Ne zelim pricati o smislu

21.30 aktivisticki film.... jako angaziran, poslje pivo. onda otvorenje u 23.30 s aniGMO hranom i vinom vinom i ftrendicom u komisiji nekoj. lavovska. hihi mozda se popali na nesto... unistili su /smo skulpturu na opcu radost.... onda oko 24.30 koncert + Xpiva
obojeni program. jako dobro. oni neki frend iz velebita. i mARIC I KORNEL IZ MOCVARE. jebiga kapslok. i lavovski. onda kraj pa vozilo do doma na bicikletu. kakvo crveno, nema nikog, budi sam na ulitzi... uh jedva cekam sutra.... na bujte luzeri. ZFF2 je jedini dogodjaj u zg....
uh, nemogu docekat ... blju.
:)))
(+pusa budnima, btw. ha, evo, ipak sam se sjetio i vas :)))))
 

Zasto necu jesti kestenje, zasto necu skidati kosuljice: Maglovito kao da pokriva tlo. Mrtvo lisce. (Bodlje se naziru kroz.) Napadam nogom.
Nema to smisla tako.
 
Cvrsce, njeznije ruke nudim ti, neke manje hladne od mojih. (Da se te dicne i spominjane bradavice ne uspravljaju k'o najezene
dlacice,
nek se pune toplim pulsiranjem.)
 
Marionete koje odgovaraju pomaku znalackih ruku.
 
I, ono najljepse cvijece necu ti brati,
gdjegod je tkogod tko ce znati
nociti u krevetu posutom tvojim laticama...
 
Mirisa cu se sjecati rado, svejednako.
 

Svaki se pokusaj za bliskoscu odsklizne s mene kao sto kaplja vode sklizne s pera divlje guske. Odvec je lako. Rijesiti se otezavajuce vode, poletjeti, osusiti se. Dalek i sam, uz oblake i skriveno sunce. Tiho ipak, molim za neku, cija ce ruka biti dovoljno cvrsta, mirna pri zatezanju luka. Ciji um ce biti koncentriran, a oku nece zasmetati odsjaj sunceve boje u protusvjetlu. Molim se i za naklonost sudbine, da me sprijeci u povratku, upornom, vjecnom letu natrag na obecani jug, gdje me drze sjecanja da sunce jace grije, kad grmovi vise ne pruzaju sigurnost lisca. Ocekujem zvizduk strijele, tup udarac pada na tlo, psece zube koji me posve nepazljivo, lupajuci mi jednim krilom i glavom o tlo, dobace pred njene noge... I prije nego li mi se vid posve zamuti, mozda cu te vidjeti?
Potom, standardna procedura - kipuca voda, cerupanje, u rukama poslovicno debeljuskaste kuhinjske ispomoci crvenih obraza. Kako bih negdje u ovo doba bio polozen na stol, ukrasen nekim vocnim prilogom poput kestena, a mozda bi se i naslo nesto usecerenog ribiza ili borovnica. Ili cak svjezi dio narance, koju su brodovi dopremili iz prekomorskih zemalja. Uz crno vino, dakako, kako vec prilici uz divljac.
Moram ovdje moliti za jednu uslugu, a znamo da nije lijepo odbiti posljednje zelje: molim da mi se sacuva jedno pero, s krila. Kako bi ona mogla pisati njime, sve te slatke rime, kad sve drugo sto budem, bude samo njeno sjecanje na jednu ukusnu veceru.
(The wild goose gradually draws near the clouds heights. Its feathers can be used for the sacred dance. Good fortune. iz IChing, hex.53)

Filjmovi, jevtino, bezplatno, alternativno, popratni program, muzika, pice, HRANA, otvorenja, zatvorenja, i ino, a sve fino:
http://www.culturenet.hr/v1/hrvatski/infoservisread.asp?id=5524
pa navrnite ako vam je ceif...

