Nije za tebe

Prošlo je više od dva mjeseca od kad sam napisao zadnji blog. Uglavnom, preplavljen sam suprotstavljenim osjećajima i sve znam, svega sam svjestan, a ponajviše toga da zapravo ništa ne znam.
Mogao sam izaći na autoput bez kraja i voziti u drugoj da sam samo imao hrabrosti poželjeti; mogao sam mijenjati trake ne osvrćući se jer sam toliko bio siguran u tu divnu običnu cestu; mogao sam stajati tamo potpuno gol nezaštićenog trbuha potpuno sretan.
Kao i većina ljudi koji hrle prema supermarketu prvog dana otvaranja i čekaju satima u redu da bi vidjeli ulaštene police i ugrabili za sebe komadić kratkotrajne sreće po sniženoj cijeni, tako sam i sam krenuo na autoput besprijekornog asfalta koji vodi samo nekoliko kilometara dalje do prašnjave makadamske ceste.
Bilo bi sjajno protutnjati tom dionicom pod punim gasom adrenalinom natopljenih ušiju, ali vozim unatraške u suprotnom smjeru i osjećam da će mi to, kao što je frend rekao, iscrpiti energiju prije dolaska na odredište. On smatra da je to uglavnom vrijedno uložene energije, ali on ne živi na brdovitom balkanu. Čini mi se da bi bilo pametnije okrenuti se pod ručnom, punim gasom krenuti do prvog izlaza i provjeriti gdje se ulazi na autoput bez kraja. No, na ulazu na ovaj autoput lijepo je pisao iznos cestarine, a nisam siguran da primaju čekove bez pokrića.
Whadda mess I am. Living in mess is the only thing I am good at.

Isplanirao sam si za vikend vikend bez planova. Doći ću doma nakon posla, napraviti večeru i gledati s balkona cijeli grad obasjan zalaskom sunca i otići u krevet. Subotu i nedjelju još uvijek ne vidim, negdje su u izmaglici kao Zagreb za sparnoga dana; nemam ništa u planu.
Pobjegao ranije s posla i neplanski skrenuo u knjižaru u koju odavno planiram otići; tako iznenada zatečen u knjižari odlučio sam neplanski kupiti knjigu koju već par dana planiram kupiti. Stigao sam doma i napravio večeru; gledam kako je Cibona obasjana, a Srednjaci u sjeni; toplana u NZ sja, a dio Dubrave od sunca sakrili su oblaci. Taj pogled uz čašu omiljenog sivog pinota i jedan Henri Wintermansov cigarillos lijek je za dušu kojeg ni na recept ne izdajem. Osjećam se blue jer to ne dijelim s nekim, ali dijete u meni likuje. To je samo moje!
Sve to zaziva povratak ovoj ovisnosti. Izlaz, alternativa, je u pisanju. Stavljam slušalice i puštam moje omiljeno kulturno-umjetničko društvo. Zadnji taktovi "O bella ciao" upravo prolaze i s nestrpljenjem očekujem neizbježnu klavirsku dionicu i vokalno-instrumentalni anestetik..
uporno tražiš stare drugove al' otišli su svi,
ne vidiš da su te ostavili jer to nisi ti..
 
sad tražiš ljubav tu na ulici,
već dugo želiš dobru zabavu,
sad tražiš ljubav tu na ulici,
al' te više nitko ne primjećuje
Idem, pročitat ću par stranica NNNI pa u krevetac. Ustat ću se rano, neplanski, i pobjeći u Rijeku na kavu u Ferari. Tumarat ću po gradu i saznati zašto sam tamo otišao. Živo me zanima gdje ću popiti kavu u nedjelju i kakva je kazna za vikend s predumišljajem...

E, današnji dan je stvarno fascinantan! Sav sam bio blue jutros jer jedna predivna osoba odlazi na dva mjeseca - damn - a baš je dobro krenulo. Ali sam se razvedrio jer je danas petak - zadnji radni dan ovog tjedna! Ali je onda krenula ona bedasta kiša. Pa se ipak razvedrilo. Trebao sam ići sam na put u 17h, ali se frend javio da ide i on. Ali u 20h. Pa se ja trebam dosađivati u gradu dok on ne dodje. ;-) Pa se javila jedna slatkica da idemo na kavu. Super sretan, ali ona bi u 16h. A ja radim do 17.
I sad mi sef samoinicijativno kaze neka gibam ranije domaaaa!!!!! Yeeessssss!! :-)))))
Život je stvarno čudan ali lijep.
Bajbaj društvo, vidimo se u ponedjeljak.

Ima tome nešto vremena kako sam upoznao samog sebe ali u ženskom tijelu. Ma znao sam da će ti takva perverzija pasti na pamet, no nije to u pitanju. Upoznao sam komada koji ima jako sličnu priču mojoj, iste poglede na svijet, isto se ponaša (reaktivno), rođeni smo skoro na isti datum iste godine, a kad mi je rekla koja su joj dva najdraža albuma, sam što nisam na rit opal. :-) Ona moja dva albuma koje slušam kad totalno popizdim zbog nečega. Komad me privukao kao magnet, krv lavlja se uzburkala, ali niti jedan od nas nije proaktivan pa je sve lagani status quo s tendencijom ka propadanju. Tim više što njezina frendica preuzima inicijativu (par blogova ranije). Da, Ericca_35, jesam i baš mi je drago.
Već sam bio zaboravio na tu cijelu priču nakon ovih mjeseci i onda na mene naleti profil (U profil, hehe) koji odražava onu moju nekadašnju bahatost i životni stav. I opet me privuklo. Narcisoidnost ili možda Freud ima nešto za reći po tom pitanju? Ili sam jednostavno zagorio? ;-))))))

