Onako, usput

  Bile smo prijateljice, dobre, najbolje u stvari... Ta njena djevojačka soba u kući na cesti koja vodi za Šibenik, uvijek mi je bila u srcu..Koliko je tamo tek djevojačkih snova i priča ostalo, nebrojeno... Onda je ona ostala trudna, prerano, pa je došao rat, i više je nikad nisam vidjela... Neko vrijeme čule smo se telefonom, zvala me je iz Amerike, tamo je otišla i onda muk... Zašto, kako, najvjerovatnije nikad neću saznati... Odabrale smo svaka svoju stranu, s njenim političkim uvjerenjima se nikad nisam slagala, meni to nikad ne bi bio razlog da nekome se prestanem javljati, njoj možda jeste...
   Nedavno je ponovno otvoren prozor na njenoj godinama zapuštenoj kući.Malo sam se raspitala, njeni roditelji, vratili su se, nje naravno nema, možda će doći jednom turistički... Sve me vuče da kad tuda prođem, pokucam na vrata, potražim odgovore, to ono naše davno i lijepo prijateljstvo zaslužuje, traži... A opet, ništa više nije isto, vjerovatno ni mi više nismo iste.. A jutros sam sasvim jasno sanjala njenu mamu, koju sam oduvijek voljela, tu blagu ženu kako mi se raduje jer sam došla... Srce me vuče,a opet, puno toga odbija....

  Još jedno ubojstv obitelji, naravno od strane glave obitelji, svi čuli buku pa pucnje, ali nitko nije reagirao... I onda mi netko dođe pa kaže da naša policija čini sve, odakle mu oružje, bio je pripadnik HV-a.
Uobičajeni PTSP, ne znam ali ja sve nešto mislim, da tek sada ovim našim blagim zakonima, dolazi na vidjelo koliko je bolesnih muških umova, spremno ubiti ženu i svoju djecu čak, kad im nešto nije po volji, u novinama pišu, miran čovjek, obiteljski,a u radnoj okolini njegove supruge, i susjedi, u jednom dućanu kažu, ni blizu tako nečemu, agresivac i nedrag čovjek sklon ispadima... Ne vjerujem da PTSP ima išta s tim, to je odraz našeg primitivnog društva koje ništa ili premalo čini da zaštiti te nesritne žene, koji imaju pristojan posao, ali šute o svojoj obiteljskoj situaciji, a bolesnik, uvijek spreman na sumnje i kompleksaš jednom je dođe glave i što je najgore i njene djece...

  Kako odnedavno zovu ovaj bidni grad koji naziva se Split...Pa kažu u srpnju usrid turističke sezone, da će biti parada homseksualnih osoba na Rivi...
 I ništa strašno to ne bi bilo da nisam vidila koja je hajka u tu svrhu već počela vladati internetom, čak se i svitlost naše domovine mladež HDZ-a, uključila(Baš me zanima jel predsjednica rečene te mladeži isto uključena, pametna jedna cura). Treba vidjeti koje poruke te face izvaljuju, ne znam samo koji je vrag tim "homo" da ih vrag nosi uvijek prema ovakvim krajevima.. Koju Gospu hoće dokazati, meni i nekom ajmo reć' normalnom svitu ni u džep ni iz džepa kako se oni seksaju i koje su seksualne orijentacije.. Koju Božiju mater imaju šetat po Rivi pa da ja gledam kad izađem s dicom ko će ih i kako opizdit,a takvih će biti na Rivi ne mali broj... Fakat ne  znam šta hoće dokazati, ko ih mrzi još će ih više mrziti, kome je svejedno što  oni i kako, i to će i dalje ostati tako, baš mi nije jasno, ali eto valjda ćemo do tada imati ovog balvan gradonačelnika, možda proguca bunbun, pa ih dođe pozdraviti u svom gradu, tko zna???

 Nekad i sad... i u tom nekad i sad imam potrebu pobjeći od nepravde, nečeg što ne mogui promjeniti , nepravdu, loše društveno uređenje, ljude koje sam poštovala , a oni mene nisu... I onda dođem do te točke da izbjegavam,a srce me vuče, tamo, u moj mali grad, gdje više nema smjeha, samo grobovi dragih ljudi koje sam volila, i oni mene...
  I onda sjednem ovdje i potražim stranice mog malog grada, i otkrijem što se sve izdogađalo otkako me nema, i opet moram priznati sebi, da me preplave uspomene na jedno bezbrižno odrastanje, na muzičku školu, na drage ljude s kojima sam išla u razred, maturalac, sve što je mladost činilo zanimljivom i lijepom...
 i hm, opet se javim nekim dragim ljudima, koji se opet s odušeljenjem jave meni, ali nemam više hrabrosti niti želje otići tamo gdje je nekad vladao, smijeh, život, ne mogu obići  grobove mojih dragih, sve mi je to tako tužno, i nemam sad snage za to...baš nemam!!!

  Jutros sam se od srca nasmijala članku kojin sam pročitala o novim pretendentima, točnije novim-starim za gradonačelničku fotelju... Jeba te ljudi su došli do točke da su u namjeri da dokažu da ne konzumiraju bjeli prah ili štagod slično, počeli čupat i ono malo kose(Kerum) šta imaju, u namjeri da dokažu da su čisti ka suza...
  A majke ti mile lude kuće, ma baš me zanima ishod te ludnice, za Keruma san znala da je budaletina,ali ovaj me Ostojić totalno iznenadio kako je nisko pao... sva srića puno me ne golica ko će mi bit gradonačelnik, dosta mi je bilo pročitati da se ovaj dosadašnji prijavio za POS-ove stanove u Splitu jer čovik, zamislite živi u stanu od ženinih, a koji će k.... bit nasljednik toga stana, ako ne žena. Ali zato kad neko s peteročlanom famelijom živi u stanU do 30 kvadrata, on može biti kandidat za taj POS-ov stan, jedino ako u tom stanu nema ni s truje ni vode... fakat ludilo!!!

  Nedavno sam bila u bolnici, srećom moj povod je bio 'ajmo reći sretnog karaktera... Uvijek kada se nadjem u toj odvratnoj zgradurini razmišljam o svim okolnostima koje nas tamo dovode, pa čak i kad bi trebalo imati sretan povod, opet ideš onamo s nekom dozom zabrinutosti, hoće li biti sve u redu???
   Dok sam tumarala onim dugačkim hodnicima ginekološkog odjela, uvijek mi pažnju privlači onaj drugi mračni dio, gdje doista nema nimalo svjetlosti, gdje su žene sa zloćudnom bolešću...
  Sve vrijeme imala sam jedan čudan feeling, nekako kao da će mi sve to biti jednog dana užasno blisko... Iskreno, taj me čudan feeling prati još i sada.Sve vrijeme sam se pitala što bi to imalo značiti, taj odvratni predosjećaj, i slika jedne žene koju sam poznavala u kolicima koju su valjda vraćali s operacije...
  Jučer sam donekle saznala, s čim je u vezi mogao biti taj odratni čudni feeling, jedna draga žena koju sam zavolila teško je bolesna, jednostavno ne mogu vjerovati da je to tako, kao ni to da često čovjek osjeti da će se nešto ružno početi događati, ne baš svaki, ali meni je to nekako blisko... i dodat ću na žalost!!!

Imao kad operaciju na nekom vidljivom ili manje vidljivom dijelu tijela... Ti odvratni rezovi odvratno se vide, i neki kažu nekakav list od hrasta, pa nešto tome slično da se stavlja da rana zacijeli i da bude glatka... mislim tko je imao neka iskustva da kaže što napraviti da se to ne vidi,a da se ne mora u Glumičića????

   Svaki put kad idem djetetu na roditeljski, prisustvujem ogavnom lizanju u dupe učiteljici... I mislim se Isuse, imaju li ove žene iti malo dostojanstva??
  I naravo nemaju, gadljivo do krajnjih granica, naravno da su takve  odgojile svoj preslik, pa su im i dica, uvlakačice, ali na kraju sve to ima i svoju cijenu, naime, takve mame očekuju kad njihova dječica nešto ne mogu ili nisu  u mogućnosti, onda sve mi ostale moramo odgoditi, sve dogovore, izlete, jer njihova dječica ne mogu ići, da se čovik narodski rečeno "izriga".!!!
  I sad se pitam da sam na mistu učiteljice kako bi reagirala, pa mislim da bi ih glatko ispalila, to je sigurno...!!!

  Boga ne kužim kako ovi 'oćedu da mi dobijemo ove butelje Graševine, aj neka mi neko pojasni...neda mi se čitati ko ga šiša...

Ovo je definitivno moje godišnje doba... i još kad malo ovako zahladi kao danas, da se malo rasfriškamo jer smo iz čizama uletjeli u japanke...Dakle moj grad je kao i obično prekrasan u ovo doba, kolone turista, gužva u kaletama, a i ove krnjevaline od možebitnih gradonačelnika, sa svojim kampanjama, čine ga još zanimljivijim...
 Jučer su se SDPov i Hdz-ov pulen sučeljavali na Peristilu, jadni rimljani kad bi vidili kakave im budaletine tamo pizde. Koje nedostojanstvo, prepucavanje, bljak, par metrića dalje gospar Kerum zauzeo Prokurative, nekakav koncrtić na kojem će vjerovatno i on malo pjevat, a anonimni i k tome bih rekla nesritnji Podrug Luka, dao nekom mladiću da po cile dane prolazi u nekom kombiju i navija Thomsonove pisme... Koji teatar čovječe, baš me sve to zabavlja, šta li jadni turisti misle kad vide sav taj kič na jednom mjestu...????

  Jebat ga ioanko ništa ne rade, ali ovaj ih put podržavan dok oni štrajkaju napokon mogu sa svojon dičicon bezbrižno u šetnju, bez domaćih ,vježbe bez kontrolnih i priprema za iste... Jeah živija štrajk!!
P.S.
jebe se njih šta će dica radi ovog štrajka ići do 27 lipnja u školu a u razredu će im bit 40 stupnjeva....

Udobno zavaljena u stolicu, koja samo šta se ne raspadne, da mi u stvari triba, nova kužina, vrata od sudopera samo šta nisu otpala,crka mi je i krevet, federi na njemu iskaču(ipak smo troje dice na njemu napravili)... Ondak, štednjak ne izgleda bajno valjalo bi neki modernizirani nabaviti ovaj je previše nekako uobičajen , a i ima mu 13tak ako ne i više godinica... Ter ,triban novu kupaonu, pa krevete dici... stolice da i ne spominjen... sve u svemu ako ima donatora, objavim naknadno broj svog tekućeg????

  Eto u našem dragom Splitu, točnije na Firulama di smo svi primorani molit Boga da nam tko ne spizdi i ovo malo zdravlja što nam je još ostalo, ako naravno moramo ići kod tih koji o zdravlju skrbe... Pa s tim u sfezi, čitam da je naš lipi direktur od Firula, inače Sanaderov liziguzac, odobrio je zamislite ni manje ni više da svaki bolesnik može u svakom trenutku kraj svog uzglavlja imat Bibliju... U Božiju mater, a sve mu je to predložio i dao na razmatranje uzoriti ovaj dalmatinski msgr, ili kako se to već piše, Barišić... Eto baš mi je to drago.
 Sad mogu svi oni koji nosaju one narukvice iz sve po 8 kuna sa onim svecima, i što se križaju i kad im poslužuju slanac, doći i u Bolnici na svoje, samo ima jen' mali zajeb, šta će oni kojima ne triba Bibilija,koji bi recimo Kuran, ili tako nešto, ne znam kako ćemo im ponuditi tu Bibiliju, bit će to Marasoviću i inim drugima sjeban problem...Čisto me straj posljedica takve zabune, jel zašto bi mi recimo otvorili to novoizgrađeno Rodilište i skinili sve po spisku onima koji to zbog svojih šupa koje su izdigli u blizini KBC-a izgradili, bolje je da matere rađaju u nesteriliziranim uvjetima u sa poluopremom koja crkaje, ali Bibilija to je nužno 'di ćeš bez Bibilije ???

 Oni neki nickovi, dežurni moralni i ini drugi, skrbitelji nad ovom našom državom.. čisto mi fale njihov domoljubni naboj, da me podsjete jel Thomson priživio jučerašnji koncert za četvrtu brigadu, sa fibrom od četrdeset stupnjeva,zajedno sa ona tri slona koje vodi sa sobom.. i uopće ne znam nema mi tko prokomentirati njihovo domoljubno razmišljanje, sve važnije datume hrvatskog stradavanja, fakat ne znam kako ću se nositi sa panikom hrvtske nacije radi svinjske gripe, pošto nema njih da me pripreme, ne znam ali ovo više ovdje ne sliči na ništa otkako zamjećujem da njih nema...

   Ove panike oko ove svinjske gripe, najprije su srali o ptičijoj, pa fala Bogu još smo tu, pa su nas ispizdili sa svijetskom krizom, sad još i ovo... pa fakat mi je pun kufer!!!!