KOLORIT

Maknula sam te s ignor-liste!
Lijepa riječ i željezna vrata otvara!
:)))

 
SEVE POOOOPUŠILAAAAA!!!
aaaahahahahahaaaaaa....

KOJA POLEDICA!!!!!!!!!   BLAGO ONOM KOME JE "TRAUMA" NA PUTU DO POSLA...NE MORA GUBIT VRIJEME NA SANIRANJE UDOVA!!!   UMALO ME NIJE BUS POBRO NA CESTI...JER JE JUTROS JEDINO CESTA BILA "SIGURNO" ŠETALIŠTE JADNIH PJEŠAKA...ČAK SE NI PO TRAVI NIJE DALO HODATI, JA ISPROBALA...I USPJELA SAMO TONU BLATA POBRATI NA ČIZMICAMA...BLJAK!!!
 
AHHH, GDJE JE VIŠE TA KAVA???

Kamo su nestale sve one komične božićne čestitke???
Sve sama klasika...  
 
HEEELP!

ponekad se pitam ima li uopće smisla visit na iskri i blejat u ekran, sa blago smrznutim prstima prebirat po tastaturi i nadat se da će evo sad, samo što nije...doći do kontakta...vibre...šta li već...a zapravo uvijek dođe samo glavobolja upotpunjena crvenilom u očima...
a možda je i to nekome sexy? :)))
ma daj, ko tu koga laže...

A kažu da je jutro pametnije od večeri...ccc...pa ne znam što je  to tako pametno na -5 st. kad zbog "pametovanja" u sitne sate ostaneš neispavan...pa ujutro jedvo progledaš, a ni nemaš što za vidjeti, osim mračnog sivila i krdo ljudi kako te gazi i gura po tramvaju??? I onda dođeš na posao sav slomljen, zaboravivši pol stvari koje si trebao ponijet sa sobom i već ti je dosta svega...a tek treba raditi!!! Mozak radi po inerciji ili uopće ne radi...  
 
I gdje je tu pamet???

Kako ti jedan slučajni klik može promijeniti život...!
Kažu, žene su pametnije...da li? Mislim da nema pravila tko je pametniji, nego možda spretniji, uporniji, zainteresiraniji...a još kad se upetljaju osjećaji, onda se stvarno ne može razgovarati o nekakvoj pameti! Onda se sve dešava po nekakvoj inerciji koja sigurno ne graniči s pameću! Emocije ti zapale mozak i tu za razum više nema mjesta...
I tako to funkcionira neko vrijeme, dok se stvari odvijaju svojim tokom...i onda se desi hladan tuš, grom iz vedrog neba, iznenađenje bez vidljivog razloga...! I dok ti se mozak razbistri, shvatiš, da ga nije ni bilo...a naravno, sad je kasno! Netko će reći - nikada nije kasno! Pa dobro, može se pokušati nešto zakrpati, ali hoće li to imati onu vrijednost koja je bila na početku? Ili treba jednostavno polizati rane, okrenuti se i otići dalje...dok se opet mozak ne isključi, a emocije uključe...samo što sada treba ove emocije isključiti...pa pobogu, ne radi to na prekidač!!! Samo neke drame...a moglo je biti tako jednostavno...
Nisam još odustala skroz...tražim spas u vremenu...koje će mi sigurno donijeti nekakvo rješenje...ako ništa drugo, ono bar razumno!
Muški rode, dal' vi radite na prekidač?
I gdje se to da ištekati???

Long before I knew, I'd be making love to you
I dreamed that maybe I would one day
Lose myself in someone, someday. . .