Moje bla bla

Sjaj u mojim očima polako blijedi,
Vatru u mom srcu gase tvoje suze,
Moj život polako nestaje,
Utapa se u moru tvojih jecaja.
Onog dana kad sjaj moje životne
Zvijezde zadnji put osvijetli tvoje lice,
Kad moje srce po posljednji put otkuca
Taktove tvoje omiljene melodije,
Kad zadnjim izdisajem izgovorim tvoje ime,
Nadam se da ćeš tada shvatiti da ipak nije teško zaboraviti…
A ja ću uvijek biti tu, uz tebe,
U zavijanju vjetra koji ti mrsi kosu,
U kapi kiše koja ti miluje lice,
U pahulji snijega koja pada na tvoj dlan,
U zemlji koju gaziš
U lišću koje šapuće tvoje ime…
Zauvijek tvoja, zauvijek uz tebe…

Lako je bit u oblacima, dok ne zagrmi!!!:-))

Slušanje…

Kad te zamolim da me poslušaš a ti mi počinješ davati savjete, nisi učinio ono šta sam te zamolila. Kad te zamolim da me saslušaš a ti mi počneš govoriti zašto se ne bi trebala tako osjećati i razmišljati, gaziš po mojim osjećajima. Kad te zamolim da me poslušaš a ti držiš da si dužan riješiti moje probleme, iznevjerio si me, koliko god to izgledalo neobično.
Slušaj!
Molila sam te da me poslušaš, a ne da govoriš. Samo slušaj. A ja ću se već nekako snaći… Možda ću i tebe zamoliti za pomoć… ali ne sad, sad te molim samo da me slušaš. Nisam bespomoćna i nisam nesposobna. Možda sam obeshrabrena i možda posrćem ali nisam bespomoćna. Kad za mene učiniš nešto što ja mogu i u krajnjem slučaju moram učiniti za sebe, samo pridonosiš mome strahu i osjećaju manje vrijednosti.
No, kad kao jednostavnu činjenicu prihvatiš da uistinu osjećam to što osjećam, koliko god to bilo iracionalno, ja tada mogu prestati s nastojanjima da te u to uvjerim i mogu se posvetiti nastojanjima da spoznam što se nalazi u pozadini tih misli i tih osjećaja. A kad ta pozadina postane jasna, odgovori postaju očiti i nisu mi potrebni savjeti. Iracionalni osjećaji imaju smisla kad razumijemo što je iza njih.
Možda je to razlog zbog kojeg molitva, katkada, kod nekih ljudi daje korisne rezultate. Jer Bog je nijem i ne daje savjete, i ne pokušava popraviti situaciju. Bog samo sluša i dopušta ti da se sam središ.
Stoga molim te, samo poslušaj što ti imam reći.
Ako želiš govoriti, pričekaj trenutak, pa ćeš doći na red i onda ću ja slušati tebe…

Jedna od većih životnih ironija je kad ti cijeli život sole pamet a ti umreš od šećera!!!

Opreznost je majka mudrosti.
Nije istina!
Da je bila oprezna ne bi bila majka!!!:-))))))

Prvi grafit u povijesti čovječanstva: Eva, vidimo se u 8 kod jabuke!!!:-))))

 
Ti koja imaš nevinije ruke od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost. Ti koja umiješ s njegov čela čitati bolje od mene njegovu samoću i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica, kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom…Ako tvoj zagrljaj hrabri srce a tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i noć tvojeg glasa voćnjak još ne dodirnut olujama… Onda ostani pored njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi.I budi blaga njegovu snu pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči… Šeći njegovim žalom. Neka te susreću ožalošćene pliskavica. Tumaraj njegovom šumom, prijazni gušteri neće ti učiniti zla, i žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom će biti ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje je
ogrijah u noćima oštrih mrazova, neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu, neka ti miriši cvijeće koje ja zalivah svojim suzama. Ja ne dočekah najljepše doba njegove muškosti, njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke i pohlepnih razbojnika. Ja nikad neću voditi za ruke njegovu djecu i priče koje za njih pripremih možda ću ispričati malim, ubogim medvjedima ostavljenim u tamnoj šumi. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nešto o njemu. Da ne moram pitati strance koji mi se čude i susjede koji žale moju strpljivost… TI KOJA IMAŠ RUKE NEVINIJE OD MOJIH, OSTANI KOD NJEGOVA UZGLAVLJA I BUDI BLAGA NJEGOVU SNU…

Sve u životu je sranje osim pišanja, a i pišanje je sranje kad pišaš uz vjetar!!!

Ako ti u pamćenju ne prebiva ni najmanja ludost na koju te natjerala ljubav, nikada nisi volio!

Voljeti znači davati! Ali bez straha da ćeš više dati nego primiti!!!

Život je prekratak da bi o njemu razmišljao... Zato se smiji da budeš sretan a nemoj čekati sreću da bi se smijao!!!

Ljubav nije gledanje oči u oči; Ona je gledanje u istom smjeru!!!

Ljubav ne mudruje! A kad mudruje onda više nije ljubav!!!

Ljudske su duše -poput rijeke i biljaka- potrebne jedne dragocjene vrste kiše; kiše nade, vjere, smisla života.. Ako toga nema, sve u duši umire, iako je tijelo još uvijek živo; i ljudi bi zbilja mogli reći da je u tom tijelu nekad očito bio čovjek...
Ali tijelo još uvijek postoji a u njemu sigurno i još barem jedan maleni tračak nade, koja očekuje svoju dragocjenu kišu, da bi buknula u punom svom zanosu...
Jer nema ljepše nade od one što se rađa iz tuge i nema ljepših snova od onih koji niknu iz boli....

(...)saznanje o njemu i njegovu životu počelo je u meni rušiti mit o čovjeku za kojeg uvijek nađoh riječi opravdanja. A svako njegovo odlaženje shvatila sam kao dio njegove slobode koja mu pripada, vjerujući čvrsto u svoju ljubav prema njemu. Ako voli, vratit će se, drukčije ne može razmišljati srce čovjeka koji voli. Moja ljubav prema njemu je najveća tragedija koja me vodi nikamo i priječi mojoj duši da se otvori. Uvijek sam mu praštala, kako to čine samo kukavice i slabići. Zanosila sam se ljpotom rečenice: "Toliko voliš koliko možeš oprostiti." No shvatila sam da osobe koje nas vole ne daju mnogo prilika da im praštamo, jer ljubav koja se hrani samo jednostranim praštanjem nema dug vijek trajanja(...)