Upoznao ju je prije nekoliko mjeseci na izlasku u troje koji iza sebe ostavlja samo red upitnika. Došla je sa onom koja je vikend prije na prvom izlasku završila u njegovom krevetu omamljena od alkohola, isto kao i on, koji je zaspao od umora.
Nazvao bi je jednom mjesečno. Izašli bi jednom mjesečno, nikad sami. Odmah mu se svidjela. Prekinula je zadnju vezu prije dvije, dvije i pol godine, a on je prije godinu dana završio dugu i divlju vezu.
Nakon kave vozio ju je doma, ogovarali su poznanike, pozvao ju je u svoj stan. Rekla je da je već neko vrijeme prizemljena i zahvalila se. Odbijen, više nije ni razmišljao o tome, nastavilo se ogovaranje. Ostavio bi je pred zgradom i otišao doma, uživao u svježem zraku koji struji kroz otvorene prozore.. no, iznenadila ga je poljupcem na rastanku, dugim, nježnim, toplim.. zatim se ispričala, zbunila, reče da nije za vezu, da ne želi povrijediti nekoga. Bila je preslatka tako zbunjena. I željela još jedan. Nakon njega izašla je iz auta i rekla da se nada da to neće promijeniti njihov dosadašnji odnos. ?.
Sutradan su se čuli kratko, bila je u tramu. Nije baš mjesto za razgovor. Idući dan sms. Bad timing opet. Bio je na koncertu i vraćao se kasno. On će danas doći doma s posla kasno, ali dovoljno rano za poziv, a ona je kod kuće cijeli dan..... hmmmm?

Ovo je bilo sasvim nevjerojatno - cijeli vikend govore da nam u posjet dolazi Sveti Otac! Dobro, čuo sam već prije nekog vremena da smo svi mi Mirko Norac, ali da nam svima dolazi u posjet Sveti Otac, to već daje jednu novu dimenziju mojem promišljanju vlastitog identiteta. Zvuči pomalo borgovski...
Naime, ovaj vikend mi je došao u posjet sveti otac, a s njim i sveta mi majka. I bi svjetlo. I bi večera jer za ručak je bilo vruće. I produhovilo me savjetima i narodnom mudrošću. :-)
Je li i vas posjetio sveti otac i obasipao mudrošću ili ima i onih koji nisu Mirko Norac, ha!? ;-)

Baš sam listao blogove u potrazi za univerzalnim odgovorom ili fundamentalnom istinom a očekivao sam samo hrpu budalaština i samopromocije. Ah, danas mi je i to sasvim dovoljno; želim vidjeti blog krvav od istine ili glup do boli, možda nasumičan poput mojeg.
gigi7 kaže da "Intelektualci najčešće umiru od srčanog infarkta, "fizikalci" od moždane kapi. Ono što ne upotrebljavamo, to nas ubija. Jer, odbija sudjelovati u radu cjeline, otkazuje poslušnost zajedničkom interesu". Zanimljivo; potaknula me da izađem iz lurkerskog sivila, jer dala mi je odgovor - ne koji sam tražio, već koji mi je trebao.
Prije godinu dana jedna je otišla na neko vrijeme da mi se vrati, a bio je kraj. Svakim danom od mene poruka manje, poziv manje. Svaka poruka u prolazu, žurbi, poziv hladniji, kraći. I vratila se. Riječi su bile suvišne, suze također, samo duboko hladno razumijevanje. a-ha.
Već dugo zakopan u posao, površna komunikacija s partnerima, lažni smješak i kurtoazna spika prije potpisivanja još jednog ugovora kojim ću popuniti i ono malo slobodnog vremena, pa da stvarno imam izgovor da ne izađem na kavu i ne vidim što se u stvarnom svijetu događa. Bitan je još važniji klijent, još laskaviji posao, samo prema vrhu i hraniti ego; biti veći, biti bolji; stroj, a ne čovjek. Nije važno što o spavanju sanjam, već kasno liježem da sam što manje sam u hladnom krevetu; što cuga i joint nisu radi zabave već otupljuju bol.
Nakratko i nevjerojatnom lakoćom led je probila ona koju je Sebastijan podsjetio na lijepe dane u Francuskoj. Bila je neodoljiva, simpatična, iskrena i jednostavna; previše dobra da bih zaista otišao na tu kavu, jer rekla mi je pravila, a zanimao me samo dobar fuk. Bez zašto&zato. Right here and now - tomorrow, we'll play it by the ear. Nezamislivo je pokazati osjećaje, dopustiti im da dopru do tebe.. 
Došao je i taj dan, parafraziram, da nas ubije ono što ne upotrebljavamo. Srce me nevjerojatnom lakoćom prikovalo za krevet tjednima i podarilo pregršt vremena za razmišljanje. Intelektualac, pih, gluposti. Tek isprazni wannabe sa dobrom krinkom u izgradnji novog sustava vrijednosti.
Piskaram blog i promatram svijet oko sebe.. stvarno zna izgledati drugačije kad ga gledaš drugim očima..