Srce, oči, tama & mjesec

... istina ziva, dogodilo se u okolici Sibenika. Dodje tip do cure, kuler, u ruci stisce pivushu, drugom rukom se osloni o zid a'la James Dean i gledajuci ju drito u oci ispali: Znas - ja ti iman sto ovaca...
Ne znam je li bilo sta od sexa :)))))

....i odusevilo me. Kaze: " Svi tezimo savrsentsvu. Dizalica u škveru tezi 16 tona." :)))))))))))))))))

... ali evo sto sam sanjao. Dakle, pazi 'amo, sanjao sam da sam kod djeda i bake (koji su, by the way u kasnim sedamdesetima) te da su oni (ihh?) kupili komp sa LCD ekranom i solidnim procesorom i, sto je najvaznije, ADSL-OM!!!? I da ja onda u sebi razmisljam - mmm... fino, oni su ionako stari i nista ne cuju, ja cu im samo ugasiti ekran, a komp ostaviti upaljen, oni to nece cuti. A na kompu cu pokrenuti bittorent i skidati sve i svashta lijepo fino preko noci...
Mene je malo strah.
 

Osoba sa solidnim poznavanjem talijanskog jezika, gramatike i vokabulara, a da uz to ima i 10ak minuta slobodnog vremena za prevod jednog teksta. Thnx

Imas li mozda ti, mudri clane Iskrice, odgovor na pitanje koje je mucilo i muci najvece mislioce ovoga planeta? A pitanje glasi: ZASTO I KAKO GOTOVO SVI KVAZINOGOMETASI OVE NASE LIGE IMAJU PREKOMICNE FRIZURE???? Ko zna nek se javi porukom. Uglavnom. Pred nekih mjesec dana igrali su Hajduk i Dinamo. I povedem malog brata na tekmu, da klinac vidi Poljud, atmosferu, one barbe koji prodaju kikiriki/kokice, cevape i sve to... Ehhh..  samo problem je bio u tome sto mali navija za - Dinamo. Odakle mu to, pojma nemam. Krene tekma, decki trce za komadom koze amo-tamo po terenu... I u jednom trenu ja uperim prstom prema terenu i velim bratu: Vidis onog tamo? TO TI JE Mario Carević!  -  i ocekujem klincev ushit. Jedini njegov komentar bio je: AUU, STA JE RUZAN! Heh, djeca ne znaju lagati...

Odoh izmijeniti profil. Tamo gdje je prije stajalo "kad narastem napravit cu si tetovazu" sad ce ponosno stajati "imam jednu tetovazu" :))))) Jeeeey!!! Ajd virtualna svjetino; cuvajte se. Najavljuju nekakav cyber uragan. Ko se nije skri-Jo magarac je bi-Jo.

Ovakva kakva jest, nesavrsena, od ove subote vrijedi sedam stotina kuna vise. 700 okruglo Hmm... da si osiguram epiderm? Kad J.L.O. moze guzu, sto ne bi ja mogo?  Hm, hmmm....

Zelite upoznati nekog zanimljivog, novog, neobicnog? Sada to i mozete, u samo par koraka! http://iranianpersonals.com/
 

:D  'Tja! Snovi. Kako je ono rekao Ujevic? " A mozda su sanje...?" Taj cudni dio nas, cesto kosmaran, cudan, istrzan svakodnevicom... Ali ponekad, samo ponekad, u onim blagoslovljenim trenucima... astralan. Kad zavirimo onkraj zvijezda... Svi mi imamo neke svoje snove. Nade. Vodilje. Svoj zivot i zivotne stavove koncipiram na tome, da vjerujem u njih, u snove. Ali sto? Cemu? Volim Coelha i njegova djela. Istodobno ih i mrzim. Jer te procitane stranice tako lako daju novu snagu... snagu da sanjam. Kad se probudim, samo jos vise boli. Jer u tome je specificnost snova; oni zive svoj zivot, mimo vase volje. Ostvaruju se kad to zvijezde odrede. Na silu ostvariti nesto se moze... ali to onda vise ne budu snovi. Samo blijeda kopija... Dobro vam jutro iskricari. Nadam se da nece kisa danas.

