all_or_nothing

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
 
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan sat, jer tada,
u tom satu, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
 
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

ja imam curu koja je jedinomoja.
amen.

frendica:ti žene uopće ne razumiješ...
druga frendica:ne poznajem muškarca koji toliko dobro poznaje žene...

i što sad da ja mislim?

mala je bila sve što muškarcu treba...čak i izbirljivom...nekim je čudom odabrala mene.
navukla me na nerudu i išla sa mnom na pecanje.dok sam mislio da meditira ona bi pustila sve kedere iz kante.želje,mogućnosti,potrebe,krevet...sve mi je sjelo kako sam i želio.
zatelebal sam se ko lud ali sam se držao one kako ženama nikad ne smiješ pokazati da ti je previše stalo do njih...
obožavao sam se buditi uz nju,bluditi i snivati...lude sam stvari činio zbog nje...lude.
činilo se da je to to jer povratna je informacija bila jasna i nedvosmislena.barem 10 mjeseci.
onda se počelo planirati i ozbiljnije.
nakon nekoliko minuta matematike dobili smo nesrazmjer između želja i mogućnosti...
ja nisam bogat,znaš,ali ako se potrudimo imat ćemo priliku...
i pristane boriti se...
pronađemo joj šljakicu u perspektivnoj firmici i zuuuuuuuuum.
stvari su se odjednom promijenile.
komunikacija je išla na silu ali pripisao sam to umoru i promjeni sredine i ne znam kakvo sam već opravdanje našao...nakon nekoliko takvih tjedana bio sam sve nervozniji jer bilo je očigledno koliko se udaljila.roćkaš sam joj učinio najsretnijim ali sutradan je već sve bilo isto...
odlučim prekinuti nešto što ne ide.jednostavnim rječnikom.ne ide i gotovo.

e,do tog trenutka poznajem žene.

da se nisi usudio otići od mene,povikala je za mnom a ja ipak jesam...greška?
nekoliko sati poslije zvoni mi telefon i njena me stara moli da dođem.sve je mala po kući porazbijala.
đizus nikad nikom nije toliko stalo do mene...možda sam ipak pogriješio?pa ne dam ju nikom!

tu me noć nije ispustila iz naručja a ja sam ju volio kao nikog.

slijedeće jutro bilo je nezaboravno.čim je otvorila oči znao sam da će me ostaviti...i je...bez objašnjenja.a meni baš i ne trebaju objašnjenja.dovoljno mi je reći da nisam dovoljno dobar.odoh ja.
ali fakat!pa jučer.........ništ ne kužim...

e sad sam ja sve porazbijao.

kako ja nemrem biti bez odgovora okrenuo sam i nebo i zemlju da ih dobijem...i dobio sam.
zašto?
našla je boljeg,naravno.oženjenog šefa iz firme u kojoj se zaposlila.nemam ništa protiv,možda je tip bolji od mene i to sam razumio.i gotovo sve mi je bilo jasno.

ali,fakat...čemu onakva drama?

