uspomena na ljubav

Mazi mi se........baš mi se mazi...Onako maz maz....stisk stisk... Ne mora ni bit seksa.. (ok to se tako kaže..)
Al baš mi se....mmmmmmm......Baš mi se stišće u zagrljaju...
A s obzirom da su mi sve mačke pobjegle glavom bez obzira osjetivši moje izljeve nježnosti....ostat ću i noćas bez toga..
Jebiga..

Eto mene iz ofisa opet u radno vrijeme na iskri..E sad, ili je papak admin nekaj tu sredil i postal  manje papak, ili su se moji informatičari malo preračunali..
Bitno da sam sad tu! Jesam vam falila?!Znam da jesam...ajd ajd,evo vam maramice da ne šmrkavite po tipkovnici od dragosti.
Šta ima novo? Ko se udao, oženio, objesio? Di mi je Unfi? Jel biljarac još vozi dizelaša? Jel cat prestal bit metero/homo-seksualac?
Ajd brzo...da čujem što se novo dešava!!!!

Čuvaj me..
kad  vani zahladi i padne snijeg
kad je potreban topao dah i sigurna ruka..
Kad zima zaledi sve ono lijepo...
Ne dozvoli,
ne dozvoli da se smrznem u noći
kad je krevet prazan i nema tvoje topline..
Ne daj me..
Podigni me kad padam
budi tu.. trebam te ..
Čuvaj me...
 
 

Spavala je na boku ruku obavijenih uz jastuk.Tokom noći je satenska plahta skliznula s njenih ramena otkrivajući konture njenog tijela. Kosa joj je padala poput neukrotive greve prekrivajući lice i jedan dio leđa.
Stajao je oslonjen na vrata i promatrao ju. Da pogled može skidati,ta plahta bi odavno već bila na podu.U očima mu se izmješala zaštitnička nježnost  i primitivna želja.. Ona je njegova, samo njegova. Sva ova raskoš pred njegovim očima pripada samo njemu. Duboko je povukao dim cigarete ne skidajući pogled s nje...
Kako je moguće nekog toliko željeti? Toliko jebeno jako željeti da ti sama pomisao nanosi fizičku bol... Osjetio je stezanje u donjem dijelu tijela.Dal da ju probudi?! Gotovo nervozno je ispuhnuo još jedan dim i naglo ugasio nedogorjelu cigaretu.
Smjestio se na sam rub kreveta i pomirisao joj kosu... Volio je taj voćni miris pomješan s nekim egzotičnim biljkama kojima nije uspio upamtiti ime. Sam Bog zna kakve sve pizdarije nije natrpala u kupanu. Nikad mu nije bilo jasno što će joj sve to, no ipak...taj miris ga je opčinjavao. Koliko ga je dražio, toliko ga je svojom nježnošću i prozračnošću uspijevao ukrotiti.Kao da ga je podsjećao na njegovu snagu i krhkost tog bića naspram njega.
Prošao joj je prstom niz rame  prema struku. Na taj potez plahta je nečujno skliznula negdje u podnožje kreveta. O da.... to je to... Osjećao je ritam njenog disanja i pogledom pratio lagano podizanje i spuštanje njenog grudnog koša.. Napetost u donjem dijelu tijela postala je neizdrživa.
Kako ju je samo želio..Najradije bi ju prodrmao, priljubio se uz nju i uzeo što mu pripada,samo da ta napetost popusti.
Lagano se promeškoljila i prebacila se na leđa ne budeći se.Kako je samo mirno spavala, poput mace koja je dobila svoju porciju mlijeka. Kako samo može tako mirno spavati dok je on pored nje tako, ...tako jebeno napaljen?!
Usnama je lagano dodirnuo udubinu njenog vrata i počeo se spuštati. Pod jezikom je osjećao meku kožu,svaku njenu udubinu, svaku njenu izbočinu. Spuštao se sve niže upijajući njen okus, miris, njeno sve. Tek na tren učinilo mu se da je zadrhtala.Duboko je udahnula i nastavila spavati..
Prokleta budilica je zazvonila točno u 6:30. Otvorila je oči i shvatila da drhti od hladnoće. Sneno se podigla u kreveu i ogledala oko sebe.
Bila je sama.

Ispred mene ness, kutija super lighta, boca vode..prsti spremni na tipkovnici...Jel nešto fali?!
Možda kutija durexa, al to je sad već druga priča...
 Emancipacija se jebena stvar...U pravom smislu riječi.Emancipirana žena je jaka, samostalna,uvaljana u kredite do grla iliti one resice u grlu...
Ako se sama uspješno bori sa svim nedaćama ovog okrutnog svijeta i za tu borbu joj ne treba ničija  pomoć..pogotovo ne nekog pripadnika suprotnog spola..Emancipirana žena je upješna u biznisu, radi od jutra do sutra na odgovornoj poziciji,mlati dobre pare..
Emotivno se ne veže za nikoga jer nema vremena za takve nebuloze i romantično šaputanje na jastuku..
Seksualan život svodi joj se na povremen izlazak vikendom u toku kojeg je ona lovac na nedužnu piletinu (ili stariju perad) ..Kao pravi predator ona ga opčini, dovede kući (da,ona ima stan) posluži ga nekim pićem i dobro pojebe..
Toliko ga dobro pojebe da jadnik nezna ni što ga je snašlo...
Taj isti možda bude još koji put upotrebljiv ako je zadovoljio njene kriterije u svezi veličine i tehnike, i naravno...ako mu ne padaju na pamet besmislice poput viđenja dotične s kuhačom u ruci i par šmrkavih klinaca oko nje...
 
Da nebude zabune...ja i emancipacija smo kao Vlatka Pokos i prijatelji životinja...U kreditu još zasad nisam no po svemu sudeći uskoro ću po tom pitanju biti emancipirana..
Samostalna sam u smislu da se sama obračunavam sa svima koji me jebu u mozak na poslu i nema direktora koji će me doslovce pojebati i biti pokrovitelj..Ok, možda bi se i našao neki al mala do sad nije dala nit ima namjeru...(A jebu me u zadnje vrijeme sve više i više,naravno,ne doslovce..)
Moja pozicija nije neko zvučno radno mjesto, mada radim od jutra do sutra i ne stižem ni mailove pogledati...., no iznos plaće mjeri se s iznosom koji emancipirana žena potroši za jedan ili dva para cipela..Još su mi i Iskricu zablokirli smradovi.
A emocije...Što o njima reći?!
Ne volim taj osjećaj u nedjeljno popodne...Zapravo, ja mrzim nedjeljno popodne..Mrzim  sva nedjeljna i ne nedjeljna popodneva (i jutra i dane..) kad sam sama..
Kad nema nikog u blizini da mi raspusti kosu i prođe prstima kroz nju...
Kad nema nikog da mi se prišulja s leđa i stisne me uz sebe...
Kad nema nikog uz kog ću se stisnuti i tako ostati....sigurna i zaštićena čvrstim muškim zagrljajem kojeg ne mogu probiti sve negativne sile ovog svijeta..
Kad nema nekog da mi u ovo popodne na uho šapne ''malena''.. da jednim potezom ruke u meni probudi ono animalno zbog čega bi rastrgala svoju odjeću i podala se poput primitivne ženke željne truke nježnosti, ljubavi, paženja i razmaženja ..i žestokog, divljeg seksa...
Nedostaje mi to...Muški miris na goloj koži...dodir spretnih prstiju..
Fališ.... jebiga, ...fališ..
Jebeno jako..
Toliko o mojoj emancipaciji.

Jedan posve običan dan..Kišne kapi izvana koje udaraju o prozor i hladnoća koja se zavlači koja kao da kaže "vrijeme je, ustaj.."
Jutarnja cigareta i šalica kave..Jebeno dobra mješavina nescaffea i nikotina koji mi ispunjuje sva osjetila na jeziku..
Sva je isto...a sve je drugačije..
Tik tak..tik tak.. Vrijeme...Ide i nezaustavlja se ..niti na tren..Ide svojim tempom bez obzira na želje,na molbe, požuri, uspori,zaustavi se..
Sve je onako baš kako mora biti...
Ne pitam se zašto...a željela bih...Šutim, promatram,osjećam, i prepuštam se...
Ne melankolično,beznadno, bezvoljno....Već snažno, drsko, onako kakva jesam..Toliko nesavršena, toliko savršena, toliko JA..Puna snage za nove izazove, puna ljubavi koju želim dati, puna iščekivanja..Bez maski, bez glume...
Zavjesa je pala....statisti su daleko...
A ja.. Ma nije da me nema..Tu sam...Možda ne na pozornici pod reflektorom...ali ipak prisutna..
I jača...i snažnija...
I nedam da me sruše..I dižem glavu gore...i borim se.. i padam u blato,ali dižem se.. Uporno i sigurno ... i nosim ono sve lijepo sa sobom,sakriveno tu negdje s lijeve strane, kažu u srcu i  ljubomorno čuvam i ne puštam...
A sve ono loše ostavljam iza sebe...opraštam, no ne zaboravljam...
Prepuštam se vremenu...ono zna kamo me vodi...Nema vremena za suze, nema razloga za žaljenje... sve je onako kako treba biti....Zatvaram vrata jednog dijela života, i tražim nova koja ću otvoriti....Znam da će ih biti, znam da su tu negdje..
Znam, osjećam, vjerujem...
Nije da me nema...Tu sam...samo malo drugačija.Mijenjam se?Ili ostajem ista, a sve oko mene se mijenja? Neznam...nije ni bitno...Ne sada...
Koferi su spremi...
Vrijeme je da se krene..

Ovaj vikend se u domu sportova održava seminar,koji se održava jednom godišnje  pod vodstvom fra Zvjezana Linića...Jučer je započeo u 17:00 i kad sam stigla već je bilo sve krcato...jedva sam našla mjesta za sjesti na stepenice skroz na vrhu tribina.
Prošle godine sam se dvoumila dali da odem..Ja nisam tip osobe koja liže oltare i slijepo ko' ovčica sluša sve što joj se kaže...Vjerujem, jako vjerujem.., no crkva kao institucija mi je malo prekruta za moja uvjerenja... A i muka mi je od pobožnih ovčica u prvom redu koje najglasnije pjevaju a čim izađu iz crkve počinju sa spletkama, tračevima i lošim djelima....Čisto licemjerstvo..
Ipak sam otišla...I nije mi bilo žao..Oduševila sam se vidjevši sva ta nasmijana lica oko sebe, svi dobre volje....Prostor je bio ispunjen tom pozitivnom energijom...Kad je  fra Linić izašao prolomio se pljesak..Njegov "bend" (kako drugačije to nazvat) počeo je svirat i pjevati...a uz zvuk tih pjesama teško da možeš izdržati bez pljeska u ritmu i bar malo cupkanja..Baš me asocira na one američke filmove u kojima crncu i crkvama plešu i pjevaju...Jako simpatično!!
Kad je taj čovjek progovorio, zamislila sam se...Zna reći tako prave stvari,na tako suptilan način...kad govori općenito o životu i problemima u kojima se svi nalazimo, imaš osjećaj da razumije...da shvaća...Par puta su mi oči zasuzile kad je govorio...to me malo zateklo..Par jednostavnih rečenica  i meni se oči ovlaže, nisam mogla vjerovati..
Najdraži dio seminara mi je bio kad nas je podsjetio da svoje želje i molitve zapišemo na papir i predamo u kutiju koju on blagoslovi, te nakon zajedničkog seminara i molitve nosi sa sobom u Tabor gdje se još moli za ispunjenje tih želja...(jedva sam se odhrvala želji da sastavim poveću listu ili sastavim jednu mapu..)
Prošle godine sam napisala što želim...Isti dan mi se ostvarilo..Istina, nije se sve posve ostvarilo, ali veći dio je...i to(slučajnost ili ne) točno isti dan navečer..
Jučer sam to isto napravila..napisala sam svoje želje iz srca,za svoju obitelj, za sebe,  za ljude koje volim...I da, vjerujem da će se ostvariti..Vjerujem da će biti onako kako treba biti..i da će sve biti u redu... i da su moji najmiliji sigurni od svih loših stvari..Nakon seminara sam skoro pjevušeći otišla kući...
"Ma ništa mi neće ovaj dan (tjedan,godinu..) pokvarit.."
 
