APOKALIPSA-RAGNAROK-SMAK

Ostao bih bez posla.

Kad bi na šljaku uveli alkotest. I još one druge testove za koje ne znam kak se zovu.
A ne znam kak se zovu jer imam kuglu u glavi. I ne smijem je pomicat puno. Jer kugla udara o stijenke lubanje i podsjeća me na jučer.
I boli.

Prišao sam mu polako i oprezno. Držao sam prst na obaraču, za svaki slučaj. To je bilo glupo, jer je tip bio potpuno mrtav.
Do tada sam mrtvace gledao samo u lijesu ili na telki. Bio je u polusjedećem položaju; na leđima. Lijevi dlan mu je bio na potiljku. Desna mu je ruka ležala na prsima i među prstima mu je bila nezapaljena cigareta.
Tijelo je još bilo toplo. Umro je prije najviše pola sata. Čučnuo sam ispred njega i promatrao ga. Osjetio sam da je još "nešto" prisutno u prostoriji.
Bio je to mlad momak, u dvadesetima, žene bi ga smatrale zgodnim.

Pljačkanje leševa mi je odvratno. Nisam mu htio kopati po džepovima. Uzeo sam mu tu cigaretu. Iz lijevog dlana, na kojem se odmarala mrtva glava uzeo sam upaljač. Znao sam da će biti tamo.

Zapalio sam njegovu cigaretu i obećao si da nikada neću prestati pušiti.

Sav sam zdvojan, nedoumicast. Još malo pa izbori u Kambodži. Najradije bi se kladio na Crvene Kmere. Al me prpa. Sjebaše me u Tajvanu.
Lijepo sam se kladio na Kuo Min Tang. Jer oni pobjeđuju na svim izborima. Međutim, sad su se pojavili (obrati pažnju na ime stranke) Min-chu Chin-pu Tang. I pobijediše.
E drkam vam na leđa kineska tak da se ne možete obrisat.

Tja, Uh. Joj, To. Sada. Je. Ide. Daj. Idemo. Au. Argh.
Ovako to radi Mićo Dušanović
p.s. Nikad nisam načisto jel mu to puši neka skupljačica lopti ili on stvarno misli da prenosi meč

Danas se ovdje nudi roblje. Bijelo nadam se.
To je skroz u redu. Doć' na iskricu i kupit si roba.
Trebam par mladih i snažnih mužjaka za težak fizički posao. I dvije tri žeke, da im peru, i rađaju nakot, koji ću ja poslije prodat.

Danas sam se probudio u neznamnisam koliko a.m. I onda me potjeralo srat.
Malo zatim, brisao sam svoju zasranu guzicu, a svo to vrijeme sam promatrao svoje nožne prste.
E tak ljudi doživljavaju pisanje bloga.
Šta me boli kurac što je to NJIMA bitno, ako je nepovratno besmisleno i glupo?
Bolje nek idu čistit snjeg.

Ne kužim sve. Zapravo kužim vrlo malo toga. Na primjer, ne kužim zašto ljudi pišu srcedrapateljska sranja uobličena u polupjesme. Jesu li to pjesme? Jesu li njihove?
Ako jesu, pa to je strašno.
Ako nisu, trebali bi počet čitat nešto drugo.
Jer dosadni su.

Čega sam se odrekao za korizmu?
Patetike.
I Crkve.
Neš' majci bit patetik, a neš' ni lemuzije punit. Mrmljat za vrijeme mise neke strofe koje svi znaju napamet. Osim tebe. Pa otvaraš usta ko polumrtva riba i ispuštaš zvukove tipa: Ommmm. I bit ozbiljan cijelo vrijeme. Te sjedi, te ustani, te sjedi, te ustani. Pjevaj, maši rukama praveći simbole. Te se rukuj s ljudima pored tebe. Te lemuzija.
S obzirom da tu ustanovu posjećujem isključivo u vrijeme vjenčanja i sprovoda, to i nije neki štih.
Veli mi frend da je to patetika sama po sebi, jer ako si se odrekao crkve, čemu onda korizma. Čista kontradikcija.
Moguće. Iako, meni to ima smisla. Jer jedno podrazumijeva drugo.
On kaže da to nije isto.
Kao, ako si se odrekao cigareta, odrekao si se dobrim dijelom i upaljača, na neki način.
I dodao je još da se ne zajebavam s tim stvarima. S Bogom.
Lecnuh se na taj text.
Brzo sam se smirio. Vjerujem da mene Bog drukčije doživljava. Kao on drži štap uperen u nešto. U pravac. Smjer. I svi tamo.
A ja mu dođem kao sklopivi bajonet pri vrhu tog štapa. Prirodno, budući da sam sklopljen, gledam na kontra stranu. Kad jednog dana bude gusto, rasklopit će me i probost kog već bude trebalo.
S tim bih bio zadovoljan.
Bože, čitaš li blogove?

As the flowers of romance start to fade
in the shade of the shadow of the mess we made
I try to laugh - but I'm all choked up
'cause there ain't nothing funny 'bout breakin up
I see you cry, but it don't hurt no more
'casue I don't see what we're fighting for
and I'm sad 'cause I know I've been bad
a world full of troubles but I end up getting mad
but I ain't lost belief - I just can't find no peace
maybe you want us to cease to be
you make it so plain it ain't no mystery
you just wanna hang with your own group of friends
'cause you just can't hide from the fact that this is the END

I hit a brick wall when I tried to explain
we gotta stop playin' all of these games
I hit opposition hen I said something's missin'
you point your finger and say I'm to blame
now we stand on the bridge over troubled water
you wanna jump but I know the wawes slaughter
I've been through it before you see
so I recognize thaqt you're testin' me
but now schools over we ain't rollin in a clover
you can pull the wool over your own eyes if you wanna
theres nothnig left but a pause a loose end
I'm waitin' for a sign you ain't never gonna send
I'm sick and tired beein' fired up just to defend
well, this is THE END

Men live short and brutal lives.
Women live long and miserable ones.

Idem kući s posla. Koračam preko trga. U glavi vrtim što mi još fali.
Pokloni za nećake, to je O.K. Sestra, šogor, sve je tu, stara, stara preferira cash...i mislim si tako kamo da spizdim ostatak božićnice kadli...ŽBAM!! nešto me opizdi po članku, te se sav važan srušim na hladni asfalt. Raspao mi se mobitel, ispale mi vrećice...Scena.
Pogledam uzročnika moje nezgode.

Glupi klinac u baggy jeansu...he hhe smijulji se, -Sorry. kaže. Pokupi svoju dasku s točkićima i odgurne se dalje niz ulicu. Od bijesa ne mogu pričati...

Čiko tramvajac mi zvoni. Makni se sa pruge idiote....Merd.

Fali mi rat.
Svom snagom. Nije bilo pješačkih zona, klinaca u baggy jeansu koji te obaraju sa svojim rekvizitima, tramvajci su bili vrlo obzirni...Nije bilo gužve, božićne groznice, i ostalih pizdarija
Bilo je kruha, slanine, alkohola, a često i struje.

Volim gradove u kojima svi muškarci nose pucu, u kojima rade podrumske birtije i kao takve se zapravo ne zatvaraju...
Kužiš, nitko se ne trijezni, ali se nitko ni ne tuče...što je i normalno kad su svi pod oružjem. Sve je u najboljem redu. Život je imao veći smisao.
Bio je zapravo mir.

Nedjelja. Sredinom devedesetih.
Stojim iza šanka i poliram čaše. U pubu nema žive duše. I to mi baš odgovara. Juke box je samo moj i puštam si Stero MC's...
Upada u birc neki čudan lik. Crnomanjast, sitne, zle oči, i obleka iz WW II.
Stane na šank, i ispiri balac u maramicu i baci ju u pepeljaru. Već ga mrzim.
-Can I have a glass of water?
-Can you read?
-Why?
-cause this is a pub, it's not a fuckin'desert.

London. Bayswater road. Čist fina ulica, s južne strane prostire se Hyde Park, sa sjeverne; viktorijanske zgradurine...
I šetam se ja tamo sav važan, pazeći da ne izgledam kao turist ili nedajbože imigrant.
Hoću na Camden Town, ali mi je tube daleko, pa ću kao taksijem. Upravo mi se jedan približava; stanem na rub kolinka i viknem: Taxi! , on lagano uspori i u trenutku kad je prolazio pored mene, otvori prozor i vikne: Pedestrian! i produži dalje...
Ostao sam glup na sred ulice...
Čemu to? Tko je tu lud?...mater mu taxističku...poslije mi je sjevnulo, u USA se za taxiem galami, u GB se samo digne ruka...

na svijetu postoji 10 vrsta ljudi...
Oni koji kuže binarni sustav
Oni koji ne.

