Postovna nacijo!

Postovana nacijo,
dragi zgubidanci
i ostali...

Pisem vam pismo. Nije oprostajno na vasu zalost... nego upitno..

Sta mislite za koliko bi se smanjila stopa nezaposlenosti u RH kad bi se svi kvazi filozofi i pisci koji popunjavaju blogove, ovdje na iskrici, zaposlili?

Uredi zapis

05.10.2004. u 12:58   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

pitanje

Koliko se vas zaljubilo na iskrici...?

Uredi zapis

05.10.2004. u 0:34   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

Jos jedna misao...

"....svaka zena moze biti lijepa u ocima muskarca koji je voli..."

hm...nice..

Uredi zapis

04.10.2004. u 0:44   |   Komentari: 26   |   Dodaj komentar

Navode me na razmisljanja u ranu zoru..

Cokolada ili sex?

Uredi zapis

02.10.2004. u 7:14   |   Komentari: 25   |   Dodaj komentar

Mijenja li frizura osobnost?

Mozda se naslov cini malo glup... al danas mi je to nekako palo na pamet... i cini mi se da cak i ima smisla...
Da li se ljudi mijenjaju s novom frizurom..? ne mislim na neke jedva primjetne promjene, i redovito podsisavanje...nego nesto drasticnije...

Uredi zapis

28.09.2004. u 1:14   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

malo o prijateljima

Evo ovako...citam neku knjizicu...i nadjoh nesto zanimljivo... pa sam si odvojila 2 i po minute da prepisem...;) ko voli nek izvoli..
 
„Prijateljstvo je za mene bilo dokaz da postoji nesto jace od ideologije, vjere, nacije. U Dumasovom romanu cetiri prijatelja cesto se nalaze u suprostavljenim taborima, prisiljeni su boriti se jedni protiv drugih. Ali to ne kvari njihovo prijateljstvo. Ne prestaju potajno pomagati jedan drugome, lukavo, ismijavajuci istinu svojih tabora. Svoje su prijateljstvo stavili iznad istine, interesa, visih ciljeva, iznad kralja, kraljice, iznad svega.....“
„Dumas je napisao roman o musketirima s odmakom od dva stoljeca. Je li i on vec osjecao ceznju za izgubljenim svijetom prijateljstva? Ili je nestanak prijateljstva novija pojava?...
...Kako se rodilo prijateljstvo? Vjerojatno kao saveznistvo protiv nevolja, saveznistvo bez kojega bi covjek bio bespomocan pred svojim neprijateljima. Mozda vise nema vitalne potrebe za takvim saveznistvom.
  -Neprijatelja ce uvijek biti.
  -Da, ali oni su nevidljivi i anonimni. Administracija, zakoni. Sto moze za tebe uciniti neki prijatelj kad odluce sagradidi aerodrom pred tvojim prozorima ili te otpustiti? Ako ti netko i pomogne, to je opet netko anoniman i nevidljiv, socijalna sluzba, drustvo za zastitu potrosaca, odvjetnicki ured. Prijateljstvo se vise ne moze provjeriti ni na kakvoj kusnji. Nemas vise prilike potraziti ranjena prijatelja na bojnom polju, niti isukati sablju da bi obranio od razbojnika. Prolazimo nasim zivotima bez velikih opasnosti, ali i bez prijatelja....“
 
Hm...sta je prijatelj danas? I dajte neku pametnu...manite se kliseja... J

Uredi zapis

25.09.2004. u 15:30   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

hm..

mozda ova iskrica i nije tako losa...ko sto sam mislila u pocetku.. :))))))))))

Uredi zapis

24.09.2004. u 1:01   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

A sta ako...?

Letimice sam malo tu letjela preko blogova..i nadjem ih nekoliko koji se jadaju i zale zbog ljubavi... ne znaju kako bi dalje, on/ona ih je razocarao, kakav je to zivot, zivot nema smisla bez /nje/njega... razocarani, zalosni, tuzni, ne znaju kako bi dalje...
A sta mislite kako je to kad vas razocara obitelj?
Sve ima smisla, ali ja jos nisam otkrila svoj... Znam kako bi dalje, a koce me.
Ma bezveze... da skuzite trebala bi iznijet cijelu povijest obitelji, a to bilo toliko da se nikome ne bi dalo citat... ili bi u jos gorem slucaju netko iskoristio za sapunicu...
Uostalom, toliko je gorih sudbina... a ja se ipak zalim.. ts

Uredi zapis

18.09.2004. u 11:49   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

Tko još vjeruje u brak?

