NESRETNO DJETINJSTVO

Pošto je retro opet u modi, a ja volim pratiti modne trendove (a i nostalgičan sam do bolnih granica), želio bih obavijestiti sve drage poznate iskričare da sam si vratio staro perje, tj. stari nick PSIHO-PATAK.
Lijepi pozdravi i kwa-kwa, jebo vas ja!  :)

ostadoše dlačice u nosu  :(

jer se tučem nožem a ne šakom!

mali anus ne vidi baš ništa    :(

pizdi se veselim!   ( Y )

da sam na govno jučer naletio! 

mora da su leće!

mora da su srbi!   lol

a to bješe vesela žarulja!   :)

Bim-bam-bus, daj mi jedan šus
u venu me bodi da letim ko bus,
opiči me, drogo, da u svemir letim
i više se ničega ja nikad ne sjetim.
 
Bim-bam-bus daj mi jedan pljus
heroina žutog, kokaina ljutog,
nek me misli vode prostranstvu dalekom
kada se uništim sa ogavnim krekom.
 
Bim-bam-bus, koji sam ja gnjus
jer nezdravo živim i ne pijem đus,
oblaci me dima ubijaju svjesno
kad travu zapalim, osjećam se bijesno.
 
Probao sam LSD i magarac bio
cijelu noć sam tada ja rakiju pio,
mislio sam da sam ptica pa sam i poletio,
srećom sam u prizemlje pa sam brzo sletio.
 
Potrgana ruka, izbijeni zubi
izguljena koljena i kraste po trubi
dokaz su mi da sam shvatio da brijem
i od toga dana samo bistru vodu pijem!

Preprženi štrukli puni majoneze
ispunjavaju mi život kad nemam proteze
jer su hrana mekana, žvakat ih ne treba
sa njima sam radostan i vrištim ko beba.
 
"Ledo"  štrukli najjači su kulinarski hit
tolko sam ih pojeo da mi raste rit,
osim što su predivni čak i sasvim sami
majoneza potpun okus daje što čovjeka mami.
 
Nema bolje hrane na cijelome svijetu
zbog štrukla bih ubio i vlastitu tetu!
Kraljevska nam hrana organizam krijepi
štrukli su najljepše zlo što se na nas lijepi.
 
Ako u životu budem skroz bez para
jedino će ostati navika mi stara
da lipu baš svaku za štrukle ja spremam,
ionako drugog zadovoljstva nemam!

Razbijam kamenac nakupljen po školjci,
oko mene lete komarci i moljci,
a dosadne muhe zuje mi kraj uha,
od centralnog grijanja usta su mi suha!
 
Lupam ko sumanut po zahodu jako,
sve okolo budim a nisam se mako-
kamenac i dalje tišti školjku moju
dok se ja sav grčim nervozan u znoju.
 
Sjekirom ja mašem na sve strane svijeta
a papira nemam, nemam ni salveta,
kamenac mi leti po zahodu cijelom
i prekriva pločice svojom bojom bijelom.
 
Nek mi zovu muriju, platiti ću kaznu
al ću barem imati wc-školjku praznu,
ionako  već sam spreman otrpiti boljku-
sjekira mi pade u staru wc-školjku!

Uredno i svaki dan mene peru živci,
nenormalan ja sam, a svi su mi krivci,
doktori naivci puše moje spike
dok im isfuravam trzaje i krike.
 
Bolestan ja nisam da lijekove pijem,
duboko u sebi ja samo bijes krijem;
nervira me nepravda i sve oko mene
u krvi mi alkohol, a po mozgu sjene.
 
Dok sam svega svjestan, niš se ne sekiram
samo mi je bitno da druge nerviram;
i dok ih klistiram i živce masiram
po dupetu ja se od radosti diram!
 

Kakva sreća i kakvo veselje,
baka će mi napraviti zelje,
smotano sa mesom što se melje,
sarme-to su moje tajne želje!
 
Od radosti grizem svuda kao barakuda
radost me prožima od uda do uda,
prdit ću posvuda kad krenem bilo kuda
sarma će me sjebati, o, čudna li čuda !
 
Van, tu, fri, a-jee, smrdljive mi cipele,
smrde mi i čarape i ne volim arape;
od zelja se prdi, a od mesa isto
nek nam bar za stolom svima bude čisto.
 
Sarma me navodi na najveće zlo,
jer poslije nje nisam više bilo tko,
smrdim već u liftu i susjede gušim
od vlastitog smrada i ja sam se rušim...
 
O, živote prekrasni pun zelja i mesa,
nek od tebe sjebe mi se želučana kesa,
živjeti i dalje mogu sa njom il bez nje
i vikati presretan "van, tu, fri, a-jee" !!!
 
 

Isuse bože dragi, kako ja samo volim 80-te.jest da to bješe doba sa najneukusnijom garderobom na svijetu i polupederskom muzikom ali ja OBOŽAVAM taj period svog života!!!!!!!!!!
Osnovna škola 150m od kuće, srednja 5-6min pješice, veselo sam išao i u jednu i u drugu dok su me u glavi pratile vesele italo i canadian-disco melodije koje su mi odzvanjale za vrijeme cijele nastave.Pa jel ima išta ljepše nego zmarkati neki sat (ili, kao ja gospodin-cijeli tjedan) radi samo jednog ispita i zbrisati doma ili u neku birtiju i slušati vesela veselja koja su svirkala sa radio-Sljemena ili radija 101?
Pa onda oni odlasci u austriju; bio si najveći carži kad si se vratil sa žvakama u tubi i novim "Nike" šlapama koje su koštale ko svetog petra kajgana.A o petardama da i ne govorimo-kutiju svog primitivnog veselja plaćao si 100 šilinga,ali si barem znao da su s užitkom otišle u dim...O "Milka" čokoladama i "Tobleronama" od 400g ne želim niti govoriti jer mi srce puca od tuge.I oni ogavni šatro slovenci na Šentilju sa spikom " 'mate kaj za prijavit?" Ma, jebo te Mate da te jebo Mate! A neeeeeeeeeeeeee, nemam.Konju jedan!mam, naravno!!!  Imam al - nedam-jaknu deviza, petardi i ostalih sranja koja sam skrivao samo da ih zajebem! A tek more... isuse dragi bože-nije bilo Zagreb-Split sranja i ostalih bedastoća.Svi smo tada mrzili samo jedan narod i to s punim pravom, ali je to sad neka druga priča...Na moru sve puno stranaca u kariranim kratkim "lacoste" hlačicama i obično "Nike" dokoljenkama, apušili su sve one predivne skupe cigarete za kojim su svi slinili.Ali,kaj zato-barem je bilo sve prepuno "duty free shopova" u kojima si mogao kupiti sveeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.naravno, ako si imao s čim, hihihi  :)
Još uvijek sam na moru...iz propalog diska na samoj rivi sviraju "Self control" i "Maria Magdalena".Lud sam od svega.Iz mraka sobe samo začujem glas roditelja "daj više spavaj, kaj si normalan?".Ne, nisam bio normalan...dapače-bio sam lud ko šlapa od tog predivnog vremena.
Naravno da ovakve priče neće razmjeti nitko tko je onda bio optuživan za ovo i ono ili tko je rikavao u nekoj tvornici u 3 smjene, ali kaj da ja sad na sve to skupa velim?NIŠTA! Bio sam klinac i sve me to nije zanimalo.Pozdrav!  :)