ZASTO?

Da, dogodilo se potpuno bezveze...nikakva ljubav...samo malo kemije. I malo po malo nagomilale su se godine, nagomilala se ljubav, nagomilala se navika...nisam ni shvatila sto me snaslo! Voljeli smo se neizmjerno, ali navika je prevladala, uzeli smo se zdravo za gotovo, zanemarili se. Mislili smo da cemo jedan drugome zauvijek biti tu...I malo po malo probleme nismo pricali jedno drugom vec svima ostalima..nismo bili svijesni da ce nas to eventualno razdvojiti...ali volim ga jos i danas nakon godine dana od prekida...Neki ljudi te mogu neizmjerno povrijediti ali jednostavno ne mozes bez njih i sve bi dala da ga mogu opet zagrliti, osjetiti njegov miris, raditi s njim bilo sto...Vidjamo se i danas, svaki put placemo zbog takve situacije, on je s drugom, ne voli je...sam sebi ne moze oprostiti sve sto mi je ucinio, ne moze se meni vratiti...a ako ga samo u prolazu vidim, ili negdje vani, osjecam njegov pogled, njegovu zelju da budem njegova..naposljetku njegovu tugu. Ne znam samo zasto se tako muci...zna da ga cekam, ali NE moze si oprostiti i osjeca da bi nas novi pokusaj bio njegov ego trip. I dan danas se nadjemo i pricamo si sve, sve detalje nasih zivota, upijamo sve sto nam je prije bilo tako uobicajeno...kad smo skupa zaboravljamo vrijeme, probleme, druge veze ....i zasto onda kad nam je sad savrseno sve mora biti tako sje... naposlijetku on odlazi drugoj a drugom...Zasto mi to radi, zasto nas tako muci?!? itko sa imalo znanja o tom cudnom muskom umu neka mi objasni to...jer ja vise nemam ni snage ni pameti...