Ispred kuce u kojoj sam rodjena prosli tjedan dogodilo se ubojstvo. Dva muskarca, svaki u svom autu, dosli su obaviti najnormalnije dnevne poslove. To je pocelo kao prepucavanje u autima.. da bi na kraju izasli van i poceli se prepucavat'...gurkat'...tamo vamo...kako to obicno na Balkanu biva... Prvi pita drugoga 'oces da te sad ubijem?'... drugi se isprsi i kaze 'ajde'... Prvi ni pet ni sest, do auta, uzme pistolj, ispali mu dva metka u prsa...ovaj padne na trbuh, pa mu ciko ispali jos jedan u glavu...za svaki slucaj. I to bas u mom dvoristu, od svih dvorista u okolici... Zbog cega? Zbog zene... Ubijeni je bio ljubavnik njegove zene...ali tek nakon sto se prvi rastao sa zenom i ona pokupila djecu i otisla... Zena se rastala s njim jer ju je maltretirao..i sta ja znam... Uglavnom, nije se trudio oko svog braka... a kad je vidio da mu ovaj uzima zenu... upucao ga..
Danas sam, recimo, cula jos nesto sto me vise prodrmalo negoli sokiralo... Jedna poznanica saznala je da je muz vara...i to vec dulje vrijeme. I sad, kad on zna da ona vec zna.. on njoj nudi alimentaciju, samo da ona i dijete odu iz stana... ona ni da cuje... zeli 'posto poto' sacuvati brak.. Molim vas... KAKAV seronja mora biti otac, da ostavi svoju djecu, ili da otjera zenu sa SVOJIM djetetom? Da ne gleda djecu kako rastu, da uziva u njima ako vec ne moze u zeni... (sam ju je birao!!).. samo da bi mogao shevit tajnicu ili poslovnu partnericu...
Dalje, kakva to zena mora biti, da pristaje na to da mu bude druga? Ili sam ti glavna i jedina...ili me nemas.. Drugo ne dolazi u obzir..
Ima jos zanimljivih preljubnickih slucajeva u mojoj blizoj obitelji i familiji...ali to nije za iskricu. :) Stvar je u tome... sto se to dogadja svaki dan...i svi vi sigurno imate barem jedan takav primjer...
Sta se to danas dogadja...?  Zbog cega ljudi uopce sklapaju brakove?
Zar se ne bi trebali obavezat na zivot u dobru i u zlu iz ljubavi?  OK, mozda ljubav s vremenom izblijedi.. ali ljubav je postovanje. Zar se zenimo/udajemo za nekoga koga ne postujemo, i to toliko da mu napravimo najgoru mogucu stvar?!
Zar u ljudima ostane toliko malo (samo)postovanja da se ne mogu rastati (kad su vec krivo odabrali), i na vrijeme staviti karte na stol i reci u cemu je stvar.
Svakim danom to me sve vise razocarava...
Mozda su moji pogledi na to konzervativni ili sam samo jedno mlado, naivno stvorenje, ali stvarno bi htjela imati jedan brak, savrsen u svoj svojoj nesavrsenosti.
Jednom sam na trgu vidjela stari bracni par, jednom nogom u grobu, kako se drze za ruke u onoj guzvi, i kad je dosao tramvaj, on nju pusta da prva udje i zastitnicki joj drzi ruku preko ramena... Samo to zelim...jel to previse?
Da li covjecanstvo gubi na ljudskosti, ili sam ja rodjena u krivo vrijeme...?

Uredi zapis

15.09.2004. u 21:52   |   Komentari: 30   |   Dodaj komentar

Shoppingholicarstvo i ostalo

Naisla sam tu na jedan zanimljiv (we)Blog... kaze decko da ne kuzi nas cure i nase shoppingholicarstvo... Sad to ispada kao da sve cure to vole... naravno, on sigurno nije htio globalizirati...ali... ovako.. Meni je, primjerice, to najcesce neugodno iskustvo. 70% trgovina s obucom u Zagrebu ima ISTE modele uvezene iz italije ili pitajbogaodakle, a kakve se meni vecinom ne svidjaju...i nije neki gust imati istu obucu ko jos pet cura koje sjede na istoj terasi, ili stoje u istom redu.. Tako ne volim oznacavat svoju pripadnost. A cini mi se da one to rade.
Da stvar bude gora, imam zdravoseljacku nogu broja 41 (!!), a takve narudzbe su luksuz, pa obicno stignu tri para mog broja... I onda se, naravno, s vece nadmorske visine spuste curke pune love i pokupuju tih par mojih brojeva prije nego ja skuzim da je stigla nova kolekcija... i onda ja mjesec dana svakog godisnjeg doba trazim sebi obucu, i ne vidim  neko pretjerano zadovoljstvo u tome...
Dalje... nisam bas lovarna... kad imam kupim koliko mi treba, nekad i malo vise nego mi treba...ali dobro... Ali, obicno sve potrosim na neke pametnije stvari (alkohol je dobar primjer).. :)
A u tim trenucima, kad i ja kao imam para za odjecu... to izgleda ovako... Cekas na red za kabine...i onda ti jos daju broj (oznace te ko stoku da ne bi slucajnu sta ukrao - premda pola ducana danas ima decka za kasom ili na izlazu, a gotovo svaki one pistalice...).... u kabinama su uvjeti najcesce takvi da moras stavit pola stvari na pod, jer ima samo jedna vjesalica, za koju su predvidjeli SVOJU robu... Svaka kabina ima one sugave zastore koji se ne mogu navuci do kraja pa uvijek postoji mogucnost da te skica decko neke cure koja se presvlaci u kabini pored tvoje... najgore od svega je sto puno kabina nema ogledalo unutra, nego vani neko zajednicko... nije da mi je neugodno izaci pred ostalu raju...ali uvijek, ali bas uvijek isprljam carape  jer mi se ne da svaki put navlacit obucu!!
Netko je spomenuo peglanje kartica...? ja imam tri, i ne znam koja je praznija... KESH je ipak zakon...
No, i ja sam cura, i na kraju krajeva, ipak jest gust kad dodjes doma ili na kavu poslije toga zadovoljan, ali ne zato jer sam s tim izbrisala probleme...nego zato jer sam uspjela nac broj 41, i jer je kraj preznojavanju uskim i zagusljivim kabinama...
No, to nije bila poanta mog danasnjeg javljanja...
Decko je rekao i da ne voli brijanje.. Hm. Nije prvi od kojeg sam to cula.. Tata, brat, ujak, tetak, jos jedan tetak, svi bivsi decki... Slucajnost ili nesto vise...
Ovo drugo ja bi rekla. Svaka cast izuzecima koji to smatraju jutranjom higijenom... A ovi ostali... ne razumijem. U cemu je problem s tim brijanjem?! Stavi dlanove na obraze, i dobijes povrsinu koju imas za obrijat.. Svaki drugi treci dan recimo...
A sta je s nama curama? Nas nitko ne pita kako je nama... Moje noge (na visinu od cca 177) nisu male... i ako ih brijem samo do koljena, to je otprilike sest dlanova po nozi!! Da ne spominjem jos pazuhe i biniki area... Rijetki su kojima su dlake fetish... a ovaj ostatak voli kad mu je cura glatka.. Znaci, ja svaki drugi dan trebam obrijat oko 12 dlanova samo na nogama, a vi oko 2... koliko je to puta vise?
Da ne spominjem sve pregibe oko koljena, prepona i sl... i kad zurimo vecina nas bude izrezana...
Zasto se brijemo...zasto ne cupamo? to ne treba posebno komentirat, osim ovoga... Ne znate, vjerojatno, da dlakama treba da izrastu 1 cm oko mjesec i pol...otprilike... a toliko je potrebno cekat od jednog do drugog depiliranja voskom... Pa ako zelite cupavce u krevetu, sretno...
Nemojte se previse zalit, ipak je vama lakse :)) 

Uredi zapis

13.09.2004. u 12:30   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

......

Suddenly something has happened to meAs I was having my cup of teaSuddenly I was feeling depressedI was utterly and totally stressedDo you know you made me cryDo you know you made me dieAnd the thing that gets to meIs you'll never really seeAnd the thing that freaks me outIs I'll always be in doubtIt is a lovely thing that we haveIt is a lovely thing that weIt is a lovely thing, the animalThe animal instinctSo take my hands and come with meWe will change realitySo take my hands and we will prayThey won't take you awayThey will never make me cry, noThey will never make me dieAnd the thing that gets to meIs you'll never really seeAnd the thing that freaks me outIs I'll always be in doubtThe animal, the animal, the animal instinct in meIt's the animal, the animal, the animal instinct in me

Uredi zapis

12.09.2004. u 16:01   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Vecerasnja prica 2 - Moja tastatura

Da je pun mjesec...ne bi se cudila... Da imam pms...isto se ne bi cudila...da ulazim u klimakterij...najmanje bi se cudila... Prosula sam sok po polovici tastature...i gle cuda...nije joj nista. Valjda ga je upila sva hrana i prasina unutra..:) No, to sam samo ja...pa se ionako ne cudim...
Drugi put veceras...tko nema u glavi...ima srece... Sve cekam sta je slijedece...

Uredi zapis

11.09.2004. u 23:49   |   Komentari: 63   |   Dodaj komentar

Vecerasnja Prica 1 - Kako sam skoro zapalila stan

Ostavila sam upaljene svijece!!! Gluposti... Piskaram ja tu na iskrici...cekam da me uhvati san pa da idem pajkit... i popalila si svijece...obozavam ih... i kad se slucajno okrenem...bezveze... a ono:pusi li se pusi... stavila sam ih na drvenu policu (!), i plamen je narastao valjda 10 centi...i uhvatio policu iznad... covjece, ona crna crna... ugljen. Sad imam s cim crtat skice... Pocelo se dimit... Ko nema u glavi...ima srece :)

Uredi zapis

11.09.2004. u 23:45   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Dolazi nam jesen :))

"Svaki grad ima svoje godišnje doba koje je gotovo savršeno. To je ono doba nakon ljetne žege, ali prije neo što se i pomišlja na zimsku studen, na kišu i snijeg, kristalno jasno doba kad zrak postaje svjež, kad je nebo još uvijek svijetlo plavo, kad već biva ugodno odjenuti vunenu odjeću i kad se korača brže negoli se mjesecima koračalo. To je doba kad se nanovo započinje živjeti, stvarati planove, djelovati, jednostavno BITI, kad rujan prelazi u listpoad, kad žene izgledaju ljepše, kad se muškarci osjećaju bodrije, pa su ljupkija čak i djeca koja se vraćaju iz škole..."
           D.S.

Uredi zapis

11.09.2004. u 21:05   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar