No Guru, No Method, No Teacher,...

sad zamislite slikicare i druge pacijente na svakoj stranici ili jos bolje,.. samo na svojoj stranici

jos jedan

jos jedan

jedan

ama bas nis'nemam za rec',..

.

Petak, 10.07.2009. u 08:53
Pošiljatelj: PreacherMan
Primatelj: ONA
Re: I sad,
jutar:)


Petak, 10.07.2009. u 08:56
Pošiljatelj: ONA
Primatelj: PreacherMan
Re: I sad,
Ah, jutar...

Odbijam gledati kroz prozor!


Petak, 10.07.2009. u 09:00
Pošiljatelj: PreacherMan
Primatelj: ONA
Re: I sad,
svejedno,. mene ionako neces vidjeti vani:)

bas je dobro za zasuskati se i dremkati,..


Petak, 10.07.2009. u 09:03
Pošiljatelj: ONA
Primatelj: PreacherMan
Re: I sad,
O, da...

S voljenom rukom preko trbuha... A vani zeleni mokri beskraj...


Petak, 10.07.2009. u 09:10
Pošiljatelj: PreacherMan
Primatelj: ONA
Re: I sad,
znas kaj?! lepo dremkat se moze i usamo,. a voljene ruke ionako
kad tad posatnu nevoljene,... e sad si pusti nesto od
oldfielda,. ide ti uz mokro zeleno:)


Petak, 10.07.2009. u 11:24
Pošiljatelj: ONA
Primatelj: PreacherMan
Ma daj,
koji svjetonazor... :(

Neka ti tako ondak i bude, dremkaj sam!


Petak, 10.07.2009. u 11:29
Pošiljatelj: PreacherMan
Primatelj: ONA
Re: Ma daj,
pa i dremkam sam:)

ti si se to kao naljutila sada?

26.4.2009 - I još mnogo toga



Ljubav je tvoje pismo njoj, čokoladice "životinjskog carstva",
gomila ljubičica i njen smeh kada te zamisli
kako si brao cveće.


Njena pisma tebi, diskovi, bombonjere, crteži,
nestalo pismo, paketi puni knjiga i stripova,
ručno pisane pesme, pesme kucane na mašini koju ti je poklonila,
kesice tople čokolade, razglednice, školjke,
izgubljeno - nađeni bedž, sličice "love is"
i bizarni članci seckani iz novina
dok si ih još uvek
čitao.


Njen otac sa pištoljem, tvoja majka, njena
starija sestra koja trenira
kik-boks.


Voajeri koje si jurio uz sočne psovke,
policajci koji su ti dobacivali "samo cepaj!"
upitali vas da li vam je možda malo hladno,
da li ste normalni i da li imate droge.


Ljubav su neopravdani izostanci, propuštena predavanja,
bekstvo iz vojske, ostvareni i neostvareni
planovi.


Orgazam u toploj sobi
orgazam u hladnoj sobi
orgazam u parku
žbunju
podrumu
u ćošku između zgrada
orgazam u stanu njene najbolje drugarice
koja posle njuši posteljinu da joj
roditelji ne bi nešto
posumnjali.


Ljubav je baba koja početkom avgusta u šumi
sakuplja suvo granje dok se
volite.


Invalid koji želi da mu skratiš muke, kafetini,
književne večeri, mučnina, crvenilo, prosuti viski
i gnojna cista na korenu
sveže plombiranog
zuba.


Devojka koja te gleda godinama
a možeš joj pružiti samo par pijanih rečenica i knjigu
jer voliš drugu.


Ljubav je dermatovenerolog, SMS u noći,
hartija koja krvari
i omiljeni DVD.

Ljubav je novčanica od petsto dinara.


Deca na igralištu, slikovnice, parovi koje vidiš
dok šetaš sa njom ili
sam.


Ljubav je ono što te čini najbogatijim čovekom na svetu
kada oko sebe imaš samo gole zidove, papir, olovku,
tranzistor i halo-karticu.

Ljubav su Almodovarovi filmovi i noćni vozovi.


Jedanaest kutija sedativa u tvojoj jakni
dok ti pandur zapisuje lične podatke
ne setivši se da te
pretrese.


Ljubav je glas iz magle,
ono što su svi napisali i što će napisati
da ljubav jeste i da ljubav nije,
halucinacija, agonija, mala smrt
vrišteće obzorje modrog besmisla
impuls ludila
večna iluzija

Perpetuum mobile Čovečanstva.

