DVIJE, TRI RIJEČI..

a čemu toliko prepisivanja?
a nježnih li stihova, a mudrih li izreka!
hoće li nam to potaknuti akciju? ili reakciju?
možemo li u blog staviti nešto svoje?
malo života koji pleše s nama vrzino kolo sreće,tuge,ljutnje,ljubavi.bola,ponosa,stida,uspjeha...?

danas mi je bio jedan od najgorih dana u godini.
ali spašen je uz pomoć dragih ljudi,dragih prijatelja.
obitelj je važna i draga,ali te ponekad satare do srži.
a kad imaš još par ljudi koji te zagrle,poljube i stisnu te u čvrsti zagrljaj , to je kao da si dobio infuziju punu ljubavi i snage.
sretno vam svima i berićetno !

zna li možda netko od vas od koga su let 3 posudili onaj refren iz dijeteta u vremenu
 
...sada kad nismo ni mladi.....
 
i di se taj original može možda pronaći?

ha,ha,ha a di ste našli onu/onoga študenta?:))))
 

ljudi moji lipih li ste sve slika natukli!!najdraži mi je onaj vitez ,ali se negdi izgubio.postole su mu ka u moga bivšega šefa,na špic!muški su svi danas u oklopima opet,ili se prave pametni,pa da ih ne možeš pratit,ili se prave glupi, pa da si prepametna za njih.oklop od pive,duvana,champion lige,prvenstava svih mogućih,kladionica,oklop od pokazivanja osjećaja ikakvih osim prezira prema ž.rodu
samo šta on(šef) sa viteštvom nije ima,ali baš ništa.
a tek ove lipotice u kostimima,velovima!!
meni je najbliža ova najšira.samo ona bar ima i ćića nešto.
 

a prošlo je sigurno pet,šest godina od zadnjeg gledanja
i ja sam mislila da sam dobro.a kako sam se prevarila.gledam jamesa stewarta kako se muči oko svoga maloga grada,svoje familijice,bori se s velikim ,zloćestim bankarima i nekako mi sve to izgleda poznato.ali ne iz filma!
našla sam se u tom životu neprestanog dokazivanja kako IMA smisla biti dobar,pomagati drugima BEZ RAZLOGA, NE OČEKUJUĆI NIŠTA za uzvrat.pomoći jednostavno zato jer čovjeku treba pomoć,a ne zato što će se to možda nekada isplatiti.
i onda je iz mene provalio vodopad!svi su mi se smijali i gledali me kao luđakinju koja se sa 40 godina ne zna kontrolirati,koju tako nešto glupo kao stari film može rasplakati.možda imaju pravo,ali ja mislim da je istina u tome da živimo u tako nemilosrdnom svijetu da je bilo koje pokazivanje osjećaja strašno.
možemo li više čovjek čovjeku biti prijatelj, ili smo svi postali vukovi?
 
 
 

danas me pitala prija:
što je za mene najveća sreća?
iznenadila sam se silno kad mi je palo stotinu malih stvari na pamet.
ima nade!

to mi je oslao jedan prijatelj.
zna li itko odgovor na pitanje?
sve je dobro dok mrak ne pokrije svojim plaštom cjelinu našeg svjesnog bivstva.kad ostanemo sami sa opranim ili neopranim suđem,kad ostanemo sami sa neopeglanom robom,kad osanemo sami u savršeno čistom stanu...
kad su djeca na vikendu sa tatama(ili mamama)...na dogovorenim vikendima(kojima se vesele neizmjerno)
...kad su prijateljice s dečkima ili muževima...
...kad su braća i sestre sa svojim obiteljima...
...kad smo mi sami s oz-om,csi ima ...
 

i onda je došao on nakon sedam godina .
sedam godina u kojima je prvo bilo tuge,zbog propalog braka,a onda nekoliko glupana koji misle da su bogom dani svakoj ženi kojoj se ponude(bljak,bljak,bljak),pa ništa,pa ništa pa ništa.
a dugo se znamo.svatko živi svoju malu priču,i vrtimo se kao dvije planete oko istog sunca na istoj orbiti.koji put se približe ,koji put se udalje, ali vrte se u dugim , bliskim putanjama.
i onda se jednom gravitacije sudare u prasku, eksploziji momenta.
nakon toga orbite se opet ustale, gravitacije su kao istoimeni polovi magneta koji jedan drugoga drže na sigurnoj , vječnoj udaljenosti.
tako je to u životu.
ali bilo je lijepo,lijepo,lijepo.
 

