Zapisi jednog zavodnika

I dalje sam ostal naivan.

Došel sam na iskru pun nade i gladan svega. Onda sam se zaplel u dopisivanje s jednom osobom. Zapalil se ko lud. I ta se osoba zapalila. Nakon tog kad sam je optužil da se dopisuje s još drugima, ohladila se. To me pogodilo i završil sam u Vrapču. Na pivi. Nakon tog sam spaval s jednom ženskom i nije bilo ništa. Opet sam visil na iskri i ludo očekival onak da se zapalim ko onda. I ništ. Do sada ništ. I kaj se dogodi! Sviđa mi se kolegica iz ureda. Je al ona ima frajera živi s njim. I kaj sad? Opet sam završil u Vrapču. Na pivi. Nakon tog bum spaval opet s nekom ženskom. Baš sam naivan.

Baš sam naivan.

Kad se u mom pogledu nasmješi ptica ,
pa s mirisom trešnje posjeti visinu jablana
i obavije letom cijeli svijet ,
više ne tražim obrise tvog tijela ,
jer opijen travnjem osjećam ,
kako vriješ na mojim usnama
i u poljupcima vjetra ,
prepoznajem dolazak tvojih prstiju sa svibnjem .
Pod vrelinom njihovih dodira ,
otvaram sve proplanke u sebi
i postajem lipanjski val ,
rascvjetan u rijeci osjećaja ,
pa s njim , na obale tvojih grudi pristajem
i svom silinom ,
dubinu nježnog toka prostirem ,
kupam tvoja bedra i nebom svoje kože polažem .
U svakoj srpanjskoj zvijezdi ,
koja osmjehom treperi tvojim stasom ,
snom suncokreta započinjem kolovoz
i sa zlatnom bojom rujna
mekim stomakom plešem ,
a svojim drhtajima , cijelom tvojom ravnicom sjedam
i mjesečinom , pletem niti u zagrljaje
i sočne plodove požude slažem .
S godinom trešnje ,
ja u tebi , sve jače dozrelu dunju grlim
i beskrajnim grozdovima ispijam listopad ,
njišem svojim bokovima i tiho , u studeni nosim .
Izvijam dlanove i u dukatima oko tvoga vrata sebe nižem ,
u mirne drvorede breza i sjajnom bjelinom prosinca oblačim .Uvodim te u prvo siječanjsko svitanje
i sa kristalima pahulja strasno ljubim ,
plamtim iskrom veljače na tvojim obrazima
i sakupljam snagu ožujka ,
da s prvim poljupcem proljeća ,
u godinu trešnje sa mnom ponovno uđeš .

Reinkarnacija je oduvijek privlačila zanimanje najrazličitijih slojeva društva. Jedino alternativno objašnjenje dao je egzorcizam – opsjedanje vragom jer prilikom nekih egzorcističkih rituala djeca ili ljudi govorili bi nekim drugim jezicima. Sve se to tumačilo kao manifestacija sila zla, sila mraka - odnosno demona. Kod novorođenčadi ako bi uočili neku deformaciju, ožiljak sve su to pripisivali prijašnjoj inkarnaciji, odnosno grijesima iz prijašnjeg života. Mogu slobodno reći da je fenomen reinkarnacije bio poznat još u antičko doba u svim dijelovima svijeta. Svatko je drugačije doživljavao prijelaz duše ( kao energije ) iz jednog tijela u drugo, ovisno o vremenu, kulturi... Pogrešno bi bilo reći da je čovjek u kamenom dobu o tim stvarima uopće razmišljao, jer razmišljanje o reinkarnaciji započinje tek sa ljudskom evolucijom. U fazi evolucije čovjek je bio u stanju da razmišlja o dugom, dalekom putovanju naše duše kao i o našoj sudbini. Prije toga više su se bavili kultom mrtvih, da bi mrtvi vječno živjeli na zemlji. Egipatske misterije uče nas o fenomenu preživljavanja duše. Oni su vjerovali u seljenje duše iz jednog tijela u drugi. U tajnama Iside razlikovali su materijalno tijelo * khat *, tijelo - nešto između materijalnog i duha * kha * (danas mi to nazivamo astralno), te na kraju čisti duh * khou *. Po egipćanima ljudsko biće posjeduje sve tri ove realnosti. Kada čovjek umre ostaje samo duša u njihovom jeziku * ba *. Dakle, ba ( duša ) može se vratiti i reinkarnirati u tri oblika :
1.   Normalna reinkarnacija koja dolazi samo poslije određenog vremena, perioda nakon smrti. Obično je to stotinjak godina.    
2.   Nenormalna reinkarnacija dolazi odmah nakon tjelesne smrti npr. kod ljudi koji izvrše samoubojstvo ( suicid ).
3.   Magična reinkarnacija - rađena je u obliku mumificiranja tijela, želja za vječnim životom.
Indija je područje gdje oduvijek vjeruju u fenomen ponovnog rađanja. Indija kroz knjige Vede progovara o tom vrlo značajnom segmentu ljudskog razmišljanja odnosno o toj doktrini. Obično se o tijelu govori samo kao o iluziji. Po njima naše tijelo ne predstavlja stvarnost. Mi smo sami svoji zarobljenici, robovi a aludiramo da smo stvarni. Naša duša s tijelom samo se pročišćava da bi došla do pročišćenja tj. finalnog spasenja ili prosvjetljenja. Ljudsku dušu još nazivaju i nebeska kći jer puno puta boravi u raznim tijelima i na tako dalekim egzistencijama da to ne možemo sa našom svješću niti shvatiti. Indù mitologija govori o mnogim vrlo zanimljivim pričama kao npr. o jednoj djevojci, ženi - sestri kralja iz Madure, koja se zvala Devaki. Ona je drugačije doživljavala svijet oko sebe. Od svog rođenja imala je vrlo jake intuicije i osjećaj za duhovni svijet. Imala je redovite vizije i ekstaze. U vizijama bi vidjela prekrasno nebo, bezbroj prekrasnih svjetlećih stvorenja koja su je promatrala i u isto vrijeme prizivala velikog oca Mahadeva koji je najveći izvor svjetla i sreće. Nedugo poslije toga postala je majka muškog djeteta kojeg je rodila na svetim brdima, skrivajući se od ubilačke ljutnje svoga brata. To muško dijete dobilo je ime Krishna.
Sva ona svjetleća energetska stvorenja koje je doživljavala u svojim vizijama bili su u stvari neka druga živuća stvorenja ( oblici života ). Tu svjetleću snagu primio je njezin sin Krishna u trenutcima svoga dolaska na svjetlo dana.
Budizam  je jedna velika orijentalna religija. Budizam prihvaća doktrinu reinkarnacije te s obzirom na nju stvara jednu seriju moralnih principa. Budizam i budisti još u samom početku podijelili su se u najmanje tri škole - različite po duhovnosti i shvaćanjima. Budizam uvijek govori o famoznom razgovoru o Benaresu koji je izveo sami Buda ( Buddha ),osoba koja je živjela u šestom stoljeću. Taj razgovor opisan je u knjizi  „ PROBUĐENI “. Buddha predstavlja četiri velike istine o boli koje čovjek mora upoznati da bi mogao dosegnuti kraj ciklusa ponovnog rađanja - odnosno stanje beskrajne, vječne sreće. Smrt nije kraj stvarnog postojanja nego samo jedan ciklus potpunog, istinskog razvitka - odnosno dolaska do krajnjeg prosvjetljenja.
Mnogi od Vas vjerojatno se pitate kako to energija funkcionira u našem tijelu ? Eteričko tijelo, neki još nazivaju tijelo života, sastavljeno je od minijaturnih djelića koji su u stanju da ožive fizičko tijelo. Niti jedan pokret, niti jedan proces ne može se napraviti bez upravljanja eteričkog tijela. Na orijentu tu energiju nazivaju i prana, a ona se po svom rasporedu ubacuje u sedam naših čakri ( energetski centri ). Čakre se pronalaze u sedam točaka našeg organizma, duž dugačke linije spine dorsales ( kralježnica ). Tu protiču tri paralelna kanala koji raspoređuju energiju iz jedne čakre u drugu čakru za cijelo vrijeme našeg života. Uzimaju oblik serpentina ( lijevo – desno ) otvarajući se odozdo prema gore. Bez tih živahnih serpentina ne bismo bili u stanju da napravimo ništa. Sa točke gledišta reinkarnacije najvažnija je čakra u visini pupka, zona između stomaka i jetre. U tom području žive instinkti, želje i čežnje. Upravo ta energija je najvećim dijelom iz prošle karme, odnosno našeg izbora u prošlim inkarnacijama.
KARMA - Što je to? Karma je sudbina. Karma je životna energija koju mi nosimo sa sobom cijelog života. Karma se prenosi kroz vrijeme sa jedne osobe na drugu. Karmički put svi mi slijedimo. Neki ljudi koriste i karmičke karte za utvrđivanje prijenosa naše životne energije ( karme ) kroz vrijeme.Karma ima pet zakona ili pravila:
- Energija od neke osobe koja je prije mnogo vremena bila odrasla osoba                               penetrira se u stanice jedne osobe koja se tek mora roditi.
 - Onaj tko je bio ženskog spola, može se roditi u muškom spolu.
- Mnoga tjelesna i psihička ponašanja ne ovise o naslijeđu roditelja ( genetski ).
- Svjetska populacija nastavlja se povećavati, ali broj reinkarniranih ostaje isti.
- U podsvjesti su smješteni naši osjećaji, pulsacije naše osobnosti koje mi inkarniramo.
Zahvaljujući nekim tehnikama psihologije, medicine i ezoterike mogu se i ispitati prijašnji životi. Regresivna hipnoza je tehnika koja je osobito u Americi postigla stupanj kvalificiranosti. Regresivna hipnoza ili trans uspjeva vrlo efikasno neku osobu vratiti u prijašnji život.Taj postupak može biti lijep ali i  vrlo mučan, težak jer osoba ponovno proživljava scene ranijih života. Za istraživanje skrivenih tajni psihe, dolazeći u kontakt sa astralnim tijelom, potrebno je ući u treći stadij hipnoze. Taj stadij je najdublji, najčudotvorniji. Vrlo je naporno jer osoba mora postepeno biti vraćena kroz godine unatrag - sve do momenta rođenja, do maternice, onda se javlja jedna praznina, zatim prodiranje kroz iskustvo nekadašnje smrti te konačno stižemo do iskustva prijašnjeg života. Pojedini ljudi koriste i razne spiritualne metode da bi što točnije opisali ili doživjeli razne inkarnacije. Osim tih regresivnih hipnoza postoje i progresivne hipnoze. Kroz progresivnu hipnozu promatramo naš život tj. karmički put u narednim stoljećima ( trećem milenijumu ).

