Moj život

Kolko sam ja primjetil, od kad sam ja pocel stavljat svoje pjesme na weblog onda su svi odjedanput dobili inspiraciju i poceli popunjavati svoj weblog!!

u biti, nisam tu jer sam ispred, a ispred nisam jer sam otišel.

Želim slušati tvoje srce kako kuca dok spavaš.
Želim ti šaptati slatke riječi pune ljubavi i emocija dok spavaš,
Želim,dok spavaš, da sanjaš te lijepe riječi.
Dok spavaš, želim te gledati kako mirno spavaš.
Kad se probudiš želim ti reći Dobro jutro, ljubavi.

Tako sam, tako usamljen, tako prazan je moj život. Neznam jeli to zbog nje, njenog pogleda kojeg nemam ili zbog svog izgubljenog srca. Možda previše volim ljubav samu, možda samo želim jako nekoga zagrliti, poljubiti voljenu osobu, reći joj da ju volim pa sam zbog toga tako usamljen.  Jer, vidite, ja nemam nikoga uz sebe. Blagorečeno, nisam niti u stanju zavesti curu. Ne sjećam se svog prvog poljubca, ustvari dok bolje razmislim, uopće nisam ljubio nikoga. Zavesti žensku? daj molim te. Sledim se i da me nagovaraju da nekaj pokušam....Znam da sam imal prilika ali sam se usral i prokockal sam ih. Sam znam da moje metode nisu dobre, da idem prebrzo i preagresivno ali nemogu si pomoći... Spreman sam ići za svećenike ak se moja usamljenost nastavi....

Moj život je pušiona, jedna veeeeeeeeeeliiiiiikaaaaaaaa pušiona. Malo se šećem po gradu, vidim svi nasmijani i sretni, zaljubljeni.... a ja ništ od toga. Nisam sretan, ne smijem se puno, nemam prijatelja, nemam curu, rađe sam doma, visim na kompu igram igrice, a imam 20 let!!! nije to možda malo čudno? Nesmijem biti vani duže od pol 1, zbog roditelja. Sad si vi mislite kakav mi je život....

Ja na ovom svijetu živim samo zato što sam rođen. Umrijet ću zato jer je došlo moje vrijeme. Mi živimo na ovom svijetu samo da napravimo novi život, koji će predstavljati sve ono što jesmo ili nismo učinili. Ali život kao život, nemože ići dalje a da nema ljubavi u tom životu. Za savršen i sretan život treba ti ljubavi od roditelja, od prijatelja i poglavito od neke osobe koja je, blagorečeno, stvorena za tebe. E vidite, moj život je koma. Ja živim kao biljka, svako malo netko dođe i zalije me vodom (ljubavlju) ali onda kad najmanje očekujem ostave me svi i ja sam ostao bez vode koja mi je potrebna za život. Ostao sam bez ljubavi koju,dok malo bolje promislim, uopće nisam ni imao.  Ja dajem svoju ljubav ali sve to ide u jedno veliko ništa... Čekam da se nešto u mojem životu promijeni a sam neznam što... Sad se nameće pitanje smisla mog života uopće, jer nemam ono što je čovjeku najvažnije u životu - LJUBAVI. Materijalne stvari mi nisu toliko bitne kao ljubav....

Voljeti je najljepša stvar na svijetu. Biti voljen je najdiviji osjećaj na svijetu. Voljeti, a NE biti voljen je kao piti čaj u ljeto na 30 stupnjeva. Ja sam to doživel više put, vjerovatno i opet budem. Čemu se onda trudim voljeti nekoga kad mene nitko ne želi, kad me nitko ne voli... 20 jebenih put su me cure odbile u 4 mjeseca, a ja sam im pružio nešto što drugi nemogu - pravu i iskrenu LJUBAV! Sad se nameće pitanje mog života uopće. Zašto ja živim kad nemam ono što je čovjeku najpotrebnije, malo pažnje i ljubavi... Par put sam razmišljal kak bi bilo da me nema....

ŽELIM
Želim tvoje oči da me gledaju,
Želim tebe da budeš uz mene.
Želim tvoje tijelo u mom zagrljaju.
Želim tvoj poljubac na mojim usnama,
Želim tvoje usne da ih ljubim.
Želim tvoje prste u mojoj kosi,
Želim tvoju kosu da ju mazim.
Želim tvoju ljubav da te volim.
Wrote on 29.04.2004. by Goran J.

          NIKAD
 Nikad te neću ostaviti.
Nikad te neću povrijediti,
Nikad te neću uvrijediti.
Nikad neću reći: "Ne želim."
Nikad neću reći NIKAD.

Uskoro će i moje pjesme. Pjesnička duša....

Tko sam ja uopće? Neznam kaj sam ja uopće. Znate vi? Ne? Tak sam si i mislil... Zašto mi uopće živimo? Zašto JA uopće postojim kad me nitko ne želi pogledati? Strašno! Ja se smatram nevidljiovom osobom, poznaju me samo frendovi i rodbina....