Onako, usput

Znači ovako, sinoć je održan koncert za Prokurativama,humanitarnog karaktera (inače ovog lita sam primjetila da ne skidaju binu s tih Prokurativa još od izbora Keruma).. Skuplja se lova za dicu sa poteškoćama u razvoju, i svaka čast, a u strogom pov... i za te stvarčice sam čula da se velika lova daje, ali oni koji je se dočepaju da debelo mažnjavaju, istu...!!!!
   Ali ne lezi vraže, ona koja je pomogla da ta ideja zaživii da se organizira koncert, obukla se prilikom izvođenja svojih dviju pjesama, u zamislite vruće hlaćice, iz kojih joj je virila seksipilna guza, ter se još usudila i ćićone bez grudnjaka staviti u gornji dio košulje, pa su se i one u svoj svojoj raskoši malkice vidjele...
   I sad je puritance našeg puka zabrinilo kako je mogla tako neukusno izići vanka  na pozornicu,za jednu takvu prigodu, ja koliko sam vidila te matere sa svojom dicom u prvim redovima, nije nijedna pokazivala znakove rezignacije još manje ljutnje... Cilj je potignut, možda je Danijela namjerno otkrila guzu da što više ljudi okrene broj s kojih im par kunica za ovomjesečni telefonski račun odmah ide gore...
   Alzo dakle, koji ku*ac ima koga zanimat' kako se ona obukla, žena ima šta na kraju konca i pokazati, draga je... žena je i šta ima veze kako se obukla, cilj je postignut, a CILJ OPRAVDAVA SREDSTVA..... stoga ja se načudit ne mogu pojedinim forumašima na određenim forumima čime se oni bave, šta vi kažete???

  Gledam je i proučavam, to me zabavlja, odavno sam se zaintrigirala za taj dio ljudske osobine, ako se uopće može takvom nazvati...
   Imam je i ja, čini mi se kako vrijeme prolazi sve više, jednostavno kažem sebi "Ne dam na sebe"...i onda pratim sve one jadne dušice koje sebe nazivaju CELEBRITY iliti takvo nešto, a imaš osjećaj da puhneš u njih istog bi se časa sva njihova slava, raspala u sto komadića...
 Pa onda sva ta nastojanja da se pokažu, približu nama običnim smrtnicima, zaista smiješno... neke prave ljudske vrijednosti totalno su nestale, nedavno me jedan moj mještanin totalno iznenadio, dva dana sam razmišljala o razlozima njegove ljudske geste.. Ponudio mi je naime da će mi napraviti nešto u stanu mojih roditelja, onako ljudski, bez ikakve naknade... Stalno sam se preispitvala o razlozima, sumnjala do zadnjeg časa, na kraju je uz asistenciju nas domaćina zaista dobar dio dana radio i uređivao ,uljepšavaju sliku mog starog roditeljskog stana..i to me zbunjuje...
   Ali taština, pače previsoka mišljenja ljudi o sebi me ne zbunjuju, to mi je nekako svakodnevica.. A taština nas iskričara, je još i jača, tako na primjer mnogi su davno govorili da su ovo mjesta za kretene, šta bi oni ovdje, a uvijek se vraćaju, pa čak iz arhive svog spisateljstva vade, neke stare napisane stvari i ponovo ih tipkaju pokušavajući nas zadiviti... to je taština,neki nas čak podučavaju povijesnim trenucima naših hrvatskih nastajanja... A o onima koji kopaju po tuđim familijama nije potrebno ni pisati, to čak nije taština, to je bolest, i njih treba žaliti...
   Zaista smiješno, ali eto opet to valjda ovaj site gdje svi znaju bolje od nas samih što je za nas bolje,Iskricu čini zanimljivijom...

  Dilema dana koju dijelim s vama je ta kupiti novi auto ili ne???
 Naime, po mojoj boljoj polovici novi i prostraniji autić nam je nužno potreban, ratica od sitnica 1500kuna, iovako ionako bi je negdje spucali bez veze, a neki DOBLO autić je i tekako pametnije kupiti..
   Zajeb mu je jedino što sam ovaj put ja kreditno sposobna i mogu dati amen na tu idejicu, ali kako sam ja s tim kreditima oprezna bojim se da neće baš tako skoro sist' u tu stvarčicu, bez obzira na sve potrebe i htijenja...Šta vi mislite, iskreno da li je trenutak ikome danas da se upušta u kredit, pa makar i na mjesečnih 1500 kuna....???

  Vječna tema o muško ženskim odnosima, najdraže mi je kad se okupe ugroženi muškarci u mom skromnom domu, pa je to onda kukanje, kako su oni jadni,žena je ta koja ništa ne da,a najčešće su oni žrtve takvog odnosa.. I ne daj Bože da se uključiš u raspravu sa željom da barem malo obraniš ženski rod... Onda je to veleizdaja jer su do tog časa mislili da još ima koja žena koja eto zaslužuje nešto malo poštovanja... s tom obranom ženskog roda, potpisala sam presudu, koja istina nije smrtna, ali kao da jeste..
   Onda odeš s prijama na kavu, onda one krenu o svojim muževima, točnije muškom rodu, propalice, lijenčine, sve treba biti po njihovom, pa ona one okretene igrice u krevetu, uvijek kad oni hoće, ako neće onda je to propast svijeta... Šta reći, više ne znam što da mislim... ?????
   Kad gledam moje prijateljice i njihove muškarce djeluju mi kao uškopljeni, sve što ih god upitaš, moraju pitat ženu jer tko zna što je ona planirala?Bez veze, koji ku*ci od muškaraca!!!
   S druge strane, pojdini kvazi mačo muškarci obraćaju se svojim suprugama u njihovom zajedničkom domu, doslovno da se ispovraćaš... Ima li igdje neka zlatna sredina???
 

  Sinoć me sasvim slučajno nešto podsjetilo na jednu davnu simpatiju, i sve što je uz nju bilo vezano...Kao isve u životu nekako je sve počelo nenadano, i čudno, bio mi ej sasvim ružan i neugledan, ali u intelektualnom smislu mi je odgovarao, ne volim glupe muškarce, nabildane i k tome ograničene, on sve to nije bio...
   Sva sila emocija bila je vezana uz njega, ne sjećam se da sam tako ikada izgubila glavu, niti smisao za dostojanstvo kao u tom periodu života... Danas međutim vidim jednu izmjenjenu ličnost,nabacanih kila, gotovo pretilu, koja izgleda masno i gotovo pretilo, boemčina u punom smislu te riječi...
   Gotovo mi je žao svih tih silnih emocija, biole su prekrasne, ali na žalost namjenjene osobi koja ih nije imala potrebu uzvratiti, i to nije nešto zbog čega osuđujem njega nego sebe...

  Iskreno već godinama se pitam, ko je tu lud, da li oni koji misle da život treba turbo živiti pa onda su svaki dan kad je to moguće na nekoj drugoj destinaciji, ili oni koji krepaju i sve im treba unaprijed biti isplanirano da bi se igdje pokrenuli...
   Gledam svog kolegu koji je primjer onih prvih, koji živi trista na sat i gotovo sam sigurna da će jednog dana imati što pričati svojim potomcima ako ih uopće stvori,pa ako i ne, svejedno bit će zadovoljan jer je svaki trenutak slobode u životu znao dobro iskoristiti, iako ja baš ne bi u platežnom smislu trošila koliko on troši...
   Ili ovi drugi, koji uredno kupuju spizu jel ne daj Bože da šta fali, neka se uredno ždere svaki dan, frižider mora bit svaki dan pun, bevanda za svakim obrokom, i neko usiljeno društvo svakog vikenda, eventualno koja briškulica koju će odigrati muški živalj, dok će ženice skrušeno razmjenjivati recepte i li satima srati o najnovijim krpicama koje su kupile...
 Fakat da popizdiš...I sad sve u svemu jedino što me zanima je koji je to k.... ljudima koji jednostavno zamru kad se svečano objese, a prije toga potroše za taj svečani čin ceku Isusovu... šta 'oće reć' sve šta su imali,a možda i posudili, da nakon tog svega priseravanja postanu krepaline, od kojih momentalno imam poriv za povraćanjem ili u najgorem slučaju ako me sataru da im odrecitiram sve šta ih ide... ????
   I zato se uvijek ugledam na tipove poput mog kolege, i živim turbo dokle god mogu,a od onih s punim frižiderom zazirem koliko god mogu!!!
  

