krš i lom


moja majka kaže (pita u stvari. a onda i kaže...) "sine, jesi dobro? kako podnosiš ove vrućine? moraš puno tekućine piti. znaš da imaš problema sa niskim tlakom? sjećaš li se kad si onomad skoro pa kolabirao?"...

tu se ona referira na jedan događaj koji se zbio ljeta davnog (anog dominog) kad sam došao doma na ručak napušen do malaksalosti.

tada sam provodio neko vrijeme u feričancima čekajući časni otpust iz vojske. to vam je izgledalo kao "čekajući smrt u denveru" samo što se ništa nije događalo. po cijele dane sam provodio u birtiji. ujutro na kavicu i novine, pa do ručka... navečer na pivo i belu.
jednom prilikom, dok sam čitao novine i pio kavu, došao je neki lik kojega znam iz viđenja i uglavnom smo na bok-bok ak se baš mora.
pita on mene "šta ima?", pa reko' "niš'. dosađujem se uglavnom." "aj dobro" reče on i ode. nakon desetak minuta se vratio i na potkoljenicu zaklonjenu stolom mi je stavio neku "vutru" (umotanu u celofan od cigareta) i nekoliko listića rizli. "doći će još Mr. D pa ćete valjda znati što da s tim učinite da vam ne bude dosadno", reče i ode.
zbilja, nakon kratkog vremena došao Mr. D (a i s njim sam na bok-bok. mislim si jebote, koji kurac se to događa... niš. kaže Mr. D da je Mr. M sam doma pa možemo kod njega. reko' može. ko žabu u vodu.
Mr. M je bio nemalo iznenađen kad nas je vidio, ali nije imao ništa protiv da mi taj paketić odkonzumiramo kod njega doma. on neće.

ja to nikad nisam radio. ni nabavljao ni motao. eventualno bih povukao dim u društvu da ne budem baš crna ovca. sad barem znam da se trava miješa sa duhanom. tada nisam znao. očigledno ni Mr. D ili mu je bilo svejedno. uglavnom, napravismo mi tu "feričanačku mrkvu" od pola sadržaja paketića koji bi valjda bio dovoljan da se napuši cijeli vod... i poduvasmo.

Mr. D je otišao doma družit se sa ženom i djecom, a ja sam ostao skamenjen ležati na kauču kod Mr. M-a koji je za to vrijeme nemilosrdno tamanio beštije u "doomu" ili "quakeu". nakon sat-dva mi je u glavi samo bubnjalo "moram ići doma na ručak. moram ići doma na ručak. moram ići doma na ručak...". obiteljski!
žlicu sam jedva držao u ruci, a glava mi je stalno padala prema tanjuru s juhom. nije trebalo dugo da "obitelj" shvati da mi nije baš najbolje i da izvade tlakomjer kojeg je baka ko zavraga imala u ormaru.
pola sata mi je trebalo da ih uvjerim da je to samo privremena malaksalost i da NE MORAJU zvati hitnu i da će mi biti oke samo da malo odležim...

moju majku su ove vrućine sjetile na taj događaj. mene nisu. to mi je jedno od onih sjećanja kad čvrsto zažmiriš u grimasi i s tim grčem pokušavaš ta sjećanja potisnuti nazad. duboko u pandorinu kutiju mozga s nadom da će tamo ostati i više se nikada ne pojaviti. kao i ono kad mi je maja rekla "ne!" i ono kad sam dinkovoj majci u slušalicu viknuo "ŠTA SE DEREŠ?!!"

iznimke ne potvrđuju pravila. one ih krše.

Uredi zapis

01.08.2005. u 20:05   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

who cares?


(prvo ide uvod, pa onda ide pjesma)

da... mislim da se trenutno nalazim u sličnim krugovima razmišljanja. maloprije mi se ova pjesma izvrtila pa sam pomislio "viš, viš, tu smo negdje...". čak se space shuttle spominje :)))
ja sam "kralj" (onak manekenski. ko što ima kraljica. zato jer pričam o globalnom dobru :) ) i ja se brinem. zabrinem. (jel ima koja zabrineta tu?)

nu... meho! puščaj mužiku!

We care a lot about disasters, fires, floods and killer bees
We care a lot about the NASA shuttle falling in the sea
We care a lot about starvation and the food that Live Aid bought
We care a lot about disease, baby Rock, Hudson, rock, yeah!

We care a lot about the gamblers and the pushers and the geeks
We care a lot about the crack and smack and whack that hits the street
We care a lot about the welfare of all the boys and girls
We care a lot about you people cause we're out to save the world

And it's a dirty job but someone's gotta do it

We care a lot about the army navy air force and marines
We care a lot about the SF, NY and LAPD
We care a lot about you people, about your guns
about the wars you're fighting gee that looks like fun

We care a lot about the Garbage Pail Kids, they never lie
We care a lot about Transformers cause there's more than meets the eye

We care a lot about the little things, the bigger things we top
We care a lot about you people yeah you bet we care a lot,

Well, its a dirty job but someone's gotta do it
And it's a dirty song but someone's gotta sing it

(c ya later navigators)

Uredi zapis

31.07.2005. u 18:33   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

"Greška! • Nije upisan naslov poruke!"

evo sad ću napisati jedan bezvezni bolog. malo za promjenu.
(znate šta sam sad skužio? da mi iTunezi nisu uključeni. cijeli dan. to ne može biti dobro. cijeli dan nisam slušao mužiku. ...pa šta sam pobogu radio?!)
greška ispravljena. po božjem izboru (shuffle), prva pjesma je "civil war" od gunsa. to je ona di se kaže:

"We practice selective annihilation of mayors and government officials for example to create a vacuum then we fill that vacuum as popular war advances peace is closer"

same borbe i ratovi mi se događaju u zadnje vrijeme. imam tematski period kako se čini. mogu vam se pohvaliti da sam u zadnjih nekoliko dana imao zadovoljavajući broj pobjeda. zero killed. za sada... nekoliko površinskih rana... uključujući i onu što sam si raskopao nešto potkožno.
(čovječe, već više od mjesec dana imam to nešto i sad mi se čini da je to samo dlaka koja nije uspjela neći svoj put do sunca. damn! a izgledalo je kao da će se alien iz toga izroditi. moram dezinficisati.)

znate šta ja mislim? mislim da je rat najveće zlo koje se se može dogoditi. i čovjeku i čovječanstvu. ni ljubavni jadi ni gubitak posla ni neizlječive bolesti (makar i smrtne) ni pogibija posade u space shuttleu ni prirodne katatasofe nemaju mi tu težinu...
...a nisam o ratu uopće htio pistati.... (još ću samo reći da mi je "na zapadu ništa novo" jedna od najboljih knjiga ikad pročitanih.)

kažu ljudi da je u ljubavi i ratu sve dozvoljeno. ...pa se vi onda još žalite...
- "prevario me."
- "daj šuti!"
...
-"poubijalo mi sve najmilije..."
-"who cares?!!!"

nda... dozvoljeno je samo onoliko koliko sami dozvolimo. lako je manipulirati narod kad još uvijek funkcionira vođen nagonom a ne razumom.

i da... šalio sam se da će ovo biti bezvezan bolog.

(a suivre....)

Uredi zapis

31.07.2005. u 5:36   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

pimp-servis


vještice su super za ženit. po difoltu dolaze sa umijećem baratanja metlom a ni kuhanje im nije strano.

:))

Uredi zapis

29.07.2005. u 19:32   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

the-call of ktulu


tuesday's gone... with the-wind.

moglo je to komotno i u naslov otići. ali neće jer je prebanalno.

"it's my birthday", reče jon bezizražajno, držeći šalicu kave u ruci. "BUUUUUUURRRRRPP!!!" garfield se u stilu opernog pjevača podrignuo tako glasno da je jon maltene dobio slom živaca i prosipao je kavu po sebi i po stolu. "sorry, I didn't have time to wrap it.", mirno je još dodao garfield...

za one koji imaju "tigra" na svom desktopu, htio bih još samo dodati da, osim dnevnog stripa sa garfieldom, možete skinuti i widget sa "dnevnim" calvinom & hobbesom. eto... pa kad skinete hobbesa, onda imate dva tigra.

meni su oba ta stripa pravo malo dnevno osvježenje na desktopu.

šta je bilo danas? pa iskrcavali smo se na normandiji. omaha beach.
očekivali smo žestok otpor. bodljikava žica, minska polja, bunkere, mitraljeska gnijezda... svaki potez je pažljivo isplaniran. znali smo da to nije mačji kašaljl i da bismo mogli imati velike gubitke.
unatoč saznanjima o snazi suprotne strane, odlučili smo se na frontalni napad. kud puklo da puklo. bez okolišanja. u bebu.
nismo ni mi sisali desantne brodove. karte su bile na stolu. iako je situacija upućivala na to da bismo trebali opreznije krenuti sa akcijom, udar je bio svom snagom. bili smo spremni na žrtve samo da bismo zauzeli poziciju...
BLITZKRIEG! taktika koju je hitler koristio i s njom zauzeo dobar dio ojrope i sjevernu afriku. zube je slomio na istočnom frontu. rusi. duga zima, blato, ogromna fronta. oklopne jedinice su zatajile, pozadinska podrška bivala je sve slabija... taktika blitzkriega u tim uvjetima jednostavno nije mogla funkcionirati. rusi su slomili hitlera kod staljingrada...
da. ne želim umanjiti ničiju žrtvu, ali recimo da je poginulo tri puta više ukrajinaca nego židova u WWII. ...pa ti vidi koja je klaonica tamo bila...

elem... pustimo sada ruse i švabe i židove i ukrajince...

mi napadosmo. (vraćamo se sada na omaha beach) otpor, reklo bi se, mizeran. nikakav. eventualno bismo mogli računati goluba pismonošu kao žrtvu. sve ostalo je izvedeno kao da se iskrcavamo sa turističke plovidbe na egzotičnu plažu. bez ikakvih problema. zauzeli smo položaj i za sada ga držimo. da li nas čeka žešći otpor iza prvog brijega ili zavoja...? ne znam. da li se priprema protunapad? ne znam. znam samo da smo zauzeli položaj. bez žrtava.

bitka nije manje vrijedna/značajna ako je položaj zauzet bez gubitaka. to samo znači da je napad bio vrlo dobro isplaniran...

Uredi zapis

29.07.2005. u 0:36   |   Komentari: 74   |   Dodaj komentar

bez razloga...


život piše romane...
ja samo prepisujem.

"The-reasonable man adapts himself to the-world; the-unreasonable one persist in trying to adapt the-world to himself. Therefore, all progress depends upon the-unreasonable man."
[George Bernard Shaw]

danas mu je rođendan pa eto...

Uredi zapis

26.07.2005. u 19:19   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

hitovi samoubojice i zabrenjeni pas (i vinil konjic)


maja je voljela morske puževe. onako valjda kako se već morski puževi mogu voljeti. glavna zanimacija poslije kupanja joj je bila "igranje" sa morskim puževima. otišla bi do grebena, odljepljivala ih sa stijene i dala im da gamižu po njenim rukama i prstima. oduševljavalo ju je kad bi se izmigoljili iz svojih kućica i krenuli puzati po njenoj koži. bila je uvjerena da se hrane ostacima nektarina koje je malo prije jela. "vidi kako je ovaj tigrast!". "joooooj gleda me svojim okicama." ne znam puno o morskim puževima, ali mislim da im nije mjesto na suhom pod suncem, već u moru. da ih barem oplahuje... nakon par minuta njene "igre" imao bih potrebu da je bacim u more zajedno sa pužem. ne zato što me njeno ponašanje iznimno iritiralo, već čisto da bi se puž vratio u svoje prirodno stanište - more. jel...

"profesor" je uz prigodan uzvik zaplivao sa luftićem. imao je izraz djeteta kad napravi bezazlenu nepodopštinu. "trgovac" je kroz tamne sunčane naočale birao miss topless dana, a maja je brinula kako da joj od sunčanja ne ostanu "white stripes" popreko trbuha.

tada sam shvatio da nikada nećemo "odrasti"...

osnovat ćemo obitelji, odgajati djecu kako najbolje znamo i umijemo, odgovorno ćemo odrađivati svoj day-job, uredno plaćati porez državi, dostojanstveno se nositi sa godinama...
...ali nikada nećemo odrasti.

ta mi je misao odzvanjala u glavi dok smo hranili fletchera lepinjom od sendviča, dok sam gledao kako muškarac uči svoju dragu plivati, dok sam gledao bujno djevojče i pomislio "damn! ...a tako je mlada...", dok su nas dvoje vjerojatnih swingera zapričavali misleći da smo cura i dečko (ili štagod), dok mi je koža poprimala boju sjevernoameričkih indijanaca...

ta mi je misao donijela bahato zadovoljsvo. :)

Uredi zapis

25.07.2005. u 4:50   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

leaving the-world behind...


He's going the distance.
He's going for speed.
She's all alone, all alone in her time of need.
Because he's racing and pacing and plotting the course,
He's fighting and biting and riding on his horse.
He's going the distance.
Yeah!
[going the-distance/cake]

naravno da sam prespavao vlaka. pripisat ču to unutarnjem osjetilu mog organizma koje je zaključilo da se ne treba obazirati na zvuk bludilice. možda je osjetilo več i zaboravilo kako to zvuči, pa više i ne haje... naravno, več sam dobio "čestitke i pozdrave" od strane koja me čeka tamo. laki je malo nervozan. vjerojatno je potrošio sve vizitke, a u gradu nije našao papirnicu da si kupi B1 pa da izrezuje... neki ljudi su ovisni o intenetu a neki o papirima veče gramature. kažu da su tamo našli cajber-kafe. inače ne bih išo. možda su to samo rekli da bih došao i donio vizitke... ne znam. idem provjeriti.
eo još jedan post-it da naljepim na vrata z valjsku stranu: "mam dojdem".

Uredi zapis

20.07.2005. u 10:44   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

a-ha...


ja sam od onih koji gledaju sex na discoveryu.
to izgleda tak....
.
.
.
.
.
...obrazovno :)))

Uredi zapis

20.07.2005. u 0:15   |   Komentari: 74   |   Dodaj komentar

skoro je pun. nije ni čudo...


Rape my mind and destroy my feelings
Don't tell me what to do
I don't care now, 'cause I'm on my side
And I can see through you
Feed my brain with your so called standards
Who says that I ain't right
Break away from your common fashion
See through your blurry sight

[ escape/metallica ]

jeps!... bijeg. to je ono što če mi se sutra dogoditi. bijeg, bračo i sestre.... slučajno mi se poklopilo, ali "bijegom" bih to najradže nazvao. i nitko i ništa me ne može zaustaviti. hvatam last train to transcentral i fijuuuuu.... bježim. puno lakše je hendlati stvari sa mudima uronjenima u pličak. svijet kakvog ga znam neče više postojati kad se vrnem. tako si barem zamišljam. ...a znam da neče biti tako i da če me duga ticala demona doticati gdjegod otišao i znam da neče prestati dok ih ne posječem i oštricu zarijem duboko medžu oči. jah..
znam samo da sam sad prilično napet, a sutra ču biti high and dry...

Drying up in conversation,
You will be the one who cannot talk
All your insides fall to pieces,
You just sit there wishing you could still make love

[ high & dry/radiohead ]

Uredi zapis

19.07.2005. u 22:46   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

otresanje


imam stresa po cijelom tijelu.
moram ga se otresti....

Uredi zapis

18.07.2005. u 17:26   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

Ne mogu doći sebi...


...ali mogu otići nekamo dalje...

Uredi zapis

17.07.2005. u 21:34   |   Komentari: 66   |   Dodaj komentar

proces mirne dezitegracije...


(demistifikacija)
to je ono kad ti se prvo počnu otkidati mali komadići kože i onda tako sloj po sloj u dubinu dok se cijeli ne dezintegriraš...

nema nikakve glazbene podloge...
eventualno mi na pamet pada dalijeva slika. ona raspadnuta glava. samo što nije tako statično. mirnoća savim odgovara. priča se da je to naslikao pod utjecajem freuda. malo prije njegove smrti. našli se njih dvojica u londonu davnih dana. ...e što bih dao da sam mogao prisustvovati tom mitingu... frikavela čoeče...

Uredi zapis

09.07.2005. u 21:03   |   Komentari: 33   |   Dodaj komentar

fly, robin, fly....


imao sam jednu krilaticu za ovakve slučajeve, ali je odletjela....

Uredi zapis

06.07.2005. u 21:00   |   Komentari: 53   |   Dodaj komentar

crvi


to je zbog nečiste savjesti.
ubio sam čovjeka
i zakopao ga
duboko....

Uredi zapis

06.07.2005. u 7:27   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar