Moždane bljezgarije

Prije dosta godina taj me muškarac jako povrijedio. Nakon tri godine veze okrenuo se nekoj balavici i zgazio je sve što smo gradili. Povrijeđena i postiđena okrenula sam se i otišla. Nekoliko sam godina patila i taman kada bih se malo oporavila netko bi spomenu da je vidio nju i njega i ja bih ponovno zapala u depresiju. I onda sam "otkrila" internet i baš preko ove stranice upoznala neke drage ljude i jedan otkačen klub, počela izlaziti.I taman kada sam se najbolje zabavljala on me nazvao sa molbom da dođem na kavu. Dal' zbog znatiželje , dal' zbog ljubavi koja se nije ugasila ili zbog čiste želje da se osvetim toj gaduri, otišla sam. Bio je sam ( naravno ,nisam ni očekivala nju). Malo smo neobavezno popričali ( uglavnom o njihovom psu jer bi sve druge zajedničke teme u tom trenutku ispale bedaste),popila sam kavu ( on čaj , jer ne pije kavu) ,zatim smo završili u krevetu ( nažalost, jer je sex bio kombinacija kajanja,isprike sa njegove strane , a žudnje i gađenja s moje) , otuširala sam se i otišla na još jedan nezaboravan provod sa ekipom.         
Sutradan umorna i mamurna od noćnog ludovanja pogledam na mob i vidim bezbroj neodgovorenih poziva, pogodite čiji? Ne uzvračam poziv ( jer možda se vratila), ne šaljem sms, ništa.
Prošao je koji mjesec, započela sam neku vezu ( napokon),nakon kračeg vremena taj se čovjek doselio k meni( greška,ali to je sada nebitno),izlazili smo i sve pet.
Najednom ponovno zvoni mob, stižu sms-ovi, pozivi na posao, pozivi mojoj obitelji( da me urazumi jer on me voli , sjetio se), maltretiranja u rane jutarnje sate, dežuranja na ulici( možda naiđem, a to tadašnjem sadašnjem nisam ni rekla) itd..
Odbila sam ga i rekla da me ostavi na miru ( to mi je bila najteža izjava u životu). Nisam više znala dali ga volim ili mrzim, bilo je prekomplicirano pa je najednostavnije bilo maknuti ga što dalje.
I nastavila sam živjeti s tadašnjim partnerom, , ostala trudna (šok), rodila ( bezgranična sreča) i razišli smo se ( on kaže da sam ga potjerala, a nisam, lijepo sam ga zamolila da ode).
Nije prošlo par dana i onaj sa početka priče zove i čestita mi NG. Ja se lijepo zahvalim i čestitam i ja njemu( čak sam mu čestila i ročkas koji je bio za par dana) .
Prošao je koji mjesec i otvorila se mogučnost međusobne poslovne suranje( zašto ne, lova je asexualna) i pošaljem mu neki upit, on se meni odmah javi, bla bla bla ( niš od suradnje) ali slijedi poziv na kavu ( :-) ) 
I baš sam danas odradila tu kavu ( Zanemarite sve ovo gore, ovo je ono što sam ustvari htjela reči :-))  ) Čim sam ga ugledala nešto me steglo u trbuhu , osmijeh nisam mogla skinuti s lica, poljubac u obraz je bio poput strujnog udara ( znam kako izgleda strujni udar jer sam kao dijete ugurala prst u grlo od žarulje :-) ). Nisam mogla vjerovati, ostao je isti ( čak malo profinjeniji), zgodan, visok, crna kosa prošarana tu i tamo kojom sjedinom, sportski tip , baš sve mljac .
Pomogao mi je izvaditi mlađeg sina iz sjedalice ( starijem se nije išlo), pogledao je njega pa mene i rekao :"Imaš prekrasnog sina, to je trebao biti naš sin " Molim ?!? (guulp, gutam slinu)
I uđemo mi, on skuha kavu, nudi mi preko nekoliko vrsta soka ( kaže kupio je sve to zbog mene :-)))  . I onda onako ozbiljan( a sve je vrijeme bio ozbiljan) počne pričati o tome što bi bilo da je bilo, kako jue pogriješio što me je prevario ali da sam mu ja sve to vratila, da se je htio ubiti , da mi je htio dati sve što ima samo da me vrati . I sada ja njemu kažem ( jer osjećala sam se napadnutom) da je on sve skrivio , a ne ja. On je prouzročio uzrok koji je za sobom povukao sve posljedice. I onda mi je rekao da je puno postigao u ove četiri godine ( što jest, jest) ali što mu sve to vrijedi kada nema za koga živjeti .
No dobro da ne duljim jer samo me zanima mišljenje ( sad bi moja draga prijateljica ZlicaOdOpaka rekla da skačem s teme na  temu :-)) , ali kaj mogu kad sam cijela zbrkana , Zlica pusa :-) )
Moje pitanje glasi ( ako uopće postoji neko tko je toliko lud da pročita sve ovo kaj sam nadrobila :-)) ) : Dali vjerujete da bi sada, kada smo nekako kvit, kada smo oboje prožvakali sve gluposti koje smo posijali, nas dvoje  onako polako, srcem i razumom , možda ipak mogli nekako funkcionirati?
 