  Kaže Mladen Grdović, pjevačka "veličina"da on ne sluša svoju ženu nego svoju "instikciju"...
   Opet ti Gotovci, pa zaista ne mogu virovat da netko daje pare za taj užas od pjesme, za dupe glava žensku koja nema tri čiste novce za ulasznicu, pa dokle seže ljudska ljupost????
  Isuse Bože zaista dokle???
Šta bi onda rekla pošteni radnik, znanstvenik profesor koji cilu godinu radi za lovu koju ta glupača skupi za jednu večer, pa ova država totalno srlja u stanoviti organ!!!

   Naravno da sam bila u Zadru i naravno da sam se iznova divila tom mom prekrasnom studentskom gradu...Davno sam prvi put došla tamo i rekla sebi gledajući u zdranje Filozofskog Fakulteta, ovdje ću se vratiti studirati...
    U to doba bio je jednako lijep, ali tada se spremalo zlo koje će ga kasnije snaći...Ali sada to više nije važno, ono što je važno da je Zadar procvjetao u svakom smislu, i ja ga više ne prepoznajem.. a ljeti barem jednom moram doći i uživati u njegovim kalama, popiti kavu na Kalelargi.. I onda razmišljam, Zadar ima Kalmetu, koliko god netko mislio da je nakrao i dao Zadru, taj čovjek i nekolicina onih koji vole grad iz kojeg dolaze, učinili su čudo...
 A Split, stagnira, gradi jedino Kerum i to trgovačke centre.. I onda razmišljam o svim kvazi gradonačelnicima grada u kojem živim, karijeristima koji mu nisu dali ništa, osim sebi, ovaj zadnji se čak bidnik prijavio za POS-ove stanove jer jadan živi u stanu od ženinih roditelja...ma baš me rasplakalo...
   I ono zbog čega mi svi splićani uvijek lagano skinu sve po spsku, Zadar je pobjegao Splitu, šta se mene tiče ja bih ga već sada proglasila prijstolnicom Dalmacije, sviđalo se to kome ili ne!!!

  Čovjek nema puno prijatelja, onih koji te u dušu znaju, i znaju te dugo... A ja i ona smo bile upravo takve... Odrastale zajedno, ona je uvijek bila korak ispred mene, i njeni snovi su uvijek bili vezani ze nešto veliko, a ja sam uvijek bila previše realna... Njene školske bilježnice uvijek oblijepljene pjevačima koje ja tek sada slušam, tada ih nisam baš najbolje kužila...
   I onda je došlo ono prijelomno razdoblje, kada su svi morali zauzeti neku stranu, ja za razliku od nje, nisam zauzela baš nikakvu,samo sam želila da nikad ne dođe do rata... ali došlo je...
    Ona je ostala u našem gradu, dobro situirana, dok sam ja nosila prognaničke krpice... Bila sam ogorčena, kako je mogla je li ikad pomislila da ti novi ljudi koji su došli nisu naši sugrađani, kakve je zajedničke točke pronašla  s njima...Ni njeni roditelji nisu bili puno bolji...
   Godine su prolazile, ja sam se vratila, ali nitko od njenih, pogotovo ona, nije ostala!!
    Kasnije me pronašla, zvala iz Amerike, nekako sam u sebi stišala taj gnjev, opet je pregnulo prijateljstvo i uspomene... i onda je u jednom trenutku na vrlo ružan način pokazala, da politika cijelo vrijeme caruje u našem odnosu...
   Tada ja više nisam imala što reći... Ne čujemo se već godinama, znam da je i dalje u Americi, ali nedavno sam vidjela da su se vratili njeni roditelji u tu kuću, koja je bila hram naših uspomena... Svaki put kad prođem vidim dvije sijede glave kako gledaju na cestu, kuća je opustjela, doduše i nedavno je bila obnovljena, platili su cijenu svog koketiranja s politikom koja ih se nije trebala ticati jer su uvijek dobro živjeli...
  Sada se pitam kad ih vidim onako stare i nesretne, trebam li ipak zaustaviti auto izići, javiti im se, zaboraviti jer ionako su svi odavno zaboravili, oni mi osobno ništa nisu učinili, učinila je politika koju su oni tada zdušno podržavali? ??
   Treba li oprostiti i javiti se starom bračnom paru koji je platio svoju grešku i ostao sam pored svoje dvoje djece koja su se sa svojim obiteljima rastrčala po Svijetu radi nihovog krivog odgoja i pogrešnih životnih vrijednosti...

