Early morning star

zlo mi je od pomisli na burek...
fuuuj!

ja bi burek...
 

Nekoc je zivio sretan i vrijedan Mravac koji je dan za danom uredno isao na posao. Cijelog radnog dana je bio veseo i dobre volje pa sije ponekad i zvizdukao vesele pjesmice. Bio je sretan da ima posao injegovi su ucinci bili odlicni. No, bila je tu i kvaka: Mravac jeradio je bez odgovarajucih smjernica jer uopce nije imao nadredenogvodje. Stoga g. Strsljen, direktor poduzeca, odluci da se takvasituacija ne smije tolerirati te zaposli Bubamaru koja je imalaveliko iskustvo s vodenjem.
Prva briga Bubamare je bila da uvede kartice za evidentiranjeMravkovih dolazaka i odlazaka s posla. Uspostavila je takoder isustav primki i izdatnica. Stoga je bilo nuzno zaposliti i tajnicu zapripravu dosjea i izvjesca. Gospodica Paucica koju su s tim ciljemzaposlili uspostavila je ubrzo i pismohranu te postala odgovorna iza preuzimanje telefonskih poziva.
Citavo to vrijeme je vrijedni Mravac samo radio i radio i radio...Direktor, g. Strsljen, je bio odusevljen izvjescima koja je primao od Bubamarete je uskoro poceo zahtijevati i odgovarajuce studije s grafikonima, pokazateljima i analizama trendova razvoja. Poradi toga je bilopotrebno zaposliti Hrusta kao ispomoc direktoru te nabaviti novoracunalo s tiskacem.
Pomalo je sretan i vrijedan Mravac poceo zaostajati s poslom i tuzitise na svu papirologiju s kojom se po novoj organizaciji morao baviti.Direktor je shvatio da mora hitro djelovati te je smjesta ustanoviomjesto sefa sluzbe koji ce nadzirati rad sretnog i vrijednog Mravca.Na to novo radno mjesto su zaposlili Cvrcka koji je najprijepromijenio sav namjestaj u svom uredu te zahtijevao novi ergonomskistol i novo racunalo s ravnim zaslonom.
Cijelu tu hrpu novih racunala trebalo je umreziti, a novi je sefsluzbe dobio pomocnika (uzgred, bio mu je pomocnik i u prijasnjempoduzecu) zaduzenog za izradu strateskog projekta vodenja i proracunnove sluzbe. Za to je vrijeme Mravac postajao sve manje vrijedan."Morat cemo naruciti izradu studije o meduljudkim odnosima izadovoljstvu zaposlenih u poduzecu!", strucno je ustvrdio Cvrcak...
Pregledavajuci brojke i grafikone, g. Strsljen, direktor poduzeca,ustanovio je na svoje veliko cudenje da sluzba u kojoj radi sretni ivrijedni Mravac, nije vise tako uspjesna kao nekad. Stoga zamoli zapomoc vrhunskog savjetnika, gospodu Sovu koja bi trebala izraditianalizu stanja i predloziti najbolje rjesenje za njegovo poboljsanje. Nakon tromjesecnog snimanja stanja, gospoda je Sova podastrlaizvjesce u kojem je kao glavni razlog pada produktivnosti naveden visakzaposlenih. U skladu s preporukom, direktor je poduzeo hitre iucinkovite mjere te otpustio Mravca.
 
Pouka (o pravnom lijeku) price:Nikada ne budi sretan i vrijedan Mravac. Puno se vise isplati bitinesposoban i ne raditi nista. Nesposobnima ne treba nadzor. Ako siusprkos tome ucinkovit, nikada ne pokazi da te veseli to sto radisjer za to nema opravdanja. Ako ipak na svaki nacin zelis biti poputMravca, otvori vlastito poduzece pa neces morati raditi zaStrsljena, Bubamaru, Paucicu, Hrusta, Cvrcka i Sovu.Nazalost, cijela je ova prica utemeljena na znanstvenim istrazivanjimakoja su pokazala da najveci broj ljudskih bica tezi parazitskom zivotu.

So, so you think you can tell Heaven from Hell,blue skies from pain.Can you tell a green field from a cold steel rail?A smile from a veil?Do you think you can tell?And did they get you to trade your heroes for ghosts? Hot ashes for trees?Hot air for a cool breeze?Cold comfort for change?And did you exchange a walk on part in the war for a lead role in a cage?How I wish, how I wish you were here.We're just two lost souls swimming in a fish bowl, year after year,Running over the same old ground. What have you found? The same old fears.Wish you were here.
 
ili da bar nazoveš...

danas je jedan od onih dana kad se teško nosim sa samom sobom.
jedan mi je rekao da sam pukla. bio čovjek u pravu! :)))
 
joooj... dosta mi je same sebe!

zašto su mi ponekad zanimljiviji moji bivši dečki (koje sam brutalno iznogirala) nego onaj dobrica kojeg imam doma?
ah!
nema mi spasa... nema!

...snovi su bili preintenzivni. otvorila sam oči i priznala sebi: I'm a bitch!

kad sam popodne kuhala ručak uspijela sam zapaliti kuhaču....
mislim... ljudima se zapali faširanac ili krompir... eventualno kuhinjsku krpu uhvati plamen... a ja sredim kuhaču. katastrofa.to mi je skriveni znak da je bolje da se držim podalje od kuhinje...?
naravno, to me nije obeshrabrilo, pa sad pečem tortu za 98. rođendan mog dede. čovječe 98 godina! skoro tri moja života!
i deda se dobro drži... malo lošije čuje... ali drži cijelu bandu od moje familje na okupu: dvije kćeri koje se bave unucima i već godinama prekrajaju ogromno obiteljsko imanje i mog oca koji se sa 50 i nešto i dalje bavi sobom i komadima od 24-25... a na gomilu djece koju je naštancao usput ne misli isuviše... bar ne pokazuje...
e pa ja sam prva bila naštancana... nikad nisam saznala zašto i da li sam bila omaška... ali kako meni idu stvari od ruke, to s kuhačom, primjerice.... moguće da sam omaška.... ma hu kers nau...
da, deda... deda živi u domu u sloveniji i jako teško se kreće... ma skoro nikako... ali je uma bistra. kao što je uvijek i bio. i sasvim neočekivano odlučio da se taj rođendan ipak obilježi... zadnji put smo se sastali za 90. tad je deda još ladu nivu vozio... eeee!
i organizirao on sve sam, sa tetama u domu. dogovorio menu, pozvao cijelu familiju u dom u blagovaonu na ručak...
a u biti upoznala sam a tek kad sam imala 14... tad jer bio još dosta strog... ako ide stariji... tako je mekši... izanimljivo kako tek u poznoj dobi dopuste ljudi sami sebi da budu ono što stvarno jesu. 
kad sam imala frku sa ocem... prije 8 godina... deda je stao na moj stranu... dao mi podršku. jedini! jedini koji je rekao da nek živim svoj život a ne očekivanja drugih. tako sam mu zahvalna na tome... sjedili smo u nekom bircu, on, stari deda, sav iskrivljene kralježnice i ja. pili čaj i raspravljali o mom životu...  njegova riječ bila mi je blagoslov. vodilja. podrška.
i zato... najmanje što mogu je napraviti moju poznatu crnu tortu... donijeti je sutra na njegov rođendan.. iako je vjerovatno neće ni moći okusiti... i monografiju zagreba... uvijek pita kako zagreb sad izgleda.
moj deda. moj prika. tako sam sretna da ga imam.
 

cijeli dan sam te molila da kišu odgodiš do navečer, tamo negdje iza 10...
a ona evo pada.... (o zadnje joj bilo!)
i pitam se onda... ak mi tu malu željicu nisi mogao ispuniti, kako ćeš onda one veće?
:(

... jutros u 7 (njemu je bilo 3 popodne) nazvala sam:
-hej, samo da provjerim jesi li još među živima ili se samo ljutiš na mene...
-oboje... (i onaj njegov poznati cerek iza kojeg se skriva odkad ga znam, a to je dugo... )
-aha...
-a što si mi htjela reći? da si zaljubljena u mene?
-ne... ti si taj koji bi trebao nešto reći...
i krene bujica prepucavanja u kojem ja želim od njega osobno čuti da je prije 6 mjeseci ozakonio svoju vezu... al ništa... kaže samo: a ono između nje i mene? to je tak, bez veze... fino mi je da mi netko kuha i da me pazi...
hm? moj dragi, najdraži prijatelj ne želi priznati da voli... ne želi priznati da se predao... kužim ga... od svih nas gorljivih protivnika braka ostala sam sama... svi ostali se poženiše... poudaše...
koji im je kua? pa mi smo svi još premladi za to... (znam... znam...)

konačno... kupila sam role... (i opremu za padanje, naravno!)
već dva dana ponosno rolam po kvartu. (padova još nije bilo, fala bogu!)
 
i to me veseli... baš jako... and I feel good!

nekad sam htjela biti tvoja.... nisi znao...
nekad sam htjela biti svoja.... dugo nisam znala kako...
i sad kad je vrijeme jedino na što mogu zasigurno računati bojim se njegovog protoka...
negdje u tom prostoru koji nas razdvaja, naše se duše, dok mi spavamo, isprepliću i poput nestašnih ptica cvrkuću astralnim prostorom.  
i tek ponekad osjetim tvoju blizinu, kao da mi stojiš iza leđa i čitaš ove redove i nakon svega osatej samo neizvjesnost protkana žaljenjem i čuđenjem.
i zato....
s vremena na vrijeme donesem odluku: neću više biti tvoja... ali opet budem. i budem... kao da ne znam bit svoja... :))
čudna je veza između svijeta tvog i mog... drži nas zajedno gomila dvosmislenosti i neodređenosti... u biti ničega... a tako puno toga...
kako si jednom rekao: tvoje mjesto u mom srcu je osigurano! i zato se ne bojim...
 

Muškarac je otkrio boje te izmislio slikarstvo.
Žena je otkrila slikarstvo i izmislila makeup.
Muškarac je otkrio riječi, te izmislio razgovor.
Žena je otkrila razgovor i izmislila brbljanje.
Muškarac je otkrio poljodjelstvo, te izmislio prehranjivanje.
Zena je otkrila prehranjivanje i izmislila dijetu.
Muškarac je otkrio prijateljstvo, te izmislioljubav.
Žena je otkrila ljubav i izmislila brak.
Muškarac je otkrio ženu, te izmislio seks.
Žena je otkrila seks i izmislila migrenu.
Muškarac je otkrio posao, te izmislio novac.
Žena je otkrila novac i od tada dalje je sve otišlo u kurac.

vjerovala sam da je to što ga volim dovoljno da se ne boji svijeta.
vjerovala sam da je to što sam uz njega dovoljno da ne zazire od ljudi.
vjerovala sam da ako mu pripadam da će se osjećati sigurnim.
vjerovala sam da ako vjerujem u njega da će i on vjerovati u sebe.
vjerovala sam da moji poljupci mogu zacijeliti njegove rane.
vjerovala sam da postoji svijet u kojem možemo biti jedno.
vjerovala sam da postoji vrijeme i način da budemo svoji.
vjerovala sam da će ća ga moja ljubav učiniti jakim, sigurnim i neranjivim.
 
.... a ništa od toga se nije dogodilo...
sada znam... sad s udaljenosti od 10 godina i nekoliko tisuća kilometara, uviđam da je njegova bol bila prejaka da bi znao živjeti bez nje.
 
bože... ima li još negdje u svemiru tako slatkih poljubaca?
 
 
 

* Da ste prosle godine kupili za 1000 eura dionica Nortel Networks imali bi danas 59 eura.
* Da ste prosle godine kupili za 1000 eura dionica Lucent Technologies imali bi danas 70 eura.
* Da ste prosle godine kupili za 1000 eura dionica Alcatela imali bi danas 170 eura.
* A da ste prosle godine kupili za 1000 eura flasa pive i do danas ih sve ispraznili, za prazne flase dobili biste 380 Eura.
Da li je uopce potrebno postavljati pitanje: kuda investirati !?