put i povratak

Oci javnosti bi trebali biti mediji. Oni bi trebali biti nacin na koji ljudi mogu izraziti svoje stavove. 'Forumasenje' je vrijedna stvar...

Bas zbog toga sto time mogu uciniti onaj balans i nacin da se tvrtke recimo, ili politicari osjecaju _odgovorni_ javnosti (dakle i svim pojedincima) za svoje postupke!

Stoga je TV pretplata nacelno dobra stvar (naravno moze se sad to dalje rasclanjivati i sve...). Koja dakako i na zalost, ne rjesava sve probleme.
;)


(eto pa vi malo mislite, ja se idem opet bavit privatnim brigama.)

al ok, to je ionako trebalo doci. tocnije, nije mi jasno zakaj ljudi moraju bas nuzno ocrnjivat jedni druge. tko dobiva time sto je drugom *manje* dobro? i tak. valjda zato jer si mislimo da bi to znacilo da onda moramo porazmislit zakaj i sami nismo happy. ili tako nekako. ne znam zapravo. uglavnom, lose mi je i osjecam se bolesno. al ok, mozda ispadne neka poezija iz toga, nekako ...

nego, htio sam reci nesto sto me sad onako tuyno dodirnulo...

od svih tih smrti, i ta neka sadasnja moyda radost je gorkasta nekako.
a jos sam htio rec kao da sam to vec vidio nedavno. jel- to neki krug, sto li? mmmmm neynam, moyda bi se trebali druyit onak, d mor d merrier? stajaynam di, kad ste&smo svi raylicitih interesa i raspoloyenja. pa onda kako vec. a ne ovak neko sveopce kklanje i krvoprolice. ma ne ynam vise. tjah.

i kaj sad?

pozdravljam ruzicaste andjele. i one druge. pa si mislim, jel' ima tu smisla kakvog bavit se univerzalnim pitanjima? mislim si valjda da ima utoliko sto mi je potrebno za odnos koji zelim. inace, pa nije svatko odgovoran za univerzalna pitanja, jer, ako nista drugo, IMO, dvojbeno je postoje li i ti univerzalni odgovori, uopce...

no, uglavnom, mislim si isto, pa ok, ak je tolko ljudi, onda im je valjda zanimljivo i kajaznam, pa onda mi je malo manje sve errr, hmmm, s*ebano... ? :)

i nakraju, o nacinima si mislim, da je ok, ako je izreceno kao asocijacija, onda manje pogadja. premda me kao i obicno, ljuti cinjenica da postoji kao neki _zahtjev_, pravilo za tim nacinom.

pa se nekad zapitam jel' to ljudi spontano ili uce lines of text napamet ? :)

 
da li je istina da zajednica ima pravo pronaci za nas odnos koji je nama prav? i imaju li pravo odrediti koliko je neki odnos ovisnicki i smije li ih se onda smatrati dobrim ako zele takve odnose prekinuti, ako vec nikako ne uspijeva se uciniti da mogu biti ucinjeni neovisnickim?
zato sam nasilan i grub. bas zato jer su prema meni takvi. i nije fer. kalimero, uvijek isto zavrshi. ali sto mi ostaje. veci su. ne moze zajednica rjesavati nase probleme. ne moze se nesto prikazati nekakvim.
ljut sam. i tuzan. veli meni i-ching, mudar k'o pas, 'do not take a maid who is enslaved by strong and attractive appearance' sto ce reci, da nije bas ok se izgubit u odnosu. a isto tako mi veli, 'in punishing folly it does not further one to commit transgressions, the only thing that furthers is to prevent transgressions' u prijevodu, ne moze se nasilno uciniti da netko nesto vidi nekakvim, samo mu se moze reci kako uistinu jest.
drvo ispod, iznad zemlja, rastem iz sjemena. korak po korak. treba nam njeznih vremena.
tuzan sam. i ljut. i zeljan topline. malo.
 
 

ponekad bahat, premda znam kako malo imam da ti dam? (ma mislim si o millieu u kojem se kreces i tako, o tom svem)
jer te vidim i volim, bolje. a to sto ne trazim i ne prisiljavam da to i budes to je neka druga prica. istina je, moj je i samo moj problem, sto mozda i tvoje padove rado preuzmem na sebe
moze li covjek upravo dobrotom i nekom neduznoscu izazvati tudju ljutnju? itekako moze. cak moze i znati da to cini i dalje bivajuci naklon. ne valja, zapravo te zaista ne zelim provocirati, ni time.
ne trazim da cijenis. mozda zato jer ja znam da vrijedi. mozda i zato jer zelim da i ti to vidis, da vrijedi. mozda jer mislim da znas da ti znaci.?
je li onda kupovina ljubavi to? ili prodaja tijela, naklonosti, ta cinjenica da ti je i drag onaj tko ti je vrijedan, a pri tome nisi zaljubljen onako kako mislis da se to zove? rezemo li tu grubo? i uzivamo pri tom ... zbunjujuce ipak, jer nije neprestano tako hladno. a cak i kad je hladno, fajt nas zgrije .
vidim nas.
 

i kakvo je koje? igra je laka, i ima nasljedstvo. realnost je cudna i ima drukcije nasljedje, katkad cudno pomijesano jedno s drugim. i jedni ljudi s drugima.

... ili su to sve i dalje izgovori za ostati na (ovom) mjestu? dovoljno je vidjeti kako ne zadovoljava.

igra ili realnost. kud cemo...

mislim si, fakat, ma nisam ja tvoj class...

heh. a opet, nemrem si pomoc.

Sanjao sam nocas padinu snijega, do neke kuce. Istom sam imao skije, a potom i bio bos. Skriven iza nekog zastora dok sam vani cuo kako se smijes prijateljicama... Da, uvijek kada ga opet znam, onda uvijek opet znam.

(nisam shvacao kontrolu. igra je kontrolirana, zajednica naplacuje svoje usluge, i ti si i ja sam, a ovo zadnje ne mogu prihvatiti nikad, zato se i ne igram kako valja, jer ne znam uciniti kako se trazi da bih dobio to sto zelim, jer gdje je tu onda sloboda, a sloboda ionako nije tu, tu su ta pravila i igra je tu, ne pazim, ne slusam, i gubim igru kao sto i tebe gubim, susret isto tako, jer se ne igram. razmisljam. zadrzati nesto jer vani je odvec hladno, ... snijeg je bijel, a taj tvoj osmijeh uvijek ce te uciniti cistom, koliko god puta pozeljela pobjeci i otisla laksem, jer koliko je meni jednostavno, toliko ti znas o ljudskim osjecajima, i jer te valjda tako vidim)

zasto mi se ne da. a zapravo mi nije lako tak ne trazit sve te druge da im nest bilosto i bilokolko kratko dajem? pa lako je to zakljuciti, mislim, jer
postoji tu neki napor u kojem moramo odustati od svojih nekih komocija kako bi zivjeli u zajednici?
?pa cak se mozda i izbjegavanje svih koji nisu dovoljno zanimljivi i/li osjetljivi, a da bi se druzio s njima, moze nazvati komocijom mozda isto?
 

 
sujet: multinacionalne kompanije nas jebu. a sto onda dovodi do udaljavanja u medjuljudskoj komunikaciji.
tjah, ima sasavih, koji od nekih prava i ideala nece odustati pa makar ugrozili i svoje dostojanstvo, ili egzistenciju, a i one svojih dragih. nikad se nisam smatrao takvim, bash. javno moci zastupati nesto sto drzim vrijednim, pa i ako to okolina ne odobrava, pace ismijava.
mozete li zivjeti to sto propovijedate?
da, je... zanimljivo.
 

 
ovak, kako bi se osjecali ako vam netko drag gubi dostojanstvo zbog vas. jel' bi vam to bilo nest super tipa joj vidi kak je shasav zbog mene, ili bi se osjecali, ono, bed zbog toga i krivi, i samim tim vam vise ne bi mogao biti ni drag ni nist'... ?
?
a tu je i ta situacija druga u kojoj bi netko htio da je netko drugi nesta kaj nije pa onda to oboje opterecuje... i gushi, i tak, razne zapravo razne situacije.
ahe, pa da, logicno je, zapravo. puno mislimo, ako smo ograniceni na mishljenje.
 
 

 
c/p: JUST WHEN YOU THINK YOU'VE GOT THE WORLD ON A STRING, YOU FIND OUT IT'S YOUR LEASH.
eh., sto me sjeca...