Mostovi...

...duga i besana noć...
...prolazi polako i beskonačno dugo...
...još jedno svitanje nadolazi...
...a svjedoče samo tamni kolutovi...
...i trag suze u mom oku...

...opet mi bolno nedostaješ...
...zauvijek...

...tuga ispod duge...duge besane noći...izgubljeni sjaj beskrajnog prostranstva...

...i opet...noć bez mjesečine...uvlači se u tvoje misli...

...i opet...beskrajno puno zašto...ostaje bez odgovora...

...i opet...

...molim cijenjeno svekoliko pučanstvo (bez uvrede, molim)...sve koji za sutra nemaju neke velike planove...sve koji imaju želje, dobre volje i mogućnosti...da se sutra navečer oko 22 sata zapute put Šalate...i svojim prisutstvom uveličaju prvi reality parti...u čijem je organiziranju sudjelovala i naša Librica...

...ponesimo svoje osmijehe...svoju dobru volju za druženje...odjenimo ruho iskrice...i unesimo u njihove odaje našu živost...

...pružimo našoj Libri bezrezervnu podršku...i ozarimo joj lice najsjajnijim osmijehom...:!

..."PAPAYA BAR" na Šalati...četvrtak u 22,00...najluđi party u gradu...

...ajmo curice, ajmo dječaci...

...na službenom otvorenju "Bar-a" u klubu Papaja...i iskoristili zadnju moguću priliku za neslužbeno druženje s našom dragom Librom...

...bilo je ludo...bilo je super...bilo je to ipak nešto nezaboravno ...

...i znate što...mislim da je glavna...i da će to biti do samoga kraja...jer...voli je ekipa...voli je kamera...volimo je mi ...a ona je i dalje...ONA...draga...vesela...jednostavna...ona je i dalje naša Librica...

...sve svakodnevne pojedinosti možete pratiti na web stranicama Nove tv

http://www.bar.novatv.hr/

ili na tv-u...od ponedjeljka do petka u 21 sat...a subotom u 20 sati uključenje live...

...zaželimo joj puno sreće...i budimo uz nju do kraja...

...bilo je to obično srpanjsko jutro...ljetno, u vrijeme kad smo još znali razlučiti godišnja doba...počelo je veselo i razigrano sa prohtjevima razbuđene dječice...

...i onda se oglasio telefon...reskim, jakim zvonom koji se uopće nije uklapao u scenario naših planova...iz slušalice se samo čuo daleki glas oca i zauvijek urezane riječi u moju svijest "NEMA GA VIŠE"...slušalica je pala...a oko mene je zavladala tišina...

...i danas sam, kao i svih ovih godina, iskopčala telefon...ne želim da zazvoni...ne želim da probudi tišinu mojih misli...mojih sjećanja...želja i nadanja...

...i danas si opet samnom...kao i sve ove godine...ali više...jače snažnije...

...i danas mi opet neizmjerno nedostaješ...

...voljela sam te...volim te...i voljet ću te uvijek...

...toga jutra je sunašce zasjalo toplo i veselo a onda se odjednom nebo rasplakalo...a ja se, po starom dobrom osjećaju, moram zateći nespremna...kišobran, što je to?...zar to netko još danas nosi sa sobom?...ja ne...

...spustio se strašan pljusak...i onako, po inerciji, utrčim u birc u koji sam zadnji put ušla prije 17 godina...onako lagano mokra osvrnem se oko sebe...i ugledam ona ista dva oka koja su me tako gledala i prije davnih, davnih 17...

...u tom trenu nisam primjetila ni da je lokal potpuno preuređen...ni da je šank na sasvim drugom mjestu...vratila sam se tamo gdje me nije bilo čitavu vječnost...i za mene je sve bilo isto...pa i ona dva oka koja su me sa istim smješkom dočekala...i tiho promrmljala: "Ne mogu vjerovati"...

...se ponovo vratio...i smjestio baš tamo gdje mu je mjesto...malo je zalutao, kaže...i bi mu žao...i bi mu teško...jer nije znao hoće li ga lice primiti nazad...ali je u konačnici odlučio reskirati...i isplatilo mu se...:)

...on voli nju...voli i ona njega...i boluju od grozne boljetice...koja se zove nesporazum...

...se dogodio...i obećao...još jedan...slijedeći...:)))

...iz prikrajka osjetih na sebi...okrenuh se...tamo negdje iz dubine osjetih toplinu...nešto žari u očima tvojim...nasmješih se...klimnuh glavom lagano za pozdrav...i odoh...sama u mračnu noć...

...iza mene je ostao upitan vrući pogled...možda slijedeći put???

...isplati li se u životu biti iskren???

...otvoriti nekom dušu...osjetiti ga bliskim...ispričati mu sve što osjećaš...i poslije patiti zbog toga?..

...je osvanuo...i ne dozvoljavam crnim oblacima da mi prekriju sunce...

su zauvijek ostavili trag u mojoj duši...i uvijek...baš uvijek će me sjećati na drage...prekrasne ljude...i osjećaj dubokog mira i spokojstva...

...hvala vam prijatelji dragi...

...bila je dovoljna da srušiš sve mostove među nama...