??!!?

ako netko napravi sranje i ja mu uz tesku muku oprostim...i taj napravi opet istu gresku...tko je tu glup?? ja-koja sam oprostila prvi put, ili taj netko?? mislim da sam ja glupa..a sta je onda pouka svega da nikad nikome ne treba oprastat?? to mi opet glupo zvuci..

shvatila sam da sam odvratna,trula mazohistica.. namjerno volim krive ljude...dajem im sebe,svoje misli,svoju njeznost i paznju jer znam da to njima nista ne znaci..znam da ce me zdrobiti ko ljigavog crva...isisat ce moju energiju,moju srecu,moju vedrinu,moju dusu, nahraniti se njome i uzivati u cistoci moga daha...svakim danom sam sve manja,nestajem,gubim se...obozavam biti jadna,ranjena..obozavam krvariti...obozavam gledati u prazno,trenirati svoja osjetila boli...zelim postici stanje totalne ravnodusnosti..zelim da me gaze,zelim da me iskoristavaju,zelim da me pljuju,ismijavaju,nabacuju se sa mnom..zelim patiti sve vise i vise..zelim ziva truliti, zelim biti paralizirana..zelim plakat bez da osjecam....zelim da me unistavaju sve dok ne dodem do tocke kada vise nista nece biti vazno..kada ce sve biti isto,ravno, nevazno...kada cu slobodna lebdjeti...spoznati velicanstvenu ljepotu praznine...biti sjedinjena sa lahorom,oblacima,nebom,kisom,potokom,svemirom,zvijezdama..zelim dotaci Boga...zelim biti ravnodusna i samo postojati...bez ikoga,bez icega...samo ja...ja i bjelina..

dosta mi je glupih ponuda za avanture ili sexi dopisivanje!!! molim takve da mi se  ne javljaju!!!

Boze,hvala ti sta si mi dao zdravu pamet,hvala ti na sposobnosti da mogu prepoznat kvalitetne osobe i okruziti se samo takvima... i hvala iskrici na uvidu kakvih sve ljudi na ovome svijetu ima,tako da mogu jos vise cijeniti prijatelje koje imam..

Znas li kako je isprazno druziti se sa tvojom sjenom?

vec me duze vrijeme fascinira do koje se mjere  covjek moze zavaravati i nanositi si bol..evo,iz iskustva znam da je to moguce ciniti do samog kraja, tj. do trenutka kada potpuno zanemarujemo svoje dostojanstvo i ponos. Kada nam nesto postane svetije od nas samih. Pa kako je to moguce, sto je to u covjeku tako mazohisticki nastrojeno da muci samoga sebe sve do samounistenja.. Dokle takvo stanje mora ici da bi shvatio da tako vise ne ide? Sto se mora dogoditi? Mislim da je odgovor na to jednostavan: mora se prestati nadati. Ali zar to nije onda samo dno dna? Sto je covjek bez nade? Nada je ono sto nas drzi na zivotu. Trpimo sve i svasta, dopustamo da nas gaze, unistavamo sami sebe samo zato sta se nadamo da takvo stanje nije vjecno. Nadamo se da ce doci bolja vremena i ljepse situacije. No sto ako tako nikada ne bude? Sto ako mi trpimo i trpimo,a na kraju se nista ne promijeni? To je ta sumnja koja se javlja nakon sto nada vec pomalo pocne gubiti svoje magicne moci, kada nada postaje ta ta koja nas tjera da trpimo. Tada je nada u istom trenutku nasa spasiteljica, ali i nas krvnik. Sto nam je dakle ciniti u teskim trenucima? Odmah okoncati, prekinuti sitaciju koja nas ubija i koliko god to bilo tesko, poceti potpuno iznova. A sto ako to nije moguce? Moramo li tada ostati u zatvorenom krugu boli i tjesiti se nadom? Ne znam,ali samo znam da je opasna stvar ta nada. I tesko je,ali zaista tesko, prestati se nadati. Jer tada smo odustali od zivota,tada nas vise ne zanima sto ce biti dalje. U takvim situacijama covjek dize ruku na sebe i okoncava sebi muke,jer izgubio je nadu. Dakle,preporucujem da nikada,ali stvarno nikada ne gubite nadu, jer koliko god glupo i apsurdno zvucalo,ona je jedino sta nas tjera da se borimo.  Ona je jedina koja nas tjera na zivot.

Kad'  nastala je tama,
Praznina u srcu mome
Kao trulež došao si
Polako
Nečujno
Kako bi me dokrajčio,
Izjeo
Malo po malo
Kako bi ništa ugušio samoćom
U tišini
Polako
I od ničega, rodio mene
Da ti pomognem ubiti sebe
Da budeš ništa,
Sam,
A samnom
 

Od kud nastaje stanica?od kud joj sposobnost da se mnozi sama iz sebe?zasto to uopce cini?
covjek je poput stanice..jezgra je mozak,stanicna citoplazma krv,a stanicna membrana koza.nastaje od maticne stanice,majke,bas poput nas.sadrzi njen stanicni sadrzaj,bas kao i mi sta nosimo majcinu krv u sebi.no,ostaje nam pitanje:zasto stanice nastaju?ZASTO SE MI RADAMO?
tu ne trazim odgovor na pitanje kako nastajemo,vec koji je smisao naseg nastajanja. poput stanica,svatko od nas zivi u svom postojanju.ali postoji jedna mala razlika..stanice postoje kako bi tvorile nesto,dale zivot necemu,omogucilo mu postojenje u materijalnom obliku.no,koji je nas zadatak,koja je nasa osnovna funkcija? tesko mi je za povjerovati da postojimo samo zbog sebe...samo zbog toga sto imamo cast materijalizirati se..ili to mozda nije cast?.mozda je to kazna..mozda smo bili nesto drugo i zbog nasih pogresaka netko je odlucio da moramo biti kaznjeni,a kazna je SVIJEST.. kako bi bilo postojati kao covjek,onako fizicki,imati isti broj kromosoma kao covjek,iste organe,isti bioloski ritam,a ne imati svijest.?.. da li bi to jos uvijek bio covijek,ili neka tvorevina koja samo oponasa covjeka.. no, nije li kloniranje upravo to?? nije li svaka osoba jedinstvena,specificna na svoj unikatni nacin?  kako organsko dupliciranje covjeka moze u njega ugraditi i ono neorgansko. ono po cemu se svi razlikujemo? ili je po tome i svijest na neki nacin organska,jer klon covjeka,da bi uopce bio covjekom,mora posjedovati svijest..ako je organska,gdje se nalazi? u mozgu? ako da,zasto je zivotinje nemaju? ili je imaju,samo mi mislimo da je nemaju jer se ne ocituje na nama odgovarajuci nacin..ima li onda po tome i stanica svijest?  opet,ako je tako,nije li abortus jednako ubojstvu? svi mi nastajemo iz jedne jedine stanice koja ima svijest,a svijest cini covjeka.  ako je ubojstvo oduzimanje zivota nakupinama stanica od kojih svaka ima svijest za sebe,zasto onda unistavanje samo jedne jedine takve stanice nije? moze li se iz toga izvuci zakljucak da pojedinac manje vrijedi od mnostva?ako pojedinac ne vrijedi,kako moze vrijediti mnostvo kada je nacinjeno od pojedinaca? kako moze vrijediti nesto sto je nacinjeno od bezvrijeda? no zasto su ipak neki pojedinci vredniji od  mnostva? kako to da postoji i inverznost u tom krugu nebuloze? kako to da mnostvo moze biti u potpunosti zavedeno od pojedinca i stovati ga..uzdizati ga cak i preko sebe sama? dakle,imamo dva slucaja koja iskljucuju jedan drugoga..tko je onda Bog?pojedinac kojeg obozava mnostvo,ili mnostvo koje nadvladava pojedinca? ili je on i pojedinac i mnostvo,sve u jednom?  mozda je Bog ipak mnostvo koje je odlucilo neke od njega osamostaliti.  ako je bog SVI,onda je i NETKO bog..po tome nema boga, ne postoji nesto savrseno koje bi stajalo nad svime..postoje samo svi,postoji i netko..tko si ti od toga dvoje?vjerojatno ako ovo citas si netko,ali bio si i bit ces Svi..zalosno je  sta na svijetu zivi samo puno pojedinaca koji ne shvacaju da su postojali kao Svi,da su bili dio kolektiva,dio kolektivne svijesti..svatko od nas je u zivot uspio ponijeti sa sobom samo komadice te zajednicke svijesti..ali problem je u tome sta osjecamo da imamo samo dio i stalno tezimo stjecanju svijesti u cjelosti..ali ta cijela,kolektivna svijest je preopsirna  za pojedinca jer pripada samo mnostvu..mozda smo odvojeni i poslani u svijet kako bi prikupili jos neke nove spoznaje, i kada obavimo zadacu koja nam je zadana,vracamo se u stanje kolektiva i nadogradujemo svijest mnostva..i tako se ta svijest siri i siri, i mnozi se iz sebe same..bas kao i stanica koja mutira..ako je svijest organska,onda slobodno mogu zakljuciti da je svemir upravo to..jedna golema svijest koja upravlja covjekom...