   Gledam jučer paradu kiča  i kvazi pjevača, sa seljačkom i desničarskom pozadinom... Onaj Tomislav Mrduljaš bar je nešto untrag dvi tri godine, pokušao promijeniti da jedan suvremeni štih splitskom festivalu, ali ovo jučer je sranje na kvadrat... Još kad vidim onu isforsiranu Nives Ivanković, svega mi je dosta... Pari da glumljenjem neke opičene splićanke uvijek moraju djelovati te iste, "splićanke" kao priglupe kokošurine, koje uvijek gledaju koliko im je još vode ostalo u bojleru, nužno im svaka rečenica počinje sa "Ajme"... mislim užas!!
  A dosta je znati da onaj ko vodi to sranje je godinama pisao pjesmuljke za još bezvezniju grupu najglupljeg naziva Tutti fruti band, mislim da se izrigaš,a taj band je opet izrodio onog Amulića koji još nije otpjevao pjesmu vrijednu mog slušanja, pa još par takvih... i na kraju šta reći Split postaje kronično seljački grad, još nam samo fali on pijančina Grodivić kao festivalski zaštitni znak... bljak!!

   Vam je  tlak 130/100... da li je to opasno i koje mjere poduzeti ???

  Ode Sanader a jedino mi je on bio drag od svih tih HDZ-ovaca, jebo te... Ma ne virujem ja da je on pobiga jer je kukavica,nešto je veliko u pitanju, ma ja sumnjam da je bolestan i gotovo... Nije ni Njofra nikad prizna da je bolestan...  

   Eto već danima gledam spominju ovog nesritnjeg Jacksona, toliki glazbeni genij, čije su pjesme milijune ljudi bacale na koljenja, u njima je progovarao o mnogo čemu što je loše u ljudskoj civilizacijia... A toliko toga nezrelog i krivog, i lošeg u samom njegovom životu...
   Pa onda čitam ispovjed njegove dadilje točnije dadilje njegove djece, o tome koliko je bio posesivan, i koliko ne osjetljiv    kad ih  sustavno zanemarivao,  način kako su rođena, je uvrnut, ne možeš promijeniti normalno i prirodno, ne dozvoliti im da imaju majku, da čak i ne znaju gdje je i koja je???
   I na kraju umrijeti tako bizarno i jadno, a imati cijeli Svijet pod sobom... ja to ne razumijem, fakat, možda bih razumjela da jednom barem pola sata saznam kakav je feeling kad ne oskudjevaš od ničega, i kad ti je sve dostupno... Onda bi bilo divno vidjeti kolike bi se face tada sjetile da postojim, tzv ulizice... Hm, ne žalim se ovim što imam, ali ne shvaćam ni one koji imaju ono što ja neću nikada, a nisu sretni... nevjerovatno zaista...

  Ja vjerujem da muškarci i žene mogu imati izvanredan odnos bez da netko od te dvije strane drži figu u džepu...
   Najčešće se događa, da to baš i nije tako.. Znalo mi se događati da sam razmišljala da su prijatelji mojih prijatelja i moji prijatelji, i onda shvatila da su ti isti iskoristili moje gostoprimstvo, ili čak poželili me jel...
   Ili netko može doći u naš dom ako je u njemu i glava kuće, dočim kad sam  sama, ne baš sama da sa mnom nisu i moja djeca, to se smatra kao poziv na intimne igrice... za zbljuvati se...
   U vražiju mater, pa zar moraju ta muško ženska poznastva uvijek imati i tu notu... sranje!!!

  Danas popodne krenem nešto neobavezno kupiti, i onako zamislim se hodam, kad ide neka faca, gleda u mene i kao javlja se... Ja sva u čudu ko je taj sad??
   Kad brale, kao zna on mene "Čekaj odakle tebe ja znam, ti se mene ne sićaš jel??"
    I držim ja njemu tako ruku, i on meni, i on se kao trudi sititi odakle me zna, onda se ja opet mislim pa možda me i zna, pa se i ja mislim????????????
  Sranje onda mi tikne, da faca pokušava s nekim uletom koji nema veze s vezom, i još me pita "Čekaj di ti ono  si radila?"
   Ajme skoro sam se zbljuvala, pa koji je ku*ac tim facama, šta misle da s takvim sranjima mogu nešto napraviti sa ženskom, fakat mi je drago da sam udana, jer bi fakat ostala usjedelica da moram s takvim facama u krevet...