N'oubliez jamais....

meni drago da boli.Da jako boli.Iz tri razloga.Prvi-jer tako znas da si ziv.kao sto te vrela kava kad ofuri jezik rano ujutro te podsjeti da si budan.Usput,ne pijem kavu.
Drugi-jer se tako sjetis sto ti je bitno,sto trazis,to jest razloga zasto te boli.
Treci-jer vjerujes.Vjera znaci nada.Nada znaci zelja.Zelja znaci potreba.Potreba znaci borba.Borba znaci rizik.Rizik znaci snaga.Snaga znaci moc.A ne moram ti pisati sto moc znaci :)

Pa smo od boli dosli do moci.I ne mogu vjerovat kako sam glup da moram napisat nekom drugom neke stvari da bi ih sam shvatio,kao ovo maloprije sada.Pa se i ti sjeti iduci put kad ce boljeti,da je to moc. Snaga.Rizik. Borba. Potreba. Zelja. Nada. Vjera. Bol.

molim ako tu na blogu ima BONUŠA da mi malo objasne-kako to ide

Ok musko klikne profil tipa VlaznaMala i slicno.Tam pise nesto kao 'posalji mi bon za nezaboravan sex,kad se uvjerim da je pravi nazovem te i nalazimo se'

Znaci,ja cu kupit bon,poslat ga na neki broj nepoznati,neregistrirani(da je,bar bi spol mogao na netu provjerit),uzdajuci se 'cak' u 3 reda texta i sliku.By the way nachatao se ja imam slika kolko hoces,i po 10-ak od cura,aktova golotinje lica pica ma sta god oces
Kolko glup moras bit da na tak nesto posaljes lovu?I onda ta ista u profilu napise-ne nasjedam na fore tipa dat cu ti bon kad se uvjerim da si cura.WTF??

I glavno pitanje-kolko jadan,usamljen i ocajan,i sa kako mizernim samopouzdanjem moras bit da ides placat za nesto bogom dano kao sto je sex? O bonusama da ni ne pricam

idem i ja otvorit takav profil,imam jos 9 kn na mobu,a bas bi mi dobro doslo.Hehe

super mi je ono jutro nakon sto pada snijeg cijelu noc.Sav smog,sivilo,zapisana drveca i pseca govna.Papiri,smece,sive rasvucene zvakace po asfaltu,pticja govanca sasusena-NICEG NEMA.Sve je cisto,bijelo,neugazeno...mislim,nisam ja neki cistunac,ali totalno mi je ludo kako se svi ljudi povuku u kuce tamo od ponoci nadalje(koja je za 5 min by the way),grad bude pust i tih,ni auti cak ne voze...sad cu kad jos malo napada otic van,prosetat se po Maximirskoj,po sredini,ionak nema zive duse...u tisini,sam ce povremeni tramvaji kvarit mir.
a znam nebi bio tolka fora da nije tako rijedak.Par puta godisnje,2-3 ako se ima srece,onak da posteno pada.Ko sarma-da ju mogu jest cijelu godinu nebi ju volio :)
I moje stope ce bit jedine u blizini.MOJ kvart,ja sam gazda :) A ove pahulje velke stalno padaju,uopce to ne dozivljavam ko vodu,i ne pada mi napamet nosit kisobran.Jasno,kad stavim kaputinu kozne rukavic,pulover,kapu...

ehh jos da imam(zensko)drustvo pa da uzivam u tom totalno drugom licu mog Zagreba zajedno s njom....
Steta sto dole vec puse juzina,sad ce topli zrak sve otopit...za dan-2

ok idem,p.s. smjer kretanja Maximirska-Kvatric,posred ulice.a dalje random,parkici valjda.Ak me koja sretne nek mi hiti kroz prozor vrucu termosicu sa Nesscafeom.VANILIJA ISKLJUCIVO!! :)) a moze i osobno donjet,nije bed.Prihvacam i bajadere pride ak ce bas inzistirat da moram ((:

Imam pitanje za siroku populaciju.Sinoc sam proveo jako zanimljivu noc.Naime,sinoc sam malo zaruzio.Sto ribanje kupaone,sto film,sto mail,sto chat.E ovo zadnje.Dodjem ja na Iskon,logiram se,javi mi se jedan nick,cura,nakon pola sata chatanja ona meni bubne prijedlog-u 4 ujutro-ajmo na čaj.Reko...ionako bi chatao jos sat vremena jer nemogu zaspat,pa zasto nebi to bolje iskoristio.+svidjela joj se moja slika,dala br moba...

da ne duljim-nasli se mi,otisli u branimir centar,udrili po vrucem nescaffe-u,pa pricat...cura radi u casinu,to ce dosta rec o izgledu.Oci WOW.Tijelo takodjer.Pametna.Samostalna od svoje 18 godine,sama za kruh zaradjuje.Gade joj se macho frajeri,voli dobrice,sad citiram,i tako pricali mi negdje do nekih pola 6 ujutro.ja ostao paf.da ima negdje komad,a da nije umisljena,nije bitch,nije joj lova najvaznija na svijetu...i jos je single.Godinu i po.
E sad na rastanku big huggg,pusa u obraz i moje rijeci-zelim te vidjeti opet,njen osmjeh i rijeci: 'nazvat cu te sutra kad se probudim'. Moj sms da je bilo zanimljivo i da idem spavat sa osmjehom na licu

popodne iduceg dana-nista od poziva.Navecer saljem sms-oce bit na chatu?Bez odgovora.Je,bila je na chatu,privatao sam ju,nije ni rijec izustila,opet ignoriranje

imam samo jedno pitanje-cemu takvo ponasanje????Imamo dovoljno godina valjda za rec-ne svidjas mi se,fizicki ili karakterno,nisi moj tip,najbolje da se razidjemo,i slicno.

Ali cemu sutnja?Ne kuzim.Valjda zasluzujem malo postovanja.Komentari?

da,da,znam...jos jedna copy-paste pjesma.Bez originalnosti.A sta ces ne osjecam se originalno u pola 3 ujutro nakon burnog dana.Osim toga ovo sam morao podijeliti-ako niste culi stvar-poslusat ju obavezno

I keep every tear like an ocean
For every day that my fortune
Kept me from being with you
I cradle your faith that reveals me
Grows like a flower then heals me
Fills me with promise anew

I carry your worn disillusion
When my pathetic confusion
Kept me from speaking the truth
I'm simply a coin in your fountain
Lost like the seconds I'm counting
Till I am closer to you

(Chorus A)
I cherish every morning that found us
With the night scattered around us
Faded and painting me blue
I carry your joy in my footsteps
Making my way to your harbor
Don't need to go any farther
You are my sun and my moon

(Chorus B)
Wrapped in your arms where it's peaceful
Back in your arms where I'm happy
I would do anything gladly
Only to see you again

(Chorus C)
Wrapped in your arms I can wander
Out to the heavens above me
Hearing you say that you love me
Back in your arms where I'm free

I keep every phrase barely spoken
That from your lips may have broken free
As you give me your love
My yearning is constant and steady
When I'm with you I'm already
Everything I can become

(Repeat chorus A,B & C)

(Repeat chorus B & C)

5 i 48 je ujutro.Imam ispit u utorak.Gradjansko pravo.Mozes mislit kako imam slobodnog vremena.A zadnjih 4 sata sam na netu. Na Iskri,na Smokvi. Na Voajerima. Na Iskonu. Ni sam neznam sto trazim,znam samo da ne zelim u krevet jer ce sutra bit gore nego veceras. Jasno mi je da ovakve zute minute dodju i prodju kroz dan-dva.ali...sad sam legao u krevet,prije ovog bloga.I misli su me pocele opsjedat.I nemozes ih zaustavit. O proslosti,o greskama,o emotivnoj energiji koju pretvaram u sexualnu jer je to najlakse,najmanje rizika(osim po zdravlje),emotivnog rizika...o Njoj,jednoj od prije sad vec...2 godine.Jedini trenutci kada sam na kratko bio sretan.Stvarno,potpuno,bolesno,istinski sretan.I samo mi u glavi svira jebeni Moj lipi andjele,bez prestanka.I nemogu utisat jebenu glupu pjesmu.I nemogu zaspat.I kazem sam sebi da sam jak,da sam pod stresom ispita i da ce sve proc sa iducim suncanim jutrom.I sta mi to vrijedi kada boli SADA?? Ko kad se dijete lupi pa mu mama kaze nemoj plakat,proci ce.Koji qrac to znaci sto ce poslje bit bolje?kad se neke stvari ponavljaju.Istina ful rijetko,istina kad je stres,ali...sto da radim VECERAS????

A samo zelim zaspat.Oci mi krvave skroz.Pustam zestice na kompu da izbijem Moj lipi andjele iz glave.Fucking Oliver.Ne pomaze.Mislim na proslost,i kako se mozda vise nece ponovit.I kako mi je pun qrac samoce vise.I kako molim te covjek u gradu od 700 tisuca dusa moze biti sam???

jebeni zatvoreni krug.Snazne pozitive i totalnog raspada sistema.I stalno iznova.Jel to mora bit tako?Jel mora covjek neke stvari zakopat jer su bile pre snazne,neke pjesme ne slusat i odlazit sa kave kad ih cuje,jer ih ne zeli slusat?Posevit curu za jednu noc da ne mislim kako mi je ispit za tjedan dana koji je veca sansa da ppadnem nego da prodjem?Ne gledat lijepe cure oko sebe,ne mislim sexy nego stvarno lijepe,na onaj romantican djecacki zaljubljen nacin.Jer je previse odbijanja bilo nedavno u previse kratkom roku.A smatram se mudrijim od toga.Ali znam da ce jos jedna zima proc a ja cu cvokotat zubima sam ispod deke bez ikog da me grije.Necu,imam centralno.Ma znas sto mislim

Moj lipi andjele...a samo hocu zaspat.I hocu suncano jutro.da dodjem k sebi i pobrisem ovaj blog.Ali sta to vrijedi kad neuroni pamte.Stvaraju se veze u mozgu sa svakom negativnom misli,i pozitivnom,bezizlazno formiraju karakter.Nemozes pobjec,i iduci put kad puknem morat cu se nosit sa novom situacijom,i sa djelicem stare.i komadicem one prije.i one prije...

ne lezi mi ovo.Pesimizam.Idem radit sklekove.Mozda onda zaspim.ma hocu fucking bezbriznost ljeta.......hocu curu.Hocu poljupce.Hocu sunce.Hocu pobrisat sve svoje fucking profile na netu,poklonit svoj CARnet nekome tko ga nema i ne vidit vise internet u zivotu.Samo mi je sex donio.Vau.Od sexa se ne zivi.Prezivljava-mozda.Al ja hocu zivot,ne zivotarenje

I hocu svog Andjela.Da me spasi kad sam slab.I sjeti da sam slab kada sam jak.I da mi izbije jebeni sex iz glave,dosta mi ga vise.I da vristim od srece jer je moja.I jer sam ja njen.Hocu Svog Lipog Andjela.Ma idem spavat,zajebi ovo.Ionako mi nitko ne moze pomoc osim mene samog

al ipak....i jos uvijek mi svira u glavi.
Hocu svog Andjela

Probajte!Ak ste mladi,cvrsti,sa viskom energije(a sudeci po oglasima ovdje-sve prsti od nepotrosene energije.Mozda onda bude manje poziva na sex,gutanje sperme,grupnjake,bonove pa neznam kakva obecanja...a vise poziva na cugu.Rezbarenje bundeva(znam,proslo je).Biciklijanje po maximiru.Planiranja jedrenja,na ljeto.Biranja skijalista,sad za 1.mjesec.Nemora bit samo sport,nadjite se recimo za pisat haiku poeziju

a mozda,i znam da je ovo sad jako sokantno i neuobicajeno sto cu napisat,ali-mozda,mozda da netko jednom proba UPOZNAT tu drugu osobu PRIJE NEGO JU POSEVI???? Znam,ovo je fakat perverzno,neznam kako mi je moglo past napamet,ispricavam se.Al ajd nek neko proba pa mi javi kak je proslo?

a mozete i samo na squash

veceras sam mogao napisati najtuznije stihove...
ali umjesto da povrsno citiram...koga to,Lorcu(jooj stvarno mi se neda mozgat u ovo subotnje 3 ujutro),sam stavio kadu da se puni,jako vrucom vodom,uzeo kraj sebe zdjelicu punu ledenih,socnih jagoda iz frizidera,stavio pokraj i moju najdrazu zelenu tekucinu-Green apple Viotku,jednu malu,aperitivsku casu...upalio mjehurice

e volio bi da mogu nakon 3 sata provedenih tako nesto pametnoga rec,ali...ostaju mi stihovi sa pocetka u glavi.Goes to show da koj ce qrac covjeku obilje stvari,ako ih nema s kim podijelit...

laku noc,Online Rats

...bi se zaljubio!
Right here,right now

Rak - Želi potpuno spajanje - Nježni i pažljivi Rak sanja o vezi u kojoj od partnera doživljava potpunu predanost i puno ljubavnih dokaza. Stoga nema govora da bi ga nečija ljubav mogla gušiti. To mu je dokaz da ga partner voli istom snagom kao i on njega. Njegova je duša duboki ocean , a srce široko kao nebo- nema tih osjećaja koji ne bi stali u njega. Rak je posesivac, guši ljubavlju, davi , gnjavi, ali takvu ljubav i sam priželjkuje.

Vjetar raskopava more,ja sam na brodu isplovio sam
Vjetar se dize,rusi na mene,ja njegovu namjeru znam
On zeli isprobati snagu,na mene obrusava svu svoju moc
al ja sam krenuo tamo gdje zelim,i tamo gdje zelim cu sigurno doc!
Ne ne bojim se Juga,ne bojim se Bure,ne bojim se neba,dubine ni dna
Podivljali valovi me uzalud jure,na krilima vjetra poletjet cu ja, ne
Ne mogu mi nista,ne mogu mi nista, sve prirodne sile ni sav njihov bijes
Ne mogu mi nista ni zega ni kisa, na krilima vjetra ja nastavljam ples!
Nocu kad nevera stane, i nebo kad prekrije zvjezdani roj
More ce vidati stecene rane, i skupljat ce snagu za jos jedan boj
I pozvat ce upomoc vjetrove nove,i nebo ce munjama parati noc!
Al ja sam od onih sto vjecito plove, i tamo gdje zelim-ja cu tamo i doc!!!....
Ne ne bojim se Juga,ne bojim se Bure,ne boj.......
(Daleka Obala)
Nece nikada zaboraviti to oblacno ljetno jutro.Bila je sredina kolovoza,ljeto zacudjujuce promjenjivog vremena.I vec je i par dana prije ovako puhalo,ali on je bio daleko od mora,daleko od vjetra.No ne i sada.Zestok dorucak,jer za borbu sto je slijedila treba imati puno snage u tijelu,i odvaznu dusu.A duh najbrze klone kad mu porazis tijelo,znao je on dobro sto ga ceka,na pucini to jutro...dok je nosio svoje jedro i dasku na plazu,gledao je ljude kako u panici zavaraju suncobrane,kupe svoje rucnike i hvataju luftice i lopte koje vjetar nosi kao...kao sto ce uskoro nositi i njega,samo sa jos manje muke i truda.Znao je dobro sto ga ceka.
Nije dosla iznenada-tu neveru su najavljivali par dana unaprijed,uz posebna upozorenja nauticarima...je li on nauticar?A valjda jest.Svejedno,trenutak ranije sjalo je sunce,nepodnosljiva vrucina bez daska vjetra,savrseno onome tko ne pozna more.Kao ulje ravno-to nikada ne sluti na dobro.I odjednom je samo okrenulo.U trenutku,sasvim neocekivano.Ne i za njega.Prvo kao slabi nalet vruceg ljetnog vjetra,odvratna sparina koja gusi i ubija da nemozes razmisljati...moralo je doci do promjene,on je to znao.Sjeo je uz obalu i cekao.Djevojke koje su prolazile vidjele su samo tipa koji se preserava kraj svoje daske,jer eto tako misli da ce ga one tako lakse zapazit,ali nije ga bilo briga,on je znao sto ceka.Ceka uostalom cijeli zivot,sto je jos pola sata?
Osjecaj u grlu,dok je vukao dasku u vecu dubinu,u plicaku je kamenje;strah kad je otisao dovoljno daleko da mu stari,veliki borovi vise ne zaklanjaju pogled na zapadni dio neba,tamni,sivo-crni prijeteci dio neba...puse sve jace, i pomislio je:to je to,ovo si cekao cijelu godinu."Dan velikih valova",sjetio se tako nekakvog filma,tog naslova,o surferima...ali on je windsurfer,i to tek malo vise od pocetnika,a ovo sto dolazi sve blize je.....-prekinula ga je grmljavina.Daleka,udaljena,ali ljude nikada ne plasi sam izazov toliko kao cinjenica da se priblizava sve blize,njegovim svjesnim izborom,neumitno...adrenalin se oslobadja u njegovu krv dok vjetar polako prelazi u fijuke..."jugo ce,kazu,oni sto vide,da ponovo krecem na put za nigdje..." -prva pjesma koja mu zatitra na usnama......sada je vec dovoljno daleko.Mokar do pasa-dobro,jos nije hladno,vjetar je jos uvijek vruc,nekako tezak,pun...necega.Nije znao reci cega.Naelektriziran.Ali osjecao se,sa svakim fijukom,refulom,more je odavno pocelo odgovarati na njegove naredbe i odlucilo njemu otezati zadatak valovima....uvijek ti nesto dodatno oteza zadatak,kad svjesno odaberes tezak izazov.
Odmah se sjetio svoje zadnje ljubavi,veza na daljinu.Takve stvari nikad ne uspiju,zahtjevaju beskonacnu neprestanu kolicinu energije,truda i snage...sve je to isto,za sve plemenito i dobro se moras sam izboriti.Ma glavno da mi je kosa suha,sa mojom kilazom cim zadje sunce cu se smrznuti inace na ovom vjetru...mislio je dok je pokusao izvuci ogromno jedro iz vode.Preveliko je,a daska premala za mene,prelagano tone.6 m kvadratnih,a za ovo sto sve jace dolazi i 4 metarsko jedro bi bilo previse..."Al kacco maloso anke i pelli disturbano"-rdjavom kurcu i dlake smetaju,sjetio se rijeci svoga oca kroz osmjeh,dok je srce lupalo sve brze i brze,a on drzao jedro niz vjetar,pokusavajuci odrzati ravnotezu na valovima i uvjeriti se da je i ovaj put isto kao i prije,da ON ima kontrolu i drzi stvari u svojim rukama,nema uopce veze sto se valovi vec pjene na vrhovima...brzi pogled na obalu-ljudi se i dalje kupaju,sada znatno manje nego prije pola sata,a inace rucnicima obojana obala je sada dosadno siva...
ok,dosta se izmotavao,vrijeme je...sparina,zrak mozes skoro nozem rezati,tesko se dise i neda ti da mislis,da osjecas...vjetar je presao u fijuke,jadan onaj koji je sada na otvorenoj pucini...i bolje,sjetio se koliko je puta puhao tek reda radi,ni sa jednom tridesetinom svoje pune snage,jedva dovoljno da stignes sa jednog kraja zaljeva na drugi...mlak,obican,nikakav.Ne mozes otkriti tko si i kakav si na mlakom vjetru.Sjetio se da ga je uvijek zadirkivao,podjebavao,izazivao da mu pokaze sto moze,svoju skrivenu snagu...i ovaj put isto,ali nije bilo isto.Precrn je zapadni dio neba,skoro nad njim.Svejedno,vise da sebi da hrabrosti protiv fijuka refula vjetra,nego sto je mislio da vjetru treba izazivanja da bi jace puhao,krenuo ga je draziti.Na sav glas,pa sta,nema nikog u blizini.Nakon par pokusaja i jednim pljusom u vodu,uspio je napuniti jedro,a daska se odmah trznula,bacio je svu svoju tezinu unatrag,kao da ce past,da mu vjetar nebi izbio jedro iz ruku...stvarno gadno puse,skoro kao ona bura-pomislio je.Ma,zajahao sam ja i jaceg od ovoga,nema veze sto grmi,porazio sam te prije i porazit cu te ponovo...-njegove misli,dok mu tijelo u grcu steze jedro koje se otima i divlja,sa njegovih ruku preko kraljeznice na noge snaga se prenosi na dasku,ali ne razmisljas o tome,ne razmisljas o nicemu kad poletis na vjetru,kad se more svuda ispod tebe zapjeni dok ga sijeces kljunom daske...
pogledao je otraga svoj bijeli trag na moru,brazdu koju je napravio u manje od 2-3 sekunde...jos to nije to,znao je da ce jos jace puhat,a i nije se oslobodio sasvim straha,to jedro moze pruziti puno vise...sad klizi brzo kroz more,a trebao bi letjet,odbijajuci se o vrhove valova kao kamen kad ga bacis,da napravis zabicu...ma daaaj ovo cekas cijelu godinu,to je to,to je TO-iskoristi ga!Sada!Upotrijebi vjetar,'zajasi',unisti ga,porazi-da jak je ali ti si jaci,baci se sasvim na ledja i upotrijebi ga...uvijek,ali uvijek se sjetio usporedbe sa zivotom,sa ljubavi,u ovom trenu.Kad shvatis da,da bi usitinu postigao nesto,moras izvuc sve iz sebe,svu svoju snagu,jer jedino tako mozes savladat silu koja je daleko jaca nego sto bi ti ikada mogao biti...Znao je on dobro sto ga ceka,to ljetno jutro.Malo je ljudi-i bolje,mrzio je surfere koji jure za tudje oci,da bi ih drugi vidjeli kako su sjajni-on surfa sam,ionako je to sport za jednoga...steta sto nije za dvoje,pomislio je.Pocelo se bijelit more,sunce je zaslo,svladali su ga oblaci sa zapada,i vise nije plavo sad je kao nafta,tamno sivo svugdje izbrazdano bijelom pjenom valova koji divljaju...pobjesnjelo more,podivljalo sasvim,i vise nije onako zabavno kao ranije-vjetar je jos jaci,vise nema refula sve je jedan dugi,beskonacan fijuk i zavijanje vjetra koji je odlucio pokazati ljudima sto zapravo moze...upozorili su ga na radiju,ali mladost nikad ne slusa o stvarima koje su jace od njega,jer u njegovim godinama mislis da si neunistiv.Najcesce i jesi.Do prvog poraza.
Prva greska-vjetar je dobio svoje-bacio ga je u more.Psovka i vec je ponovo na dasci,osamucen od pada pri velikoj brzini,kao da te netko sakom lupio...nema veze,ni prvi ni zadnji put,samo sto jos nikad nije puhalo ovako... "Vjetar raskopava more ja sam na brodu isplovio sam,vjetar se dize,rusi na mene,ja njegovu namjeru znam,on zeli isprobati snagu na mene obrusava svu svoju moc!Al ja sam krenuo tamo gdje zelim i tamo gdje zelim cu sigurno doc!..." Daleka obala,koliko je puta slusao tu pjesmu kod kuce,cekajuci,mastajuci o ovom trenutku...zile na rukama i nogama se napinju dok vadi jedro iz mora,glupo da se sva ta brzina i sloboda izgubi samo sa jednim padom,jednom greskom,trenutkom nepaznje.Da,sloboda,stegnuo je jedro naglo prema sebi,i bacio se unatrag da tezinom nadjaca snagu vjetra,i pojurio.To si cekao,to ces cekati do iduce godine-iskoristi trenutak!Zgrcio se i primio jedro u celicni stisak,tek 5 minuta a vec osjeca tetive na rukama kako bole...bacio se unatrag i ledjima skoro dotaknuo vrhove valova ispod sebe,od fijuka vjetra u usima nije cuo nista drugo,i pojurio brzinom koja se jedino moze usporediti jurnjavom na Jet-ski-ju...samo je kobilica bila u moru,ostatak daske se odbijao o vrhove valova i on je prvi put to ljeto LETIO!
Od kose na licu i kapljica zapjenjenih valova koje su mu se u brzini zabijale u oci nije nista vidio.Brzina vjetra u njega,njegova brzina u vjetar,cinilo se toliko brzo da ce se polomit ako sada padne.....i pao je.Isti trenutak kada je pomislio na to.Strah.Samopouzdanje da je to prevelika stvar za mene.Dok je cinjenica puno jednostavnija-kad padnes-ustat ces i krenuti iznova.Ljudi uvijek na kraju ustanu,i krenu iznova.Mokar,kilometrima daleko od obale,tresuci se od hladnoce,nebo je sasvim sivo-crno,ne vidi se vise plavetnilo,ni komadic vedrog neba,a valovi toliki da kad ga poklope ne vidi vise nista oko sebe,a i dalje sve vise rastu...na dlanovima stari zuljevi,'samo da moja koza na dlanovima izdrzi,da ne pukne jer onda sam stvarno najebo'.Trebaju mu bolje rukavice.Manje jedro.Treba mu...stotinu razloga zasto da odustane mu je proslo glavom,prsti na rukama ga vec bole i samo kad ih mice,znao je da ih uskoro nece biti u stanju ispraviti,od grca kako steze bum jedra...sjetio se svojih opisa surfanja bivsoj ljubavi,i objasnjavanja koliko je to zahtjevan i iscrpljujuci sport,objasnjavanja zbog cega se ipak ide svjesno,namjerno muciti tako necim......a istina je-tek tada,kad nevera opali sa neba po moru,tek kad vjetar podivlja i pokaze svoju snagu,kad se more zapjeni divlje i bijesno,tek kad on usprkos svemu uspije poletjet na vjetru,koristeci bezobrazno bahato tu silu zbog koje su se sve brodice male i velike sklonile na sigurno,koristeci vjetar bas za nista,jednu beskorisnu aktivnost od koje ce zaradit samo raskrvarene zuljeve na rukama i istegnuce bicepsa i podlaktica...sve za brzinu,za bolesno ludu brzinu,za osjecaj slobode i zivota dok letis,doslovce letis....tek tad ti more pokaze tko si zapravo.Kakav si,sto ti je vazno i koliko si jak.....da,tako nesto joj je ispricao,u objasnjenje ZASTO to radi...zasto kad padne,pri tolikoj brzini da mu udarac o more izbije zrak iz pluca,zasto se podigne,obrise lice i oci od mora i tresuci se od hladnoce iskoristi zadnju snagu da izvuce jedro i krene ispocetka,sad vec sasvim iscrpljen,samo stotinjak metara koje proleti u sekundi-dvije-3,dok ga iznova vjetar ne srusi,najjaci kojeg je ikada vidio...i nema veze sto grmi,toliko glasno kao da je u sredistu oluje,nema veze sto ga sve boli kao nikad do tad,i nema veze sto najvjerojatnije nece imati ni snage ni vjestine vratiti se natrag...osjeca se zivim,ziv kao rijetko kad u svom zivotu,samo uz tu grmljavinu,uz po neznam koji pad u more,nije uopce vazno...jednom kad osjetis tu slobodu,nebude vise vazno sto je hladno,sto svaki misic vristi od bola,sto ga valovi ponovo bace dolje a da se nije pravo ni uspravio jos,i sve krece iznova,isto,osim sto on nije isti.Promijeni te vjetar,promjene te ti porazi,umore tijelo i duh i svaki put iznova je sve teze krenuti ispocetka i svaki put ruke jace bole,ali te i promjeni na bolje jer znas kakva te sila ceka.I da ju mozes pobijediti,kao sto si i ranije uspio,ako krenes dovoljno snazno i sa ludom vjerom u sebe da se mozes vratit na kopno....oslabe te stara sjecanja,i ojacaju prosla iskustva,mozda fali hrabrosti ali njemu tu psovke uvijek pomognu,podrugivanje vjetru i izazivanje njegove moci,jer sto god da iduce stavi pred njega on je vec to prosao,ta igra sa silom koja ga moze slomiti kao cackalicu,samo ako joj to i na trenutak dopusti,ako se preda,silom jacom od bilo koje druge e a on ga je zajebao,od njega napravio slugu,makar na tren.Makar na trenutak,stvari idu u mom pravcu,kako ja hocu.
Pobjeda,protiv neceg prejakog da bi bilo pobjedjeno.Do iduceg pada u more.A onda sve ispocetka,dignut ce se natrag gore.Mislim,mogao bi on nazvat mobitelom pomoc.Ali svi se predaju.E pa ja bas necu.
"...I sta su jidra,dok se tuku s vitrima? Ka fete sira,dok ih lomis prstima! Ali ja sam bolji i samo sada postojim,Dok se borim i kupim vitar prsima
To bi tribala vidit i sa mnom podilit,
ljubavi