Iz tanjura me promatrao pohani pureći odrezak i prateća hrpa pomfri' krumpira i tartar zosa (konfekcijskih naravno, kako bi to uopće moglo koštati 17 kn?!). Bože, kak'je to dobro,. pomislih, sreća ili priroda posla me navela u Pevec i sad ću se normalno najesti, puno prirodnije nego s onim jebenim picama i sendvičima koji mi već izlaze na usta.
Još jednom idem provjeriti novčanik, da morti nije kakva zabuna?!  Ne! Žena mi je točno izvratila osamdesetitrikune.
Sumljičavo salvetom brišući nož i viljušku istreniranim instinktom ninđe pripravnika osjetio sam poglede u svom smjeru. Damn! Morat ću pripaziti i što skuliranije jesti, inače ću ostaviti dojam utovljenog, al'izgladnjelog očajnika koji se svom silom sprema halapljivo proždrti jelo, a onda sve ljepo svinjski zaliti s pola litre piva. Uostalom namjere su mi zaista bile takove, ali čemu ostavljati takav dojam?! No «haragei» je alarmantno vrištao upozoravajući na neposrednu opasnost!
Zapravo nikad nisam bio načisto sa tim svojim instinktima i nagonima (u tom trenutku pojavila se razarajuća unutarnja misao da sam možda loš ninđin pripravnik), te ljepo odlučih jednostavno osvrnuti se oko sebe i prirodnim nagonom hijene koja se upravo sprema načeti strvinu, još pogledom provjeriti sprema li se kakova opaka  zvijerka osujetiti moj naum i želju za samoodržanjem! Đaba! Uokolo su se svi  samozadovoljno bavili sadržajima svojih tanjura i nitko mi nije posvetio niti minimum pozornosti. Nešto drugo je u pitanju!
Ukapčam sva raspoloživa čula pokušavajući manirom iskusnog yogi majstora doći do odgovora, no postajem svijestan samo razlohanog  i bolnog kičmenog kralješka. Ajd'jeb'ga, doći ću već doma i namazati bolno mjesto «deep relifom. A i serem mnogo brate mili s tim svojim instinktima, ohladiće mi se zasluženo jelo. Krećem, jedem,. ali osjećaj beštija neda mi mira.
No dakle dosta sam uspio uvodno nasrati! Krenimo konkretno. S lijeve strane, malo zaklonjene stupom (ne sjećam mu se više svrhe; noseće ili ukrasne) svako malo navirujući se, malo jedna, malo druga, dva simpatična ženska stvorenja, još simpatičnijih dimenzija, karoserije i godina proizvodnje nesumljivo su mi poklanjala pozornost.
Klasika; crno i bijelo (plavo zapravo), jing i jang, dobro i zlo, a sve u jednom krevetu. U trenu odbacujući duboko usađena ninđa pravila, čakre mi se oslobađaju i počinjem osjećati nešto drugo.
Trebao sam ga izdrkati jutros!
Nespretno jedući, mučim  se «nasađujući» viljuškom pomfri' i pohovanu ćurku, umačući ih u tartar (u mašti nasađujući i umačući naizmjenično nešto drugo), nezgrapno pokušavam što elegantnije sve strpati u usta, pritom ostati dostojanstven, neuflekan  i «u igri». Izgleda, ide mi dobro. Pogledima se pridružuju široki osmjesi na koje punih ustiju pokušam odgovoriti. To već uzrokuje otvoren smijeh i njihove međusobne komentare.
No dobro, barem sam uzeo nešto što mogu pojesti nožem i viljuškom. Ne srčem, jelo nema tenziju cijeđenja, proljevanja, skakanja, farbanja!
Ohrabren uzimam ukručen štapić prženog krumpira, umačem ga u tartar, slowli stavljajući ga u senzualno rastvorena usta. Luis Lumiere je pičkin dim za mene! Ovog kadra se niti Kim Basinger, niti Miki Rourke u «9 i pol tjedana» nebi posramili.
No treba požuriti. Nisam siguran koliko je to neverbalan flert, a koliko se zaista nešto može napraviti, tako da odustajem od slow moušna.Kao nezaintersirano nastojim što manje gledati prema njima, što spretnije i brže pojesti, prikupljajuči pri tome hrabrosti i stvarajući virtualan scenarij  «uleta» u glavi. Prokleti konobar koji im naplaćuje me  preduhitri. Izgleda da nemaju strpljenja, al'nema veze, meni je ego naras'o do jaja. Klasika. Narajcaju pa uzmaknu (pitajte mog druga kljastoga, on će vam iscrpno ispričati o uzmicanju, ako već ne o tomu možda o čemu drugom), jebi ga.
Ono što me malo uznemirilo kada su ustale i krenule ka izlazu (osim kompletne vidljive figure) je ponovno upućen pogled koji je ovaj put nekako čudno prelazio iznad moje glave, ne dodirujući me. Pogledom udesno, vidio sam crnca koji je ustao, dohvatio svoju tacnu, odnio je do pokretnog stalka za korišteno suđe te požurio prema izlazu.
Nekako mi se vidi da nije imao nikakve namjere šopingirati

maloprije sam nicim izazvan (vraga, bio sam izazvan svojim niskim strastima) pregledao novootvoreni nick koji otprilike glasi "pizza bez dlaka",...
i na svoju nesrecu ustanovio da se radi o muskarcu koji trazi avanturu!!!!

fuj,fuj,fuj,fuj,fuj,fuj,fuj,fuj,fuj,fuj,fuj,
,....

jebote, ko da sam nekaj krivo pojeo,..

Još plutam.
Doduše malo drugačije nego prije.
Kao da sam si malo prije djelomično odgovorio,ali eto u nesto proširenom izdanju:)
ma neznam sta jačina i smjer vjetra imaju s tim,ali nekog vraga imaju, i mene povremeno donesu,..
neznam niti koliko je inata, a koliko inercije (dal' bonaca također ima sposobnost izvesti stvari na svoje mjesto?!) u svemu tome,.
Da, stanje bi se najbolje dalo opisati kao plutanje. Vjerojatno onog beskorisnog i besmislenog komada drveta (ili možda pvc vrečice) koje je dospjelo u vodu i sada umišlja da plutanjem može nekako dozvati i svoju smislenost:)
Tako nekako sebe doživljavam u ovom nekakvom svijetu tišine i blejanja u ekran,..
one poruke tipa "kako si" su vjerojatno samo nadobudna percepcija predmeta s druge strane ekrana koja misli da si može pridodati na važnosti:)
Šta je zapravo novog u nekakvom vanjskom svijetu?
 
za mene,..

za gablec:
pogacica sa cvarcima (ionak cvarke nije ni vidla, unutra su aditivi:))
i piroska sa sirom koja neodoljivo podsjeca na kitu, samo kaj je vise res, dulja i cvrsca od moje,..
pa ti zivi,..

cokoladice, cestitke, cvece, zalopojke,..
odoh bacit drkicu i pokusati biti drustveno koristan, mozda kasnije nadjem snage za jos jednu porciju mucnine uzrokovane mazohistickim citanjem gluposti,...

Kad sam imao četrnaest godina, nadao sam se da cu jednog dana imati djevojku.


Sa sesnaest godina imao sam djevojku, ali nije imala strasti, pa sam zakljucio da mi treba strastvena djevojka sa zivotnim zarom.
Na koledzu sam se zabavljao sa strastvenom djevojkom, ali je bila suvise emotivna. Sve je bilo dramaticno, bila je kraljica drame, sve vreme je plakala i pretila samoubojstvom.



Tada sam zakljucio da mi je potrebna stabilna licnost. Sa 25 nasao sam veoma stabilnu djevojku, ali je ona bila
dosadna.Bila je potpuno predvidljiva i nikad se nije uzbudjivala ni oko cega. Zivot je postao toliko dosadan da sam zakljucio da mi treba malo uzbudljivija djevojka.



Sa 28 godina nasao sam uzbudljivu djevojku, ali nisam mogao da
drzim korak sa njom. Jurila je od jedne stvari do druge, nikad se nigdje ne zadrzavajuci.
Cinila je lude iznenadne stvari i cinila me je isto toliko jadnim koliko i sretnim. U pocetku je bila zabavna i vrlo energicna, ali nije imala nikakav pravac. I tako sam odlucio da nadjem djevojku koja ima jasne ciljeve.


Kad sam napunio 31 godinu, nasao sam pametnu, ambicioznu djevojku, koja je stajala cvrsto na zemlji i nju sam ozenio. Ona je bila toliko ambiciozna da se razvela od mene i uzela mi sve sto sam imao.


Sad sam stariji i mudriji i trazim djevojku sa velikim sisama..

Dobro,. što misliš, zašto si na «ignoru» (iako si i sama «cijenjenoj» publici lijepo pojasnila; zamolivši te da mi ne pišeš više,.)? /doduše i izostavivši ponešto/

Ignor? Svakako, na neki način, premda bih to prije nazvao suzdržanošću i nedostatkom volje za dječjim prepucavanjem, zluradom radoznalošću koju sam osjetio, nasladu tuđim jadom, kao i besmislenoj razmjeni poruka bez ideje, sadržaja,..
Uostalom, prisjeti se. I sama si to priuštila nekom, potpuno obezvređujući njegovo iskreno i nehinjeno zanimanje za sebe, doživljavanjem nastranim i bespotrebnim: «Zar ne vidi?!»

Naravno egu samom bi zasmetalo iskreno priupitati zašto je to tako, radije se odlučio na javno seciranje i pranje prljavog veša iznošenjem jednostranih, verziranih podataka, te traženju empatije,.

Znaš, nemam baš previše volje, nisam nit siguran odgovaram li ti na pravi način, načinom koji si tako prozirno i očekivano teatralno započela. Ovo nije moj obračun s tobom, samo mala isprovocirana reakcija.

Ipak, malen prijedlog za tvoj idući blog?
Suoči u sebi što ti je bitnije: iskreno i radoznalo zanimanje za nečiju osobu ili patvoreno slanje poruka i služenje klišejima tipa «sjetih te se, pa imah potrebu javiti se», a zapravo samo provjeravati ogovaranjem načet ego.
Nakon toga javno pitanje zašto sam na ignoru više neće biti potrebno.