...ulazimo u orbitu Helekanona. Bit će gusto. Ionska torpeda su na gotovs. S ovim Helekanoncima se nikad ne zna. Čudna rasa. I kako im se uopće zove taj planet? Zvuči kao grčki top...u slobodnom prijevodu.
Helekanonci su kao s nama u savezu, ali zapravo nisu. Prošli mjesec su njihovi raideri opljačkali i razjebali dva konvoja što su vozili kristale sa Merlaka...mater im lopovsku. Ali kao šatro nisu oni, a nema ni preživjelih, nema ni kristala...
I sad je Flota odlučila poslati baš nas na njihov matični planet da utvrdimo stvar...kakvi idioti. Mislim stvarno. Ak ne nađemo kristale: sve super, friendly hand shakes, shoulder tapping i stvar hoda...ali što ako ih nađemo?
O.K. ipak smo mi neki faking battleship, ali brate, to im je matični planet. Garant imaju AA gunse na tisuće, da ne spominjem lovce, bojne brodove i sve ostalo.
Stali smo.
Kroz video prozor vidim naš šatl kako se spušta dolje. Sve sami dobrovoljci.
Odjednom se šatl zaustavlja. Koji kurac? Šta, istekla im viza, nisu se cijepili? Neće ovo valjat.
Eee, moj tantra, dobro ti je mater govorila: uzmi barku i na peškafondicu lovi lignje cili dan, toćaj se u moru; puši svoju travu; iznajmljuj sobe, pravi dicu, nikad ne stavljaj više od tri para i sto kuna...svašt pametno mi je mater govorila.
ALERT! ALERT! All hands battlestations! Prepare to repel enemy boarding!
Pička materina...trkom do soške po fejzere...lock and load...nazad u indžnijr rum.
Ništa se ne događa. Ova uzbuna je bila precaution meassure only.
Preko zvučnika se začuje čudna prštajuća frekvencija.
Na lošem engleskom progovara Helekanonski zapovjednik: This is admiral Zorgas!
Your entering of our orbit is unauthorised. Take your shields off end allow for inspection. If you refuse you will be considered hostile.
Krasno!
Šatl se vraća.
INDŽINIJR RUM! This is captain Highway. Prepare for disengagement. Full speed reverse. On my command!
Na video prozoru krajičkom oka spazim po dva bojna broda sa svake strane i rojeve lovaca kako nam se zavlače za leđa. Iznad nas flagship Kamaron, njihov admiralski brod. Impresivna topovnjača.
Daj Highwayice, pusti ih na brod, nek vide što ih zanima pa da palimo odavde...
Mrzim ženske zapovjednike. Te hladne kučke su ratobornije od bilo kojeg muškarca. Nadam se da je na vezi sa vrhovnom komandom. Da će tamo netko pametan skontati ozbiljnost situacije.
Adrenalin mi šiba kroz organizam. Poništava sav strah koji bi trebao osjećat, Bemti' ko u Nuštru 91'...
Kellog, moj frend iz spavaone, inače Vulkanac, kojeg od milja zovem kornflejk, mi kaže:
Tantra man, ju nou ven aj aksd ju jesterdej abaut Maga, (druga Vulkanka iz menze na koju se moj frend loži) ju sed det aj šud ask hr aut tu diner...did ju ment diner in chow (menza u kojoj gospođa radi) or ju ment sam of d restorans on d mol?
-Kornflejk, is this really urgent, cause I'm kinda' busy staying alive right know...
-Bat tel mi pliz, ju nou, aj lajk hr sou mač end...
-Kellog! Fuck you, fuck your fucking Maga, and get the fuck back to Vulcan where you fucking belong!!
-Ju ignorant bastrd! Aj fot ju ar maj frend! Votevr..
-Yeah whatever the fuck's ever...
ŽBAM!! strašan udarac u štit, sve se trese... ŽBAM!! ŽBAM!! još dva torpeda
INDŽINIJR RUM!! Go, go, go
Ma da... sad mi to kažeš
Otpustim kvačilo, so to speak, Kellog uključi sve potisnike i krenemo ko Ben Johnson u rikverc...
ŽBAM! još jednom...otićemo u pičku materinu...
I naša torpeda su poletjela van...osam komada ravno na Kamaron..
(to be continued)