Ne hračka se maslačka!

kad bi Valentinovo bilo svaki dan,bi li nas to naučilo kako se iskreno i bezuvjetno voli?
naravno da ne bi,ali što bi..  što bi bilo tako močno da nas potjera na svakodnevni užitak u vodama ljubavi?
da čujem?

glupost kao nostalgija,sto bi rekao moj uvaženi drug Dnevni Šetač.veli,jadni li smo..  što smo stariji sve više shvačamo kako nam pamet sve manje hoće pred oči.nije bed Kume,ili kako bi to Štulić rekao; "doći će i mojih 5 minuta" ...  no,tko smo u stvari,mi ljudi.. kojem Bogu se mi ovakvi kakvi jesmo,bijesni ,nezadovoljni,vječito egomanijački nadrkani klanjamo..,u što vjerujemo?pojma nemam i opće mi nije jasno kako odgovorit na ovo al znam jedno,a to su dvije stvari..ljubavi se ne klanjamo sigurno.. sebe ne poznamo ni najmanje.. a drugom ne vjerujemo ni da nam o tome život ovisi.čarobnjaci smo koji su se,svojom slobodom izbora,odrekli znanja koje su skupljali životima,i civilizacijama.bravo mi ,oca li nam tulavog u vrh guzice..

koji put se pitam da li je glupost nasljedna osobina ili to stanje svijesti,i način razmišljanja,pokupimo putem kroz život.vjerojatno postoje mentori koji se brinu za našu glupost,radionice za njeno bolje djelovanje..,seminari za poboljšavanje njene kvalitete.. ma sto čuda.
hmm.. ali ima li onih koji su na nju imuni,koje ona ne dotiće,ne ograničava,sputava u životnom djelovanju?možda i ima-mislil je Lepi-al on tak daleko nije još odšetal da bi se susrel s entitetima te vrste.
"dimenzija ljudske gluposti kao objašnjenje sjebanih,malignih i nikako suptilnih ljudskih paterna ponašanja"-bila je to mala disertacija koju je Lepi obečal napisati svojoj nečakinji.u stvari zadana tema je bila "Ljudi i njihov odnos prema društvu" ali je Lepi to malo friziral i prekrojil,onak,na svoj način.činjenica da bu od 69 ljudi 68 naslovilo svoj seminarski uradak službenim naslovom na Lepog nije imala apsolutno nikakvog upliva,jebalo se njemu i za dr.mr.str. profesora baš kao i za krdo školskim sistemom zadojenih kriptohida.Lepi je bil riba poznata pod nazivom "individua urban primitiv vulgaris domestica rex" ,i ni u jednoj molekuli negove persone nije bilo ni želje ni volje da se poistovjećuje s ovom otužnom okolinom,baš kao ni njenim neučinkovitim i autodestruktivnim načinom razmišljanja.o da,Arktička riba Lepi je vjeroval u sve drugo samo ne u ovaj sistem(iako bi režim bila adekvatnija rijeć),a pogotovo ne školski.
bilo kako bilo našel se je u ovom smiješnom položaju (čitaj,za stolom umarajući papir svojim mislima dok mu u pozadini sviri "Enigma -mea Clupa",a šarene misli mu vodi treća đunta) zato što ga je njegova nečakinja,iskreno i djetinje nježno zbunjena zadanom temom,zamolila da joj pomogne.ma imala je curica još mjesec dana vremena za predaju rada,zbilja nigdje,i nikom nije gorjela voda da on to sad napiše ali eto.. na trenutak se je prisjetil te tematike i to je bila ona potrebna spisateljska nizbrdica da kola krenu,u 3 pizde mile majčine..
nije Lepi baš tak nagli da se odmah lovi zadanog posla,niti ga prejako svrbe misli u glavi pa da bi ih išel djeliti s bijelom celulozom.ma jok! ..no ima jedna stvar koju Lepi savršeno dobro zna priznat i prepoznat,a to je kad te misao ulovi za pamet ko Fredi Kruger svojim nožić-prstićima za kesu(jaja).o da,kad se situacija zarola,slovo rijeć postane.. pa rijeć rečenica.. pa rečenica tekst.. pa te nakon texta svi zovu,javljaju ti se i tjeraju te u krasan Nježnik.oo da,lepi je znao šta znaći kad te posere golub(sraka) zvan "inspiracija za literarno bullshitanje".
inicijalna misao,koja ga je detonirala da u datom momentu sjedne i napiše seminarsku pomoć svojoj nečakinji,došla je iz smjera kutije obojene šarenim slikama(koju narod poznaje pod široko rasprostranjenim pojmom -televizija) i bila je skrivena u novoj epizodi "dnevnih vijesti".a strahote.. mali dikobraz i veliki politički šaner,koji je svoju dužnost vladajućeg obnašal na jedan suptilan kafanski način,zapjenil se je ko voda za kavu(ili viršlice) kad je shvatil da ne vlada nikim i ničim,a pogotovo ne kontraobavještajnom službom.ma ne bi to govno tak njemu ni zasmrdilo da mu se guzica nije našla na vjetrometini skorašnjih izbora.i eto sad drame,sranja,pizdarija.. a oko čega!?kao oko ugrožavanja privatne slobode,u ovom slučaju konkretno,jedne naše novinarke.baaaa..
Lepi koji i inaće ima problema sa logikom ljudi,i nijhovim načinom razmišljanja i gledanja na tekuće događaje, nije vidio razloga zašto bi sad bilo drugačije.i eto ga sad,stoji nasred sobe,čoha se po preponskom ispupčenju..,pokušava se sjetit kam je metnul novi paket rizli koje je kupil.. i naravno,jebe mater i tapirima,i lemurima i oštrodlakim guzičarima,i svim onima koji,kao olfo,vode politiku ove zemlje.aha,da ne bi!?ma jebe se Lepom za politiku,i za državu,i za sustav i organe vlasti,represiju ,brutto nacionalni dohodak,Evropu,NATO,.. jebe mu se i za to što je neshvačen i kao takav neprihvačen,potplačen.. ma jebe se Lepom za sve i svakoga,on nikoga niš ne moli,on zna koga i koliko voli. .. ali da ga jebeš rizle nemre nać.