Kisa je prestala. U zraku se opet cute vlaga, tezina i bogatstvo okusa, mirisa, osjetila. Pjevaju ptice. Cesto mrzim nacin na koji radi moj mozak. Stotinu misli, analiza svega i svacega, preispitivanje... a onda trenutak i impulzivno postupam, bez dvojbi. Ziv sam. Ja sam zivot. Svaka moja stanica prsti od energije. Mlad sam. Ali umara me i crpi povrsnost ljudi koji se okrznu o mene, ... isisu. I nestanu. Ako je to ono sto im treba – neka im. Zasad ne mogu uzeti onoliko koliko ja imam za dati.
 
Zasad.
 
Volio bih nauciti slikati. Ovjekovjeciti bol i srecu bojom, slikom, a ne kao dosad, rijecima.
Putuj putnice. Vrijeme je. Carpe diem et noctem. Jos uvijek ponekad cujem vilenjacke trube i harfe.
 
Ljubav je najveci dar zivota. A zivot je... cudo prirode. Pitam vas onda:
 
Vjerujete li u cuda?
 
Vjerujete li u Ljubav?

Brothers and sisters, I've had a dream. Tice se doticnog foruma. Neke stvari ce se promijeniti. O, da, hoce. Nece vise biti councila kakve znademo. Umjesto toga, na Okupljanja cemo dolaziti u prvom vikendu proljeca. Svi cemo nositi bijele toge, svirati harfe i frule, jesti Kras cokoladu i piti miruvor. Vilenjaci, patuljci, Solingeni i ini. Cak i velika Maja. Maja Suput (mozda navrate Nevenko i Zakica, tko zna...). U drugoj polovici dana, sutkce cemo cemo sjediti na tek rascvalim tratincicama, dok ce jedan od nas, najnoviji member, citati ulomke iz LOTR-a i Silmarilliona. A na kraju dana vrhovni svecenik Balrog ce prinijeti zajednicku zrtvu Valarima i Morgothu... uglavnom ce rijec biti o osobi koja je napravila kobnu pogresku i u pola bijela dana u tramvaju br. 2 izjavila da "voli bas GospodarE PrstenovA"   E. A sta je bilo kad sam se probudio, pojma nemam.

Znate kako u Bosni zovu šefa policije? - Pendrek efendija. A kako zovu ministra unutarnjih poslova? Mašala pendrek efendija!

Je, istina je. Novi zapis. Novi novcijati. Sjecate li se one djecje pjesmice: Jeste'l culi djeco, vjerujte bez sale, otvara se skola, za pacice male. Svi pacici dosli, kao djaci stoje, stari patak stavi, naocari svoje. ...nestonestonesjecamse.. Ucio ih ucio, od srijede do petka, al se nisu pomakli dalje od pocetka! Volijo bi jednom otici u wellness. Mislim, po cemu je to Neven Ciganovic meni superiorniji? Zasto on moze na BOTOX, manikuru, pederkuru i sve ostale divote? I ja bi... Mamaaaaa! Kme. Jeste'l ikad kupili buket ruza i vucali ga sa sobom po suncu nekih 4-5 sati? Ja jesam danas, igrom slucaja. Doduse, cisto teoretski gledano, izraz "igrom slucaja" u ovom slucaju ne stoji, jer nije rijec o slucaju, tj. slucajnosti. A, jok! Sta sam ono jos htio reci... damn, hvata me skleroza... sva sreca sto u mojim porocnim danima THCa nije bilo vise... inace se ne bih mogao sjetiti ni svakodnevnih sitnica. Objasnjenja teorije relativiteta, npr. Recepta za burek. Bla. Laku noc virtualna nacijo.

Ne sanjam vise;
Ne tako duboko,snazno.
Ponekad samo jos; zadrhtim.
Na kisi lice skrivam.

Kairos noci...

Zasto morate tako grubi biti?

Jucer sam imao jako ispunjen dan. Za pocetak, ostvarila mi se jedna od fantazija. Naime, medicinska sestra mi je izbrijala prsa. A sve do maloprije sam hodao s elektrodama i kablovima zalijepljenima ispod odjece. Damn... osjecao sam se ko Spiderman u civilu :D Evo nakon dugo vremena da i ja napishem blog. Zazelio se covjek virtualnog. A vani dan, ko Bogom dan.