APOKALIPSA-RAGNAROK-SMAK

imam strop u kupaonici. (opet se hvali pomislili ste). i taj strop je odnedavna počeo malo bubrit. pojavila se vlažna mrlja.
jučer dok sam sjedio na školjci i čitao Dylan Doga, komad žbuke pomiješan s farbom mi je pao na glavu. Nije me bolilo ni ništ, al uglavnom, prilično sam popizdio.
Brzinski sam obrisao dupe, navukao gaće, a potom i hlače i odjurio na kat iznad...
otvori mi ružna, musava, pijana starica. O ne. pomislih. Pokušao sam joj artikulirano i polako iznijeti svoje argumente. Da mi je strop u kupaonici vlažan, i da mi curi i da mi otpada žbuka. Kurca me nije razumjela.
Sjetio sam se da mi je ta baba prije dvije il tri godine u ponoć zvonila na vrata (u spavaćici) tražeći sol il šećer il nešto tako debilno. smrdila je na cugu više nego ja.
uglavnom babi se zasjajilo oko u jednom trenutku nerazumijevanja mog izričaja, te je ona rekla da nek odemo mi skupa dolje da ona vidi di to curi...
zastao sam...rekao sam nek pazi ubuduće šta radi u kupaonici jer da se ne želim dovikivat s njom kroz rupu u wc-u. odjebo sam njen eventualni silazak u moj stan. ne zato što je baba potpuno luda...
neg zato što nisam povukao vodu. 

nemoj nikad jebat svoju tajnicu
ma kako zgodna bila
jer tko jebe slugu
dobije gospodara.

vatra i voda
su najbolji za sjedit pored
pucketanje cjepanica i/ili žubor vode nadmašuju svu dosada skladanu glazbu.
igra plamena je bolja od bilo kojeg filma
nema komaraca i toplo je
sjedeć oko vatre, ljudima padaju napamet zanimljive priče.
izgovorene riječi drugačiji prizvuk imaju
ja volim sjedit pored vatre

Šetao sam gradom u potrazi za lakim drogama Ili pivom. Ili društvom bilo kakvim. Uto zazvoni fontele. Hogar...
-Elou smeće. Di si?
-Šta je smrade? Kad si se vratio?
-Sad...
I on je šetao gradom. Tražio je auto. Ostavio ga je negdje. Prije 9 dana, a nakon 9 dana pijanstva. Auto je mogao biti bilo gdje.
Uskoro smo se sreli. Pozdravili se, srdačnije nego inače. Al bez pederskih fora. Širok osmjeh, zlatan zub i ta sranja...
na voltarenima je jer ga stislo u jednoj od lopata. Ne može se smijat, a teško mu je i jest. I ležat. Da tako mu i treba kad mi se ne javlja 9 dana. A ja se brinem za njegovu dlakavu guzicu.
opet fontele...netko je otvorio birtiju. nek dođem. Sjajno, rekoh. Jel imaš tamo fotelje neke? kae da ima al zašto me to zanima. Zbog Hogara jebote. Može sjedit jedino u fotelji...
Uskoro smo sjedili u foteljama. Cuclao sam pelin, a Hogar bi soka. On je naime novi čovjek, nova osoba. Ne pije i ne puši. I bole ga leđa. Kenja mi o zdravom životu, čistom zraku, kupovini stana i da kak bi se ženio ako je moguće odma...jer da treba imat obitelj i to.
Aha. Srećom, također premijerno, u birc  su upali Mandrak i Džaba-hat. Kiseli osmjesi. Što bliže fajront, sve bolji gosti. I oni su na sokovima. Dosada. Vani kiša. Sjedimo tako i ne da nam se van.
Kroz birc se stalno muvaju hrpe žena. Hogar ih prati ispod oka. Značajno mi kimne glavom na svaku iole zgodniju. A one iszgledaju kao gusarske papige. Nakinđurene, nesnošljjivih frizura i neopisivih boja kose. U čudnim odjevnim predmetima. Nalakirane, prešminkane, obučene u teško objašnjive, nefunkcionalne dronjke.
Ne da ne izgledam kao pripadnik njihove rase, nego...nego ne znam...pitam se kako bi si te tetke uopće dopustile bit s nekim poput mene? il Hogara. I kako bih se ja uopće usudio koračat pored neke od njih. Tih kolaž papira. to bi bio prestrašan kontrast. Nepodnošljiv.
Mandrak ih je također šutke promatrao neko vrijeme. I zaključio da nam nema spasa. Ni nama, ni njima. Počeli smo ih intenzivno ne gledat. Ustali smo, čim je kiša posustala.
Došli smo do trga, a onda svak na svoju stranu.

a di si sad u božju mater?

ako netko ima dobru ideju kako spriječiti golubove da vam ulaze u stan, molio bih ga da ju podijeli s meneme.
Imam taj problem već neko vrijeme. Glupe ptice jednostavno uđu u moju sobu. I to ujutro. prije budilice. I onda me budi njihovo gu-gu gu-gu.
tako je bilo i jutros. ružna ptica je sletjela na rub balkona i lakonski se ušetala unutra. Čuo sam je kako guguče. Sa stola sam zgrabio upaljač. Preciznim, dobro odmjerenim hicem iz ležećeg stava pogodio sam letećeg intrudera u truplo.
Zaklepetala je krilima i poletjela nazad. Opalila je glavom u balkonsko staklo i ispala van.
Ustao sam se, umio, opro blanje, ostrugo facu. Hitno trebam nabavit otrova za ptice.
Ili bar strašilo neko. Neko strašno strašilo. Za na baterije....
zapravo ne. Znam što mi treba. aha. Vidio sam to već u jednom restoranu da stoji na zidu. Iako tamo ima sasvim drugu namjenu. Riječ je naime o prepariranom orlu. Postavit ću tu ptičurinu na balkon, pa da vidim kolko je muda u golubova.
jedino još moram smislit plan kak zdipit taj eksponat. Jer ne stane u hlače u koje inače trpam svoje kleptomanske namirnice.
svi iole pametniji savjeti bit će uzeti u razmatranje. osim onih da nabavim psa il mačku.

povremeno mi se događa da
mrzim bit sam.
osim u uredu, that is. I nekad u birtiji isto volim bit sam.
tak da sam sad u fazi kad mrzim bit sam samo kod kuće.
Marinu ne brojim. Jebiga, ona je ionako non-stop u stanu mi. Marina, moja kurva za po kući.
Nije ona loša, štajaznam. Al šutljiva je. Nikad mi ne proturječi. U zadnje se vrijeme bavi hortikulturom. Stan mi izgleda kao đul-bašta.
Kad bi bar...
...i bi bar.

- Luk e dis madafaka
- Šit pis fak! iz it dobitni listić?
- of kors maj freend. for tauzen and sikstifajv baks.
- ju gona častiš vid tventi bijrs nau, or vot?
- jua krejzi lajk a ful.
- dedi kul. Ven ju gona go get d mani?
- rajt nau iz ovih stopa.
- voč it men. if douz bastardz si ju vid ol dis mani, ju nou vot aj miin men...jul hev big problems.
- aj vont tejk d mani men. aj vil put it ol on Makabi. Ju nou Makabi zgona vin for šur.
- ju ful. don du dis.
- šat ap. fak of.
- Ju drajv mi krejzi. pliz bi normalan.
- aj kent help majself.
I ode on i uplati 4 cigle na Makabi....

