Srce, oči, tama & mjesec

Opet pocinje. Spaljenih ledja docekujem jutro. Nisam zedan, hvala, ja zvijezdani nektar pijem, cudan koktel od: kapi morskih,
zrna svijetla s neba, jedne vlasi, zibane na vjetru i do kraja nalivene suncem (vec se pomalo energija njena uokolo prolijeva,
kao biserje pred svinje)... da... nisam zedan. Na divljem konju jasem. Mlad, jak, ponosan je i prestrasen. Kamo? - ne znam;
cestu srca slijedim, ponora je puna) Ne sibam ga bicem ni korbacem, nit' ga kunem ni nit' psujem... ta dovoljno je samo
suzu koju u dlaku njegovu da upletem i postajemo jedno bice; njegov trk ja trcim; moje suze niz njegov obraz teku. Pogledaj -
sunce se ponovno radja, pijetli pjevaju. Cekaju nas nova sela, novi psi i lavez njihov za nama, ko' lopovi da smo, pijanstva mlada
i ponovno prozivljavana... prijateljstva cak?! Da, postoje vrata, koja nismo predvidjeli, nanijela nas struja zivota na njih,
iako njoj uzvodno plivamo. U tim spiljama se skrivamo, snagu kupimo, novi savez sklapamo... stare rane... obnavljamo. Jer bez boli,
zivjeti nam je strano, pa makar ona i tudja bila; glupo bi bilo pretvarati se da tudaj patnja do ne dopire do nas.

Zaspi sad... na moru je bonaca. Krijesnice svijetle (ili pjevaju???)

Noc ce opet doci. Put zvijezda, s izraslim krilima novim... ces poci.

Iz dana u dan, kao brod u boci nasukan. Putujem sigurno na dnu naprtnjace.

Zaspi sad... misliti o svem ne mozes, prekasno je da djela kriva pobijes.

Zaspi sad... nasmij se, suncane zrake rasplinjuju bol...

Zaspi sad...


... spavaj.

...osim mozda cinjenice da je utorak. A svemir uvijek drukcije izgleda utorkom - niste znali? Daaa...
Utorkom cak i neke pjesme s radija jace odzvanjaju u nama ( I'm so tired of being hereSuppressed by all my childish fearsAnd if you have to leaveI wish that you would just leave'Cause your presence still lingers hereAnd it won't leave me aloneThese wounds won't seem to healThis pain is just too realThere's just too much that time cannot eraseWhen you cried I'd wipe away all of your tearsWhen you'd scream I'd fight away all of your fearsAnd I held your hand through all of these yearsBut you still haveAll of meYou used to captivate meBy your resonating mindNow I'm bound by the life you left behindYour face it hauntsMy once pleasant dreamsYour voice it chased awayAll the sanity in meThese wounds won't seem to healThis pain is just too realThere's just too much that time cannot eraseI've tried so hard to tell myself that you're goneBut though you're still with meI've been alone all along), ali dobro, minute prolaze, melodija zavrsava, decrescendo... Besides, ionako bi bol uzrokovana sjecanjem i zaranjanjem u jezeru Duse bila potisnuta sjajem nekih novih, donedavno meni stranih zvijezdja. Tako lijepih i sjajnih, i , sto je jos vaznije, otkrivenih u trenutku kada je vjera u postojanje necega tako predivnog vec lagano blijedila, izmucena porazima, izdajama i izigranim povjerenjem. Svejedno, tako je moralo biti. Sve sto nam se dogodi, ima svojo razlog i svrhu. Pa cak i sitnice, poruka poslana i primljena u trenutku kada se sve svodi na onu Hamletovu: Biti ili ne biti.
Ma, ljepse je biti, uvjeren sam. Unatoc svemu. Novi svjetovi, nova sunca, radjat ce se nove zvijezde... a mi cemo svjedociti njihovom postojanju iz prvog reda - vip loze.

...Odlučio sam da te volim,
nadam se da ovo nije pjesma.
Odlučio sam da te volim i pustim prašinu da živi dok je ne zaprosi vjetar i prenese preko praga,
od sada…
.
.
.

Nikako da napišem pošteni blog. Sve nešto navrat nanos... bezveze :( A za sve je kriv T-Com koji nikako da mi doma spoji adsl. Krivo im što sam uzeo pretplatu kod njihove konkurencije, Iskona, pa odugovlače s ukapčenjem. Ko fol, centrala je puna?!? Yeah... right. Malo morgen. Bezveze.

Čudno je to, znate. Evo baš sam neki dan shvatio da znam gotovo cijeli očenaš. Na latinskom. A latinski sam u srednjoj imao dva. Jedva. Pater noster, qui est in  cellis.... zakon.

jutros, svejedno je.

Malo ih listam i iz njih se može osjetiti tračak proljeća. Baš mi djeluju nekako veselije nego inače. I čemu da ja onda kvarim prosjek stavljanjem Lorcinih soneta? Neću... neki drugi put... pričekati ću radije iduću zimu...

Jutros kad sam ustao, upalih radio po prvi put nakon oho-ho vremena.

I zacuh nesto sto me bacilo dobrih 15-16 godina u proslost. "Svi putevi vode, u Koteks, u Koteks, u Koteks, u KOTEEEEEEKS." Sjeća li se itko od vas one radio reklame: "MAMA, POVEDI ME U UZORA!" (ovdje računam samo na Južnjake, s obzirom da se stvar i vrtila samo po radiju Split).
Joj, kad je to bilo! Čudna stvarca, taj marketing. Utisne ti svoj žig u podsvijest tako duboko... još malo pa ću početi uloške kupovati :D Damn... Lijep pozdrav svima, uživajte u prekrasnom danu koji danas vlada.

Snijeg, što se topi sa krovova dvorca. Blato i gnjilež posvud. Hladnoća. Topli dah, kao pramen magle u gluhoj noći. Koraci što se tope u tišini noći. Gradske ulice, napuštene i puste. Samo ti kao nekakva utvara lutaš po njima. Očajan. Slomljen. Kao i tvoja šaka, dok nemoćno udaraš po kamenom zidu dvorca. A on? On je tamo negdje, zaveden, iskorišten. Uhvaćen u zamku prijateljstva i dobrote, vjere da čini i postupa dobro. Samo marioneta, lutka na koncu. Žao ti je, ali miješati se ne možeš, samo ćeš stvari dodatno pogoršati. Gledaš zidove kaštela. Da, razmišljaš, tada si trebao živjeti. Kasniš, jako puno. Ali sve ima svoj razlog, ništa nije bez svrhe. Pa tako ni krv što se cijedi sa oderane kože na šaci. I tvoja ljubav. I bol. Sve, sve, sve... odnekud dopire zavijanje pasa. Šum rijeke. Most. Sada si malo mirniji. Ne boli više tako jako. Noć je pomogla, učinila svoje.

Došao je jedne prohladne večeri. Proljeće je tek davalo naznake svog cvijetanja, a magleni pokrivač vukao se lijeno, prekrivši drvored jablana, put posut šljunkom, imanje i vrt.

Vrt. Razlog njegova dolaska. Vlasnica kuće nije tražila vrtlara. Svejedno, on je došao, i rekao da želi brinuti o uređenju cvjetnjaka, živica, trave… nije imala ništa protiv. Nasred vrta zasadio je jedan cvijet.

Crvenu ružu.

Dok je rasla, pazio je na nju, zalijevao, čupao korov oko nje. Čim bi ruža pustila novi pupoljak, on bi ga rezao. Nije želio nove izdanke. Samo jedan, onaj oko kojeg se trudio od početka. Nije imao škara, zaštitnih rukavica… golim rukama je skrbio o ruži. Na kraju svakog dana ruke su mu bile gusto isprepletena mreža ujeda, rana, ožiljaka svih boja. Ali, s novim jutrom, ozljede bi nestale i on bi se vraćao svome poslu… još odlučniji nego proteklog dana. Jer suze koje su kapale iz njegovog Srca imale su čudotvornu moć zaliječenja…

Njegova prisutnost nije izazvala velike promjene na ostatku vrta. Živice su i dalje gušile vrtna vrata, bršljan se polumrtvo vukao posvud, korov je nicao umjesto cvijeća… ali u malom prostoru kojeg je Cvijet zauzimao i oko kojeg se skrbio, zrak je odisao Proljećem i Smijehom, a Sunce je toplije sjalo.

Vlasnica kuće nije davala prigovore ni pohvale. Jednostavno ga je nijemo promatrala, polusakrivena iza tankih zastora. Zaintrigirana. Pokušavajući odgonetnuti zašto taj skrbi s tolikim marom za jedan obični cvijet, koji mu nanosi toliko boli i muke, zašto ne počne čupati korov, kidati bršljan…

Ona nije pitala, on nije odgovorio. Sama po sebi… ruža je govorila dovoljno.

Super su mi ovi njegovi stihovi: "Danas sam opet ručo samo čaj, al vlažna blagost sja u mome oku..." Još da mi browser podržava iskricu u potpunosti pa da ovo lijepo stavim u italic, promijenim boju, a ne ovako, ko na pisaćoj mašini... :(

Pitas se, gdje si bila kad Sreca dijelila se je? Za Srecu je potrebno tako malo, zar ne? Usnuti zagrljen, ne biti zaboravljen… voljeti i biti voljen. Na tvoje pitanje odgovor trazim. Ali bojim se rijeci. Jer udarci Vremena lako ih slome. Da, neke rijeci ostanu. Ali nisam ni filozof ni pjesnik, da Vjecne Rijeci stvaram. Covjek sam, Dusa luda, kule od pijeska gradim i razaram. Odgovor na pitanje necu ti dati; ponekad rijeci su suvisne Jer… cijela Dusa u Svemir zagrljaja stane. Ha, Dusa, ponekad se pitam imam li ju. Ili samo tudje misli kao lopov kradem, prekivam ih na nakovnju Mladosti cekicem Ludosti, i zaljubljeno se divim novoj tvorevini, a samo blijedoj kopiji??? Sreca se dijeli… i dandanas. Stoga ne pitaj gdje si bila.Osvrni se. Svi stojimo u gomili s porcijama u rukama. Kanibali zeljni Fortuninog mesa…

Et Eärello Endorenna utúlien... Sinome maruvan ar Hildinyar tenn' Ambar-metta!

.
.
.
Aure entuluva.


(Tko zna - zna... vi drugi, zanemarite.)

Znači da sutra ipak idem zdrav na ispit. A baš sam se veselio! :(

Jeste li od onih ljudi koji uvijek imaju sve šta im treba? Znate ono.. da zapnu na sjevernom polu ili u pijesku Sahare, ti će vam iz torbice, ruksaka, aktovke izvuć saonice na napuhavanje, svemirski brod, gajbu pive, noćnu maskaru, rezervne bičve... ma shvatili ste šta oću reć. E sad. Kaže knjiga "Vodič kroz galaxiju za autostopere" da je sve što pravom stoperu treba - ručnik? Kao, moš napravit turban, pokrit se njime kad spavaš, dat da ti ugrade u njega još tonu sitnih kul dodataka koje svaki kul stoper kroz galaxiju mora imat. I slažem se. Ručnik je zakon stvar. Ali. Previdili su nešto. AHA! Sad ćete reći, papirnate maramice! Blizu, ali jok! WC - papir; u roli. Kao prvo, da objasnim zašto sam zagovornik wc papira nauštrb papirnatih maramica. Prvo i osnovno: pak maramica košta kunu. Dobijete.. koliko, 10 listića? PAŽNJA MOLIM! Rola wc papira (dvoslojnog... milina :) košta isto kunu. Razlika je očigledna. NO TO NIJE SVE!!! WC papir može vam poslužiti kao: rizla za joint (doduše, samo mit, al ako prigusti...), ako se nađete u neboderu koji se ruši, kuli iz koje treba pobjeći... jednostavno privežete wc papir o neko čvrsto mjesto i kliznete u slobodu! Daje puno više ogrjeva nego pak maramica. Također, ako ste skloni onim sitnim, a tako bitnim modnim detaljima, uvijek možete oviti 2-3 metra oko vrata i reći da nosite najnoviji Benettonov šal. Naravno, nećete pustiti da vam ga diraju jer "tako je osjetljiv".
Mogao bih ovako nabrajati unedogled. (da ne spominjem što sve možete činiti s njim u niskoj gravitaciji Plutonova mjeseca XP-sp2:)Činjenica ostaje... wc papir je "a must have" nezaobilazni dio opreme svakog iole ozbiljnijeg autostopera kroz galaxiju.
A mi, obični smrtnici, što životni vijek na zemlji provodimo? Nastavit ćemo ga upotrebljivati ko i dosad... za brisanje guze :D

JESTE LI ČULI DJECO, VJERUJTE BEZ ŠALE, OTVARA SE ŠKOLA, ZA PAČIĆE MALE! SVI PAČIĆI DOŠLI, KAO ĐACI STOJE, STARI PATAK STAVI, NAOČARI SVOJE. UČIO IH UČIO, OD SRIJEDE DO PETKA, AL SE NISU POMAKLI, DALJE OD POČETKA!!!