nakratko je odlučil napustiti svoj habitat i odjebat se na kiosk po 'zle,a i po kakav kruhač kad je več vani.vidno rezigniran,dobre volje i skroz nedotaknut tematikom koja je preplavila sve medije,kako one pisane tako i one gledane i slušane Lepi se je spustil među "grozničavo užurbane dvonoge smohotke" koji su savijesno odrađivali još jedan dan ne bi li bili što bliže smrti.fenomenalan je to bil film,Lepi ga je promatral i kretal se kroz njega ali je bil svijestan da to nije njegova priča,tek usputna stanica na kojoj se našao u ovom prostoru i vremenu.definitivno niš posebno,drito feeling ko da se je obreo u Damasku,Bristolu,Sao Paolu,Kosovskoj Mitrovici,dalekoj Surdulici..,ili Petrovcu na Mlavi... sličan biljni i životinjski svijet ali dodirnih točaka nikakvih.ma bilo ih je naravno al se Lepom nije dalo tražit,možda od straha da ih ne nađe i više nego što je mislio da ih ima a možda zato što mu je glavom prostrujala misao kako bi to moglo biti zarazno.. čul je da su virusi skloni mutiranju a samu glupost Lepi je smatral ultimativnim virusom,i sad si zamislite koji horor za njega bila spoznaja da je i taj virus mutiral.dok je stajal u redu na kiosku malo je kontempliral na tu temu,pogotovo zato kaj su mu novinski naslovi vrištali u oči silom ga pokušavajući učinit zabrinutim za njegovo sutra.bezuspješno,Lepi je jednostavno bil jedan od onih koji ne puše strah,a pogotovo ne za njegovo vlastito sutra.pa jebemu mater u čemu je ljepota života i za što vrijedi živjeti ak si u konstantnom strahu i zabrinutosti za svoje sutra!? ..koje,btw,nikome nije ni zagarantirano.
danas te ima sutra te nema -filozofija je koja se baš i nije snašla na ovom planetu,što zbog briljantnog načina razmišljanja ljudi koji život uzimaju zdravo za gotovo,a što zbog mutnih elitnih sekti i vladajućih društava kojima takav način razmišljanja večine nije nimalo profitabilan.bilo kako bilo,razmišljal je Lepi,ni takva hipnotička zatucanost nemre vječno radit posao,jer jednostavno... cviiiilllllllll.. škriiiiiiiiiiiiip.. BLAM! ..i poznati zvuk gužvanja lima u sudaru izbaciše Lepog iz misaonog moda o socialnoj strukturi ovog planeta.ršum na križanju.. lom.. armagedon.. desila se fuzija crne Mečave(Mercedes) i nekad plavog Forda Sierre.. divota od filma.Mečava je ostala koliko toliko dostojanstveno razbijena(čitaj,tvrdoča plačena zlim hiljadama eura je ipak dobro podnesla udar) ali je zato Ford Sierra pronašla gdje će zadnji puta parkirati,u Muzeju za modernu umjetnost.. - ali kao skulptura!divota prašine-mislil je Lepi..
miris ulja puknutog bloka motora.. dim iz kilera.. šarena stakalca koja su se potrudila da se razlete u sto pički materina okolo .. i krvavo lice mlade cure,prikucano beživotno zubima za volan ..
u sekundi se sjatilo čuda ljudi,nešto iz znatiželje,nešto iz humanih pobuda da pomognu ozljeđenima(jako malo) a nešto i onih koji su uvijek tu(zloguki proroci koji uporno tvrde kako su eto baš jučer ovdje po hiljaditi puta rekli da će netko poginut i da će tek tada netko se sjetit i postavit tu znak.. zebru .. ili devu.. ili kajtijaznam kaj sve ne)..
svu tu gungulu,sirene,ciku i vrisku.. to proštenje koje se u sekundi organiziralo na križanju Lepi je promatral krajnje smireno i bez imalo emocija.gledal je te ljude koji su ga podsječali na mrave..,onako ustrojeni,sa hijerarhijom i propisima,pravilima službe,ma skroz ono ozbiljnima.. nakon nekog vremena postade mu smiješno i nezanimljivo,iz komentara mase koja ga je okruživala shvatio je da,taj gigantski ustrojeni sistem koji sebe prezentira kao strukturu koja je ovdje prisutna da bi pomogla ljudima ,je u stvari jedan ogroman mehanizam za proizvodnju ljudske drame.drame koju će kasnije ekspeditivno razdijeliti među ljudima ne bi li se oni osjetili zabrinutim i ugroženim te se samoinicijativno odlučili primit za sistem još čvršče.o da,opet i ponovo ljudi nisu shvatili filozofiju -danas te ima sutra te nema-..
ooo ne nikako,mutne vode njihovog površnog razmišljanja o životu odvele su ih da povedu brigu i bespotrebno lamentiraju o tome tko je kriv,kolika je šteta,koga treba kazniti.. zašto ovo,zašto ono.. kao da će to sve vratiti curu koja je zagrizla volan.
opet i ponovo se Lepi sjetio svog starog;"Lepi,sine moj,kome je suđeno da se utopi streljali ga nebuju sigurno." dobri stari otac je znao nerijetko prdnut kakvu veliku mudrost na usta,a da ni sam nije toga bio svijestan.bavo stari,opet i ponovo jedna od tvojih prigodnih radi -nasmijal se je Lepi
no da,uzel je svoju špulicu rizli i uputil se doma,ovdje zbilja nije bilo više ničeg za vidjeti.kad je došel u stan,zmazal si zube s kruhom i paštetom.. smotal si jednu trudbeničku.. legel se,opustio i dopustil dimu da mu misli vodi.. odlučil je kaj bu napisal Tari za seminarski rad-"ljudi i njihov odnos prema društvu".
nevesela je to skupina vješto obmanutih individua koje žive u lažnom uvjerenju kako su netko i nešto, na ovoj planeti.a u stvari su ništa više nego hrpa kokoši u kokošinjcu.. kojima se netko hrani.s jednom razlikom,imaju jednu moždanu vijugu više od prave kokoši pa ne seru tam di hodaju(mada ni to nije pravilo).hrpica je to psihotično i kaotično ustrojenih egotripanih dvonogih samohotki koji žive u žalosno zadojeni vjerovanjem da se njihova ljudska kvaliteta može učiniti vidljivom,i ostaviti traga samo ako budu bolji,jaći,močniji,pametniji,bogatiji od drugih.žalosno..