P.S. ukoliko je netko zainteresiran,taj isti seminar se održava danas i sutra u maloj dvorani Doma sportova.Ako osjećate želju i potrebu, idite..Meni je puno pomoglo..
 

Dodirni me usnama..
Nježno nježnije.
Dlanom prekrij obraz
Zatvori  oči
Ne traži suzu…
Ne gledaj moj poraz..
Stisni uz sebe
Snažno snažnije
Drži i ne puštaj..
Trebam te
Tako jako...najjače
Šapat koji liječi
Bez ijedne riječi
Tiho najtiše…
Budimo mi
Opet i iznova
Sve ti moje pripada
Samo nas dvoje
Ti sve moje
Ja sve tvoje..
..sve najtvoje..
 

Probudila se poprilično rano, prerano za nju…Krajičkom oka je pogledala na sat. 08:19..
On je još spavao. Bio je okrenut na bok, ruke prebačene preko nje. Spavao je kao beba. Dublje se zagledala u njega…Njegova kratka kosa bila je razbarušena, jednodnevna brada je učinila je njegovo lice nešto grubljim.. Plahta se podizala u spuštala u ritmu njegovog disanja. Položila mu je prst na usne.. U snu se nasmiješio i privukao ju k sebi.
Kroz glavu joj je proletjela prošla večer.
 Našli su se na dogovorenom mjestu. Dok mu je prilazila osjetila je slabost u koljenima..Damn, zašto cijela njegova pojava tako djeluje na nju? Kad se našla uči u oči s njim, zanijemila je. Da, očito da je i to moguće…Jedna brbljavica je ostala bez teksta..
Što sad? Što sad??? Da li da mu pružim ruku, da ga zagrlim, da ga poljubim??? Što što ????
Glasić u glavi već je radio uzbunu..
Nespretno mu je pružila ruku koju je on spontano primio i privukao ju k sebi u zagrljaj.
E taaaaako….tako je već bolje..
Poput dvoje tinejdžera prošetali su se do onog puba sa udobnim pletenim stolicama. Njegova ruka prebačena oko nje, njena ruka zavučena u stražnji džep njegovih traperica.
Pri svakom koraku misli su joj skretale na osjećaj pod prstima te ruke…Daj se sredi!!!!!!!
Opet taj glas savjesti….
Nakon par ispijenih pića opustila se i taj glasić poslala na spavanje. ''Ne trebaš mi više, gubi  se!!? Odcupkaj u prvi samostan gdje ti je i mjesto!!''Idući put prema njegovom stranu ostali su sami.. Napokon  sami..samo on i ona…bez nepotrebnih kočnica, blokada, moralnih predrasuda….Na ulazu u stan privukao ju je k sebi. Obuhvatio joj je lice rukama, naslonio na vrata i žestoko poljubio...Čekao je na to cijelu večer…a i više od toga.. Prsti su mu stručno istraživali crte njenog lica a jezik još stručnije ispitivao okus njenih usana..Privila se uz njega želeći se stopiti s njim ..Ruke su joj se nespretno zavlačile pod njegovu majicu  i klizile niz njegova leđa… S naporom se odmaknuo i izvadio ključeve..Traženje pravog ključa i pogađanje ključanice kao da je trajalo cijelu vječnost….
Našavši se unutar četiri  zida izvukla se iz cipela čije su je potpetice već ubijale..Kaže da se za ljepotu treba trpiti  i ona je junački izdržala tupu bol koja se širila stopalima..Prišla mu je s leđa dok je on odbacivao jaknu..Privila se uz njega obavijajući ruke oko njegovo struka. Sad bez 10 cm potpore  bila je poprilično niža od njega. Nježno je počela kliziti rukama niz  njegovu majicu istraživajući sadržaj koji je skrivala s prednje strane. Htjela se igrati, htjela ga je osjetiti..htjela je voditi…
U jednom potezu okrenuo se i podigao ju naslonivši ju na zid..usnama je iznova počeo istraživati njen okus spuštajući se niže iz liniju vrata. Rukama ju je pridržavao i čvrsto stisnuo ne dajući joj mjesta za manevre..Cijeli njegov stav jasno joj je dao do znanja tko sad vodi..Bila je sitna poput igračke u njegovim rukama…Osjetio je poriv da ju zakloni, stisne i ne pušta… Jednim potezom ruke raskopčao je njenu košuljicu čiji su se gumbići razletjeli na njegov zahtjev..Prstom je kliznuo niz njenu meku kožu prateći reakcije njenog tijela….Reakcija je bila više nego zadovoljavajuća…Svaki centimetar je zadrhtao na podražaj njegovih prstiju.. Da, to je sve zbog njega i za njega…Poslužena mu je poput najfinijeg jela u čijem se okusu uživa kušajući svaki zalogaj polako…Njene ruke ovile su mu se oko vrata i nježno  noktima  prošle niz liniju uz kosu..
Jezikom mu je nježno dodirnula vanjski rub uha i počela se igrati…
Ruke su mu se počele spuštati i pritiskati ju još više uz sebe..Svaki dodir njenog jezika izazvao je jači pritisak njegovih ruku..Sve slobodnije i smjelije počele su istraživati toplo tijelo prislonjeno o hladan zid…koje je bilo posve u njegovoj vlasti..
Večer  je službeno počela…A cijeli vikend je još bio pred njima…
 
A još je trebalo otići do tržnice po mrkvice i ostalo povrće..

 Mada sam rekla da neću, ipak sam sinoć pogledala Prljavi ples....dobro, pogledala sam drugi dio filma...I naravno, opet sam se raspekmezila...
Nemrem ja tu ostat hladna kad Swayze zavrti guzom i pogleda Baby onim pogledom "e mala sad bi te.." Svaka dlačica mi se nakostriješila (pozitivno) na onu njegovu:  
"Nobody put's Baby in a corner".. ..
Kad ju je pogledao ispod obrva, uhvatio za ruku, digao od stola  i zaplesao s njom.... Tak sam se raznježila za popizditi... E da je više takvih tipova..   
 Meni su oduvijek bili domet muškarci čiji je talenat u plesanju bio ravan onome u trapavog muflona..Jbga, that's bad luck..Morala sam se pomiriti s gomilom izgaženih cipela,s natučenim nogama i brojnim večerama koje sam prosjedila na stolcu cupkajući nožicama ispod stola jer dotični ne pleše...
 Ma di se skrivaju takvi tipovi? Di di? Dal da dam oglas u Arenu? "Traži se jedno zgodno muško stvorenje s tim i tim proporcijama, da je nježan,da je pažljiv, kad zatreba da je žestok, da neda što je njegovo,da dobro pleše, (i da nema dečka)".. Već sam izgubila ideju..Moram nekaj smisliti.. 
 Nego, dan mi je lijepo počeo...Jutarnji ness nabrzinu (onako da si spržim jezik), jutarnja maglica...Kad sam sišla s tramvaja obasjalo me sunce...putem prema firmi uživala sam u mirisu svježe pokošene trave što su je uz cestu pokosili dečki... i baš sam se guštala cupkajući s noge na nogu.. To se zove uživanje u malim stvarima... 
Na semaforu je neki tip prozujao kraj mene...Nisam ga dobro snimila al me zapljusnuo njegov miris...ajme kako čovjek dobro miriši..Da nisam u štiklama garant bi ubrzala korak za njim da ga  još malo pošnjofam... No s obzirom da je to bilo neizvedivo bez da on primjeti (a ne vjerujem da bi baš pozitivno shvatio neku plavušu koja  cupka za njim i šnjofa ga..), zadovoljila sam se sa tim jednim trenutkom.... Da...dan je definitivno dobro započeo..
Ko zna, možda mi i do kraja dana uleti neki Patrick Swayze i i zapleše u ritmu muzike za (prljavi) ples..Mislim...bilo bi već vrijeme.. :))

