Crna pantera

I ZDRAVLJA,I SREĆE I MIRA...neka Vam donese Badnja  noć....

jer ti čuješ samo sebe i eho svojih riječi..
a ti ne želiš zaštitu...
predugo već imam ljubav,
I ne znam se vratiti..

 Koliko dugo čovjek može patiti,gušiti se unutar sebe i biti nestretan zbog toga  i o čemu to ovisi?????

čezne pa se zezne,
kad sve skupa izbroji...nema lijeka za nas dvoje,
bolje da se izgubi...Moja golubice bijela,što je tebi,pa si nevesela?
Jel tvoj golub krila raširio pa te ostavio?

...prvo mamiš....pa onda šutiš....tipično za tebe,zar ne??...odnio si mi pola života,i još ne prestaješ....a ja?..sanjam te noćima,prevrćem se po krevetu i nisam mirna...pitam se da li je i tebi tako?....

...that you are just memory....in my heart.....

..nakon silnih iznenađenja sa početka tjedna...i razmislila sam..i to jako dobro...zaključak se nameće sam od sebe,zar ne dušo moja????..ne mogu...jednostavno ne mogu opet biti žrtva patnje..tvoja žrtva...razdvojio si opet moju oazu mira na dva dijela...i ja sam ti dopustila,na jedan jedini trenutak...i????..prošlost se ne može promijeniti..popravka više nema..pa nisam u školi da dajem popravne ispite,zar ne?Jednostavno stvari su takve kakve jesu i ostat će takve kave jesu...zašto onda kopaš?rovariš?Znaš da više nema ni teoretske šanse...TI i JA smo ispucali sve aseve iz rukava i sve moguće zamjenske karte i jockere..Ostalo nam je ništa...baš ništa više nemamo,osim boli koju oboje nosimo i boli sa kojom moramo živjeti..ali i to se može.Eto mogli smo tri godine,pa što ne bi i nadalje mogli???..Sreća??Što je to?Definicije su razne.Ja znam da sa nikim neću moći biti toliko i na taj način više sretna.Znaš to i ti i za mene i za sebe...Prema tome...ostavi prošlost da spava dušo moja..jer tamo joj je i mjesto...a ti osjećaji koje imamo,neka ostanu duboko u nama...Voljet ćemo se vječno...ali to stvarno više ništa ne vrijedi...jer gotovo je...popravka niti mogućnosti za bilo što drugo jednostavno nema.....na žalost,moju i tvoju..ali jednostavno nema...i za nas više ne vrijedi izreka:"da u svakoj nemogućnosti postoji mogućnost".

..a ti?Nisi mi vjerovao prije par godina kada sam ti rekla da će se to desiti.Nisi mi vjerovao kada sam ti rekla da si počinio najveću grešku svog života.I što sad?????Sada mi priznaješ da još uvijek imaš osjećaja...da si shvatio neke stvari...sada me opet mamiš...a zašto pobogu???Zašto mi nedaš mira????Opet sam shrvana nakon toliko godina i nakon toliko truda da pronađem svoj mir..I što se desi?? U trenu se sve sruši,sav zid koji sam gradila oko sebe sve ove godine..očito ja ne mogu protiv sebe..a niti protiv tebe...Ljuta sam,jako sam ljuta...Najviše sam ljuta na tebe što si očito shvatio neke stvari,ali prekasno...Pa zašto si to napravio uopće???Zašto???I što sad hoćeš???Što????Ja ne mogu više biti povrijeđena...Jednostavno ne mogu...Pitam se ponekad zašto se meni sve ovo dešava???Što sam ja skrivila,da ovako teško plaćam???Ovako i onako si mi uništio život???Što još treba??????Što još hoćeš????

....pa zar i nakon toliko vremena...mrzim te zato..a opet mi je drago pri srcu na neki način.Zašto?Zašto te ne mogu zaboraviti i maknuti skroz iz svojih misli....Živim..a u biti sam mrtva i sačuvana samo za tebe...ponekad mislim i zbog tebe...:(

...iz dna duše te mrzim!!!!
Opet si mi ušetao u dan..nenajavljen..i grom kao da je pukao u mene..mrzim tebe i taj prokleti osjećaj koji još uvijek možeš izazvati u meni...mrzim te!!!!!A nemogu si pomoći,čak ni nakon toliko godina...

VRNULA SAM SE SA GODIŠNJEG!!!!!
a u Zagrebu užas hladno,but never mind.
Nadam se da ste mi svi veseli i prpošni i da uživate.
Pusa:))

JA ODOH NA GODIŠNJI.
LIJEPO VAS POZDRAVLJAM SVE.
pIŠEMO SI ZA TRI TJEDNA!

..oh Bože pa zar opet????..i zašto opet on i zašto opet u njega????....ovaj put moram drugačije djelovati....i znam negdje duboko  u sebi da biti će ono što biti mora...:)

...sjetiti se i ne osjetiti tugu...već dvije fucking godine....voljela sam osobu koju si glumio..prevario si sebe...ubio si nas...bio si stvarno dobar glumac u predstavi svoga života...a ja?Ja sam bila najzahvalnija publika koja je svirala taktove tvoga bijesa..i pala je maska...što onda???znaš ti jako dobro...sve se srušilo..sve me zgazilo..ali više me ništa nemože boljeti...jer više ništa ni nemam...kukavico!!!!!!!!!Zbog tebe mrzim cijeli svijet.Od pogleda,dodira strahujem...i svi dobiju samo moj bijes...bijes koji je namjenjen tebi..samo tebi.I što mi sada dođe ovakva navala emocija,kada sam neke stvari davno ostavila iza sebe,spalila mostove,zatrla puteve???Ti si jedno obično prokletstvo....Ti si očito moj križ...koji  ne mogu odbaciti...i proklet je taj jebeni osjećaj koji nakon devet godina što te znam i nakon toliko vremena što je prošlo od svega i od dana "d",ti još uvijek možeš izazvati u meni...Vjerovatno nisam sama sebi oprostila...Tebi jesam.Ti si ovako i onako slabić i jedna obična kukavica.A znaš zašto???Od straha si odbacio sve ono što smo imali..samo od straha,iz ničega više....Jer ovako kako sada živiš ti je lakše....A duboko u duši znaš da ti je teško i da nisi sretan..uostalom sam si mi to priznao prije godinu dana...pa uživaj sada zlato moje...ali ono što je moje,više nije tvoje...samo je moje..i znam da te boli kada me vidiš..čuješ nešto o meni...znam to..vidim ti u pogledu ..u stavu...Ali ono što ti neznaš je da boli i mene..ali povratka nema...mi smo samo dva bića...svatko u svome svijetu i svatko sa svojom boli što proizašla je iz zajedništva...samo našeg i ničijeg više...I mogu ti priznati da još te volim...ali to ništa ne znači.Jer sve je svršeno odavno.:(

Sanjao sam noćas da te nema,da ležim budan na postelji od suza..i tiho,tiho,neka druga žena,moje ime doziva,tužan sam....Hej noći,stani zora nek svane....hej noći stani zora nek svane....