Nobody loves me....it's true...

but this is enlightenment
The less room you give me
the more space I've got.
It doesn't scare me at all.

While you are away
my heart comes undone,
slowly unravels
in a ball of yarn.
The devil collects it
with a grin.
Our love
in a ball of yarn.
 
He'll never return it.
 
So when you come back
we'll have to make new love.
 
B.
                                                         

Settle
Settle for
Settle for nothing
Settle for nothing less
Settle for nothing less than
Settle for nothing less than the object of your desire.
Desire. The weight of. The weight of our desire. Then laugh,cry,but laugh more than you cry,and when you hold the world in your hands,love Her.
A.L.V.

...stop confusing me
with your wishfull thinking
hopeful embraces
don't you understand?
I have to go through this
I belong to where no-one cares
and no-one loves
No light,no air to live in
A place called hate
the city of fear.
I play dead
it stops the hurting
I play dead
and the hurting stops.
It's sometimes just like sleeping
curling up inside my private tortures,
I nestle into pain
Hug suffering
caress every ache.
I play dead
it stops the hurting.
B.

how beautiful to be...
B.

With a radio and good batteries
and play a joyous tune and free the
human race
from suffering....

Drži me u rukama kao dragu malu stvar
i pazi da ne zadrhte.

Ako želiš lupiti sa mnom od pod
od sakupljenih komadića,
nikad me vise nećeš slijepiti u mene.

Odmakni tvrdu ljusku iza koje stojim,
pogledaj me stvarnu:
vjetrovima išaranu,
suncima isprženu
kako treperim na tvom dlanu kao svijeća.



Pazi da ne dodju kiše i ugase me.

ali ti goriš.

I lie in an early bed
Thinking late thoughts,

Waiting for the black
To replace my blue.

I do not struggle
In your web
Because it was my
Aim to get caught,
But daddy longlegs
I feel that I'm finally
Growing weary
Of waiting to be
Consumed by you...

Give me the first taste
Let it begin,
Heaven cannot wait forever
Darling, just start the chase
I'll let you win
But you must
Make the endeavour...

Oh, your love gives me
a heart confusion,

Adagio breezes fill
My skin with sudden red,

Your hungry flirt
Borders intrusion,
I'm building memories on
Things we have not said...

Full is not heavy as empty
Not nearly my love
Not nearly my love
Not nearly

Give me the first taste
Let it begin
Heaven cannot wait forever
Darling, just start the chase
I'll let you win
But you must
Make the endeavour...

F.A.

I've been a bad, bad girl
I've been careless with a delicate man
And it's a sad, sad world
When a girl will break a boy
Just because she can.

Don't you tell me to deny it,
I've done wrong and I want to
Suffer for my sins,
I've come to you 'cause I need
Guidance to be true
And I just don't know where I can begin.

What I need is a good defense
'Cause I'm feelin' like a criminal
And I need to be redeemed
To the one I've sinned against
Because he's all I ever knew of love...

Heaven help me for the way I am,
Save me from these evil deeds
Before I get them done,
I know tomorrow brings the consequence
At hand
But I keep livin' this day like
The next will never come.

Oh help me but don't tell me
To deny it
I've got to cleanse myself
Of all these lies till I'm good
Enough for him.
I've got a lot to lose and I'm
Bettin' high.
So I'm beggin' you
before it ends
Just tell me where to begin

...kaže Nietzsche.

ponovite,molim vas,pitanje.

Otisao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe,
moja ljubavi.

Otisao sam na trg cvijeca
I kupio sam cvijeca
za tebe,
moja ljubavi.

Otisao sam na trg gvozdja
I kupio sam okove
teske okove
za tebe,
moja ljubavi.

A zatim sam otisao na trg roblja
I tamo sam te trazio
Ali te nisam nasao
Moja ljubavi.


Jacques Prevert

Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima ceznem za
mirisima proljeca.
Zaboravio sam tvoje lice, ne sjecam se vise tvojih ruku;
kako su se tvoje usne nasle na mojima?
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravio sam
tvoje oci.
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjecanje na
tebe. Zivim sa boli poput rane; dotaknes li me samo, smrtno
ces me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju, poput brsljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, jos uvijek iscem odraz tvog lika u svakom
oknu.
Zbog tebe, teski mirisi ljeta nanose mi bol; zbog
tebe, opet trazim oko sebe prorocanske znakove nenadanih zelja: padajuce
zvijezde, komete.

P.Neruda

Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete
nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

Kada je Dosada zijevnula treci put,
Ludost je, uvijek tako luda, predlozila:

"Hajdemo se igrati skrivaca!
Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je medju osjecajima."

Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala:
"Skrivaca? Kakva je to igra?"

"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost,
"u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu,
i koga zadnjeg pronadjem, taj je Pobjednik."

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje.

Sreca je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada nista nije interesiralo.

Ali nisu se svi htjeli igrati.

Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju.

Ponos je mislio da je to glupa ideja,
iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj koji se sjetio predloziti igru.

Oprez nije htio riskirati.

"Jedan, dva, tri..." pocela je brojati Ludost.

Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.

Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.

Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije
jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.

Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero,
a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.

Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.

Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe!

Laz se sakrila na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
a Pozuda i Strast u krateru vulkana.

Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.

"Milijun", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.

Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena.

Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha.

Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebicnost se nije trebalo niti traziti.
Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom.

Od tolikog trazenja Ludost je ozednila,
i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu.

Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste
pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.

Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve.

Talent u zlatnom klasju zita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopce igrali.

Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci.

Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se vec razbijesnila, ugledala je ruzicnjak.
Zasla je medju ruze, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
pocela udarati po prekrasnim ruzinim pupoljcima.

Odjednom se zacu bolan krik.

Ruzino trnje izgreblo je Ljubavi oci.

Ludost nije znala sto da ucini.

Pronasla je Pobjedu, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa.

Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjecajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide.