Zapisi jednog zavodnika

Dao sam ti malo, tek mrvu ljubavi. Kad prekrijem bol samo suza ostane, a dani idu brže nego godine. Oprosti mi što sam te prebolio i drugoj dao novi život.

Od Žuje se dobiva spomenik palom junaku. Neću više piti žuju.

NE BUM PISAL O DEPRI KIŠI BOLOVIMA U KOLJENU I GLAVI. NE BUM SRAL VEĆ BUM ČEKAL NAJLJEPŠU LJUBAVNU PORUKU.

Baš sad malo razmišljam koja korist od otvaranja duplih nickova? Sve kaj imam reći mogu i s mojim nickom ne trebam zato otvoriti još 5 drugih. Možda o tom razmišljam nakon kaj sam prek vikenda razbil glavu u Pevecu.

evo mene došel sam s vikenda strgan i bolestan. Kupoval sam neku drvenariju u Pevecu i opal ko pi..a na beton.

Kak je danas dosadno. Ništ se ne događa. Umrl bum od dosade. Idem strest jednu žuju, morti mi bude zanimljivije meni sa mnom samim.

Kak sam postal bezimeni zavodnik? Jednostavno. Nitko mi nije pogodil ime.

EVO mene OPET.

Baš sam si danas nekak sentiš. Kaj to znači da se zaljubljujem?

EVOOOOOOOO MEEEEEEENEEEEEEE ! ! !

1) Da je nemoguće polizati si lakat?
 
2) Da krokodil ne može isplaziti jezik?
 
3) Da u prosjeku, ljudsko biće u svom životu ima sex više od 3000 puta i provede 2 tjedna ljubeći se?
 
4) Da nošenje slušalica (za slušanje glazbe) u trajanju od samo jednoga sata povecava broj bakterija u vašemu uhu za 700 puta?
 
5) Da 23% od svih greški na fotokopirnim aparatima otpada na one uzrokovane pokušajima ljudi da sjednu na njih i naprave fotokopije svojih straznjica?
 
6) Da se srce morskog racica (eng. "shrimp") nalazi u njegovoj glavi?
 
7) Da Englezi kazu "Bless you" kada kihneš, jer kada kihneš, srce ti zastane na jednu milisekundu?
 
8) Da macja mokraca sjaji pod tzv. "black light"?
 
9) Da u studiji koja je obuhvatila oko 200000 nojeva u periodu od oko 80 godina, nije zabiljezen niti jedan slucaj da bi noj zabio glavu u pijesak?
 
10) Da je fizicki nemoguce za svinje da pogledaju u nebo?
 
11) Da više od 50% ljudi na zemaljskoj kugli nije nikad uputilo ili primilo telefonski poziv?
 
12) Da štakori i konji ne mogu povracati?
 
13) Da kazu da je najkompliciranija recenica za izgovoriti na engleskom jeziku baš ova: "Sixth sick sheik's sixth sheep's sick"?
 
14) Da ako kihnete prejako, mozete slomiti rebro? Ako, pak, pokušate zatomiti kihanje stisnuvši nosnice prstima, mozete izazvati puknuce krvne zile u glavi ili vratu i umrijeti. Pokušate li nasilno drzati oci otvorenima, one ce ispasti iz duplji.
 
15) Da se štakori razmnozavaju tako brzo, da u 18 mjeseci par štakora može stvoriti preko milijun svojih nasljednika?
 
16) Da ako vlada nema nikakvih dokaza o postojanju izvanzemaljaca, zašto onda tocka 14, stavka 1211 Pravilnika o Federalnoj Upravi koji je stupiona snagu 16. srpnja 1969 godine, zabranjuje gradjanima USA bilo kakavkontakt sa izvanzemaljcima ili njihovim letjelicama?
 
17) Da se u svakoj epizodi serije "Seinfeld", negdje u kadru pojavljuje Superman?
 
18) Da je upaljac izumljen prije šibice?
 
19) Da 35% ljudi koji se sluze oglasima tipa "kontakti/poznanstva", su vec u braku?
 
20) Da glasanje patke ne prouzrokuje jeku i da nitko ne zna zašto je tomu tako?
 
21) Da cete tijekom svog zivota, spavajuci, u prosjeku pojesti oko 70 raznih insekata i 10 pauka?
 
22) Da vecina ruzeva za usne sadrzi riblju krljušt?
 
23) Da kao i otisak prsta, svaciji otisak jezika je unikatan? Kladim se da ste si pokušali polizati lakat!
 
24) Da se Loth ne može naljutiti na Mirisnu. :)))

KAJ SAM DANAS NABRIJAN ! Ljut sam i ljut i gotovo ! !

Primjetio sam da postoje odredene "fatalne zene" koje imaju takve probleme. Najbolje je klonit ih se. Da elaboriram; Pricala mi moja bivsa kako nju opsjedaju na slican nacin bivsi decki, i ja si mislio, jebote cura je fakat nalazila samo frikove, kak neko moze zvat bivsu svaki dan dve godine nakon sto su prekinuli (i todvojica). Onda nakon nekog vremena provedenog s doticnom mi je postalo jasnije. Cura prejebeno izgleda, na prvi pogled isfurava se na sramezljivo nevinasce, ali je ustvari koketa i pikira na tipove sa slabijim samopuzdanjem koji se ni u snu ne bi nadali da je mogu imat. I ne mogu je imat, ali ona koketira s njima i stalno im budi nadu i svi koji ju upoznaju misle da imaju sanse kod nje. Nakon sto sam je ostavio zbog njezinog koketiranja s drugima, skuzio sam da sam ostao totalno sjeban i 100 puta mi je malo falilo da i ja krenem losim vodama i pocnem ju zvat ali nisam. I kad je sretnem, naravno,koketira i sa mnom, a ima novog tipa koji isto neki papak koji je popusio foru ko i ja i za kojeg mi nije rekla. Sada mi vise uopce nije tesko zamislit nekog jadnika kojem je ona ostvarenje sna snova; inace ga zene ignoriraju ali sad je nasao zensku koju svi zele, a ona je dobra, draga, nevinasce, a jebeno izgleda i zeli samo njega.  I onda kad se pocne sudarati sa stvarnoscu, spreman je na ocajnicke poteze, a ova mu ne daje bas doslovce do znanja da s tim nece nista postici.

Čovjek je neobično znatiželjno biće. Povijest ljudskog roda mogla bi se, osim na drukčije načine, opisati i kao potraga za uvijek novim spoznajama. Unatoč svim pozitivnim otkrićima i proizašlim blagodatima, bez kojih ne možemo zamisliti čak ni blijedu kopiju danas postojećeg svijeta, ipak postoji i tamnija strana medalje te potrage. Kroz nju se proteže i jedna vrsta tijeka misli, a taj se tijek može prikazati otprilike ovako: "Čim ja nešto spoznam i upoznam, manje se toga bojim. Osim toga, tada ću lakše moći i ovladati time, a uskoro i manipulirati. Zapravo, možda postoji način da predmet svoje manipulacije iskoristim tako da steknem izvjesnu prednost u odnosu na druge. Najidealnije će biti ako svoje znanje upotrijebim na način da postignem apsolutnu neovisnost - neovisnost od siromaštva, neovisnost od drugih ljudi, neovisnost od autoriteta."Svi smo svjedoci toga da je znatiželja čovjeka uistinu odvela daleko i omogućila mu da zagospodari nad mnogim elementima postojećeg svijeta. Snaga prirode i njezinih resursa odavno je upregnuta u kola ljudskog napretka. Mnoge bolesti uzmiču pred novim lijekovima i suvremenom medicinom. Razvoj tehnologije bi trebao omogućiti da se potreba za radom svede na najmanju moguću mjeru, a istodobno otvori prostor za raznovrsne užitke i odmor. Unatoč svemu tome, postoji nešto što čovjek nije uspio ni približno tako dobro nadzirati. Radi se o vremenu. Njegova nepredvidljivost, zatim svojstvo nepovratnosti i činjenica da ono današnjeg čovjeka ograničava više no išta drugo, dovode do toga da svi, manje ili više, žudimo naći načina kako da privolimo vrijeme da postane ako ne naš rob, a ono barem saveznik. Radi izbjegavanja pogrešnog razumijevanja valja reći da ta čežnja za uvidom u tajne vremena nije nešto neprirodno ili samo po sebi osude vrijedno. Posve je razumljivo da se ljudi žele barem nekako osigurati u ovom vremenu gdje mnogo toga može doći iznenada i u propast strmoglaviti sve što čovjek brižno gradi i prikuplja cijeli život. Shvatljiv je i čovjekov ponekad prešutni prosvjed protiv nasilnosti sudbine i osjećaja da rasplitanje vremena nerijetko donosi nepravdu. Ali je li to opravdanje za posezanje za horoskopima? Ili, možda bolje pitanje glasi: jesu li horoskopi pravi ključ za razumijevanje misterija vremena?Prije nego ponudim odgovor na ova pitanja, možda će biti korisno rasvijetliti neke pojave koje prate prelistavanje horoskopa. Najčešća izjava osobe koja iščitava svoj horoskop je "Ma, ja to ne shvaćam ozbiljno. To je više iz fore!" To je vjerojatno donekle i točno. Najveći broj ljudi horoskopima pristupa kao lakoj, neobvezatnoj vrsti razbibrige. Većina zna da su horoskopi gotovo uvijek napisani tako općenito i maglovito da praktički i ne mogu pogriješiti. No ranije spomenuta težnja za pogledom u budućnost i nadzorom nad vremenom mnoge zavede i oni počinju svoje dnevne ili tjedne događaje čitati u svjetlu navodnih predviđanja, ispuštajući pritom ona zbivanja koja su tako drukčija od njih da se nikako ne mogu uklopiti. Tako se događa da mnogi inače racionalni i razumni ljudi gorljivo tvrde kako u horoskopima "ima nešto", a zapravo previđaju koliko su te "istine" rezultat pukog nagađanja gdje se uvijek nešto može "pogoditi".Ipak, daleko pogubnija je opasnost izbjegavanja odgovornosti za svoje postupke. Naime, osoba koja dovoljno dugo prati horoskope i sama sebe uvjerava u njihovu vjerodostojnost može polagano svoj život početi shvaćati kao nešto što je uvjetovano zvijezdama, pa nesreće i svoje loše poteze pripisivati nečem neizbježnom i time umanjivati odgovornost za svoje postupke. Čudno je jedino kako se uspješni pothvati i sretne okolnosti istom logikom ne prepoznaju kao posljedica zvjezdane predodređenosti, nego se razlozi za njih nađu i u vlastitim zaslugama, mudrosti i spretnosti. Tada osoba može upasti u potpunu kontradikciju, jer s jedne strane vjeruje da je sve "zapisano u zvijezdama" i tako unaprijed određeno, a s druge želi doći do tog znanja kako bi nešto u svojem životu izmijenila, čime se ipak pretpostavlja slobodna volja i mogućnost da se mijenja ono "zapisano".Ovdje, međutim, nikako ne bih htio počiniti pogrešku i horoskope jednostrano prikazati kao proizvod kojim se može obmanjivati lakovjerne pojedince, a iza kojeg ne stoji nikakva duhovna stvarnost. Naprotiv, horoskopi mogu postati vrlo sklisko tlo i odvesti u mnogo opasnije vode - ljudska žeđ za kontroliranjem budućnosti iz već poznatih razloga ne može biti utažena dnevnim horoskopima. Ljudi žele preciznija i moćnija znanja o onome što dolazi. Negdje u tom trenutku u igru vrlo spremno ulaze i nečiste, zle duhovne sile. Takve sile posjeduju određena znanja o budućnosti, i ako im se otvore vrata života, one mogu pojedincu otkriti detalje iz budućnosti i ti detalji mogu biti i točni. "Kvaka" leži u prešućivanoj činjenici: zle sile uvijek traže protuuslugu, a ona najčešće poprima oblik čovjekove ovisnosti. Vjerujem da mnogima od nas na um mogu pasti ljudi koji su upali u različite spiritističke krugove, da bi nakon nekog vremena panično (a katkada nažalost i bezuspješno) tražili izlaz iz tog pakla. Tako su na tragičan način spoznali pravu motivaciju zlih duhova - njihova je glavna nakana čovjeka upropastiti, a pritom se podmuklo služe čovjekovom vjekovnom težnjom za pokoravanjem vremena.Evo i još jednog argumenta zašto horoskopi nisu pravi ključ za razumijevanje misterija vremena. Svaki pokušaj da se budućnošću zagospodari u samoj svojoj srži ima presudnu pogrešku. Radi se o pretpostavci da se iza dimenzije vremena ne nalazi ništa, ili bolje rečeno, nitko osoban. Vrijeme se shvaća kao sila, energija, sredstvo koje može biti podložno ljudskom upravljanju. Međutim, kršćanin vjeruje da je vrijeme netko stvorio, da nad njime netko doista ima kontrolu, da ga taj netko osmišljava; štoviše, da cjelokupna povijest ima svoj cilj kojeg je odredio taj Stvoritelj. Dakako, i kršćanin želi doznati nešto o budućnosti - no, on neće posegnuti za horoskopima nego za Biblijom, jer tamo nalazi opis završne točke ove naše ljudske povijesti. U njoj doznaje ono o čemu horoskopi šute i u usporedbi s čim astrološka nagađanja izgledaju poput slijepčevog bespomoćnog bauljanja. U njoj doznaje da Krist ponovno dolazi i da će uspostaviti novi svijet u kojem će biti dokinuta vremenska dimenzija kakvu sada poznajemo jer će ljudi živjeti vječno. Ipak, neće se svi naći u tom novom svijetu - presudan će biti odnos pojedinca i istog tog Krista - Gospodara vremena. Oni koji svojim življenjem budu zanemarivali Krista bit će osuđeni na smrt - "Kukavicama pak, nevjernima i okaljanim, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt. " (Otkrivenje 21,8). Preostaje nam pitanje - kako onda zadovoljiti svoju želju za znanjem o našoj neposrednoj budućnosti. Kako se postaviti prema onome što nas iščekuje sutra? Kako živjeti život usprkos neizvjesnostima? Biblija nas uči kako kršćanin može živjeti bez straha jer zna što ga čeka na kraju puta, a isto je tako siguran da njegovu svagdašnjicu ne kontroliraju neke hirovite, nepredvidljive sile, već naklonjeni Bog. Osim toga, taj Bog svakog čovjeka tretira kao odgovorno biće, sposobno da donosi odluke i neprekidno izabire hoće li činiti zlo ili dobro. Za svagdanji život je presudno to što nismo igračke u rukama prevrtljivih bogova, nego stvorenja stvorena na Božju sliku čije odluke Bog poštuje. U tom smislu sami gradimo svoj život.Čitate li horoskope? Promislite još jednom trebaju li vam. Ne bi li bilo bolje život dati u ruke nekome tko zna kamo ovaj svijet ide i nekome tko ozbiljno shvaća vaše probleme? Isus je svojim učenicima obećao nešto tako važno u svijetu nesigurnosti: "Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta" (Matej 28,20b). Pogodite što će na kraju svijeta biti važnije: koliko ste često čitali horoskope ili jeste li u budućnost gledali s Gospodarem vremena?

Čovjek jednom umre u beskonačno malom vremenskom intervalu. Praktički čovjek umire beskonačno mnogo puta u bilo kojem vremenskom intervalu . Kako to znamo? Promatrajte ovaj trenutak, prisjetite se jednog trenutka prije njega, Što osjećate prema sebi u tom trenutku?Svjesni ste da ste to vi, ali ipak ne gajite prema toj osobi osobite osjećaje... To vrijeme je prošlo, te osobe više nema, kao da vam je svejedno što je bilo s njom. Njena iskustva, sve što je radila trajno je utkano u vas, u vaša sjećanja, vaše financijsko stanje, vas privatni život, no ta je osoba ipak prošlost, ako se prisjetite neke patnje (npr. neke ozljede koja se toj osobi dogodila) ne muči vas to baš previše, muče vas eventualne posljedice koje je ta ozljeda ostavila na vaše stanje u promatranom trenutku i način na koji Pretpostavljate da će ona u budućnosti utjecati na vas. Suosjećate s tom osobom, ali ne osjećate da ste to vi, zaboravljate bol koja vam se tada činila neizdrživom, i mislite samo na sadašnjost i budućnost, osjećate kao da vi niste ta osoba - i niste... Ta osoba je mrtva, vi samo imate ista sjećanja kao ona. Najbolje se to očituje ujutro kad se budite, svjesni ste svog postojanja, ali kao da vaš život počinje iznova... Nameće se vrlo logičan zaključak koji sam već naveo: čovjek umire svakog trenutka, svaki trenutak je novi početak života koji od starog preuzima samo sjećanja i svjestan je da je on samo nastavak tog starog. Mi smo se toliko navikli na te promjene da nam se naš život čini kontinuiranim (što očito nije-ako ništa iz činjenice da u snu gubimo vezu sa svijesti). Što učiniti da nikada ne prestanete postojati?Iz uvodnog teksta vidljivo je kako smo se mi ljudi u potpunosti navikli na konstantna umiranja i rađanja, no što kada se dogodi prava smrt? Tu postoje dva problema: jedan je trajni gubitak memorije (raspadamo se pa tako se i veze među neuronima - koje su kako se pretpostavlja odgovorne za pamćenje raspadaju) drugi je nestajanje upravljačkog mehanizma - to je ono za što nam se čini da je vječna duša, međutim to je nešto što neprestano umire i rađa se, no tada u trenutku naše smrti umire zauvijek. No nije to tako strašno, upravljački mehanizam je opet najobičniji neuronski sklop... Tehnički gledano može se usporediti s operativnim sustavom kompjutora... Svi upravljački sklopovi su više - manje isti - razlike u donošenju odluka kod pojedinih ljudi uvjetuju genetske predispozicije (koje spadaju u upravljački sklop) i utjecaj okoline, i naravno sadržaj memorije - sjećanja. Koja korist od svih ovih zaključaka? Recept vječnog života je vrlo jednostavan, sve što trebate učiniti je vašu memoriju u potpunosti identično preslikati nekoj drugoj osobi. Što se tada događa? Ta osoba zapravo postajete vi, vaša eventualna smrt u svom prvotnom tijelu nema nikakve veze, vi nastavljate živjeti u drugom tijelu. I to ste doista vi... Kako sad to? zamislite da vas noćas dok spavate otmu znanstvenici, kopiraju sadržaj vaše memorije u nekog drugog (tko je da stvar bude bolja vašeg klona), vas ubiju, a vašeg klona stave u vaš krevet... Kada biste se ujutro probudili pojma ne biste imali što se dogodilo i jednostavno biste nastavili živjeti i doista za vrijeme spavanja vi ste ionako mrtvi, bitna su samo sjećanja jer ona zapravo predstavljaju bit čovjeka - sjećanja su ono što se ne smije izgubiti da čovjek ne bi prestao postojati, duša je zapravo samo nebitni upravljački mehanizam koji je kod svih ljudi gotovo isti. No ipak, kada bi vam znanstvenici ponudili ideju da će vas učiniti vječnim tako što će vaša siječanja kopirati u nekog drugog to vam se ne baš ne čini kao pravo rješenje - vi umirete, koja korist za vas sto je vaša siječanja nastavljaju postojati... Iako ste ta siječanja zapravo vi, ljudima vječni život kopiranjem siječanja se baš ne čini kao rješenje...No postoji i jedna druga teorija koja bi ljudima mogla omogućiti vječni život. Pretpostavimo da su znanstvenici budućnosti u mogućnosti napraviti uređaj koji ima sve sposobnosti kao ljudska glava. Dakle na njemu se nalaza oči, uši, nos, usta, centar za ravnotežu i naravno, mozak. Taj uređaj spojimo nekom čovjeku paralelno njegovom mozgu. Umjetni mozak smo konstruirali baš za tog čovjeka (obavlja funkcije identično kao njegov - genetske predispozicije su uzete u obzir). U umjetni mozak kopiramo sva čovjekova siječanja. Sada on ima dva mozga koja rade identično, dakle istovremeno razmišlja s oba i misli su mu potpuno iste - jer su oba mozga ista. Nakon nekog vremena isključimo mu osjetila u njegovom pravom mozgu. Ostaju mu dakle samo ona koja se nalaze na staroj glavi. S vremenom taj čovjek dobiva osjećaj kako se on, njegova duša, nalazi u novom, umjetnom mozgu jer s njim gleda, sluša, u njemu je centar ravnoteže što za posljedicu ima da se čovjek poistovjećuje s njegovim novim mozgom, odnosno cijelom glavom. Sada mu isključimo njegov pravi mozak... No, njemu to više nije neki udarac jer on normalno nastavlja razmišljati sa umjetnim mozgom i smrt starog doživljava kao npr. amputaciju malog prsta... Dakle nakon smrti prirodnog mozga čovjek normalno nastavlja živjeti s umjetnim, koji je, naravno, u teoriji, vječan i neuništiv... I tako će naš čovjek živjeti vječno.