Prišuljao si mi se s leđa..Jednom rukom obujmio se me oko struka i stisnuo me..Drugom si mi skinuo kopču i u trenu upropastio frizuru koju sam pažljivo uređivala. Kosa mi se rasula u valovima preko tvoje ruke, preko mojih ramena. Udahnuo si me..
Na leđima sam osjećala otkucaje tvog srca. Znam, ja sam zaslužna za taj ubrzani ritam…Nisi ništa rekao..nisam ništa pitala..
Prošao si mi prstima kroz kosu, nježno uhvatio za taj neukrotiv slap i nagnuo mi glavu u stranu…
Iščekivala  sam osjetiti tvoje usne na vratu…Nisi ništa učinio…nisi me poljubio…Osjetila sam topao dah…vršak tvog nosa… Pomirisao si mi cijelu dužinu vrata do ramena..Po tvom uzdahu znala sam da je maslac s mirisom limuna i pačulija prava stvar..
Još jače si me stegnuo…Nisam se usudila pomaknuti..Ti si taj koji vodiš ..i ja te pratim…
Lagano si me dodirnuo usnama..Toliko lagano da sam ih osjetila kao lagani dašak  pored uha..Izludilo me to….Tu si a ne vidim te….osjećam te, a ne osjećam te..Po laganom drhtaju osjetio si što mi se vrti po glavi..Fizička reakcija bila je preočita..
Pomiješali su nam se mirisi…Moj tako slatkast…tvoj, tako..tako TI..
Počeo si se igrati.. Tvoja ruka što  mi je raspustila kosu počela je istraživati liniju bokova..
Druga me je čvrsto držala ne dajući mi mogućnost da se odmaknem od tebe….Želim li se uopće odmaknuti? Počela sam te osjećati cijelim tijelom..Skoro da sam osjetila i mekoću tvoje kože, kao da nas ne dijeli odjeća..
Žestok ugriz za vrat me vratio u stvarnost…Piskutav zvuk koji sam ispustila, mješavina lagane boli i užitka koji mi se razlio tijelom, raspametio te..
U jednom potezu okrenuo si me prema sebi i potražio moje usne...Istraživao si kutove usana vrškom jezika, liznuo mi zube, prošao cijelom dužinom usana..Posesivno i žestoko si ih poljubio i počeo grickati..Želiš ostaviti tu svoj potpis…svoj trag…Posve si ih prisvojio..
 
Moje ruke su istraživale tvoja ramena i spuštala se prema grudima..Pod majicom sam osjetila kako ti se refleksno napinju mišići pod mojim prstima.. Slavodobitno sam se osmjehnula osjećajući tvoju reakciju na dodir mojih prstiju, tvoju napetost koju oni izazivaju..
Nisi mi ostao dužan…Prstom lijeve ruke prošao si  po sredini kralješnice, od vrata do vrha guze izazivajući mi  trnce i laganu slabost u koljenima..
Da, o da…. Voliš igrati na tu kartu moje slabosti… Malo zločesto od tebe..Znaš što se događa kad me tako dodirneš...
Počeo si istraživati miris moje kose,  lica, vrata, ramena….spuštajući lice sve niže..
Udahnuo si me u jednom dugom potezu..Jedan pogled u tvoje oči u kojima se zrcalila praiskonska želja govorio je više od riječi…
Toliko je još neistraženih mirisa…
Da, duga je noć pred nama..

Moja mezimica se upravo porađa...I ja sam opet babica!!! Malci idu ko na traci....Zasad ih je troje...I sva tri su crna i čupava...Damn, znala sam ja da je susjedov mačor tata...Očito se nisu baš SAMO tukli...
Još ću diplomirati na mačjem porodu!!! :)

Daj mi buđenje sa zrakama sunca na mom licu..Daj mi.. otkucaje tvog srca.., svaki otkucaj posveti meni.. Daj mi..daj mi svoj miris.. Želim se izgubiti u njemu..Daj mi.. toplinu svog mekog tijela, da ti se  stisnem u zagrljaj..Čuvaj me od svega lošeg...Stisni me pored sebe i zaštiti me od mene same….
Daj mi..najnježniji dodir usana, i oluju koje one stvaraju u kontaktu s mojima..I dodir prstiju.. tako mek…a tako snažan da izazove erupciju želje u meni.. I opet kreni iznova…Udahni me u sebe..
Budi moj jastuk na kojem spavam… Moj zrak koji udišem.. Budi moj san i ja ću te sanjati..
I onda me nemoj buditi…Čuvaj me kao zlato….i biti ćeš moja platina.. Nemoj me voljeti….budi ljubav..
Daj mi sebe..jer ti već mene imaš…

Fuck...opet kiša... Zaboravila sam kišobran kao obično..A bila sam uvjerena da će biti topao dan...Naravno,kao prava plavuša koja ne sluša prognozu obukla sam laganu ljetnu haljinicu..
I pljusak.. Do tvog stana bila sam potpuno mokra....Sve se zalijepilo za mene...Plavi uvojci koje sam tako brižno namjestila priljubili su mi se uz lice...Ono malo šminke nestao je.....Bijela lepršava haljinica pretvorila se prozirnu krpu natopljenu kišom...
Duboko sam uzdahnula i pozvonila...
Da, malo si zadrijemao poslije posla...Da, nisi me očekivao još...Da, otvaraš mi vrata obučen samo u nabrzaka navučene izlizane traperice koje ističu tvoju napetu kožu..
Da,o da...ostajem bez riječi...
Tvoj šokirani pogled  bolje od ogledala mi je rekao kako izgledam..Odmjerio si me od glave do pete...Ma šta odmjerio, skinuo si me pogledom... Na tren mi se učinilo da imaš rengenski vid.. No  i nije ti u tom trenutku bio potreban..Vidio si sve što je trebalo ostati sakriveno, bar prvi dio večeri...
"Uđi.." Baršunast zvuk tvog dubokog glasa me prodrmao.. Glas ti  je mješavina neke fine cigare pomješan sa par kapi drskog "znam da sam dobar" muškog stava...Uh...
Uveo si me za ruku  i ostavio da se cijedim po tepihu u dnevnom boravku.. nije prošlo ni par trenutaka i evo te s ručnikom... Mada, koliko će mi sad pomoći taj ručnik?! Čitaš mi misli....i evo ga opet...taj tvoj drzak osmjeh...
Hm da....ovaj, mrzim kad se zacrvenim kao tinejđerka..Odlazim u kupanicu da me topli tuš ugrije....Dolaziš zamnom, nosiš svoju majicu....Mmm...kako fino miriše....koji je to parfem?! Mješavina nekog muškog parfema i tebe......Ostavljaš majicu  pored tuša  i na tren zastaješ.... Promatraš me dok se topli slap slijeva po meni....Ne ,ne gledaš me..., gutaš me pogledom...
Odlaziš li u kuhinju?! Ili će palačinke zagorjeti...

Želim...Tako želim spakirati svoje stvari, i otići nekamo do mora..Bilo kamo...
Želim skinuti sve sa sebe i zaplivati....Želim okusiti sol...želim zaroniti i gledati ribice kako plivaju oko mene..
Želim sve zaboraviti...Želim se izležavati i ne razmišljati...želim samo osjećati...
Želim zalazak sunca uz šum valova...Želim divlji seks na pijesku...Namjerno kažem seks...Jer to nije vođenje ljubavi...Za ljubav treba vremena...Ovo je čisti, sirovi seks...Želim miris muškarca pored sebe....(zadovoljiti ću se i s time....)Da se pravimo... da smo jedno drugom prvi i posljednji,da ne možemo jedno bez drugog...
Da smo gladni jedno drugog...da smo si savršeni...
Da je on po mojoj mjeri...da sam ja idealna...Da on radi sve što volim...Da mu udovoljavam kako samo ja to znam...
Makar tu jednu noć...Noć smijeha, suza , pijeska i znoja..
I dva stranca koji glume najbolje što znaju...
Želim biti nesputana, poželjna  i divlja....Želim se smijati...
Želim...da nisam sad tako prokleto sama...