Nekomu...negdje...

Neka od mene ostane samo toliko, da bih te mogao imenovati samo svojim.
Neka od moje volje ostane samo toliko, da bih te mogao svuda cutjeti, u svemu te naci i ljubav ti svoju pruziti svakog trenutka.
Neka od mene ostane samo toliko, da te nikada ne mogu zatajiti.
 Neka od mojih spona ostane samo toliko, da bi me sputavala tvoja volja i da bi moj zivot ostvario tvoj cilj - neka mi ostane spona tvoje ljubavi.Rabindranath Tagore

 
 Ljudi VOLE SAMO ONO ŠTO VIDE ...
 Samo misle da VOLE ONO ŠTO OSJEĆAJU !!!!

 
Duboko vjerujmo u ono što želimo...
I zapamtimo da je izgubljeno samo ono čega smo se unaprijed odrekli ...
Ja u životu želim samo jedno:
-da NE VOLIM IZGUBLJENO
-i da NE IZGUBIM VOLJENO !!

 
 Treba li žaliti one koji su bez ljubavi...golog srca...
 ONE ,čija sebičnost nadvlada nesebičnost onog drugog ???

Postoji put, popločan koracima...oivičen željama i nadom i preprekama zvanim - MOGUĆNOST.
Postoji i put kojim hodimo... vođeni istinom , zvanom: SUDBINA.
Kojim putem krenuti ??

 
Ne mogu pisati ako ne osjećam ono o čemu pišem...
Danas ne osjećam ništa...
Danas sam izabrala šutnju !!!

 
I opet si zaboravio da sam žena... ti koji sve znaš !!!

Ova prica moze biti istinita ili ne, ali je zgodna epizoda o logici...
Univerzitetski profesor je izazvao svoje studente sa sljedecim pitanjem: "Je li Bog stvorio sve sto postoji?" Studenti hrabro povikase u glas, "Da, jeste!" "Bog je stvorio sve?" profesor je ponovo zapitao. "Da, profesore," odgovorise studenti.
Profesor nastavi, "Ako je Bog stvorio sve, onda je Bog stvorio i zlo, dok ono postoji. I prema principu da nasa djela govore o tome ko smo mi, slijedi da je Bog zlo!" Studenti zanijemise pred takvim odgovorom. Profesor je bio prilicno zadovoljan sobom jer je jos jednom dokazao studen tima da je vjera u Boga samo mit.
Jedan student je podigao ruku i zapitao profesora: "Mogu li vam postaviti jedno pitanje profesore?" "Naravno," odgovori profesor. Student ustade i zapita: "Profesore, da li hladnoca postoji?" "Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikada nije bilo hladno?" Studenti su se zasmijali na cudno kolegino pitanje. Mladi student nastavi, "U stvari, gospodine, hladnoca ne postoji. Pre ma zakonima fizike, ono sto mi smatramo hladnocom, u realnosti je odsustvo toplote. Svako tijelo ili objekt je podlozan izucavanju kada posjeduje ili zraci energiju. Apsolutna nula (-273 C) je totalno odsustvo toplote. Svaka materija postaje inertna i nesposobna za reakciju na toj temperaturi. Hladnoca ne postoji. Mi smo stvorili taj pojam da opisemo kako se osjecamo kada nemamo toplote."
Student nastavi dalje. "Profesore, da li tama postoji?" Profesor odgovori, "Naravno da postoji." "Jos jednom ste u krivu profesore. Ni tama ne postoji takodje. Tama je u stvarnosti odsustvo svjetla. Mozemo izucavati svjetlo ali ne i tamu. U stvari, mozemo koristiti Njutnovu prizmu da razlomimo svjetlo u vise boja i izucavamo razlicite svjetlosne duzine svake boje posebno. Ne mozete mjeriti tamu. Jedna zraka svjetla moze doci u tamu i osvijetliti je. Kako znate koliko je neki prostor taman? Mozete mjeriti samo kolicinu prisutne svjetlosti, zar ne? Tama je pojam koji ljudi koriste da opisu sta se dogadja kada nema prisustva svjetla."
 Konacno, mladic upita profesora, "Gospodine, da li zlo postoji?" Sada nesiguran, profesor odgovori, "Naravno, kao sto sam to vec rekao. Vidimo to svaki dan. Svakodnevno mozete vidjeti ljudsku necovjecnost prema drugim ljudima. Mnostvo je primjera kriminala i nasilja svuda po svijetu. Ove manifestacije nisu nista drugo nego zlo."
Na ovo je student odgovorio,
"Zlo ne postoji gospodine prof esore, ili bar ne postoji samo po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. To je isto kao tama i hladnoca - rijec koju je covjek stvorio da opise odsustvo Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije kao vjerovanje ili ljubav, koji postoje isto kao svjetlo ili toplota. Zlo je rezultat onoga sto se dogadja kada covjek ne posjeduje Boziju ljubav u sebi. To je isto kao hladnoca koja dolazi kada nema toplote ili tama koja dolazi kada nema svjetlosti."
Profesor je sjeo i nije nista rekao.
Ime mladog studenta bilo je - Albert Ajnstajn!!!

 
 Reče mi: NIKADA VIŠE NEĆEŠ BITI SAMA !!! 
 I ode...
 I nisam sama...IMAM KIŠU...

 
Tek malo topline tražih...
Tek stisak ruke trebah...
OSIM PLJESKA NE DOBIH NIŠTA .
Tek suzu htjedoh podijeliti...
a samo ih dobih u čaši... ZA NAZDRAVITI !!!

 
Pod pretpostavkom da oboje nije moguće...što biste odabrali
-Da  volite...ili
-Da budete voljeni ??

  
CVIJEĆE...CVIJEĆE... KUPITE CVIJEĆE  !!!!

 
Došao je jednoga dana ... poklonio mi crvenu ružu..
i rekao:-Vratiću se kad ova ruža uvene.
RUŽA JE BILA OD PLASTIKE !!!

 
 Želim jutros o cvijeću i zvijezdama..o srodnim dušama..jer
NE MOŽEŠ CVIJET TAKNUTI, A DA NEKA ZVIJEZDA NE    ZATREPERI...
NE MOŽEŠ CVIJET ZGAZITI, A DA SE TA ISTA ZVIJEZDA NE UGASI....
 

 
Zalud mi mirisi cvijeća...
zalud mirisi proljeća...
Sivo...u sivom
Danas sam to ja...
Dođi...kapni malo zlatne ...
MOJE PROLJEĆE KASNI !!!