Metez seljaka medju njihovim plodovima, los je dan za berbe. Svega tu ima, hodam medju tezgama, 'Izvolite gospodine...', 'Samo pet novcica, gospodine...', kojiput se uklanjam s puta kakvom konjaniku, ili zaprezi, lavez lovackih pasa moze se cuti u trenucima kad se graja trgovaca utisa, kao kad prelijecu andjeli...
Nisam li nalik onima sto nude? Nisam li samo trgovac samouvjerena osmijeha, sto nudi knjige koje nude sve odgovore. Poput opsjenara, ali ne onog ciju sliku vidimo u Tarotima. Ne cinis to zbog nekog cilja, niti imas odmak, poput iluzionista... Tvoja te iluzija drzi zaljubljenog u nju: Znas da ljudi zele vjerovati, zele cuti da mogu imati sve ono sto zele. Dobar trgovac zna, jedino im se ne smije dozvoliti da posumnjaju. Ako previse nudis, ljudi ce posumnjati... treba im dati da shvate da zele upravo ono sto ti nudis. Obecanja. San. Nisi hrabar poput pravog dzepara, ne riskira ti se ruka. Poput svakog sitnog tata, igras igru skrivaca s njima - zelis biti pronadjen. Sto je jasno, buduci da ne vjerujes u iluziju koju im nudis, kajes se zbog nje... Vise si poput Vraga, vezan slaboscu za svoje slabosti. Naucio si i voljeti tu bol, jer je tako lakse. Cudno je zadovoljstvo kad te gospoda razotkriju, pa te nakon prebrojivo previse hrskavih bubotaka ostave u nekom blatnom kanalu...
Onda brojis dane. Pljujes krv i ljubis zabe, vjerujuci da su princeze vise zabe nego sto zabe nisu princeze. Katkad se nadje kakva sucutna mademoiselle, pa te njeni slugani izvuku, a ti prozboris onih nekoliko rijeci francuskog koje si naucio za takve prigode, i umijes biti chic, kad ti se ponudi prigoda. Ta, ipak si samo neshvaceni umjetnik. Padaju na tu pricu, provjereno. Zatvoren si u svoju mrezu, ponovno: Dat ces joj da ti kupi odijelo, i da ti ga potom skine. Nisi ti prakticar, i tesko da ces biti od koristi upravljanju imanjem, ali bit ces joj zgodno drustvo u setnjama parkom... Nekad ce ju pak poceti uznemiravati sto ti se sobarica smjeska dok ti ulijeva jutarnji caj, sto se slobodne dame na prijemima vole natjecati s tobom u izgovaranju stihova, a pjevacica pored glasovira kao da te gleda dulje nego drugu zarucenu gospodu... Postavit ce te onda pred zrcalo. I reci ce da se gledas, da tako stojis satima. Onih par udaraca bicem sto ce ti dati do znanja da si ziv u svijetu, na kojima ces kasnije zahvaljivati kocijasu, ne mogu se usporediti s tom kaznom.
Ne znas se nositi sa sobom. Tvoje te zelje vode u zabludu. Trebas se disciplinirati. Polako, biti odlucan i popustljiv. Rado dajes, ali nerado primas. Nisi ozbiljan. Mijenjas krhotine za cijele dushe drugih, ne cini te zadovoljnim, ne mozes se osloniti, kad se ne mozes osloniti na sebe. Trebao bih te poslati u vojsku, da naucis privrzenost. Puno trazis, malo dajes. I od sebe isto. Kad ne mogu vjerovati tebi, onda ne smijem vjerovati sebi. Onda ne smijem vjerovati sebi. Ma koliko trazilo napora, pozelio sam roditi svoga Boga...
 

Razaznavanje boja bili su prvi znakovi. Bolest je isla svojim tokom. Godine su ucinile svoje. Dok su se vrata otvarala uz cijuk, razmisljao je: 'Zasto?', kao i toliko puta do tada. Ropotarnica povijesti. Ostaci sunceve svjetlosti drhtali su na desnom zidu inace mracne prostorije u kojoj bi elektricna rasvjeta bila nista nego uvreda. Sjedio je na prasnom stolcu i promatrao izblijedjeli cvjetni uzorak gumiranog stolnjaka. Ispod njega rasipalo se brasno crvotoka. Pauci su zadovoljno preli.
Nesto kasnije, ulica je bila tiha, kao za praznicnog poslijepodneva. Premda je sunce bilo blago, misli su mu bile nepomicne. Kalkulirao je o lijeganju s onom u koju zapravo ne vjeruje. Sam, mislio je, nece daleko stici. I, da li je to sto osjeca mir, ili je strast?
...
Katkad godine covjeka nauce i nesto korisno: Na primjer, da nekad i krivi korak omogucava pomak. Kao i to da je svasta dopusteno uciniti dok se ne kompromitira vjera. A o drugima, isto vodim brigu. Cesto ih upozorim i na nepostojece opasnosti. Cudim se onda i bojim kad mi povjeruju... Ah, to cvijece kraj puta, kojeg nisam smio dotaknuti, pogledom. (Hahahhhahah Picasso? ...Dora, donde estan?)