 uzalud vam potrošen zrak koji ste disali tokom ove reinkarnacije.. u slijedečoj ćete vjerojatno biti puž koji će pokušati prijeći preko auto-puta.pojedinac bi morao stvarati pravila i vladati njima,a ne da pravila stvaraju i vladaju njime...no tada on ne bi bio upravljiv,a to je jedan sasvim drugi padež koji si ovaj sistem ne može dozvoliti.
znam da ti sad ovo ne sjeda kako treba,
ali Tara taj virus-glupost zbilja hara,
shvatit češ da su ljudi slijepi kao što je i rekao Lepi,
i da je bio u pravu kad je za tebe pisao ovu svoju misao.
malo je vjerojatno da bu ovaj njen uradak dobro prošao i bio prihvačen,ali hej.. bar ga više nebu tražila da joj piše seminare dok se ona besramno navlaći u staroj kamp-kučici kraj moto-cross staze u Jaski,s nekim sumnjivim dečecom kaj jaše motore z velkim blatobranima i koji je imal več dvije operacije na glavi..mada,kad bolje razmisli,i to je bolji život od onoga koji je danas vidio na cesti.
very strange tip taj Lepi,ili se samo kao takav istiće u ovom vremenu i prosroru zbog ljudi koji ga okružuju.

malo ko da mi se kontemplira ovak rano ujutro,valjda su kiša i magla zaduženi da to izvuku iz mene.ima dana kada ti ljudi ne pašu,ima dana kada te njihovi postupci do bola živciraju,ima dana kada shvatiš da su divni ali da kurca pojma nemaju o svijetu u kojem ti živiš..  ma ima dana kad shvatiš da si,u stvari,zbunjen za popizdit.
kak to mislim,zbunjen?
jednostavno,to vam je kad mozak ne nalazi nikakav logični zaključak o tome kaj se događa,a odbija povjerovat srcu i njegovom objašnjenju.ee,to mene nerijetko zaskoći kad koreliram s naprednom ljudskom rasom.smjiešno!
jutarnje su gluposti uvijek na cijeni,bar je tako kod mene,tako da se zbilja razveselim porukama koje me ovdje dočekaju ranom zorom.Mašala..    svim tim ukrasnim slovima koja naprave smotru predamnom i ranom zorom formiraju mi sliku koju mi njihov pisac šalje.na stranu sad da ovdje ima "mojih" pisaca koji ne znaju šta bi sa sobom ali si svejedno uzmu za pravo da idu čačkat po meni i štelat mi ventile.
neka tih stvorenja,neka..,i takvih mora biti.vjerojatno svaki od vas ima,ili se je bar jednom susreo sa,nekoliko takvih žalosnih individua koji se,ali baš žalosno,trude da ti se nametnu(kako svojim mišljenjem tako i svojim pogledima  i nadmenošću),malo te stlače,potrude se modelirat tobom čisto zato da bi se oni sami bolje osječali.najbolji vic je u tome što se oni majkom kunu u ljubav,i mogu ti satima pričati o tome koliko te vole.
hmm,znate kaj? mene već poprilično šupak boli od takve ljubavi.ispada da se svaki,koji ti se približi dovoljno blizu da ti šapne te dvije rijeći,u stvari namješta da ti ga što prije zbiči do kocena!interesntno zar ne? well,i nije baš.. 
uopće me ne veseli što ljubav na burzi života ne kotira najbolje,ili da budemo skroz precizni,nema prave ljubavi na tržištu.sad but true ali vlada ljubav iz interesa.ljudi su se s vremenom prestali osječat kao bića ali su spojili ugodno s korisnim,našli način kako da prdnu i poseru se u isto vrijeme,i počeli se vezati jedno uz drugo na temelju zajedničkih interesa.udružena snaga,interes za isto,zajednički ciljevi,planovi,želje..    to je danas nit vodilja veze dvoje ljudi koji se vole.divna je to simbioza,kolosalna,veličanstvena..  ali ne radi. zašto?
jednostavno zato što smo stoka nenačitana i što ne shvačamo da je ljubav bezuvjetna,da u njoj nema očekivanja,želja,ega,ponosa,inata,moći,interesa,planova,borbi..   ljubav je ljubav i ne može se nikako drugačije manifestirati nego bezuvjetnim davanjem.
polovici od vas sad se kosa digla na glavi od užasa a druga polovica ziher misli da sam zrel za Žutu instituciju,ili barem kakvu špičastu građevinu gdje na partyima uglavnom kleće. možda,ali tko ste vi da mi sudite bez,barem pokušaja,da pokušate razumijeti o čemu vam govorim,haa!?izbrijane dramice o tome kak vam je srce puklo,filmska dramaturgija oko razlaza sa,navodno,svojom "velikom" ljubavi.. misli,rijeći i djela koji su kroz suze počinjeni u inat,da bi se vaša samozvana bol prenjela i na onoga koji je kriv za nju(a uvijek je to onaj drugi)..itd. itd.  neveselo,jel'da? naravno,ali mi i dalje ne shvačamo ljubav. i što tada radimo? razočarani,slomljeni,jadni i nikakvi pokušavamo se osovit na svoje noge i baš nalik na Bambija na ledu učiniti dovoljno koraka da se odmaknemo od tog kliskog tla na kojem nas noge ne slušaju najbolje,a lice nam bridi od bola i suza uzrokovanih stalnim padovima..  polazi li nam za rukom?
 ma naravno da ne! prejako smo zadojeni interesima i lovom na uvjete za svoju sreću,a takvi do ljubavi ne možemo i nećemo još dugo moći.nesigurni u sebe s gomilom(večom ili manjim,potpuno nebitno)iskustva mi uletavamo u novu vezu.neko to radi brže,jednostavnije,prodornije,neko pak sporije,kompliciranije i pakljavije ali uglavnom svi opet plešemo u istom začaranom krugu.šta se tada dešava? 
nešto predivno.utjecajem godina(koje neminovno prolaze),briljantno oblikovanim iskustvima(koliko ste puta čuli; Imala sam več jednom takvu istu situaciju..   meni to ne treba!  zakaj se to uvjek meni događa,kaj sam ja magnet za idiote? itd.),opčenito dramski oblikovanim definicijama ljubavi,vi upadate u sve gore i gore situacije.nevjerojatno ali istinito,vaša želja za nečim je upravo nevjerojatno velika naspram vaše vjere u nešto(sebe naprimjer).možda bi naslutili o čemu ja ovdje pričam kad bi na trenutak prestali pokušavat dostić svoj ideal sebe,koji vam je vaš vlastiti ego nacrtao i stavio vam ga pred oči da ga ganjate,i jednostavno povjerovali u ono što jeste.napinjanje da se bude netko i nešto u društvu(ego) obično rezultira da je ta osoba nitko i ništa u ljubavi.užasno je jednostavna ta matematika,pokušavajući uloviti statusno mjesto u društvu propuštamo živjeti život u punom smislu te rijeći.o čemu se zapravo radi,da vam približim malo;
  možeš kupiti rijeći,ali ne i istinu..       
  možeš kupiti knjige,ali ne i mozak..       
  možeš kupiti lijek,ali ne i zdravlje..       
  možeš kupiti krevet ali ne i san..      
  možeš kupiti odjeću,ali ne i ljepotu..      
  možeš kupiti luksuzne stvari,ali ne i sreću..     
  možeš kupiti križ,ali ne i Isusa..
nn da,da ne bi netko zaglavil u primisli kako sam ja neki crkvenjak,ili lik koji glanca pločice u crkvi svako malo(i to koljenima),reći čemo da sam kvalitetno ateistički odgojen,da ne ne vjerujem u tu instituciju ali da itekako vjerujem u Isusa i poruku koju je on nosio u sebi.zanimljivo je to da Isus nije išao u crkvu da bi živio ono što je imao u sebi,nije li? 
 crkva je osnovana nakon što su se "dobri ljudi" pobrinuli za čovjeka koji je govorio istinu.nikako ne zato da bi širila rijeć Božju,nego čisto da bi bila prisutna u svakom djelu čuvjekovog života a samim time i u svakom segmentu društva koje je taj čovjek stvorio.i danas imamo jasno vidljivi rezultat pustih godina crkvene dresure ljudi i provođenja interesne politike te institucije..nema rata koji nije započeo zbog vjere,nema užasa koji crkva nije blagoslovila za svoj interes,nema zemlje i vlasti u koju se ona nije umiješala ..  sve u svemu nema govna u koje se nije uvaljala.no da,toliko o crkvi..   ovo je bilo samo da se dobije uvid o moje razmišljanje o crkvi.
tema sa koje sam tako nemilo skrenul bila je ljubav u svom skroz krivo shvačenom obliku.veza odjednom nije zajednica dvoje ljudi koje veže osjećaj bezuvjetne ljubavi več je dioničko društvo s ograničenom odgovornošću u kojem su stvari postavljene tako da koliko si doprinio zajedničkom interesu toliko možeš biti u pravu.
o da,nesigurnost u samoga sebe stvara želje kao uvjete za sreću, a takva će individua pokloniti svoju ljubav(ili ono što skroz primitivno i površno shvaća kao to),a kome drugome nego,onome koji joj ispunjava njene uvijete sreće.tu ionako nema zbora o ljubavi,niti će ga ikada biti,jednostavno zato što osoba bez vjere u,i poznavanja,sebe nema šanse da zavoli nekog,iskreno i bezuvjetno.vjerojatno zato svi i plačemo za stanjem zaljubljenosti..,kad nam je sve drugo nebitno(lova,auto,stan,obleka,posao,drame,problemi,dugovi svađe,sudski procesi..), kad je jedino što želimo je dodir,osmijeh(i koitus,naravno ;)).
na našu pustu žalost (ili sreću,jer ko ne može razumijeti to ne vidim kako bi i zašto mogao u tome uživati) to ne traje,jako brzo nas praktični razum pogura da krenemo u lov na još toga,da iscijedimo ljubav a da ni ne kužimo da cijedimo sami sebe,da čemo svijesno iči mijenjati nekog drugog ne bi li se mi bolje osjećali,ne bi li lakše stigli do svojih uvjeta za sreću.naravno da si samo lomimo noge,i naravno da od takvih veza,baš kao i od nas samih,neće biti ništa.žalosno je ali i istinto da mi ne znamo kaj bi sami sa sobom,a kamoli da znamo kaj bi s nekim drugim(a pogotovo onim stvorom koji nas voli i za kojeg mislimo da ga i mi sami volimo).
ali ne bi priznaliiiiiiiiii...nikad,ni da nas trgaju komad po komad(a trgamo se sami,a da to i ne kužimo).nikad,ni za Boga dragoga... mi smo najpametniji,uvijek u pravu,jedini koji znaju nešto,najbolji,najjači,najtvrdoglaviji,sve znamo..  lalala......   i još to ponosno istićemo.hej halo,pa tko je ovdje lud!?
svuda oko nas je vidljiv rezultat takvog našeg razmišljanja i zbilja ne trebate biti ni mistik,ni filozof,ni Isusovac pa da sami zaključite kako danas Zemlji i njenim stanovnicima kronično fali ljubavi,a kako je tome razlog ništa drugo doli površno shvačanje sebe samih i života u cjelini.
brak je institucija koja izumire(baš kao i gramafonske ploće,VHS kazete,audio kazete..) a mi se sve više pretvaramoo u emocionalne vampire.ulazimo u veze i sišemo njihov sok sve dok se ima šta za izsisati,a onda jednostavno promijenimo dobavljaća te,nama tako potrebne,emotivne krvi.
zanimljivo?
 svakako!
perspektivno?
well.i ne baš..  prat se od govna solnom kiselinom i nije najsretnije riješenje.
zaključak ovog mog šturog izlaganja bi bio sljedeći..
šta ako..  ...
 -se trebamo okrenut samima sebi jer odgovore na naša vlastita pitanja nećemo naći nigdje drugdje,i kod nikod drugog,nego u sebi.ne naućimo li voljet sebe(ali sebe onakve kakvi jesmo ,a ne naš ideal,ono što bi željeli biti i da nas kao takve vide) kako čemo moći voljeti nekog drugog ..   ne razumijemo li sami sebe(takve kakvi jesmo ) kako ćemo razumijeti nekog drugog..   ne vjerujemo li u sebe kako čemo vjerovati u nekog drugog.... 
-je došlo vrijeme da da nađemo ono svoje pravo ja,konzultiramo se s njim i iznova idemo proućiti kako se iskreno i bezuvjetno voli.. 
 -se malo zamislimo nad samima sobom prije nego što egomanijački stresemo nešto nekom u glavu,iskaljujući tako bijes i frustracije svog osobnog nezadovoljstva
ispada da je prava ljubav kao mač kralja Artura,rezervirana da se njome koristi samo onaj čije je srce čisto.
imamo li mi još to  srce..,znamo li gdje nam je..,slušamo li ga(sebe ili se)?
X-files,sve pitanja bez odgovora..,no zbilja ne bi bilo zgorega u sebi potražimo odgovore na koja od svojih pitanja.
hvala mojoj "zadnjoj"..  da nije nje,njene tvrdoglavosti,ega,preponosnog inata,nerazumjevanja,i (moram to reći,priznati) njene velike ljubavii..,ni ovih slova ne bi bilo
p.s.  informacija za ljude koji mi gledaju u gramatiku i pravopis..       Sorry društvo ali ne jebem kozmetiku!  ..kad pišem onda pišem i ne zamaram se time previše,na vama je da odlućite u šta ćete gledati,slova ili smisao.

tišina..  mrakač..  magla..  nekaj zvoni,nekaj mu odvratno zvoni u ušima..dolazi imput iz područja koje je zaduženo za nekakvo kreativno sugeriranje ne bi li se motorikom ova mtrva krava u galop poterala -Majmune,a da otvoriš te krmeljave žaluzine,i za promjenu pogledaš kaj se događa!?je,bi ja al nemrem od smeha..     
 do kurca,ovo zvoni sve jače i sve glasnije naporno!diže glavu s jastuka,ali ne i kapke.. niš se ne događa,naravno da nije locirao problem,i naravno da pojma nema koji kurac ispušta takav zvuk da mu jednostavno prestravljuje neuredno razbacane molekule po tijelu.kaos totalni,oči širom zaprte a pamet zvoni..po običaju Lepi,opet imamo hit..
tek u ovakvim polusvijesnim trenucima čovjek u stvari dobiva neku izoštreniju sliku,a samim tim i jasniji podatak koliko to tipova ličnosti nastanjuje njegovo "vito zmijsko telo" (iako bi poredba sa gnuom bila puno preciznija).o da,Lepi u glavi opet i ponovo ima ršum,opet i ponovo mu se čini da su ga oteli dok je spaval i malo podelali na njemu.je da,da ne bi,ko bi ga kurac išel otimat na sat vremena koliko je uspjel odspavat..,kaj bi opće i mogli z njim u sat vremena!?
i šta preostaje takvoj nenaspavanoj,protuprirodno probuđenoj i samim time adekvatno nadrkanoj dvonogoj samohotki nego da kroći u novi dan sa,upravo prekrasnim,manjim opusom trpnih glagola..  na koje se vješto vežu subjekti(Bog,pas,mater,krušna mrva,Mitrovica,kalauz,pajser,burgija..  i ostali pripadajući govorno oralni ornamenti).končno,uz nemilo taktičan izbor najbiranijih kletvi(Bratoljub se dvaput obrnul oko svoje osi,skupa sa trzajnim tikovima preneraženja)otvara oči.Boli za popizdit,ali ne toliko svijetlost koliko poražavajuča činjenica da je piskutavi,do kurca dosadni i kranje iritirajući zvuk pobijedil.i eto ti sad,još nisi ni oke otprl a več si izgubio..  mašala,ajmo dalje ,živo me zanima kaj bu sljedeće,ovaj dan jednostavno obečava.
prizor koji momentalno potčinjava duh i tijelo,sat na zidu pokazuje 8:44..  linija šumi(i to poprilično glasno) jer je antena ispala iz ležišta(pogođena gaćama..  jebiga,valjda od težine,nisu skoro prane)..  stan čifi po đuntinom dimu,pepeljarama,slatkastom mirisu svijeće od vanilije i nekakvom eteričnom ulju sumnjivog porijekla(a boga mi i sadržaja).ol rajt,situacija je u kurcu,ali žešče..,do jaja. Lepi opet i ponovo kasni na posel,ali očito da nije bed jer tip još uvijek sjedi na rubu kreveta i obrađuje podatke koji su mu friško pristigli u bulju.
za nekog nepristranog promatrača situacija bi zgledala lagano zbunjujuča,tip se je zbudil,otkril da je skoro devet i da debelo kasni na job..  ali on se i ne miče,nema stampeda,frke,strke,panike,nema ničeg..   Zen vlada!kako to? jednostavno,to je Lepi! da si ne bi mislili kak je tip neka manga,flegma cool frajer i to..  ma jok,bik još uvijek spava(iako je na trenutak,sjedeći na rubu kreveta,otvoril šarapolke i progutal kroz njih pušlek neveselih i krajnje iritirajučih info podataka).i tako,sekunde idu,on ne reagira.. 
  a onda? Honda,i to CBR-ka..  u brišučem letu..   sekunde i slike i dalje prolaze,segmenti sječanja se polako udružuju u cjelinu i spremni su,pod prisegom,posvjedočit da je Lepi nočas opet ogrezao u porocima Majamija,i dušom i telom..dio lika je več na stanici i pokušava ustopat prvi tramvaj a dio još piša (i bori se s jutarnjom navalom krvi u preponsko pojačalo,pokušava mu spoznajno objasnit da mu nije do sexa nego da mu se piša..  ne jebe ga jednooka aždaja ali ni pola posto,osetila ja grubu i drhravu ruku i brije da bu opet pao sex)..  konačno sjedajući u tramvaj(uz glasan uzdah) shvača težinu usrane situacije.mali ubod samopouzdanja,nakon glasnog uzdaha sam je sebi čestital na tome što si je dal truda,uprkos drami kašnjenja,i izribal si rajnglu sa Signalovom aktivnom anitrom(integral)..  u protivnom bi iz tramvaja i reklame pobjegle.
dobro je,fino,do pol deset smo na radnom mjestu.cool,i sve pod kontrolom! nego,da vidimo mi kak nam je bilo sinoć.na brzinu si Lepi odmota sinočnji filmić..  neveselog "blind deta" koji je završio (uz Giletovu svesrdnu pomoć) veselim zalomljavanjem (do osam ujutro!!!).. huh strahote! o da,Lepi več kuži da apsolutno neće imati nikakvih razloga da se ne osjeti ko pseći izbljuvak na +40,negdje oko pol jedan.. neposredno nakon što se prisili da zamezi nešto.
no da,tip izlazi iz plavog voza i baca se u galop prema kući u kojoj nabavlja novčiće za preživljavanje.smiješno ali istinito,čak i super tipovi i cool likovi poput lepog moraju negdje kopat.je znam,šteta za dečka(i ja kažem) kaj mora radit,puno bi bil društveno i socijalno korisniji da ga posere kakva grda guta..  možda bi se okrenul nekom drugom načinu života,zasnoval obitelj,možda oplodil nekog i pozabavil se demografskim planom Hrvatske..   možda. a možda su u šumi!? 
 nn ne,Lepi je več odavno svijestan da on nije lik iz te priče,guta Ok. ali ovo sa familijom i čarobiranjem oko produžetka loze..   ma zaboravi! di,kome,zašto.. sve su to pitanja koja se Lepom u sekundi iscrtaju u bulji kad mu neko spomene familiju i djecu.neneeeee!  ili kako je Lepom uvijek govorio njegov otac, Lepi,sine ako si bedast trezan bolje se nemoj ni lovit za flašu..,jer jednostavno nema načina da iz te bajne kombinacije ispadne nešto dobro!o da,stari je to znal a Lepom je bilo jako dobro poznato kak je on došel do te spoznajne činjenice.
da se prisjetimo one stare zagorske;tko se dingača laća,ujutro grdo povraća!  jebiga povijest je sazdana od nepobitnih činjenica(bar bi trebala biti) pa je tako i ova drevna zagorska mudrost nasla svoju logiku i u ovom vremenu i prostoru.
zakopan u razvrstavanje i selektiranje misli,rijeći i djela jučerašnjeg dana dokaskal je do firme si(jedine i najdraže)..  a pred firmom ima kaj i za vidit..,njegov šef razgovara mobitelom na samim ulaznim vratima u firmu.ok. ovaj je lud ko batina,nema drugog logičnog objašnjenja,stari je skroz pobenavil i totalno sišel s kompasa..  nered totalni!
Lepi i njegov šef,jedan na jedan..  za 6,5,4,3,2,1,0  (jedan PALI a drugom i više nego očito gori pod nogama).
Ooo,kolega Lepi,pa kojim dobrom vi ovako rano,da nije nešto hitno kad ste se ovako požurili?
Pa,u stvari i nije..  došel sam na posel!
sinko,ti si genije! ..pred tobom je veličanstvena karijera,pod uvijetom da naućiš dolaziti na posao kad treba.
svakako!-reče Lepi- ja naproasto čeznem za time!
a za čime to,dragi kolega?
čeznem da te zeznem,Smigl -promrmlja Lepi dok je odlazil od šefa si,u unutrašnjost jedne i jedine,firme. 

Gospodi pomilujjjjjjjj... ujjj... ujjj... (eho,i to špiljski)prestrašno je upravo kak sam došao do simo,doista je.za sve vas koji ne vjerujete da se sve događa s razlogom i da svako zašto ima svoje zato mogu reći,Sorry ekipa ali neko vam je prodal viršlicu pod kobasu špricericu!za one druge koji su malo više pri svijesti mogu samo reći,Mašala!
bezočno ću nazoćit ovdje svom svojom literalnom pojavom,ma koliko to drugima bilo opasno po oči!zašto i ja ne bi vokalno i lokalno prdil na usta baš kao i svi drugi.baš pročitah kako gotovo da nema ljudskog bića koje je u orginalu s ove planete.. kak bi sad Franjo Majetić rekel(u "tko pjeva zlo ne misli"),"..a kaj sam ja,KRAVA?".nećem još uplitati Vaseljenu(kako bi to braća rekli)kad ni ne znam kak da se ravnam s onim što mi trenutno mrači pogled-svijetom danas!
jebate ljudi pa sve je crna kronika,kud god pogledaš,sport(doping,droga,skandali,afere,suludi novac),politika,ekonomija(a te su "znanosti" dobrim djelom i najzaslužnije za dodavanje crnine).. međuljudski odnosi(još malo i pričalo bu se o romantičnom i milosrdnom ubojstvu iz nehata,ili bahata.. jer toliko je nasilja prisutno oko nas da je umlačivanje vlastitog sudruga "Milostivom"(čitaj,bezbolnom paličicom),zbog preglasnog prigovora na krivom mjestu u krivo vrijeme i sa totalno krivom konotacijom,skroz nježan i kao takav prihvatljiv slučaj..,razumna reakcija u trenutku nerazumne akcije!
nasilje,nasilje i opet i ponovo nasilje.. ljudi pa kak vam se da,kak niste več umorni od stolječa prolivanja krvi? do vremena dok se slika na telki formira več imam spremna barem tri topla leša za van.. skroz nevesela spoznaja za Malog Princa...upališ radio a tamo svega samo ne onoga zašto si upalio radio,nigdje mjuzike!i tak dok mi je ujutro jedna noga u kadi,druga se oblaći u sobi(za ruke ni ne znam gdje su i što rade,za jednu sam siguran da se gladi po mašinki ali šta radi druga,vjere mi pojma nemam),glava mi razvrstava misli sa kojima bih mogao početi dan.. defakto ja tražim da počnem dan sa nečim,nečim baš dobrim!
 koji je bolji kick in the veleštovani ass nego neka dobra vesela stvar koja sobom nosi joit sfrkan od sječanja na doba kad su vas ti tonovi doslovno izbacivali iz cipelica baš kao Asterix Rimljane!?zar nije tako? a kad ono cvrc,štanga buraz,reklame!a ja lud u kupaoni,tuširam se i pokušavam obrijat u isto vrijem nastojeci da izbjegnem izgled lemura kojem je geler počešljao lice.. i čekam,nadam se taktu koji bu me razveselil,mrdnul,šutnul,centriral u dobro raspoloženje kad ono;Kurac dragi gledaoci...
Velux prozori,vijesti,auto reklame,saloni namještaja,sponzori emisija.. ma 100 pički materina i mlitavog kurčepalčenja ali nigdje muzike,nigdje moje pjesme!Danice zašto?
zato što smo potrošačka stoka bez konopca,zasto što ćemo ućiniti sve samo da bi imali,bili bolji,zato kaj smo tak žalosno prizemni i zadojeni da ne vidimo da uvjetovanjem nečeg da bi bili sretni mi propuštamo živjeti u savršenosti datog trenutka! da,upravo je veličanstveno koja smo mi smijurija za inteligentna bića.imati,htjeti,moći,željeti,trebati,uvjetovati,otuđivati... pa di je kraj takve blistave pameti,tog razuma?!
ja ću vam reci di je kraj,u Banani!tako je i sa ljudima i svijetom danas,u banani su baš kao i svaka dvonoga samohotka koja živi po gore navedenim postulatima!ljudi dragi ja si samo želim prislonit uho na dobru stvar ujutro(ok. utopijske prljave misli zadržite za sebe),natoćit u sebe malo boja koje mi daju vesele slike ludo proživljene mladosti,želim input smijeha i dobre volje,osjećaj vožnje na motoru u svitanje ljetnog jutra.. občutek snage zlog stroja među nogama i super curice (ok. infantilno je,priznam..)koja se zaljubljeno stišće uz moja leđa djeleći samnom osjećaj beskrajne neovisnosti i slobode u tom nedjeljivom momentu dužine treptaja oka! ...ALI NE JEBENE VELUX PROZORE,DNEVNE DOGAĐAJE,VIJESTI,PONUDE,NATJEČAJE... BOLI ME KURAC ZA TO! KOG BI UOPĆE MOGLO ZANIMAT ŠTA METILJA JEDAN RADIJSKI VODITELJ U POL SEDAM UJUTRO.. DA VIDIM!?!KOG BOLI KURAC ZA TO STVORENJE I NJEGOVE MISLI?! PA NJEGA NI ISUS NE BI SASLUŠAO TAK RANO UJUTRO!
nn da.. malo me je poneslo ali ipak mislim da jako dobro shvačate što vam želim reći.muzika podražava osjećaje,budi nam sjećanja i ako joj se prepustimo zazibat će nas ritmom.. dok sa druge strane reklama je stvar razuma i tjera na trku za nećim što bi nam u datom trenutku moglo biti praktično.i tu se nazire gdje smo u stvari,prestali smo biti ono što smo nekad živjeli i sad smo samo potrošaći.žalosno ali istinito,sistem se hrani (regenerira)nama samima,i što je najbolje mi se bacamo u njega vlastitom slobodom izbora.
well i ne baš,dokazano je da čovjek drnevno uhvati(vidi,osjeti,percipira)3000 reklama.hej halo,3000 reklama.. dnevno!?!
i što je to nego masovna hipnoza,haa?razumom smo prekrižili osjećaj i to ranom zorom,ujutro... jebena divota,mam čeznem da vidim ostatak tog dana! jee right,al u šumi..

savjet za sve one koji nikad nisu bili na "blind dateu".nemojte ni ić,ukoliko niste fizički i mentalno zreli da se nosite s tim!samo vrsni majstori se mogu iz toga izvući neoštećeni.
to mora biti,i gotovo sigurno da i je,vrhunski stupanj reikia samoće.jer,budimo realni,ovdje se radi o borbi protiv svega što nam je društvo ikada nametnulo kao moralno prihvatljivo socijalno zbližavanje.mrak,i to onaj najmračniji..
i tako,probaš jednom,drugi put,treći,xy-ti i na kraju se navučeš na to ko pionir na crvenu maramu.počinješ se hraniti iznenađenjima i razočaranjima.. ma upravo si nerazumljivo otvoren za svaku opciju koju ti Bog otac dobaci s druge strane tog bojnog polja.a Gazda se zna zbilja koji puta pokazati kao vickast šeret.
o da,obično počne tiho,gotovo bešumno,jedan post sa kakvom jeftinom pick up lajnom kratkog dometa.ako je bačena pod pravim kutem ta gruda može pokrenut finu lavinu koja bu za čas prerasla granice tvog mentalnog shvačanja dobre zabave.apsolutna je istina da bu bilo onak kak ti situaciju prihvatiš i to uopće nije sporno,no to važi samo za stadij u kojem je več pričica krenula i u kojoj ste oboje krajnje aktivni.no da,ali problem ne leži tu on je postavljen puno prije nego je uopće došlo do vizualnog kontakta.opet i ponovo problem je u pustoj pameti,mozgu koji se ponaša ko klinac koji je upravo položio vozaćki,napio se i sjeo u Ferarri da se malo razveseli.upravo je prestrašno što vam 2 i pol kile sive želatine može napravit,i to sa 0,5% kapaciteta.zbilja nije nerazumljivo da si velika većina samoubojica puca u glavu(svaka čast malom čovjeku s velikom glavom,Miši Kovaču).
ono što želim reći da je krvavo interesantno kad na kraju susretnete osobu,s kojom ste slovima već toliko prisni da izgleda ko da ste u dvogodišnjoj vezi.. a slika on njoj vam je nastala moždanim vijuganjem između žarke želje i nerazumljivh indicija o idealu vaše druge polovice,a sve to vjerojatno na pristojnim količinama alkohola ili barem 2 rala trave(nerijetko se svi opijati udružuju ne bi li pomogli ponosnom vlasniku sivog bubrega da se promptno postavi u adekvatni položaj za udarac u glavu,uglavnom uvijek lopatom za snijeg).
nn da,več sad situacija izgleda ljubazno ko prometni policajac ali ti svejedno hrabro grabiš naprijed,vjera u slike iz tvojih općinjenih misli te vodi.. i tada ugaziš,o kako ugaziš,ko bijelim novim mokasinama u hrpu žitkog govna,ali do koljena.CINNN!!
zvuk zvona označava ti da si stigao na svoju destinaciju. "Moli se putnik da skine mrenu sa očiju i pogleda u što se je uvalio!Hvala Vam što ste opet i ponovo putovali"Pusta pamet expressom", želimo vam ugodan boravak u dreku do grla..
a ima se što i za vidit.. situacija simpatična ko porezna prijava a Netom nađena prispodoba primamljiva ko vatrogasni aparat.i šta sad,droge više nemaš a alkohol je momentalno prestao djelovati?!apsolutno bi razumio,i sigurno nikom ne bi zamjerio da u trenutku razotkrivenja situacije iskreno zavapi; Mamaaaa!jer budimo realni,mama se zove u krajnjem stadiju usrane situacije a ovo ne da nije daleko od toga već je u priručnicima opisano kao situacija u kojoj niš drugo i ne funkcionira.do kurca,šta sad?
nemreš se sam tak zahvalit na suradnji i otić.mislim možeš al ti nekak baš i nejde.da jeba bude veća nejde ti ni ostanak.i tada posežeš za skrivenim oružjem.nekako si se uspio pribrati,zadržati sustav da ne krahira na očigled zajednice i svih prisutnih.ides hrabro,i sa zadnjim atomima samopouzdanja juriš odraditi kurtoaznih pola sata u biranom društvu.misao vodilja ti je samo kako češ se poslije devastirati u alkoholu i time se brutalno osvetiti moždanoj ovojnici koja te je i dovela u ovaj nezavidni položaj.
o da,ali do tamo ipak treba proći još malo vode ispod mosta,a ti si tek izašao "Na kavu s akrapom".hopala braco,ajmo,da vidim ručice,čujem vrisak... Pržiiii!
jes kurac,da ne bi! razočaran si njenim uprizorenjem (još uvijek upola manje nego je to ona,ali ti to ne kužiš) i več nakon prve tri minute u birtiji koristiš "Time out" i kidaš na pišanje.greška,velika... prerano braco!dobro dođe za konsolidirat redove,ali sam ak imaš kaj konsolidirat.u tvom slučaju redovi su dezertirali i to s neskrivenim zadovoljstvom,i baš to je ono što te peče..
nevesela situacija kreće iz večeg zla u gore,ona bi se prošetala malo.
waaaaaauuuu,waaaauuuu! sirena po glavi pun kurac,ti još ne znaš ni kak bi se s polsatnom kavom nosil a di još da hodaš okolo i riskiraš da te netko spazi i nagazi.ne samo da je nelijepa nego je bezobzirna i surova,misliš..i šta sad,ti trebaš čudo jer je očito da te nijedna od kvaliteta koje posjeduješ(a iste se daju nabrojat na prste jedne ruke,čovjeka koji radi u pilani) ne može izčupat iz gabulice u koju si se ulilva.i tada dolazi čudo,ukazuje ti se tvoja Fatimska gospa,spazil si barmena u birtiji...
Gile Hrušt!
Majko Isusova i svi sveci nebeski,hvala vam!(mantraš u sebi)Gile je tvoja slamka spasa,profesionalni barmen koji je uz to i psihoterapeut,i to samo takav.ono što ga čini velikim u tvojim očima je činjenica da je veći pijanac od tebe a opet toliko mentalno sabran da si ni u kom slučaju ne dozvoljava situacije nalik tvojoj..,a uz sve to penicilin je za žene.
dobri ste si,Irska braća što bi se reklo,ne jednom ste se zajedno krstili i sad pokušavaš prizivat u sječanje vaš zadnji susret..dok ti tako bunariš po svojoj arhivi i slavodobitno naslučuješ da si otkril gdje su vrata za izlaz iz ove "sočne more",ona si baš priča o novoj drami koja se događa njezinoj susjedi Đurđi.. jedinstvena situacija!
ispričavaš se i odlaziš do Gileta.di si Gile sisa te ne ujela,nevidjeh te deceniju? -urlaš i pružaš mu ruku(jebiga pimpek si a oni to tak rade)Lepi! pa kaj ima,od tebe ni trave ni grassa več mjesecima..,nema te ko ni sexa! -uvaljujete si ruke i uspostavljate veseli kontakt očima,ti zato što u njemu vidiš riješenje svog trenutnog problema a on zato kaj mu je na kraj smjene naletil netko s kim si voli popit.Amen,ljubav na prvi pogled..
onako s nogu uz prvu(drugu,pa treću)lozu bacaš mu brzi "brifing" o situaciji na terenu i težini kugle koja ti je vezana za nogu.Gile sve kuži,sve zna i o ničemu ne brine...,tip je jebeni Zen,on je živuća simbioza Tibeta i Međugorja,Zlatka Suca i Tina Ujevića u jednom tijelu (a to je jebena kombinacija,jebena..).
mislim,jebiga,mora biti jer odakle mu inaće ta sloboda duha i tijela,te finese,to suptilno baratanje konciznim psofkama.. o da,Gile nije Bog ali je,recimo,najbliže što se svecu može prići(barem u ovoj dimenziji postojanja).kulminacija..Gile je predal smjenu,uzel litru i vodu i sjel se k Lepom(i"Lepoj")za stol.. ispalo je skroz prihvatljivo,čak je i nelijepa malička strgala jedan gemišt(tanki doduše,i iz čaše za konjak ali jebiga,tko je sad takav gospon da na sitnice gleda).. no kako je s količinom alkohola rasla i koncentracija testosterona u zraku bilo je neminovno da priča o"blind dateu" uđe u svoju završnu fazu.
naime,maličkoj je jako loše sjela jedna Giletova šala u kojoj je on pričal o njoj,Lepom i sebi,a kao epilog je naveo umrežavanje i uz mig svog mutnog oka jezikom glasno očistil zube.no da,ženskica je vrlo brzo i pronicljivo shvatila da se osjeća ko da ju je netko golu metnul u zatvorsku menzu na Božić i opalila je gibanicu,ispričavajući se da mora ići jer joj sestra nema ključeve.zahvalila se na šatro ugodnom druženju i nestala u vidu lastinog repa.hop-hop odeeee!
majke ti Lepi..,de si našo ovaj grob,pa jel sam lepinje koje su bile ljepše od ovog?!
na Netu drugar,na Netu!
jebo ti Blog mater..,još mi je i jasno da imaš 700kuna računa za telefon jer drkaš na filmiće s Neta ali da se uz to ideš i ovak uživo kažnjavat..,zbilja ne znam..  Care,fakat si klasa i urudžbeni broj za sebe!
AMEN! -reče Lepi dok je otresal deminutiv poslije pišanja