Kaže ona:"Bog...Gdje si ti?Zašto se ne javljaš?Šta radiš?Kad ćemo na kavu?"
Ja bez teksta.Previše pitanja koja zapravo i ne zahtjevaju odgovor...Baš me zanima što hoće?Mene sigurno ne jer trčao sam za njom kao mulast pa nikad ništa.I dogovorim kavu.
I nasmiješi se zavodljivo uz riječi kako se nisam promijenio...Uštipne me za nadlakticu koju je primila da me odvede u kut iz kojeg volim promatrati ljude.Zanimljiva promjena.Obično bi sjedala na mjesto gdje će biti u centru pažnje. 
Zove li me?
Obukla je bijelo.Uz crnu kosu zna da mi se sviđa.Glas umiljat a pitanja sjetna.Uspomene naviru bez imalo stida pred lošim okusom koji je ostavila za sobom.Nice.Sjetila se što sam volio.I nije niti jednom opsovala.
Zove li me?
Ljuta je što mi privlače pažnju nova lica koja nas okružuju.Otkud ljubomora?Nije joj tu mjesto.Ni ne pita imam li nekog?Ni ja nju.Ispričat će sama...Lagano se protegne i skuži hipnotiziran mi pogled na njenim grudima.Nasmije se.Uvijek je znala privući pažnju.
Zove li me?
Uozbilji se.I priča...Priča...Njen odabrani i nije baš toliko dobar kako je smatrala.Uostalom,već je bivši.Nije me baš ni zanimalo koliko u priči ima istine.Nije to moja priča.Više su me intrigirali njeni nokti na mom koljenu.
Zove li me?
I usamljena je i legice ju ne tepu zbog dugova iz prošlosti i nema s kim kavu popiti i prošetati i mene se sjetila jer uvijek sam bio dobar prema njoj i osjeća da joj ne zamjeram...I ne želi umirati između četiri zida i...Jako je usamljena.
Zove li me?
I dosadilo joj tu gdje jesmo i poželi se provozati jer sjeća se da dobro vozim i kako je voljela adrenalin i sve...I prsti u mojoj kosi i sjećanja...Sjećanja...Sjećanja...I poželjela je vidjeti posebno nam mjesto i vratiti u prošlost...Tek toliko da obnovi sjećanja koja joj nedostaju.
Zove li me?
I ugasi se auto i upali svjetlo da pokaže mi novu tetovažu na mjestu koje ne pokazuje se svima i pupak sa piercingom i...Bijelo donje rublje...
Zove li me?
I prestane pričati i potraži moje usne i...
Zove li me?
I uhvatim ju za kosu i vratim grubošću dug boli i potcjenjivanja iz prošlosti.Rastrgam ono malo svile koje me dijelilo od njenih grudi i samo je tiho zastenjala i ogrebala me noktima po leđima.Sklopi oči,prestane se braniti i prepusti se...
Zove li me?
I izgorjela je vatra u meni.I nestalo je zavodljivosti u njoj.I suze u njenim očima.I mrzi me.I proklet da sam.I zašto sam joj to učinio?
A?Zvala si me!
Kaže ona:"Nisam!"
E pa tuži me!

Mogu si izrezat vene.Ne bojim se krvi.Znam i kako se to radi.Ne onako,okomito,kao u filmovima,već uzduž...Bude brzo gotovo i ne stigneš se predomislit...To je za jednu,vječno neodlučnu vagu saaasvim ok izbor.
Ali bilo bi krvi posvuda i vjerojatno bih vrištio kao mala beba kad bi sise...Neću da netko mora čistit za mnom...
Mogu si pucat u glavu.Imam s čim a i prilično sam precizan.To precizan i nije neki podatak jer tko može promašit sa dva centa udaljenosti?Belive me,može se.
Opet bi bilo krvi posvuda a boga mi i mozga.Mozga?Možda njega baš i ne...
Mogu se i otrovat.To mi je struka.Mogu polako,brzo,bezbolno,u mukama...U svakom bi se slučaju izobličio a želim biti lijep leš i darovati organe...Ne bum se troval...
Mogu se probat utopit.Je da znam plivat ali ako sam dovoljno odlučan zaboravit ću da znam.I popapale bi me ribice.Neka.I ja sam njih.Al frend bi moral ić ronit i tražit me a on to ne voli.Jednom mi je pričal kak ga je leš uhvatio za ruku...Mesec dana nije progovoril ni riječ...Ne bum mu to opet priuštil...Ne bum se davil.
Mogu probat skočit sa neke visoke zgrade...E to bi baš mogao...Al tu di živim nema zgrada s kojih nismo skakali kao djeca glumeći Supermena...Dok dođem do neke dovoljno visoke zgrade predomislim se ili su zaključana vrata od krova pa si odem na pivicu...
Mogu se bacit pod vlak...Nagibni...Ne bi pod šinobus jer spor je do zla Boga.Još da uspije zakočiti pa me strojovođa našamara...
Mogu se i besit...To možeš bilo gdje.Štrika ima svugdi...Al nekak mi bed bit bez zraka...A i čul sam onaj vic:"Ivica,ne ljuljaj baku,ni se zato objesila!!!"
Ne bu mene nitko ismijaval!Ni mrtvog!
Neću se ni besit.
Danas sam čital znanstveni rad o utjecaju poročnog života na dužinu života...Fakat je siguran način za umrijet...Bit poročan.
E tak ću se ubit!Porocima!

1.Ako ikako možete,učinite IRL svoj život sretnim.Dobijte na lottu,završite fakultete,pobijedite na story super nova,zajebite Pašalića,sretno se zaljubite,rodite djecu,dobijte AIDS,budite prvi hrvat u svemiru...Ma kaj god vas čini sretnim.Onda se logirajte i isprdajte ostale koji u svemiru nisu bili.                   
2.Pomno odaberite vaš nick.Neka karakterizira neki dio vaše osobnosti(npr:my_number_is_five).Kad ga odaberete upišite neki drugi jer taj već netko ima.
3.Ispunite profil.Iskreno.Odgovorite na sva pitanja.Poštujte što je netko plaćen da sastavi ta pitanja.Smijete zavidjeti na takvom poslu.
4.Ako vam se nitko ne javi obrišite profil.Korigirajte brojeve.Nahvalite se.Ima prostora...I dalje vas nitko ne šljivi?Potrudite se biti primjećeni.Stavite sliku u profil.To nitko ne čini.
5.Naučite copy-paste funkciju.
6.Promatrajte neko vrijeme.Nakon 15 minuta stavite svoju omiljenu pjesmu na log i zatim dva dana čekajte prvi komentar.Ako nemate strpljenja napišite ga sami.
7.Ispunite prijavnicu za klub Avanture.Nakon dva mjeseca čekanja da vas prime nazovite policiju i zamolite da provjere je li administrator tog kluba umro.
8.Pregledajte što više profila ali neka vam bude jasno:vjerojatno nećete naći ono što tražite ali će ono što ne želite pronaći vas.Otkrijte čari ignore tipke.Toga nema IRL.Šaljite puse.
9.Smislite dobar izgovor zašto ste ovdje.Ako nikad niste probali kokain konačno ćete znati kako izgleda ovisnost.Ako zajebete u komunikaciji logirajte se pod drugim nickom.Boli nas uvo.
10.Ako ste bed zbog prekida duge ili bilo kakve veze pročitajte Day Walkerov log "Mali savjeti za bolje sutra".Jedan od briljantnih trenutaka na iskrici.Ovaj je tekst inspiriran njegovim.Hvala Day.Ubio sam pola sata.

ako je radeljak siromašan onda pokosica stvarno nije sponzoruša.

samoubistvo je najgori način da započnete dan.

nije bitan pad
nego prizemljenje.

listam bug-ov novi dvd i skužim da je jedan od najjačih viceva koji sam čuo zapravo reklamica za mastercard...
znate onaj:"...reko ti babo da mu ga popušiš il da mu ga ja il će mama kad dođe s posla al nek ti dragi makne više ruku s interfona..."
e,sad...što je bilo prije?vic ili reklamica?
zapravo...tko su ljudi koji smišljaju viceve?nastaju li slučajno?smišljeno?poznajete li ikog tko je smislio vic?
ili,još teže,je li ikad vaš vic došao predajom natrag do vas?na izvorište...
sumnjam...ipak se u vicevima lakše uživa nego ih se smišlja...
btw,na novom bug-ovom dvd-u ima i desetak minuta čiste umjetnosti...rijetko me nešto oduševi ali kako tip slika pijeskom na staklu...skidam kapu...to je umjetnost a ne razni stupidni performansi kojima se ističe neukus...
obavezno pogledati.

sutra kupujem garsonjericu...hehe...
još mi fali 30 000 kunića,šmrc...
ima netko ideju kako srušiti cijenu za 30K kuna?
imam par ideja...recimo:loše instalacije,jedina dobra susjeda ima PMS 28 dana mjesečno,ratno područje,ima komaraca u p.m.,najbliža kladionica tek na 100 metara,nema kablovsku,ovaj gore udara narodnjake,ona s prvog posadila kukuruz ispred zgrade...

neki ljudi ne puštaju glazbu u svoje srce.
valjda se boje da ne prestane.

ljepota je u simetriji.
hmmm...zakaj puše pabla picassa onda?

što se više trudimo biti drugačiji od roditelja svakim danom sve više ličimo na njih...
 

0.4 m3 1700 kunića...
ako sam dobro izračunao,kad je pradjeda prodao šumu popio je,potrošio na kurve i svirače oko 2 milijuna kuna...
koji bećar...
ima netko jači?