xxxxxx

Dvadeset i pet godina je proslo od kako je tito odapeo ...
Bilo je casno zivjeti sa titom ;-) (ja samo 10 godina)
"rekli su mi priko vise toga
rekli su mi ono ca su znali
Virova sam jer sam bija mali"
"Svaka sila za vremena" (govorio moj djeda )
"bilo je kraljeva i careva i svi su otegli papkima
nebu ni tito zauvjek" ... 
I gle stvarno jedne nedjelje prije 25 godina na danasnji dan prekinu TV progam i pojavi se spiker u crnini koji kaze da tito umro ...
sjecam se da je djeda tada reko ...... a baka je na to rekla "nemoj staru budalu slusat i nemoj slucajno da gdje pricas sta se mi kod kuce divanimo"
 
 

Sta mislite vi o tome sto su neki nickovi na iskrici i dan i noc ?
imaju li oni privatan zivot ili su ovdje da bi samo pobjegli  od njega(briga, problema)  ?
citajuci njihve logove vide mi se sasvim ok. sto ih to tjera da su stalno ovdje ?
 
 
 

  "Jeanne reče: "Mislila sam da ste otišli.""Zatvorio sam vrata", reče on, a onda polagano pođe prema njoj, gledajući njeno širom rastvorene, razrogačene i poput vode modre oči iz kojih je zračilo više rezignacije negoli straha. "Jesam li možda pogriješio?""Ne, ne, niste", promuca ona upinjući se da dođe do daha. "Samo sam pomislila da ste otišli." Njene su riječi zazvučale poput poziva. Paul ju je dohvatio već u slijedećem trenutku. Rukama joj je zgrabio lice i poljubio je ravno u usta, a ona je sva zbunjena ispustila šećer i torbu i položila ruke na njegova široka ramena. Nekoliko časaka ostali su tako, potpuno nepomični, pripijeni tijelima. U okrugloj sobi nije se micalo ništa osim čestica prašine koje su, obasjane sunčanim zracima, lebdjele u zraku nošene nevidljivim strujanjima; Paul i Jeanne nisu čuli nikakav zvuk osim vlastitog grčevitog disanja. Imali su dojam da lebde u nekakvom bezvremenskom svijetu, baš kao što u njemu lebdi uvenula, izblijedjela ljepota sobe u kojoj su se nalazili, daleko od svijeta i od svojih vlastitih zasebnih života. Soba se zagrijala i zadržala ih neko vrijeme u ovom kratkom, tihom udvaranju. A onda je Paul podigao Jeannu u naručje i odnio je na drugu stranu sobe, do samog prozora, uradivši to bez ikakva napora, kao da je malo dijete, a ne odrasla djevojka. Ona ga je rukom obujmila oko vrata, koji je na dodir djelovao snažno i tvrdo poput kolnog panja, a sada mu je gladila mišiće na leđima kroz glatku i tanku tkaninu njegova ogrtača. S njegova tijela dizao se slabašno pljesnivi, kiselkasti vonj, potječući dijelom od znoja a djelomično od nečeg što ona nije nikako mogla prepoznati, ali je znala i osjećala da djeluje muževnije od mirisa ma kojeg mladića kojeg je ikad bila upoznala, i to je silno uzbudi. Paul ju je spustio na pod, ali je njegove snažne ruke nisu puštale. Privukao ju je k sebi, a onda joj je kroz haljinu stao gladiti jedre grudi. Poslije samo nekoliko trenutaka naprosto joj je brzo i vješto raskopčao haljinu, a onda ispod nje zavukao obje ruke da bi joj dohvatio dojke i palcima dodirnuo njihove bradavice. Grubost njegove kože nadraži Jeannu i ona se čitavim tijelom baci na njega. Kao da su se unaprijed dogovorili, stadoše jedno drugom čupati odjeću. Ona ga je zgrabila kroz hlače, a on je rukom posegnuo ispod njene suknje, dohvatio šakom gornji rub njenih gaćica i naprosto ih rasparao. Zaprepaštena njegovom smjelošću, Jeanne se privinula uza nj puna straha i iščekivanja. On joj gurne jednu ruku među noge i privuče je k sebi, podigavši je gotovo u zrak; drugom rukom otkopča hlače a onda, dohvativši obim rukama njene guzove, podigne je cijelu u zrak i u slijedećem je trenutku naprosto nabije na svoj ud. Grebli su se i grabili baš kao da su se pretvorili u divlje zvijeri. Jeanne se uzverala na njegov trup kao na kakvo stablo, stišćući koljenima njegova bedra, objesivši se rukama o njegov vrat kao kakvo malo, izgubljeno dijete. On ju je pritisnuo uza zid i prodro još dublje u nju. Prvih nekoliko trenutaka njihove kretnje bijahu nespretne, i činilo se kao da se zapravo bore, ali onda su postigli sklad, pa su se tijela pomicala naprijed i natrag kao dijelovi nekog najintimnijeg plesa, kojem se ritam sve više ubrzavao, postajući sve mahnitiji, tako da su najzad dahtali, grčili se i udarali o zid koji je davao utočište njihovoj strasti. Najzad, zaboravivši na sve, na same sebe i na ono što ih je tako spajalo, polagano i bez kajanja, umrli su na pohabanom narančastom tepihu. Ležali su na samom podu, ne dodirujući se, čekajući da se dahtanje postepeno smiri, a onda se Jeanne otkotrljala od njega, naslonila glavu na ruku i zagledala se u nebo koje se vidjelo kroz prozor. Prošlo je nekoliko minuta, ali ni on ni ona nisu izustili ni riječi.***Uhvati je jednom rukom za vrat, drugom je zgrabi za ruku, a onda silom polegne na trbuh; osjećao je gotovo bolno kako ga prožima nerazumni bijes izazvan time što je ona upotrijebila riječ "obitelj" - bijes što je spomenula tu veliku moralnu instituciju, bogamu, tu neuništivu božju izmišljotinu, koja je stvorena samo zato da bi se uzgajala krijepost u srcima pokornih građana, to svetište svih vrlina... oličenje svega onog što je on najviše mrzio. Jeanne se slabašno otimala. "Šta ti je?" Šta to radiš?", zapita ga kad joj je on zavukao ruku ispod tijela i stao otkopčavati traperice. "Pokazat ću ti ja što je obitelj... ta sveta institucija kojoj je zadaća da ucjepljuje vrline divljacima!" Žestokim surovim pokretima povuče njene hlače prema dolje, sve do koljena, ogoljevši tako njene guzove. Dok se otimala, Jeanne je osjećala kako gubi dah. On potpuno legne na nju, pritisnuvši je svojim velikim, teškim tijelom, a onda ju jednom rukom uhvati za zatiljak i čvrsto stisne. Trenutak ili dva činilo se kao da ni sam ne zna što treba da uradi, ali mu tad pogled padne na onaj komad staniola u kojem je bilo ostalo malo maslaca. Ispruži nogu, privuče staniol k sebe i uzme ga u ruku. "A sad lijepo ponavljaj svaku moju riječ", reče. Prste slobodne ruke umoči u mekani, topli maslac, onda joj ga stane gurati u čmar. Podmazujem je kao svinju za ražanj, pomisli. Prsti su mu bili surovo spretni. "Nemoj... nemoj", vikala je ona, ali još uvijek nije vjerovala da će on ići dokraja. "Nemoj zaboga!"Paul otkopča vlastite hlače i skine ih, zatim se podigne na koljena, držeći i dalje čvrsto njen vrat, i ugura svoje noge među njezine. Jeanne shvati da će već u slijedećem trenutku biti napadnuta, ali jedino što je osjećala bijahu strah i spoznaja o potpunoj bespomoćnosti. "A sada ponavljaj za mnom: Sveta obitelj..."Svojim snažnim prstima raširi njene guzove, a onda potpuno legne na nju, tražeći prstima otvor. "Ajde ponavljaj sa mnom: "Sveta obitelj, crkva dobrih građana...""Crkva..., krikne ona,"... dobrih građana."Vrisne, pritisnuvši lice na glatke mekane daske poda, i zatvori oči. Bol je došla posve iznenada. Bila je naprosto strašna, jer njegov penis kao da se pretvorio u oružje. Jeanne opet vrisne kad je osjetila kako je on provalio još dublje u nju. Jeanne počne jecati. Ni sama nije znala da li to čini od poniženja ili od bola, ali je on nesmiljeno nastavljao napad, pomičući tijelo ritmičkim pokretima. Prsti su mu se zarili u njeno meso kao da se boji da će ona naprosto ispariti i ostaviti ga tu samog, nasukanog poput brodolomca. "Jebena, jebena obitelj", dahtao je. "Oh, Isuse!"Jeanne je ostala ležati na podu, prikliještena, nesposobna da se makne, da išta uradi. Paulov je orgazam prošao, ali je on ipak ostao u njoj. Jednom je rukom dohvatio njenu kosu i okrenuo joj lice prema onoj šupljini u podu, a drugom je rukom lagano zadigao dasku iznad nje. "

Svakoga dana u svakom pogledu sve vise i vise napredujem.
na morskome plavom zalu gdje carlija vjetric mio plavusu sam bajnu snio o kako sam sretan bio .

Što grozota znači.Grozota.Grozota ima lice...i moraš grozotu napraviti|svojim prijateljem.Grozota i moralni teror|su tvoji prijatelji.Ako nisu prijatelji, onda su|neprijatelji kojih se trebaš bojati.Oni su pravi neprijatelji.Sjećam se kada sam|bio s specijalnim silama.Djeluje kao|tisuća stoljeća prije.Išli smo u kamp,|da bi cijepili neku djecu.Napustili smo kamp...nakon što smo cijepili|djecu protiv dječje paralize,došao je neki starac|trčeći i plakao je.Nije mogao govoriti -Vratili smo se natrag.Došli su i odrezali|svaku cijepljenu ruku.Bile su na hrpi,|hrpe...malih ruku,i sjećam se...Ja-- Ja--sam plakao.Plakao sam kao...|neka...bakica.Htio sam si|istrgati zube.Nisam znao,|što hoću napraviti.I ja želim zapamtiti.Nikada ne želim zaboraviti.Nikada neču zaboraviti.I tada sam shvatio|kao da sam bio ustrijeljen,kao da sam bio ustrijeljen|s dijamantom - s dijamantnim metkom|točno kroz čelo.Mislio sam si,|"Moj Bože! Genij toga,genij...|volja učinite nešto poput toga"Perfektno, genijalno,|potpuno, kristalno čisto.Tada sam shvatio,|da su bili jači od nas,zato što su to sve izdržali.|Nisu to bili čudovišta.Bili su to ljudi,|trenirani kadri.Ti su se ljudi borili|sa svojim srcima,koji imaju obitelji,|koji imaju djecu,koje su popunjene|s ljubavlju,ali oni su imali snagu, moć... da to učine.Kada bi imali 10 divizija|takvih ljudi,tada bi naše nevolje|ovdje završile brzo.Moraš imati ljude,|koji su moralnii istovremenomogu iskoristit|svoje prvobitne instinkte,da ubijaju bez osjećaja,|bez strasti,bez prosuđivanja. Bez prosuđivanja.Zato što nas to|prosuđivanje pobjeđuje.Bojim se, da moj sin|možda neće razumjeti,što sam pokušao biti,i ako budem ubijen|Willarde,želio bih da netko |dođe k meni doma kaže mom sinu sve.Sve što sam napravio|sve, što ste vidjeli.Zato što nema ničega što više, |prezirem od smrada laži. Ako me razumiješ|Willarde, ti -hoćeš to učiniti|za mene.PBR Ulična banda,tu je|Svemogući, kraj.PBR Ulična banda,tu je Svemogući,|spreman, kraj.PBR Ulična banda,tu je Svemogući,|spreman, kraj.Dali se čujemo?Htjeli su me promaknuti u|generala za ovo,a nisam više bio ni u|njihovoj jebenoj vojsci.Svi su željeli,|da to napravim...on najviše od svih.Osjetio sam,|da je on bio tamoi čekao mene, |da mu maknem bol.Samo je htio otići|kao vojnik -Stoječki.Ne kao neki jadni istrošeni|otpadnik.Čak ga je i džungla|htjela vidjeti mrtvogi to je bio zapravo onaj|od kojeg je dobivao naredbe.
[ Come on, baby,|take a chance with us  ]
[ Come on, baby,|take a chance with us ]
[ Come on, baby,|take a chance with us ]
[ And meet me at the back|of the blue bus ]
[ Do the blue rug|on the blue bus ]
[ Do the...|Do the... ]
[ Come on, yeah ]
"Treniramo mlade ljude,|da pucaju na ljude,ali njegovi zapovjednici|im neče dopustiti,"da napišu "FUCK"|na svoje zrakoplove,zato što je to opsceno."
Grozota.
Grozota.
Zovem|PBR Uličnu bandu.PBR Ulična banda,|tu je Svemogući.Da li me čujete?|Kraj.PBR Ulična banda,PBR Ulična banda,|tu je Svemogući -
Grozota.
Grozota.

Jebeni Bože!
STAN ZA IZNAJMLJIVANJE
Telefonska govornica, molim vas?
Dolje, natrag i lijevo.|-Hvala.
Mama, ovdje Jeanne.
Ima jedan stan u Passy.|Idem ga vidjeti.
Onda se idem naći sa Tomom | na stanici.
OK, vidimo se kasnije.
Pusa. Bok.
Došla sam u vezi stana.
Vidjela sam znak.
Znak? | Da.
Kakav znak?
Uvijek isto.|Nitko mi ništa ne govori.
Željela bih ga vidjeti.|-Da ga iznajmite?
Ne znam još uvijek.
Oni iznajmljuju, oni odlaze|i ja sam zadnja koja saznam.
Mislite da je to u redu?
Ako želite otići gore sami,|idite.
Bojim se štakora.
Nema ključa.
Mnogo se čudnih stvari događa.
Piju šest boca dnevno.
Čekaj. Mora biti duplikat.
Evo ga.
Ti si vrlo mlada, zar ne?
Pustite me, molim vas.
Ludo.
Tko si ti?
Kako sam se prepala.|Kako si ušao?
Kroz vrata.
O, da, ostavila sam ih otvorena.
Ali nisam te čula da si ušao.
Bio sam već ovdje.|-Molim?
Onda ključ.
I podmitio si recepcionara.
Ove stare kuće su fascinantne.
Fotelja bi ovdje dobro pristajala.
Fotelja mora ići...
ispred prozora.
Ti si Amerikanac?
Imaš američki naglasak.
Hoćeš li ga uzeti? | A ti?
Ne znam.
Što to radiš?
Da se javim ili ne?
Nema nikoga ovdje.
Nema nikoga.
Ne znam.
Onda si ti odlučio uzeti?
Jesam, odlučio sam, ali...
Ali sada ne znam.
Da li ti se sviđa?
A tebi?
Moram razmisliti.
Misli brzo.
Još uvijek si ovdje?
NEMA SLIKE NEMA TONA  ;-)

Unfica sretan ti rodjendan
 

"po sumama i gorama
nase zemlje ponosne
idu cete partizana
slavu borbe pronose
neka znade dusman kleti
da ce kod nas slomit vratt
prije cemo mi umrijeti
nego svoje zemlje dat ..."
 
Zapjevajmo slozno svi "po šumama i gorama"(od Bleiburga do Jazovke, Macelja, Kevine i Cikove jame, do Širokog Briga i Dakse) a ne "Juru i Bobana "
Cuvajmo tekovine nase antifasisticke borbe .....
 

"Predsjednik Mesić je pak na jučerašnjoj kavi s građanima rekao da NDH nije bila ni nezavisna, ni država, ni Hrvatska. "
Dobro ajd da nije bila nezavisna to svi znamo (ko da ova danas je) , da nije bila drzava ajd i to bi moglo proci  al da nije bila hrvatska e sad mi to bas i nije jasno :-(

Load up on gunsBring your friendsIt’s fun to loseAnd to pretendShe’s overboardMyself assuredI know I knowA dirty wordHello (x 16)With the lights out it’s less dangerousHere we are nowEntertain usI feel stupid and contagiousHere we are nowEntertain usA mulattoAn albinoA mosquitoMy libidoYeaI’m worse at what I do bestAnd for this gift I feel blessedOur little group has always beenAnd always will until the endHello (x 16)With the lights out it’s less dangerousHere we are nowEntertain usI feel stupid and contagiousHere we are nowEntertain usA mulattoAn albinoA mosquitoMy libidoYeaAnd I forgetJust what it takesAnd yet I guess it makes me smileI found it hardIts hard to findOh well, whatever, nevermindHello (x 16)With the lights out it’s less dangerousHere we are nowEntertain usI feel stupid and contagiousHere we are nowEntertain usA mulattoAn albinoA mosquitoMy libidoYea
                                    IN MEMORIAM                          
                        CURT COBAIN 
                               8.04.19994 -8.04.2005
 
N   I   R   V   A   N   A
n                i                 r               v              a              n              a
 

"Ratni zločinac Draža Mihailović dobit će američku Legiju časti Sa zakašnjenjem od 57 godina četnički vojvoda Dragoljub Draža Mihailović, osuđen i pogubljen kao ratni zločinac nakon Drugog svjetskog rata, posthumno će dobiti Legiju časti kojom ga je odlikovao američki predsjednik Harry Truman, objavio je beogradski dnevnik "Blic". Američko izaslanstvo, piše list, donijet će odlikovanje - koje je Mihailović dobio zbog spašavanja 500 američkih pilota tijekom rata - u Beograd u sklopu obilježavanja 60. godišnjice pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Srpski pokret obnove, čiji je visoki dužnosnik Dražin unuk Vojislav Mihailović, zatražio je još prije 11 godina od State Departmenta da SAD službeno uruči to priznanje, a prema riječima Mihailovića, ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Vuk Drašković prošle je godine, u razgovoru s tadašnjim državnim tajnikom Colinom Powellom, obnovio taj zahtjev. "
STO PUTA PONOVI LAŽ I POSTAT CE ISTINA
 

   "pariz ti je dao sebe
   dio neba zauvijek
   sto te muci na kraju puta
   sjecas li se spanije
   zanima me da li bi opet
   isao u rovove
   neman je pred vratima  
   govoris mi o ideji
   o patriotizmu generacije
   da li je to skup interesa nekorisnih ljudi
   ili nesto vrijedno robije
   razgovarajmo o slobodi..."  

Nema je vise u mojo vipici :-( šmrc ..... moram priznat fali mi fest ...jes da je bila i dosadna i histericna i zajebana na svoj nacin al fali mi .... kak mi je samo pusice slala  :-* :-*  pa onda zacas bi napisala "odjebi" ...al dobro sve u svemu dobro smo se slagali .... Al kako je ona lijepo pisala logove to se stvarno ne ponovljivo ...Uvijek sam joj podilazio i sve njezine stavove odobravao upravo zato jer sam znao da zivi u jednom imaginarnom virtualnom svijetu u koji se povlaci kako bi pobjegla od stvarnosti ...Pokusao sam je odvratiti od toga ali nije islo ...U zadnje vrijeme je bila sve cesce i cesce tu  i onda je nestala ...A bilo je i vrijeme da se malo vrati u stvarni svijet i da pocne zivjeti nekim normalnim zivotom...
proljece je , pticice cvkucu , dosta je buljenja u monitor  idemo u prirodu na cisti zrak ...jebes internet i onog ko ga izmisli ....

Biti il ne biti pitanje je sad?
"sve jeseni i sve zime
 saput ce tvoje ime
 i sve vise svakog dana
voljet cu te hej Gordana
Gordana duso cujes li
Gordana sreco reci mi
oprosti sto sanjam te
oprosti sto volim te "

ovo je dan kad sam bezuspjesno   
slagao sve bircuze u niz  
i hodao ulicama znam dobro taj film  
plazio sam na nogama i to do kasno u noc  
vidjeh se na drugoj strani hej gogo boj  
zaboravih vam reci da zovu me gogo  
pravo mi budi za to  
oni sto me vole zovu me tako  
kad sam kao mali dosao u grad  
morao sam samom sebi dati nadimak  
hej gogo gogo  
budi dobar gogo b. good  
ovo je dan kad sam ocajnicki   
trazio svog partnera za fuk  
lutao ulicama vrtio se u krug  
pjevao sam svoje pjesme i to do kasno u noc  
vidjeh se na drugoj strani hej gogo boj  
zaboravih vam reci da zovu me gogo  
pravo mi budi za to  
oni sto me vole zovu me tako  
kad sam kao mali dosao u grad  
morao sam samom sebi dati nadimak  
hej gogo gogo  
budi dobar gogo b. good