ŠTO MI SE DOGAĐA GLAVA ME OSLOBAĐA

znam da sam dosadan sa mojim monolozim o bedu, ali nekad se moram zapitati, jel tako i nekad bilo??
ljudi su znali manje pa im je bilo lakše.
nisu ni znali da franjo josip odlučuje o njima i da zbog prehlade neće baš donijet dobru odluku. bili su nekako mudriji, jasniji i temeljitiji.
a sada ??? ne stvarno jeli cijela nacija u bedu ilisam samo ja??

IIL SAM JA LIJEN ILI NEPRILAGOĐEN ALI NE SJEDA MI BAŠ OVAKAV ŽIVOTNI RITAM MOŽE LI SE DRUGAČIJE? KOJA JE ALTERNATIVA? ŠTA NAM SE JOŠ NUDI OSIM TRČI LAŽI PREVARI ZAJEBI POGNI SE I ZGAZI AKO MORAŠ. ILI SI NAJEBAO. ODBIJAM ALI ŠTO AKO NE?? SAVJET MOLIM

Danas je deset godina od jednog mog izleta u ČEšku.
I deset godina kako sam se zaljubio u jednu djevojku.
I deset godina od početka jedne mladalačke( zar je to jedina riječ) mlade ljubavi. I dosta ozbiljne. Počelo je idućeg proljeća: pruljeetnim vjetrom osušena slina  na njenom vratu, djeljenje deset kuna na dva čaja, studentske sobe i spajanje kreveta, nedjeljni WC nakon cijele noći vođenja ljubavi, pričanje satima, satima, gledanje u oči, bez srama ili bilo kjeg drugog osijećaja osim.. trenutnog egzistencijalnog straha od gubitka ... onog drugog, pa prvi izlet negdje drugje, primanje u naša društva, šetanje gradom do zadnjeg tramvaja... pa smo ga naravno i propustili, pa pješke od vjerovali ili ne save do dubrave.. ali ja i nazad.. ( ništa mi nije smetalo) . Uvijek me iznenadi kad razmislim o tome--- pa sigurno je bilo još najmanje 23000 ovakvih studentskih parova pozagrebačkim ulicaama od oslobođenja naovamo. ali eto...
Danas je ta djevojka moja žena ( nekako nevolim riječ supruga... previše ružnih riječi sadrži... p..r..g..). Što se između događalo jednom drugom prilikom.
I volimo se nekako drugačije.. naravno ... ne pada mi napamet šetati s kraja na kraj grada... ali tu i tamo je iznenadim i dođem autom po nju...
Ona sada spava , a ja je volim. Ne kao nekad, jer godine i mladost daju ljubavi drugačiji okus.. ali je volim onako,  jesenski i malo ljetno, malo manje kao paun a više kao konj.

NE ZNAM ŠTO ĆU. JELI TO NORMALNO- U TRIDESERTIM GODINA GUBIT VOLJU. ZA SVOM I SVAČIM. NIŠTA MI NIE DIVOLJNO VAŽNO ZA NIŠTA SE NE MOGU ZAPALIT.. NA POSLU ME NIŠTA APSOLUTNO NE ZANIMA... NE ZNAM KOLKO ĆU JOŠ MOĆ IZDRŽAT.... VIŠE I NE GLUMIM I NE PRETVARAM SE DA JE MOŽDA DRUGAČIJE... A PRIMAM LOVU
SVA TA ŠKOLOVANJA I UČENJA... ALI NEMA ŽOAR DE VIVRE... ILI VEĆ TAKO NEŠTO.. NA FRANCUNSKOM SE NAJBOLJE KAŽE.
NEKE STVARI MOGU SE REĆI SAMO NA ODREĐENOM JEZIKU.. KAO NAPR... JEBIGA... MANSCHAFT.... HEMEDEX...
KAŽE MI PRIJATELJICA DA IMAM PREVIŠE ŽIVOTNE UKROĆENE ENERGIJE.. NE ZNAM.. NEKAD MISLIM DA SAM RAZMAŽEN.. ALI, MOŽDA SE JEDNOSTAVNO TREBA POMIRIT SA ČINJENICOM DA MENI NEKE STVAROI PADAJU TEŽE NEGO ŠTO JE TO SLUČAJ S DRUGIMA. U STVARI ZANIMA ME SAMO SPRDAČINA... ALI SAM LIJEN ISPAST IZ OVOG KONVENCIONALNOG.. NA PRVI POGLED SVE MI JE JASNO.. I ŠTA IMAM OD TOG??
PROBUDIM SE.. NEKAD SU JUTRA BILA DRUGAČIJA. SJEĆAM SE TOG OSJEĆAJA OD PRIJE 10 GODINA.. SVAKA ČESTICA ZRAKA ŠTO TI ULAZ KROZ NOSNICE ISPUNJAVALA ME ŽIVOTOM. A SADA KO DA UDIŽEM ŽIVU. UH... KAŽU DA SE KRIZA SREDNJIH GODINA SA ĆELAVOSTI , PODVLAČENJEM CRTE I OSTALIM GLUPOSTIMA PREMJESTILA U KASNE DVADESETE.... KOO SE USUDI STVARI NAZVATI PRAVIM IMENOM??