- Ozgun đamande mah ferah?
- Tabe, tabe, kadesi.
- Nurudin džan, tajfun be.
- Bale.
- Ječ, jildimeri, bir milion dolari torbak, asun džirmakli Hrvatistan.
- Surju džimlan oćalan, jed milion Srbistan.
- Šok, šok turkoglu.
Vozio sam četiri turčina za zi-dži. Mljeli su kao da sutra ne postoji. Kurca nisam shvaćao. Proklinjao sam sebe što nemam diktafon u džepu da snimim taj razgovor koji mi se učino zanimljiv, možda čak i važan.
Pih. osjećao sam se kao običan šofer. Od industrijske špijunaže ni Š.  A kako bi volio znati što ova četiri lopova pričaju....uh.
U nedostatku bolje ideje, potražio sam adekvatan CD, za usporeno učenje turskog jezika. Našao sam tamo neke Škore i Tomphsone, a to ne slušam. Ipak, bila je tamo i Enigma. Vjerojatno ju je korisnik automobila tamo imao sasvim slučajno.
Uskoro su eklestičko-kršćansko-ambijentalni taktovi stvorili audio zavjesu. Ta vrsta glazbe, sasvim je odgovarala krajoliku još uvijek srušene zapadne slavonije.
Uskoro je turčin tražio Cecu. A ja Cecu nisam imao. Pitao sam ga jel slučajno ima Aksu Senzen (tako nekako)...Posramio se. I obećao mi poslat taj CD kad se vrati u Carigrad.
O.K. pomislio sam. To je pozitivan pomak. Profitirao sam CD komada jedan. A i turci su počeli sasvim tiho pričat, jer su se nakon nekog vremena uplašili, da ja možda potajno ipak razumijem turski, budući da slušam gospođu Senzen.
p.s. i još jedna poučna zanimljivost. Kad ste muškarac i pozdravljate se s drugim muškarcima muslimanske vjere (uz ogradu da to možda važi samo za turke) običaj je da si pružite ruku i krenete u zagrljaj kao da ćete se poljubiti u obraze. Međutim, nema ljubljenja, nego se dva pozdravljača dotaknu sljepoočnicama. Jednom-dvaput. Gotovo.
 

bio bi pravi pandan trendseterskoj seriji o ničemu.
Iz naših okvira, that is.
Jer, naše gospođe ipak nemaju toliko para da kupuju cipele s potpisom, ritmom četiri na thjedan. Nemaju dovoljno novca da bi ručale u skupom restoranu svaki dan. Naše gospođe ne žive u kolosalnim zgradurinama od kartona.
Ali ipak, i naše se gospođe jebu gdje god stignu. I sanjaju o tome kako će jednog dana zavoditi sve zgodne muškarce kao uspješne, samostalne lezbače.
Od plastike.

komotno...rječca nastala po rimskom caru Komodu, koji je (mnijem) vrlo bio debel i lijen i volio lje ežat na posteljama, pa elem, otud, komoda, komodan, komotan život ili komotno nešto...uglavnom komotno mi možete
cancel my prescription to the resurrection

lopata amo lopata tamo.
lopatali smo. i proklinjali zlu kob.
jedan od lopatara pričao mi je kako je jebo ovcu. a ozbiljno. čovjek ju je jebo.
vidio je to od nekih tamo. štajaznam.
kaže da je glavna fora kad oćeš ić jebat ovcu da imaš duboke gumene čizme.
gumene čizme? upitah ja u nevjerici susprežući smijeh, razbacujući šljunak...
a-ha veli on. I to je isto vidio od tih nekih starijih čobana...
primiš ovcu za zadnju nogu i uguraš je u svoju čizmu. I drugu nogu isto.
I onda ti partnerica ne može uteć.
a kaže još da je i toplo i vlažno. Ko pravo.
 

sjedili smo na terasi izvijajući vratove prema suncu.
Nije bilo gužve. Ni prometa. Klinci su se na livadi pravili da igraju sasvim ozbiljan nogomet. Neki, još manji klinci, trapavo su bauljali među našim stolovima. Nisu se pravili ozbiljni. Umrljali su se čokoladom, prolijevali sokove, padali, dizali se, vršljali po smeću, čupali roditelje za kosu...
Dječaci dugih, u prošlom stoljeću opranih kosa, stajali su oko trgovine i žicali za pivo. Golopupčaste curice paradirale su oko njih, pokušavajući hodati u nekakvoj besmislenoj obući.
Tanjuri i pribor, ritmički su se glasali s okolnih balkona. Vjetrić s vremena na vrijeme donese miris juhe. Drava opet izgleda miroljubivo. Cijeli svijet izgleda miroljubivo.
A onda je sunce zašlo iza zgrade. A mi za šank. Sve se vratilo u normalu.

