eye against eye

ne znam jel ova tema već bila ili nije, ali eto... ak je bila, ponovila se.
za početak, da budemo načisto... krumpirova zlatica je nametnik koji UNIŠTAVA krumpir. naziv bi lako mogao zavarati nevještog slučajnog prolaznika. npr. kad ja kažem "moja draga" onda se podrazumjeva da gajim neke pozitivne emocije prema toj "dragoj". kod "krumpirove zlatice" uopće nije takav slučaj. ne vjerujem da krumpir gaji pozitivne emocije prema zlatici. on je svjestan da ga zlatica uništava i nije joj naklon. of kors, može se dogoditi i da "moja draga" mene uništava, ali ja ipak prema njoj gajim pozitivne emocije jer nisam svjestan toga. krumpir JE.
međutoa, krumpir, kakav je, nije se u stanju braniti od zlatice. on jadan čami pod zemljom zakopan i strepi dok ga ova nagriza izvana. da. ne napada ga zlatica direktno, već mu brsti lišće. napada ga po periferiji i zna da će mu tako najviše naškoditi.
tu nastupam ja. ja volim krumpir i učinit ću sve da ga zaštitim. tako, kada dođe najezda zlatica, ja se uputim u krumpirište sa čašicom od jogurta ili nekom prikladnom piksom, i uklanjam zlatice za krumpirovog lišća i stavljam ih u posudu ne bi li ih udaljio te uništio gazeći. e. kad skupljaš te zlatice, onda one ispuštaju nešto narančasto iz sebe. još nisam prokljuvio da li im je to neki način obrane ili se jednostavno useru od straha. i fora pucketaju kad ih gaziš.
i za kraj, da završimo u veselom tonu, jedan bećarac....
zlatica mi u krumpire stigla. ja je prašim, ona noge digla.

bio je jedan band kojeg sam potajno obožavao. potajno je zato što sam imao samo dvije pjesme koje sam si snimio sa stojedinice i nisam imao pojma tko to pjeva, ali bilo je ono na repeat stalno. neko vrijeme.
warp 9. letimo 10ak godina u budućnost. tj. sadašnjost. (sim-tam) lega s posla me vozio doma pa mi uvalio neki cd što mu svirao u autu pa da si poslušam. kako to već ide, došo doma, zripao si cd u lajbreri pa neka čami tamo. pitao on mene kasnije kako mi se sviđa cd pa mu ja rekao tak-tak jer ga nisam ni poslušao pošteno. mislim, uopće. nemam više volje posvetiti se nekom albumu pa ga slušati dok mi ne uđe u uho, pa da mogu reći dobar je ili nije... long story - shortly.... tool je taj band koji mi je bio ok. i sad mi je opet.
eto... opet ne spavam. koga je briga uopće? nije ni mene više briga. proglasit ću to kao svoj lifestyle i sve ok. ono... ja sam taj tip koji ne spava. osim što na poslu imam daydreaming...
i dido mi se nešto aktualizirala lately. niš posebno. tek toliko. i hunter mi je njena najbolja pjesma. svaka sličnost je neizbježna. ma mislim, nema to veze ni sa čim. uvijek mi je ta pjesma bila najbolja od nje.
i mislim si još... kako je u stvari super za promjenu s nekim komunicirati preko interneta a da ZNAŠ tko je osoba na drugoj strani žice. nije baš 100% real life, ali je real time.

čovječe, više vremena provedem sa ovom mojom kioksičarkom nego sa nekim bliskijim ljudima. ne može se, doduše, reći da se i nas dvoje nismo barem malo zbližili, ali opet... pita ona mene kakva je "bitka na neretvi"? jel to šta dobro? ma reko', dijete moje, to ti je rat! to ti nikako ne može biti dobro. puno je naših mladih heroja i suboraca tamo ostavilo svoje živote. ja jedva izvukoh živu glavu. još me žigaju desno rame i koljeno od kako sam pao u smrznutu rijeku... onda me pitala šta oću, pa sam joj rekao.
...
ali nije to moja današnja priča.
mjesecima nisam bio u videoteci i sad otišao i naravno da sam opet morao platiti zakasninu. ko da imam neki prikriveni fetiš na zakasninu. sjetih se uglavnom da bih trebao vratiti taj film, pa rekoh da usput bacim i smeće. pokupim sve što se dalo skupiti na brzinu, zavežem vrećicu i odnesem u kontejner. točka. da.... to je bilo bacanje smeća.
tko nema u glavi, ima u nogama. oke, možda bih se složio s tom poslovicom da nisam takav kljast kakav jesam. promašeni slučaj. to je to. ni u glavi ni u nogama...
neki ljudi koriste svoj "defekt" pa razviju neke druge sposobnosti. npr. čovjek vezan za kolica može barem mozak razvijati. eo, vid' onoga hawkinga. ne bi bicikl na njega naslonio, a čovjek je kao genije neki. ak ti mozak baš i nije najjači adut, možda se možeš razviti u vrhunskog sportaša. nogometaša recimo. pa onda imaš onog koji je slijep, ali taj namiriši svaku ženu. pa je onda daredevil isto slijep, a čovjek je postao superheroj. kuiš? najgore što ti se može dogoditi je da budeš promašeni slučaj. ono... jadna li ti majka koja te rodila. žali bože zraka kojeg udišeš. jednom rječju - niškorist.

[u početku sam imao jedan prigodni tipfeler kojeg sam na vrijeme uočio. umjesto "zbližili" sam napisao "zbložili". meni to baš fora :)]

nda.. to je to vrijeme. najbolje..... bla truć....
ako mi ujutro pokloniš misao....e, TO će biti čudo. najveće do sada. ma... ako mi ikada pokloniš misao... ko si ti uopće?!
neka ja samo dočekam jutro... i to će biti sasvim oke.

semiramidini viseći vrtovi. jedno od sedam čuda poznatog nam svijeta. vise oni tako...
super zvuči kako se to izgovara. na našem rvackom naravno. sigurno se malo koji jezik može pohvaliti da na njemu to zvuči jednako dobro.
na žalost nikada ih nisam vidio a mislim da bi to baš bilo fora vidjeti. možda dogodine skupim neke pare pa skoknem da ih vidim. ne znam uopće koliko košta put do tamo. pa i smještaj. nema veze. kad se odlučim - idem. pa makar i pješke. makar i spavao u vrtu. da ja to vidim pa sam miran.
a viš' nekima je čudo kako spajaju kraj s krajem. ono... kako prežive od prvog do prvog. ili od prvog do drugog. nekima je čudo kako mogu primiti mail na madagaskaru a ZNAJU da su upisivali account doma i da tamo piše ZG.t-com.HR ili OS. ili PU. ili ST.... vatever. nekima je čudo kako je liverpool dobio milana u finalu. nekima je čudo kako oni tako pametni ne mogu uspjeti u životu. nekima je čudo kako su tako glupi uspjeli nešto postići u životu i osjećaju se kao da su vidjeli semiramidine viseće vrtove. nekima od tih svakodnevnih čuda i sam prisustvujem. nazočan sam....ali... samo da vidim te semiramidine viseće vrtove, pa sve može ići u krasni kurac.

(sh)it happens...

Kaže ona meni: "Zaručila sam na tebe."

ta tko je ne bi volio? :D


poezija u nastavcima:
"Under blue moon I saw you
So soon you'll take me
Up in your arms
Too late to beg you or cancel it
Though I know it must be the killing time
Unwillingly mine..."
[Echo And The Bunnymen]

Tak, kad se vraćam pješke u neko nedoba doma, onda si obvezatno navinem na uši neke ratne pjesme. Nešto kao "war pigs" ili "another body murdered"... Čist da budem in-the-mood ak neka budala ili više njih iskoče iz busije i krenu me bantivat. Odma desni kroše. jaoooooooooo, desni krošeeee. žvajz! svrš!

sad mi svira neka pjesma. ne znam kak ide al znam ko pjeva. ide ovako:
"Life can be so wonderful
Real love this time you fool
And then you wake up
And you'd chew off your own arm
Or face the only graduate from Satan's school of charm!"

jel zna netko tko to pjeva. treba mi hitno.
e... a hitno mi treba i neka sex mašina da me baci drito pred vrata raja. ono. svrš!

Dragi Bože koji jesi gore na nebesima...
Imao sam par pitanja prije svitanja, al sad je već, jel, isuviše dockan. (?)
Kome onda u ovo doba mogu reći što mi leži na duši?
Služba ne radi, ha? Lijepo...

Pa ja ću svima pričati da si ti SUPERHIK!...

Sam sam sebe nekako prozvao da nešto napišem jer živim u uvjerenju da je ovo nekako najbolje vrijeme za nešto napisati. Sam sam sebe nekako uvjerio u to. Nije to neki stav proizašao iz iskustva, već sam si jednostavno to utuvio u glavu. "To mora biti to najbolje vrijeme za to jer jer je to najbolje vrijeme za to!". I basta! Nemaš tu šta misliti. Misao zna nekad zajebati čovjeka. "A ja sam mislio...." "Ma kua si ti mislio! Misliti je **%#"&* znati!" Tako da o ovome ne mislim već ZNAM! I basta!
Sad sam već skoro pa 100% siguran da neću napisati ništa misaono. Ionako mi misli lutaju negdje. I misao postane osoba... Kako će inače lutati? Uglavnom, pustim ja njih. Na razne strane. Neka lutaju. Neka samo lutaju. Zašto ih pustim? Zato jer znam da će se kad-tad vratiti i obasipati me pričama o mjestima gdje su bile i što su vidjele. I ja to onda samo upijam. I meni super. I njima je super jer postoji netko tko će saslušati priču o njihovim putovanjima. I to sa zanimanjem.
Moja majka je uvijek govorila da je to kao pčelinjak. Pčele. Odu, vrate se i nešto donesu i grade i održavaju pčelinjak. Oke, nekad se zna dogoditi i samo zujanje u velikom broju, pa otud valda i ona narodna "od sto (100) glasa..." A ima i ovih trutova što niš previše pametno ne rade. Samo metiljaju. A opet, bez njih ne bi to sve funkcioniralo kak se spada.
...
My mom always said life is like a box. You never know where the-punch is coming from....

Ma koji DAN??!!
Prošla je meni CIJELA mladost!

ovaj bolog se u stvari trebao zvati "pijana budala" ali zadržavamo pravo promjene programa pa se to i dogodilo... zadržali smo pravo.
i svašta sad tu... isprepletene emocije... (pletu mi se emocije kao jezik što mi se plete)
a baš sam htio započeti s nekim c/p stihom. i završiti. pa sam si mislio... šta??? oće biti iz meni drage ako ne i NAJ(!) "soundtrack za život" ili će biti dubokoumna sa "par pitanja" ili će biti možda emotivna... "jednim osmjehom" me još uvijek stepe. večeras posebno... sretneš neke ljude pa ti se potencira. matematika, čovječe, matematika....
onda, na kraju, navrle emocije s druge strane. "you'll never walk aloooone"... sad mi užasno žao što nisam mogao biti na dva mjesta u isto vrijeme. a neka... bolje tako nego da su leptirići mahali krilcima. višestruko sam zadovoljen večeras :D
jesam vam pričao kao sam prešao prugu?
sve ono spuštene rampe i ja pričekao da prođe međugradski. i prije sam prešao nego ovi automobili. (e a jučer sam pomogao nekoj ženi da unese kolica sa djetetom u haustor preko nekoliko stepenica. to si pišem kao +) al fora je kad ti ovaj međugradski projuri pred njuškom. dva koraka naprijed i "povezao" bih se s njim :)
i onda u neko doba krene totalni raspošoj. pivo izvana, pivo iznutra. nemoš nikog mrzit kad ti rasijeku usnicu. a ova neka nepoznata je pričala o zubima od 1500 kn. mdaaaaaaj! ja sam to onako više kao bruce lee... obrisao palcem i nakezio se :)) krv, jebote! :D i vice versa :)
ono što mene sad brine... "ne ukradi!" imaš u 10 zapovjedi ali nije jedan od 7 glavnih grijeha... valjda neću gorjeti u paklu što sam uzeo tu čašu s pivom iz kafića... a prirasla mi srcu... :)))

osvrt na današnje događaje...

vušš lijevo. vušš desno. vušš nazad u an fas. desna obrva gore, lijeva dolje. zurenje....

... neko vrijeme sam je pratio. hodao iza nje. pratio sam je poput grabežljivca koji vreba svoj plijen znajući da mu ne može pobjeći. tako bezbrižno je hodala....
znao sam da ću je stići i ako samo oboje nastavimo istim tempom. imala je dugu zlatnu raspuštenu kosu. ne baš previsoka rastom. i sa leđa se dalo naslutiti da je vrlo mlada. šlampava majica i traperice nisu mogle sakriti da je dobro građena. pogotovo guza. fino se kretala u napetim trapericama i pratila njen bezbrižni korak.
polako sam je stizao. kao što sam i pretpostavio, nisam morao ubrzavati hod. šare na majici su počele dobivati oblike, a guza je rasla u mojim očima. još samo par koraka nas dijeli. ona ništa ni ne sluti. dva koraka. jedan....
u glavi mi se miješaju glasovi. "da. učini to!" "ma, pusti.... samo prođi!" vidim svoju ruku koja je već nesvjesno krenula prema njenom ramenu. iako smo oboje bili u pokretu, spustila se vrlo lagano. kolizija... lov je gotov...
kao da ju je strijela pogodila u to rame. okrenula se u trzaju. predivne plave oči zasjale su od iznenađenja i straha od dodira nepoznate spodobe. pogledi su nam se sreli samo na trenutak i ja sam znao da će taj sjaj ubrzo nestati iz njenih očiju... "otvoren ti je ruksak. sve će ti poispadati..."
stala je u nevjerici i počela se baviti stvarima koje su se događale na njenom drugom ramenu.
nastavio sam dalje istim tempom. u glavi je treštao "Psycho Boy Jack". desni kraj smješka mi se šeretski širio obrazom.

Jesam si previše slobode dao?

jesam li pretjerao???

AH!

o, sudbo kleta....