Vječna trka , naporni dani na poslu, krediti, stvaraj, štedi, gradi, ostvari nešto u životu i ostavi za sobom.
Otkazane kave, zaboravljena druženja, zatajena strast.
Dvije prekrasne glavice, dva anđela, dvije neopisive ljubavi.
I onda,
nakon mnogo godina, posjet jednom čovjeku koji ti kaže da je sve bilo uzalud.
Ništa više nema smisla, ništa više nije važno , samo dva anđela, dva para prekrasnih okica.
I pitanje,
kako objasniti?

I tako, došlo je vrijeme da krenem novom stazom života. Mislila sam da će biti teško, no nije. Osjećam se oslobođeno, poletno i nekako ugodno zbunjeno.Pod ovim sam nickom upoznala puno ljudi, puno kava popila i veliki broj plesnih koraka učinila. Bilo je lijepo dok je trajalo, a sad je došlo vrijeme da polagano ode u zaborav :-))

Bila je tako lijepa,
uvijek se sjećam nje.
Bila je tako lijepa,
kao tog jutra dan.
Divna je ona bila,
kada sam ostao sam.
Više se nismo sreli
Jer nju je odnio dan.
      ( Odlomak iz pjesme Alaina Barrierea )

Danas sam doma,malčice sam se riješila djece i sad bi malo laprdala na chatu,a kad tamo š/i/u/pak. Koji klinac rade ti admini?.Žalit ću se upravi vodovoda.
 

Danas su mi došli prijatelji,kumovi i neki rođaci(napokon nakon tri godine "samovanja" ,puna kuća dragih ljudi.  Zanimljivo je kako se mora dogoditi neko sranje pa da se svi okupimo. I tako uz razgovor kaže meni moj prijatelj(ono u smislu :"nemoj me krivo shvatiti ali nisam ti to htio reči ranije zbog mira u tvojoj kući"):"Znaš da je tvoj sada već hvala Bogu bivši dolazio u dućan kod moje frendice i oblijetao je.To je radio toliko naporno i bezobzirno da mu je u nekoliko navrata morala objašnjavati da je on ne zanima i da  oboje imaju obitelji.I u isto smo se to vrijeme mi svi znali okupiti zajedno  u istom društvu.Njoj se to isto vrijeme povračalo od njega pa je čak i izbjegavala rođendane samo da ga nebi srela."
Naravno nije ovo meni prvi takav razgovor,čula sam ja to i od drugih žena,samo naravno malo zakašnjelo.
Pa sad ja vas pitam,zašto prijatelji šute o takvim situacijama?,zašto ne kažu na vrijeme što se događa?
 

ovo zaista ne mogu komentirati ali bih voljela da ljudi to pročitaju....
http://www.forum.hr/showthread.php?t=181082

Danas sam razgovarala sa izlječenim narkomanom.Svjedočanstva tog mladog čovjeka su stravična.I sama sam bila(još me hvata kriza) strastveni pušač i znam koliko se teško odreči tog "zadovoljstva".Svaki dan sam samoj sebi lagala da: "od sutra prestajem".Godine su prolazile,a nikako da dođe taj sutra.Danas je hvala Bogu to sve iza mene(nadam se da će tako i ostati). Tek sada shvaćam koliki je smrad cigarete,kako ljudima smrdi iz usta nakon samo jedne cigarete...
Sve se to ne može usporediti sa životnim paklom tog mladića.Samoinicijativno je počeo pričati svoju priču jer ja nikada ne postavljam osobna pitanja.Sve je počelo na techno party-ima,bezazleno,koja tabletica da ekstazija da se izdura cijelu noć,pa onda još jedna da se može raditi na poslu...party za party-jem,tabletica za tableticom.To ga je toliko(narkomanskim žargonom) dizalo da su ljudi počeli kužiti da nešto nije u redu pa je trebao nešto da ga spusti.I tu je na scenu stupila igla.
Toliko se drogirao da se počeo rušiti,na poslu su svi znali što je i htjeli mu pomoći(ali nikome ne možeš pomoći na silu),bio je u dugovima koje nije imao odakle vratiti,uništavao je obitelj,naprosto je došao do ruba...Tada je odlučio da više tako ne može i pokušao se ubiti...samo pokušao jer ga je obitelj spriječila u tome.Otišao je u komunu i nakon dvije godine vratio se "čist".
Izbacio je drogu ali nije sprao žig sa svojih leđa...žig koji će ga pratiti cijeli život.I sama sam se uvjerila kolika su ljudi zlopamtila onog trena kada smo mu dali posao.Odmah su došli "dobronamjernici" sa upozorenjima o njegovoj sumljivoj prošlosti.
Moram priznati da sam puno čitala,gledala i slušala o utjecaju droge ali je ovakvo face on face svjedočanstvo nešto što ostane duboko urezano.Slušati ton glas koji se mijenja ovisno o situaciji koja se prepričava i pritom gledati u lice pripovjedača koje se mijenja od smiješnih do bolnih i grčevitih izraza.
Mislim da bi u škole trebalo  dovesti takve ljude koji znaju o čemu govore i da bi se onda postigao puno veći efekt u suzbijanju te pošasti.