zijevam. vani lije.
držim da ću
popodne spavat

Sutra počinju praznici. Za vrijeme kojih ja neću učiti. Pročitat ću nekoliko stranica knjige prije nego zaspim. I puno ću se odmarati. Družit ću se s prijateljima. Zagrliti moje najbliže i reći im da ih volim. Toplo vam preporučujem da i vi učinite slično. Ako već ne ono prvo, a onda svakako ono zadnje.
Rekao je profesor. On je bio dobar profesor, mislili su klinci, iako ga često nisu razumjeli.
Ipak neki od njih, rado su ga i pomno slušali. Njegova su predavanja više sličila propovjedi. Među sobom su ga zvali pop.
Oni nisu znali da je pop zapravo bivši narkoman. I rekonvalescent s vremena na vrijeme. Nisu znali da je pop bio loš učenik. Nisu znali da je pop alkoholičar. Nisu znali da pop ima dosje u muriji. Nisu znali ništa od toga. Sve što su o njemu znali je da je pop O.K. Smiren i cool tip. Koji ih razumije bolje nego neki drugi profesori. I definitvno bolje nego starci.
 
Vi nemate pojma koliko je teško predavati povijest, jednom je rekao. To se ponekad čini kao nemoguća misija. Povijest zapravo ne postoji. Pričati o povijesti iz pozicije sada, a vas zanima samo sada i samo ono što će tek biti, je naizgled mučan, Sizifov posao.
Jer ako se ne sjećate ni što se radili prije mjesec dana, kako onda možete argumentirano pričati o vremenima prije vašeg rođenja?
 
Svi pružaju ruke prema naprijed. Hvataju zrak. Grabe prazninu čekajući novo. Batrgaju se svim udovima leteći prema naprijed. U novo, u još neistraženo u još neispričano. U budućnost. I tako to rade godinama. Hitaju naprijed. No s vremena na vrijeme, zastanu. I pitaju se kako sam uopće došao ovdje? Koliki sam put prešao? Otkuda sam uopće došao? I onda se okrenu. I pogledaju unazad. Sve što vide je povijest.
 
Kad se jednom zaustaviš i  pogledaš oko sebe vidjet ćeš hrpu kamenja koja leti prema naprijed. Vidjet ćeš i mnoge iskrice koje također lete naprijed, daleko daleko ispred tebe. Sve te iskrice u jednom trenutku zastanu i okrenu se. I često se u njih zabije kakva kamenčuga. Razbije ih u komadiće i one prestanu postojati.
Neke druge iskrice imaju više sreće. Ne opale o kamen nego se zaustave u prostoru gdje je kamenje rjeđe. Onda tu stanu i postanu zvijezda.
 
I ako nemaš neki svjetionik da ti pokaže put dalje od kamenja, zasigurno ćeš se razbiti. Taj svjetionik, taj semafor, može biti roditelj, pop, prijatelj, ili profesor.
Pop je radio upravo to. Iako za to nije primao plaću. Ja sam ga zbog toga volio.
Pop je bio zakon. Ratzinger je isto zakon. Ide na jesen u Tursku. Da im kaže par stvari. Kako muslimani nisu dio kršćanstva. Kako tolerancija tuđih tradicija i običaja ima svoje limite. Kako nikako ne smije prelaziti granicu poštovanja vlastitih tradicija i običaja. Da oni, musavci to moraju imati na umu. Vojtila to nikad ne bi napravio. Ratzinger oće. Ratzniger je super pop.