dragi,želim da do tebe dođe ovaj trenutak sreće koji osjećam večeras.toliko ih malo ima u životu,da ih treba spremiti u bočicu,i kad bi sve i svakoga poslali u božju mater,da možemo otvoriti ih , da njihov dašak prekrije našu tugu,zlobu,nezadovoljstvo,ljutnju...
želim da te prekrije cijelog,da svaki pedalj tvoga tijela obljube njegovi titraji.
želim da, zajedno s njim,  osjetiš moju ljubav,i budeš srean barem jedan mali,mali trenutak. 

svaki dan ima gomila ras......ihzapisa,blogova,na forumu poruka na račun velikog brata.i pitam se:zašto se ti ljudi toliko nerviraju oko toga svega?pa zar vam treba bb da spoznate stanje nacije?
ljudi su imali petlju i prijavili se.neki će omastit brk sa svojom glupošću.a zar nije slično i u našoj politici?pa naše sjednice sabora su ogledalo bb ekipe samo u odjelima i umotanih u kvazi intelekt i kvazi naobrazbu debelo podmazanu stranačkim kunama.
a ako nećete gledati okrenite kanal.
trenutno uživam u live prenosu RHCP i uživam , uživam , uživam...

a je mi više dosadila ova kiša!!!
koliko god da je romantično prizivanje na film iz kojeg je pjesmica ,ovoliko kiše nisam u životu doživila.
danas je malo provirilo sunce,a ja morala radit!sranje(oprostite).
a smatrajte me meteoropatom najgoreg reda,ali rastočot će me skroz,ako i dalje bude trajala po nekoliko dana.pa mi se nismo navikli u dalmaciji s lumbrelom šetat.ako i padne kiša, ko je vidija nosit kišobran ,pa stat će kiša.
možda je u londonu bolja klima?

a ljudi gleda li ko prljavog hary-a?
koje face,koja očale,koja spika!
COOOOOL!!!
 

ja sam zaključila da sam jedna obična zločesta kučka.ljubomorna i zločesta.
a što je razlog svemu tomu?
imam prijateljicu kojoj bi me jednostavno bio strah predstaviti svoga momka jer mislim da bi ga ona nesvjesno željela opčiniti svojom ljepotom i pameću.a još sam gora kučka štomislim da sam pametnija od nje,ali ona ima duže noge,prava je mačka.zašto baš ona?ima nas više u ekipi,ali ona MORA oboriti svakog muškarca koji se nađe u blizini.eto sada sam to sve priznala ovdje i puno se,puno bolje osjećam.možda ću lakše podnijeti suparništvo,iako ja trenutno niti imam momka niti mi je itko na vidiku,ali jako sam ljuta na sebe što sam na nju tako ljubomorna!to je moj problem,a ne njen.nije ona kriva što sam je nezanimljiva i zatvorena.
ljudi,ima li nade za mene da postanem bolja osoba?
ima li nade za mene?

koliko nas određuje mjesto iz kojega dolazimo?
puno i ništa.puno jer se možemo totalno prilagoditi okruženju i biti sasvim prepoznatljivi nekome iz drugog grada,a isto tako mogu nam pokušati nametnuti ogromnu dozu frustracije ako odbijemo proces stapanja.
neki dan sam se baš slatko tome nasmijala i prvi put da sam ozbiljnije o tome razmislila.išla sam sa prijateljicom na jedan put(BELLA ITALIJA!!!),i kad sam se pojavila ona je pukla od smijeha kad me vidjela i rekla je :nema šansa da netko falije da nisi iz zg(većina je bila iz zg),s takvim cvikama možeš biti samo iz splita!
prvi put sam ih dobro zagledala,velike crne cvike u stilu bona,a ja sam ih birala jer su bile relativno jeftine(750 kn za ry ban!),pokrivale moje fleke oko očiju,i bile su široke tako da mi mrtvi kut u vožnji nije bio pokriven!ali eto,ispale su najtipičniji primjerak iz moga grada voljenoga.
eto,možda mi se ono splitsko uniformirano uvuklo pod kožu neprimjetno,po malo.a ja sam taman pomislila kako je super vidjeti toliko mladih cura koje nisu sve kao anastazija ili shakira ili sl.i da nisam davno vidjela ljude koji toliko nisu TOLIKO opsjednuti svojim izgledom i da se to sigurno ne bi dogodilo u mom gradu.a možda je ta nonšalantna nebriga isto uniforma?a ko zna,to mi je bilo baš zabavno.
splitski đir...a to je stvarno poseban štih!
pa makar samo i očale