Da bi neka osoba mogla ući u pravi kontakt sa duhovima mora imati dar paranormalnih sposobnosti.

Prijepodne promjenjivo oblačno s mjestimičnom kišom i grmljavinom, osobito u Slavoniji i unutrašnjosti Dalmacije. Poslijepodne postupno razvedravanje, ali je ponegdje još moguć kratkotrajan pljusak i grmljavina. Vjetar povremeno umjeren sjeverni i sjeveroistočni, na sjevernom Jadranu umjerena i jaka bura, a na srednjem i južnom većinom sjeverozapadnjak. Najviša temperatura od 19 do 24, na Jadranu od 23 do 27 Celzijevih stupnjeva.

Članova online: 1833 Pregledanih profila: 368 Poruka ukupno: 15 Tvoj profil je pregledan: 1033 puta

Gazeći travu na stazi začuh :Poznaješ li me? Osvrnuh se, pogledah i rekoh: Ne mogu vezati ni jedno ime za tvoje lice.  Ona odgovori: Ja sam prva velika ljubav tvoje mladosti. Njene oči su blistale kao rosno jutro.

Psihofizičko stanje prilikom težnje ni za čime. Ućestala je greška zamijeniti fjaku s lijenošću. Za razliku od ove potonje, fjaka je uzvišeno stanje uma i tijela kojem teži cijelo čovjećanstvo. Dok u Indiji i drugdje fjaku postižu dugogodišnjim izgladnjivanjem i meditacijom, u Dalmaciji ona je jednostavno Božji dar.

Tvoj je dom tih i miran. Ispunila si ga prozirnim mjehurićima blaženstva. U njima se odmaraš i čekaš kad ću doći. Ali kad Te ugledam u oku tvom nazirem igru. Znam da ove tišine ne bi bilo kad bi Tvoje vatre ugasile. Cijeli svijet samo je Tvoja pozornica, samo san kojeg si sanjala radi mene i moje ljubavi.
Dogodi se tako - dva se bića susretnu... Dogodi se da ulože i vrijeme i strpljenje u međusobno pripitomljavanje. I krajičkom oka izdaleka, i jasnim pogledom oči u oči, duše se počnu prelijevati. Poteknu i bujice riječi, bogati, sadržajni razgovori o bitnim, vječnim temama. Vrijeme se, oskudno i izmrvljeno svakodnevnošću životnih obveza, znade - posvećeno prijateljskom blizinom - umnožiti poput ribica i kruhova u Kristovoj ruci. Slapovi prijateljske blizine preliju se i preko krhkih posuda, u kojima nam je čuvati neprocjenjivo blago prisnosti, i na sve koji se nađu u blizini prijateljstvom blagoslovljenih bića. Riječ i govor prijateljstva rosa je što plodi suho tlo ovozemnosti...No, kako "sve ima svoje vrijeme...", pa ima i "vrijeme govorenja i vrijeme šutnje", tako i govor među srodnima dosegne puninu. Kad srca priđu dovoljno blizu, otkrije se da i nije mnoštvo riječi i razgovora bilo ono što je prijatelje zbližilo. Slap riječi bio je samo povratak Izvoru, vraćanje u šutnju, koja je zadnji izraz svake riječi. I pravim prijateljima često više ne treba ni razgovor, ni pismo, ni blizina, ni susretanje. Duše su ima nastanjene Riječju koja govori u šutnji, Šutnjom koja nadahnjuje njihov govor, pogled, suzu, stisak ruke, treptaj duha...Godinama pokušavam govorenjem izgladiti nesporazume - među susjedima, između znanaca, u braku, s rođenom djecom... Godinama čeznem za riječju koja će me do kraja izreći, koja će me do kraja primiti u se... a ona izmiče, izmiče... U ponekoj se riječi prepoznam, za ponekom mi poleti srce, poneka me zaboli do dna duše, ponekoj se čitav život nadam... A Riječ se smiješi... bliska a neizreciva, žuđena a nedokučiva, posve nama predana a nedostupnim svjetlom sakrivena... Svaki joj se dan može prići malo bliže... Postojano... S povjerenjem... ne žaleći vrijeme...Posve blizu, vrijeme će dorasti do vječnosti...Povjerenje do sigurnosti...Čežnja do ispunjenja...Riječ do Šutnje...

Nije mi dobar ovaj ponedjeljak. Idem na slobodne dane.

Curim pola noći kao vasa ladački pa se zaljubim u zid pripijem pušeći loš duhan što se trusi po košulji i hlačama pa se uvučem u sebe kao u maternicu i mislim kako je divno stajati na vjetrometini i disati još samo malo.

Horizontalna vertikala. Najljepši muški položaj. Za

Onaj ko nije gledao ženu kako diše dok spava u zagrljaju voljenog nije upoznao smirenost na pravi način.