Svemirski plesači

 
 
http://www.pticica.com/

 
 Ja sam samo Ljubav koja beskrajno žudi za tvojom LJjubavi
 i
ništa
više.

 
Poeta, ajd tiskaj tu knjigu poezije, pa podijeli iskričarima :-)
Donacije ćemo pokupiti ovde iz prve ruke.
To će biti konačno jedna pametna odluka da nisu uzaludno bačene kune.
Kupiš jednu, dobiš dvi.  :))))

Bolje biti sam
nego svezan.
:))

 
Ljudi pamte slabo,
ali zato  majmuni kuže jako dobro.
D_e

 
 
( fotografija : arheološki muzej u Skopju)  
Madrigal
Šute šume i rijeke,
more bez vala sniva,
vjetar u spilji smiren otpočiva,
 a tamna noć je puna tišine,
koju stvara bijela luna:
svu ljubavnu milinu mi sakrismo u tminu:
nek ljubav naša večeras ne diše
nek se ne gasi,
nek su nijemi poljupci i moji uzdasi. 
Torquato Tasso (1544 – 1595)

 

 
- žedna usta -  
 
                           ( fotografirala prijateljica Ema iz Skopja).

Kako svatko daje svoje subjektivno viđenje fotografije , mene zapikne u pravilu uvijek nešto iskonsko, po čemu se razlikujem od drugih svojih srodnika.
Kako me svako gledanje najbolje dotiče najprije intuitivno, pa emotivno i suptilno, pa tek na kraju racionalno ponešto i prozborim kao sudionik i promatrač u vremenu i prostoru. Znamo da je seksualnost relativan pojam. Nekad ju vidim u listu smokve, a ponekad osjetim u zraki sunca.
Ono što je bitno kad se ona budi u nama je način na koji je osjećamo. Način na koji ja promatram fotografije obnaženih žena se ne razlikuje od gledanja fotografije mačke ili cvijeta, osim ponekad kad se javi instinkt kako spasiti i zaštititi ženu u njenom izvornom prirodnom obliku.
Da se primijetit, na našu sveopću propast da se niti jedna životinja ne razvlači toliko, po svim medijima i ćoškovima koliko „civilizirana“ žena.
Zamjerili smo crkvi što je stoljećima pokrivala i potiskivala ženu, daleko ispod i iza muškarca, a zapravo današnje institucije na čelu sa vrlim mužjacima su samo preuzele iste te ustaljene crkvene metode, tek malo kozmetički dotjeranije. I dalje se žena prezentira i prikazuje kao roba koja sve trpi, sva poniženja i gaženja i tlačenja. I dalje ostaje inferiorna, i po onametnutom tradicionalnom običaju, stalno nešto petlja oko nogu muškarca.
I da stvar bude savršeno uređena, muške prilike nigdje ne zapažamo, uvijek se kriju iza zabetoniranih paravana, pa se mogu nazrijeti samo noge, eventualno cipele ili goli ud istrgnut od tijela. Tja, što ima muška glava seksualno u sebi, pitaju se i muškarci i žene na žalost, zato se rijetko može vidjeti lijepo golo tijelo muškarca, još od doba Michelangella.
( Opet je civilizacija nadmašila sebe samu)
I zato, opetiram, vrli mužjaci se nisu pomakli dalje od stoljeća sedmog, zapravo oni samo nastavljaju živjeti Civilizirani usvojeni i poodavno nametnuti obrazac, obrazac ophođenja i općenja sa ženom. Tako da nam je danas civilizacija iznjedrila poseban tip žene, tip izuzetno tražen na tržištu kao naj delikatessena roba, slika žene sa svakog novo - lansiranog artikla na svim policama koja vrišti:
-Bit ću poslušna sponzoruša svakom svom robovlasniku. -
 n.b. (kad ljubav postane zatomljena, onda se trguje svim emocijama)

 
 
 
 "Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje.
Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje.
"Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš." Gdje su divljine?Nestale su.Gdje je orao?Nema ga više.Kraj je života i početak borbe za opstanak. 
(Ulomak pisma indijanskog poglavice Seattle 15 -tom Američkom  predsjedniku  Franklinu Pierceu 1854 godine  kao odgovor na ponudu  otkupa zemlje gdje su naseljeni Indijanci )

 
 
Tek onako opušteni, u tišini
 Potrebni
Mirisom juga napojeni
 Gutasmo okus očaja
Ostadosmo sneni i skrušeni
Začuđeno i postiđeno
S vlagom u očima do pola
Ispijeni
A tako žedni
Stajasmo
zatočeni u ruletu
 Tješitelja
Skoro nijemi i pritajeni
 Tek za nekog žrtvovani
U iskušenju dionizijski
Dozirani i
Melanconično ranjivi
D_e

 
 
  osho, blavaski,  goethe,  gurdijev ,  leibniz, steiner .. nastavi niz ....
"U proljeće, mnoštvo cvijeća;
 a u jesen,mjesec žetve.
Ljeti, osvježava lahor; a zimi,snijeg.
Ako nebitne stvari ne opterećuju tvoj um,
svako doba je dobro doba. ""
- zen kazivanje - 

 
  
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi
-I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
D.Cesarić ( povratak )