situacija u kojoj je savrsenost nagrizena nekom pogreskom u savrsenosti, nekim malim trunom koji nas zulja, kao kad se otkrhne dio prednjeg zuba dok se ljubis, kao kad pri rjesavanju zadatka zaboravis predznak, kad ti se na CDu jedna stvar krivo isprzi, kao kad sadeci biljku motikom raskomadas zmiju sto je tu potrazila zaklon od jeseni sto dolazi...
(danasnja zrtva, petrova, kravasto-crnobijela, pjegava, oko 2 mjeseca, vjerojatno jos nije cula svoje ime...)
(danasnji recept: tikva, znate, ona naranjasta, iznutra, a bogme ova moja je i izvana.... mislim da bi ju znalci mozda zvali - bucom? Uglavnom to je jedna od tri samonikle stvari (uz sljive i smokve) koja ima dovoljno secera da se moze koristit za zasladjivanje umjesto njega... E a ja ju najvise volim najjednostavnije spremit: Nareze se na kriske, ili koje vec oblike i stavi se u pecnicu. Sad ti stupnjevi i vrijeme ne znam, uvijek isprobavam, al valjda treba bit toplije od 100 jel ;) Ja stavim recimo 150, a znam da je gotova kad onak kroz onu rupicu na vratima od pecnice pocne fino mirisat. E meni je to onda super kao desert ili kadgod.... A moze se i juha radit, al nekako nisam ljubitelj slatkih juha.)
 

Sagradio sam si kucu. Vise je nalik crkvi. Izgleda kao spilja, s oblim krovom izvana oblozenim mahovinom. Unutra je mrak. Svjetlost mu obasjava lice. Debeli namazi uljene boje. Oblost jagodica na obrazima. Prevladavaju smedji tonovi. Grudi su joj pune, negdje na pucini. Dovoljno je kasno. Svjetlost prozirno plava i ljubicasta. Bliskost je moguca, tako.
 

ujutro me docekala pregazena macka pred izlaskom iz zgrade...
if I had a cent for each I saw ...
(hm, hm, to me navodi na ideju za savrsen poslovni potez, za kojeg mozda dobijem i potporu kao mali poduzetnik: trebam ih skupljat i prodavat trgovinama neznam pashteta, ili macje hrane... Dobro, da ne budem morbidan i kanibalisticki, recimo psece ili, kravlje hrane.... pa-steta da se baci...recycle?)
 

Kiseljeni prosenjaci:
Ocistite ih. (Ne prat, gljive se nikad ne peru.) Onda blanchirat (strpat u vrijucu vodu na minutu-2. poslije tuzno promatrat kud je sav onaj nabrani volumen nestao), pa ocijediti. Novu razrjedjevinu octa (1/3 octa+2/3vode, osim ako je domaci jabucni ocat kakti moj, onda pol-pol) ulit u posudu pa onda pobacat unutra razne zacine (namely, par zrna papra, koju lucicu, koji klincic, malo ruzmarina, list lovora... budite inventivni:) i provrijati... Ubacit one gljive u staklenku i preliti ovom vrucom otopinom. Malo paznje da ne razvalite staklenku od prevruce tekucine.... Zatvorite necim hermeticnim. Et voila :)
----------------------------
pa ono, kad vec svi pricaju o ljubavi tu, evo mali poziv, za tri ure od sad, u mami, u preradovicevoj, free jakako:
SRIJEDA_06.10._16.00 h Swarm Intelligences_Vizualni kolegij Jean-Luc Godard: Pohvala ljubavi, 2000. (98’)
info na: http://www.mi2.hr/index.php?page=news&id=84
 

(nimalo nalik nirvani.)
 