'Zbogom'.Ajme kako mrzim tu rijec.to je to.Zbogom.Tocka.Nema zareza,nema ali,nema p.s. nakon zbogom...to je to,Omega,amen,fajrunt.Ne vrijedis vise za mene,sve sto je bilo vise nista ne znaci a ja vise nikad,nikad,NIKAD ne zelim ima posla s tobom!
MRZIM tu rijec.Tako je...konacna.A jos vise mrzim kad ljudi tu rijec bez problema ispucaju,mislili je ili ne ozbiljno taj tren,ja ju uvijek uzmem za ozbiljno.Ista ona kategorija ljudi koji ispale Volim te,ili tako nesto.Ni sami ne shvacaju snagu svojih rijeci,sto su zapravo rekli.Istina,u mojem slucaju to zbogom se divno moze iskoristiti i kao oruzje,sretstvo manipulacije doticnom osobom-kao,zbogom,al ti ako se polomis od muke i popravis stvari i ako bude po mom-e onda nece biti zbogom.Mozda.Ok,takav sam bio u jednoj davnoj vezi,ali...dobro se sjecam snage te rijeci
Sad mi se jedno sranje desilo,jedno omaknuto zbogom,pa zato ovo tipkam-ljudi pripazite sa tom rijeci,mozda ni sami sebe ne uzimate za ozbiljno ali RIJECI SU NAJUBOJITIJE ORUZJE KOJE COVJEK POSJEDUJE!!!Rijeci,i ono sto one mogu...nikakav pogled,dodir,cak ni djela,sve blijedi prema rijecima.Ne govorite zbogom.To ubija.Kao da ste ubili tu osobu i sve sto je u njoj i ona pretstavlja,za vas je-za k**ac!!!Ali ne samo to,vec i sve sto je ikada bilo izmedju vas,i sto bi ikada moglo biti.Kao da nicega nikada ni nije bilo.....Ne govorite zbogom

Nekog trebam ja trebam nekoga Da prestane boljeti
Nekog trebam ja trebam nekoga Tko ce me voljeti
Ja trebam nekoga
Jer sam ja ko i svi Samo jedna dusa malena uboga,I ja trebam nekog da me zagrli utjesi
Jer bez ljubavi i moje srce vene Ja trebam nekoga da bude kraj mene
Ja ne mogu vise boze moj Tu samocu podnijeti
Kad bi mog'o novi dan
Malo sunca donijeti.......