetim se ...vrecice na zadnjem sjedistu moga auta...e dobice on svoje ...pomislim...i vidim u mislima svojim njegove uzarene poglede na svaki novi komad mog crnog rublja...njegovih komentara ...crno je tako elegantno, bijelo je fuj, crveno nose kurve...a ostale boje su smijesne i zene izgledaju kao pajaci...
kada me je "ogolio" sve do rublja CRVENOG...rekao je...uzdisuci, stenjuci...draga moja...nikada nisi bila ovako sexy...onda je nastao preludijum...

vidim ovdje u zadnje vrijeme puno mladog sviJeta sto mi se jako dopada , e pa kako sam misljenja da na mladima svijet ostaje ( hahahahhahaah...zato cu ja ostati vjecno mlada...hihihihiihhi...)trazim  SAVJET i MISLJENJE od vas mladih , a moze i od stariH... he... he... he...
Daklem ovako:
Imam dva sina , tinedjeri...ha ha ha...da poludis!
Obojica su mi "priznali" nedavno da su probali marihuanu "long time ago"..
Mladji ...koji je ja mislim vragu iz torbe ispao , a ne iz mog trbuha...rekao je... NIJE NISTA POSEBNO...MADE ME SICK ...PROBAO SAM I NA ZNAM ZASTO BI TO SRANJE STAVLJAO U USTA...
Stariji...koji je sav "nadobudan" , honored in school ( mos' mislit')...rekao je...TO JE BAS SUPER...PONEKADA ...ZA RELAX...
 

s tobom ...

 
gledam te dok dobro znanim pokretima neke ruke iz proslosti dlana brises oznojeno celo, cetvrtastim dlanom dodirujes bradu , pitas me...trebam li se brijati?...u svijesti sjecanja pitam se ...hej ...ovo me je vec netko, nekada pitao ....tko?tko?kada?izlezavas se i protezes na tako poznat nacin ... tvoje me oci zelene  milo i toplo gledaju , pitaju ... kako si?  ...  kao sto su i oci one druge zelene gledale , milovale i pitale me ...davno, davno... 

bilo je lijepo , jutros ,  nakon tvog odlaska na posao osjetiti spokoj ...mir i zadovoljstvo...jesti dorucak koji si ti napravio , piti kavu koju si ti skuhao...tako je lijepo, mirno , cisto i glatko...
nema pitanja u mojoj dusi , da li ce potrajati ta ljepota sto me drzi k tebi , nema sumnji u mom srcu...sve je tako lijepo , mirno ,cisto i glatko...
nema crnih slutnji na horizontu , nema pitanja , da li ce uspjeti , da li je nasa odluka dobra ili ne ...moje misli nisu uskomesane , i moje srce ne drhti u strahu ...da li cu ustrajati u obecanju koje sam dala sama sebi...moje su misli jasne , moje misli su bistre...znam da zelim , kao i ti da budemo zajedno...
 
 

eh...jesu mi se nadebelile ptice moje , gledam ih jucer, glave im debele , plave i zelene... ljeskaju se na kasnom jesenjem suncu...veselo grakcu , otimaju i gutaju velike poslednje zalogaje , vesele se svom skorasnjem putu na jug...tamo gdje je  tako toplo , glatko i lijepo...uvijek se pitam u jesen zutu...da li znaju ptice moje ...da ce vratiti gladne, mrsave i latergicne...i zasto idu na taj put sa koga se mnoge nece vratiti...
mozda zato , sto idu prema suncu...i cijena topline nije vazna...

bem ti misa, sjecam se , nekada davno dok sam mlada bila (a , kak to zvuci!?) ono kada se zaljubis, pa pises pisma ljubavma , pises, pises ...namirises kolonjskom sa mirisom ljubise , ah , sjecam se miris pokosene trave ...moj stari spricao svuda uokolo,  ja ukradem i nastrcam na pismo ljubavno ....a princ s druge strane odasilje istom mjerom... odgovara ....tako moj dragi kad je bio u JNA  negdje na granici Makedonije ...pisao mi , pisao mi...i slao svaki dan po jednu razglednicu sa ruzom...wow...
epilog...kada smo se posvadili ....trebalo je u jadu unistiti sve dokaze ljubavi , pa sam pristupala tom poslu sa suzama u ocima i bjesom u grudima ...bacala u vatru ...pismo po pismo ....ne ...ne...prvo ono teatralno ....cijepanje na dva dijela , pa na cetri i u vatricu...i uzivas u pogledu na vesele plamicke...znam ...jednom...vatra se nekako gusila , gusila ...pa sam si mislila ( malo sam praznovjerna uvijek bila) vidis Jano to je znak da te voli ...vatra nece njegova pisma i razlednice sa ruzama ...stani ....stani...on te voli....pa bi zastala i odustala od posla zapocetog....zavalila se u stari stolac na ljuljanje i pocela iscitavati ostatake pisma ljubavnih i pospremati ih u kutiju od cipela oblozenu svilenim papirom...upijala bi mirise pokosene trave , plavog jorgovana i ljubica...i uzivala ...uzivala...uzdisala...i sanjarila u starom stolcu na ljuljanje...
 
vremena su se promijenila ...na bolje ili na gore ...tko moze to suditi...tehnologija napreduje iz dana u dan , nije ni to lose...elektronska posta ....nesto fantasticno...saljes svoje misli tamo negdje daleko pa skoro brzinom svijetlosti(ops...fizicari se ne budu slozili s ovom konstatacijom...ali to je tek usporedbane naucno nedokazana....lol) i istom brzinom primas odgovore , ovisno koliko je druga strana "zagrizla"....sve brzo i bez mirisa...slova na ekranu ...mogu biti u boji i raznoj grafologiji , ovisno o masti i sposobnosti odasitelja ...
 
i kada ono dodje vrijeme, vrijeme potrosene ljubavi ...i kada dodje vrijeme suza u ocima i bijesa u grudima...onda moras biti jako ,jako koncentriran i pristupiti tiom poslu veoma pazljivo...
ja to obicno radim ovako...skuham si kavicu...sa okusom vanilije ...moja omiljena ...zadnje vrijeme potegnem za bezalkoholnom pivom...e sto ti je tehnologija...piva pa bezalkoholna ...ali nikak mi nije jasno , zakaj mi se pomalo svingla od nje ...a bezalkoholna je ...nema veze sada...pa si lijepo sednem na moj stolac , nije na ljuljanje , ali je na okretanje...ono kompjutorski radni stolac , da te ledja ne bole...lol...pa lijepo idem...open file...pa ...lijepo ...jednostavno i brzo...cak ne moras tipkati slovo po slovo ...jedna tipka...delete...cini cuda...i sve je gotovo u cas ...bez mirisa,i ne daj boze bez uspomena...sve jednostavno i brzo...koncentracija samo....
tako sam si last night...lijepo uzela pivkana , da i zapalila sam jednu  onu dugu...joj ajme ...pitao me sin neki da ...pa sta pusis te dugacke ( 120mmm....nije strasno, a?)brijem da bus ti prva pocela pusiti one od moza 150mm ili duze , samo kada ih proizvedu...dodao je on...ljuti protivnik tog mog bed habit...da , lijepo zapalila, naslonila se , ono da mi   ledja pravo stoje  , ne daj boze bola u ledjima ....ha ...ha...yebiga starost je na pomolu...skoncentriram se tako ...obratim paznju dobro...program me pita...lijepo , kulturno , krako i jasno ...Are you sure you want to delete all itmes?...ja ne moram  ni odgovoriti , mislim ono  vocalno   , mislim ono sve se odvija bez glasa, osjecaja i mirisa...jedan klik...delete...i gotovo...nema vise...
 

krenuh danas nahraniti neke druge ptice , sa pola  puta se okrenuh ,podjoh i odoh na stari poznati put, odoh do mjesta na kome me ptice poznaju...

on je dosao opet , ne moj san , dosao je u moju stvranost, tek toliko , ja znam, da me podjeti da on je tu uz mene , oko mene,i da cuva nas zavjet ...
da li je to moja utvara ili moja zbilja?
ne , ne dragi moj , ne moras me podsjecati ...u mojoj savrsenoj psihi kako kako ju ti nazivas i u mom nesretnom srcu za koje ti ne maris previse, postoji jedino sigurno , trajno i nepromijenjivo mjesto, malo , maleno...mjesto za tebe...
maleno mjesto, mali oziljak , koji zamisljam kao... kao...kao...znas ono kad imas cir na kozi, kada pukne , a gnoj iscuri (amje bljak , hvala lordu nikada ga nisam imala) i ostane oziljak , prvo ruzicast i povelik sa crnim u sredini, a u tom crnom u sredini mozes (ako dobro se zagledas) vidjeti obrise njegove dubine...kasnije , kasnije ...postaje sve manji, sve manji ...a djeluje nekako oporo i tvrdo...i nikada ne nestaje...on je (mislim oziljak) uvijek tu , i ako ti to ne zelis...cak i kada pokusas ga zakamuflirati puderom ...hkm...hkm...ne ide...ne ide...
 
 

sjecam se jednog mog davnog sna , kada sam imala osamnaest...
pojavio se u mom snu ,jednog ljetnjeg , lijenog i vruceg poslijepodneva bas pred moj osamnaesti...penjao se uz stube ka gornjem katu  , ka meni ,koja sam lezala u kinderbetu ...
nadvio se nadamnom i prepao me toliko da ga se i danas sjecam... razmisljala sam cesto zasto sam ga se prepala...
on me samo gledao...ocima sakrivenim iza naocala i bezglasno se smijao tankim usnama sakrivenim crnim brkovima i crnom bradom, dok sam ja  vristala...vritala...vristala...a njegova poluduga tamna kosa dodirivala moje obraze...
covjek iz mog sna , vjerujem ,ostario je u medjuvremenu...izgubio kosu,posato celav, brkovi i brada su mu sijedi...ima naocale , kao i godina davnih kada imadoh skoro osamnaest...
 
gledala sam ga jucer... netremice, bez straha i pravo u oci koje su zirkale iza malih jajastih naocala...promatrala ga kako  trlja sijedu bradu i ceska brkove netom podsisane, zna on da ja volim kada je sve fit...ha...ha...ha...gledala sam kako se miluje po svojoj celavoj lubanji koju obozavam gledati kako cakli izmedju svojih uzdrtalih bedara...
 
 

tako mi nedostajes...

Love is something you can't describe
like the look of a rose,
the smell of the rain,
or the feeling of forever.

rekao je jucer moj prijatelj...
ali kako, pitala sam ja...
ici ce nekako...rekao mi je ...
jos malo, pa je on mene tjesio...a njega zena ostavila...dvadeset godina "sretnog" braka...ljubav , idila, dva sina koja ove jeseni krenula na faks...mama upoznala nekoga preko interneta, spakovala torbu, uzela nesta para i pa... pa... pa...da ...i napisala pismo koje glasi nekako ovako...
"znam da sam sebicna sada kada vam trebam na pocetku fakulteta, ali ja moram misliti na sebe, s vasim ocem ja nemam nista zajednicko."
a mom prijetelju s kojim je zivjela u "sretnom" braku ni slova...
e pa to je za popizdit'!!!!
 

dok su setali uz obalu vjetar se igrao njenom srebrom posutom kosom ,  nosio mirise njene u njegove nosnice...
kako lijepo mirises...rekao je...
lijepo mirisem ...pitala je zadjudjeno...hmmm...nisam stavila nikakav miris ...
jesi , jesi ...rekao je...varas me...
nisam , zbilja nisam...na sta ti mirisem...pitala je ...
hmmm...klimao je glavom znacajno i rekao sa smjeskom u uglovima usana...mmmm...onaj tvoj miris za posebne prigode...mmm...primakako ruku ka njenim ledjima i pomilovao  je blago...
ne , ne...trgla se...ne mirisem...stresla je srebrom posutu kosu...
i sjetila se...kako je dam prije u jutro rano ...stavljala svoj parfem za posebne prigode , u pregibe laktova, iza usiju ,po vratu ,u pregibe koljena , na gleznjeve...i kako je sa kapima rose na gornjoj usni zurila da mu se da u tajnovitosti hotelske sobe nepoznatog  grada u ukradeno jutro ...
onaj kome je zurila nije  primjetio da lijepo mirise...
on nije ni znao da ona ima parfem za posebne prigode, on nista nije znao o njoj...
-----
oh ,prokleta bila...