dio prvi: first blood
Kad odlucujem ici na lijecenje u prirodu ne nadam se bas previse civilizacijskim shokovima. (Autobus koci, zaobilazi truplo. Iz dvorista izlazi vlasnik. Osjecam njegov bijes, njegovu nevjericu i bespomocnost. I njegov stid sto je predobro naucio da ne smije pokazivati osjecaje. Podize nekadasnjeg vucjaka za ogrlicu, a ovom iz usta tece neobicno svijetla, toplo svjeza krv...) Zakljucujem da je fotografija neumjesna, premda je prizor zaista, jak. (Nesto kasnije na usponu moram se ukloniti drvokradicama, u standardnom traktoru bez registracije.) Slika je dovrsena. Priroda bespomocno oskvrnuta. Dalje, dalje...!
dio drugi: vani!
Daleko sam od njih. Od drustva. Ali sobom nosim njegovu klicu. Ne mogu pobjeci. Premda imam taj dojam ovdje. Gdje vladaju prozirne sarene boje, sunca kroz paprat u protusvjetlu. Zagreb dolje jos pod maglom.Poneka gljiva. Poneki kesten. Hrpa mira. (Za onu trovacicu ovdje, imam lijep izbor zelenih i bijelih otrovnica... a ima i manje opasnog drugog bilja poput belladone ili djurdjica. Mozda se mozemo dogovorit da joj nabavljam sastojke? :) I mislim si kako je meni prilicno cesto nuzno zanemariti nametnute si ideale, pomiriti se i onda ipak nesto mogu dobiti.... Kad sam odustao od nade da cu se vozit tek sa obje zdrave noge. (Interesantno je, ja mislim da zaista ne zivim osim kad sam negdje u nekoj prirodi, sto manje civiliziranoj, to sam zivlji. Pa stvarno i bez sale mogu reci da mi je ocito nuzno, premda vjerojatno ne i dovoljno?, da neka koja bi me htjela, bude nalik... Jer, zaboga, pa vidli ste i sami kakav sam mlohav i cangrizav kad sam zatocen u gradu... Takvog se nikom ne zelim priustit.) Negdje kod Gorscice postoji znak s previse teksta koji veli: 'Vazno! Izgledna je velika opasnost nazocnosti pozara ...' Mislim kamon, to je namijenjeno  - kome? Pa tko ce ovo shvatit. Ili, 'tko ce ovo shvatiti ozbiljno?' !
dio treci: ekstremiteti
Predosjecam sumrak. Volim lutati. Spustanje u Zagorje je prilicno strashno i sklizeci po nekoj blatnoj vododerini, pjevusim sam sebi: sam u sumi, zavaljan u blato, iz praznih ociju taman veooo... oni laju kao ribe ;))) Moram ovo pokazat nekim svojim freeride-drugarima. Pa nek se vesele. Ili poginu. E pa onda natrag. Vec trosim misice kao hranu. Drugu jabuku pojest cu nekad na putu, a trecu na Hunjki gdje mi nemaju nista dat jest. Sad sam vec zastrasujuce spor. Al Puntijarki imaju. Ali vrijeme je brze od mene i kad krecem dolje, vec je polumrak. A hladno za poludit. Vec znam kako cu drhturav izgledat kod Kraljicinog zdenca. I nije mi nikako jasno zasto ja to sebi uvijek moram nacinit - uvijek ima neki dio krvi znoja i suza... nikad lako. Uvijek do kraja. Mrzim li se, zapravo?
dio cetrti: reversible
(Pisuci ovo zanemario sam pekmez od sljiva. Srecom jos se moglo postrugat s 'poda' zdjele) Hm, hrana. Finally. Za preksutra planiram gljive u umaku od vrhnja, uz leseve od karfiola ili brokule i krumpira. Haha, oce neko sa mnom isprobavat moje gljivarsko znanje... sve lijepe egzoticne vrste :) (Btw, frend reko da je nasao samonikle THE gljive i isprobao ih. Pa cemo ic u potragu nekad. Pa cu vam javit. Ili necu.) E, naposljetku, nasao sam i malo kestenova. Mislim nasao bi ja njih dosta ali sam se kao zurio. Bezveze. No uglavnom, sad bi ja napravio kesten piret sa slagom i preljevom od borovnica, ali mi fali ...posluzavnik... (nudi li se koja? ;). Ah, piva za kraj finog dana. Ah, blagoslovljen dan institucije. A, hm, sutra je ono strajk jel' ? :))
 