Nakon dana provedenog kod oca(točnije pola dana..sve bi ostalo  bilo previše) moje se starije dijete vratilo kući.Bivši... po običaju ima koju kapljicu previše "vriti",a moj je sin nekako usplahiren.Nije zbog tatinog alkohola jer to je stanje normalno,čak mi govori da sjednem jer se nešto dogodilo(citiram bivšeg : "Imali smo sranje").Brzim pogledom temeljito prelazim preko djeteta...zjenice?..ne nisu proširene,noge?..ruke?...nije slomljeno..normalno stoji..nema bolan izraz lica...sudar?...crne misli lete glavom,oči traže vizualni dokaz nečega...bilo čega....Ne vidim ništa.Bivši ponavlja da sjednem(u meni lagana panika)..
Sjela sam i priča počinje(točnije rekonstrukcija današnjeg dana).Bivši počinje...Znaš danas smo bili u "birtiji" tam' gore kod mene(tamo gdje mali igra pikado) i našem je sinu "neki lik"(inaće poznajem tog tipa) opalio šamar.Uglavnom,malome..bla..bla..bla...nije niš',pozval sam policiju,sve su zapisali i to je to...bla..bla..bla...
Ja sjedim,slušam i kipim..bijesna sam toliko da se bijes može opipati...nisam bijesna na bivšeg zato što su bili tamo jer lokal je čisto o.k(danju),klinci igraju pikado dok odrasli "u miru" piju kavu...nisam ljuta zato što je "pod gasom" ..iskreno ,navikla sam...nisam bijesna zbog mnogo stvare koje su rezultirale tom događaju...nisam...
ALI sam bijesna zbog činjenice da bivši(inače galamđija i strašno jak na jeziku)nije polomio sve kosti tom "ljudskom izmetu" koji si dozvoljava da udara djece i jo k'tome tuđu djecu..točnije mog sina...LJUTA SAM..odvratno sam ljuta...ne čujem više ni razložna objašnjenja bivšeg i sadašnjeg ,kako ke taj smireni potez bio najisoravnije rješenje..kako to treba riješiti po zakonu..kako će njega policija bla..bla..bla...
Oni objašnjavaju...i objašnjavaju...ne čujem..samo tražim podatke,točnije ime i prezime,jer to mi je dovoljno...kipim od bijesa..kroz glavu mi prolaze sve godine života koje je moje dijete provelo u bolnicama noseći se sa groznom bolešću..svih neizvjesnosti njegovih kriza,straha od razgovora sa liječnicima...godine lete u sekundi...i sada nakon 11 godina napokon smo na tragu kakvom-takvom poboljšanju(nesmijem se veseliti jer svaki puta kad se ponadam slijedi gadno razočaranje)..nađe se neki kreten koji si daje za pravo da šuta moje dijete...
Da stvar bude gora..najprije je taj poprilično alkoholizirani kreten "žicao" mog sina novce...mali mu naravno nije dao...zatim je pitao gdje mu je otac(to mi je sve mali ispričao poprilično potresen) i onda ga je ošamario i počeo ga naguravati...na to je ušao bivši i navodno počeo galamiti..GALAMITI??? ..Kakva galama...isti tren sam mu za vratom..Bivši objašnjava da je tip citiram:"sjeban"..navodno mu je otac za vrijeme domovinskog rata zbrisao u Srbiju(ko' mu kriv..tko ga je tjerao iz Zagreba? )...on je navodno bio u gardi(valjda da dokaže stranu) pa je ranjen ,a uz to obolio o PTSP-a...itd..itd...
Zaključak(moj osobni)..boli me (ono što nemam) za to gdje je njegov otac i što je on po nacionalnosti...isto me tako zaboli za njegov PTSP-i jer mi je lagano pun(opet onaj kojeg nemam) bolesnih od PTSP-a..kada smo već kod toga,pola Hrvatske je bolesno od PTSP-a ili se barem bore za mirovinu na tim temeljima...JA SAM LJUTA...odvratno sam ljuta i želim mu iščupati grkljan...znam da to nije u skladu sa učenjem katoličke crkve ali tako se osječam.
Jesam li monstrum?

..ulogiram se na chat i kad tamo samo jedan nick ulogiran...i to ženski..bem ti srecu...ljudi ajde dođite na chat ..RAAADIIIIIII :-)))