volim biti ovako sam, katkad.
uz neku glazbu blagomoduliranih, prevladavajuce visokih tonova kao katalizatorom (ovaj put to su galaxie500) leci na krevet i pustiti ih da teku. samo, za potrebe suvislosti, potrudio sam se ovom prigodom cak razmisliti i zasto zapravo zele teci? uglavnom to nije zbog neceg sto je bilo, jos manje zbog neceg sto je sada... uglavnom to je zbog onog sto je - moguce...
(EinstuerzendeNeubauten:'was ist, ist. was nicht ist, ist moeglich. nur was nicht ist, ist moeglich.')
teku dakle zbog svega toga sto je moguce, a sto svakim trenom i udahom umire... cijeli zivot kao smanjivanje 'moguceg' ostvarivanjem posebnog... kao da svakim prozivljenim trenom izgubimo prebrojivo beskonacno mogucih zivota (dvije asocijacije: 1 - tipicni poremecaj vatte/ayurveda, te 2 - pessoaljupci, ring a bell?)
i opet imam dva moguca razvoja razmisljanja:
if: ovdje je zanimljivo imati na umu da postoje dva svijeta u kojima zivimo: jedan od njih je svijet snova, u kojem zivimo vecinu vremena. svijet misaonih koncepata i zivota temeljenog na iskustvu postojanja, na sjecanjima i nadama/predvidjanjima. taj svijet postoji jer je evolucijski dobro sredstvo za snalazenje i saobracanje s 'Drugim' (svijetom koji vjerojatno ;-) postoji i bez nas). no mi nismo posve evoluirali u tome (Zaratustra:), pa se nase misli cesto igraju s nama. stoga nasa mogucnost shvacanja vremena i postojanja nije katkad dovoljno dobra za _zivot_.
e a taj _zivot_ je onaj koji se odvija u onom, stvarnom svijetu. e a taj je onaj koji, katkad, rijetko, doticemo u trenucima smirivanja, rijetkim trenucima _bivanja_ u sadasnjosti.
elseif: sve je ovo temeljeno na jednoj debeloj predrasudi. big fat lie, ideja da nam je dana 'buducnost'. koja je doduse posljedica oslanjanja na prosjek i statistiku, ali svatko tko je ista statistickog racunao zna da opcenito ne postoji pojedini uzorak koji ima usrednjavani parametar jednak izracunanoj srednjoj vrijednosti. pojednostavljeno, nitko od nas ne moze reci da ce dozivjeti svoju starost samo zato jer svi to zelimo tako misliti i jer vecina ljudi to dozivi... hehhee pa zar nismo svi tako silno posebni? e jebiga, onda, ne mozemo se tjesiti statistikama ;) Vjerojatnost je jako klimavo tlo za gradit temelje za zivot.
tak. tesko ctivo za nedelju navecer, al hehe ja ne radim sutra, neg idem riskirat i biciklirat i gljive brat (prigodno, galaxie500:'watching trees decompose' ;). e, i za tocno tri (3) minute cu se strovalit u krevetac utjesen blagim muskulfiberom koji mi daje do znanja da sam danas bio ziv.
za lakunotj, pusa svim vam posred cela ;)
 

Macka s crvenom ogrlicom...(...ili je to fleka na cesti?)
Lijepo je ponovno sjest na bicikl, osjetiti tijelo, pa makar, i koliko god, krhko bilo (morao sam koljeno dobro ucvrstiti zavojem. mada je to vjerojatno svejedno, operasion ceka, ja ju cekam... al bozemoj... ne moze se magarca prevec mlatit, kako bi izvodio stvari prema 'planu' - onda samo umre). Moci tijelo smjestiti u neki krajolik ne-ljudskih bica tako je utjeshno, i potrebno... mislim da cu morati ponovno tako pa makar i s drvenom nogom: La fura dels baus, .. eto me ... :)
Neki/a metalac/ka nedavno je spominjao/la nesto o profanizaciji slusanja Nirvane... hihihihi kud ces vece profanizacije nego kad te doceka mrtvi nam Curt glasom i razglasom kod KinkX-a (hm, kingCross, za one koji nisu familijarni s mojim glasokraticama) ;)))
Sljedeca postaja - drugi kraj grada. Potraga za perajama i disalicom (ostalo imam) za sutrasnje ronjanje.... Mislim ukoliko zanemarim prehladu. Morat cu ju zanemarit, jer ajme pa to je jedino sto sad suvislo _radim_. Gnjurim glavu pod vodu. Divna izolacija.... Tamo ne prolaze tete s crvenim cipelicama: ajme pa koja je to gluuuuuupa moda ove godine nemrem bulivit. Mislim, crvene cipele, aimeeeee..... svasta. Meni one izgledaju kao da svatko tko ih nosi trazi jedan dobar, odmjeren, vritnjak. Uh, kako su samo agresivne ih.
Na livadi parkica pored ceste zena skuplja, muskarac cuci pored i pravi drustvo... I bivsha je skupljala, ja sam katkad bio radostan pomoci... (skupljala svasta plodova i drvenastih izraslina enebili izgradila lutke, eh)... Morao bih si podhitno naci smjestaj u nekom drugom srdcu... najlakse je tako, znam, klin se klinom izbija... Samo se nikako ne vidim u situaciji da gradim ponovno.
Turbo sport ima sve. Odite u Turbo sport trazite li sport equipment..... a i jevtino je. :)A ima tu i jedna pouka koju me strah izverbalizirat - nakon puno sati traganja i izgubljenih vise nada, te osjecanja da zivot nije fer, nakraju upornost se... isplatila, hm, tocnije napravio sam nesto sto sam htio, naposljetku... znaci li to da tako vrijedi i u drugim podrucjima zivota? I, sto mi to postignuce uistinu znaci? Mrvicu, zrno samopouzdanja. Samo to. A to je veliko kao vjera. Ah, vecera, napokon. Jucer sam bio preumoran i pregladan nakon posla za kuhat. Al, ak jos ovo sudje operem, bit ce to herojski pothvat! ;)
------------------------------
...ali kome? Kome?!!!Hocu reci, kome pisati? Zasto zaboga nekog treba zanimat kojim mislima ja bojam dan...?! No, zanima li zaista nekoga il' nedajbozje neku, imate gore napisan tekst nevidljivom bojom, pa ga mozete c/p u notepad ili word, a mislim da je dosta i samo selektirati... (sad vizualizirajte sklopljene ruke... klecao bih na koljenima da mi jedno od njih to dopusta, molim prestrashno da nekog zanimam... i k tome se osjecam bijedno jer znam da to molim, kao i stoga jer znam da nisam iskren nego iskrenim podastiranjem iznutrica kusam vas zavarati naizgled otvorenoscu)... No, pozelite li ipak citat, nema tamo vise niceg sto niste vec culi... Od mene, ili koga drugog.A, uostalom ocito je da u trenucima kad je sadrzaj poznat, jedino cime se mogu igrati je forma...i, u slucaju da zaista i neku to zanima, da koju zanimaM, sve je to ovdje prelako: prelako je zapocet razgovor, prelako je napustiti ga. uvijek uz sigurnost oslanjanja na nepostojece, na buducnost gdje ce se, sasvim sigurno, sresti jos pregrsht jos boljih, jos pametnijih, jos drazih i jos ljepsih...A i kad razgovor ne prestaje, nije li predivno moci razmjenjivati privatne poruke s pregrsht njih... ohoho, da krasni ideal mnogozenstva... tko bi ikad pozelio smjestiti se u jedan stvarni odnos kad se moze biti utopljen u trisedamdvadesetidva potencijalna, uporno uskracena, savrseno nerealna? ...toliko dugo dok nemas na umu da je tako sa svake strane... Povjerenje? Ma da, hau jes no...
 

najopcenitije.
tocnije, kada znate da je vrijeme pokoriti se, predati se bez ostatka nekoj stvarnosti, a kad je, unatoc otporu, nuzno nastaviti k necem sto ste si zabili u tikvu. kada je dovoljno ustrajavanja u snu, da se ne kajemo. a kada cemo se kajati ako ustrajavamo uporno, zanemarujuci stvari kakve jesu?
(koliko je vjetar jak, koliko moreplovac slab?)