Pogled iznad tipkovnice

Bring me to life
 
Ne pijem nikakve pilule za snove. Ne želim se ubiti. Ne zbog nikakvog ludila. Ne, ni zbog trauma od jučer. Iako ponekad gubim tlo pod nogama, iako ponekad zaboravim gdje se nalazim, iako mi se ponekad čini da je ova koža na meni pretijesna, dovoljno mi je da pogledam ljude oko sebe, dovoljno mi je da se sjetim da sve na ovom svijetu ima svoju cijenu, tad shvatim da me sve to vuče onom malom impulsu ljubavi.
Ma nije važno tko si, nije važno ni ono malo što je bezobrazno.
Za šaku tvoje ljubavi, za dodir tvojih usana, ja molim.
Pucam sad u sebe. Pucam svakom riječju ispisanom tu. Pogledajte u mene nevjernicu. Pogledajte u moje riječi, vašim pogledom bez suza.
Rekla sam vam davno da sam ja problem. Ništa me ne može promijeniti. I sutra kad odem, i kad se ponovno vratim bit ću potpuno ista Ja. Nema ponosa. Nema milostivih suza, osim onih suhih. Ima vremena. Ima mjesta. Ima načina. Plutam. Zalijepljena među pokretnim magnetima. Volim te previše, ali opet ne dovoljno.
Umrla sam stotinu puta. Ti me prijateljski voliš. Kažeš to je sve što mi možeš dati. Besplatno. Bezuvjetno. Lažeš sebe. Igrač si. Iako si sinoć bila samo moja, dala si mi svoj život, tako slatko. Ti si moje blago, moja jutarnja strast, moja dnevna droga, moja noćna mora.
Plačeš, jer nisam smiješna. Plačem jer previše me svrbe riječi. Kunem ti se, medicinska sestra mi nije pomogla. Još bolesna sam, iako trčim, trčim što dublje, trčim bez kapi znoja. Pokušavam biti brža, pokušavam doći do sredine cilja. Trčim. Kunem ti se , bez tebe bolesna sam.
Šampanjac ispijam. Palim svoje unutrašnje organe. Ludim. A bila sam cura sa zlatnim ambicijama.
Sad letim u svemir. Svoj svemir. Spašavam se od mraka. Spašavam se od onog u što sam se pretvorila. Ostavi me slobodnom. Učini me slobodnom. Izgovori moje ime. Javno! Glasno! Smrznuta iznutra bez tvog dodira. Sve ovo vrijeme slijepa gledam tvojim anđeoskim pogledom.
Ne živim od skandala, ne mrzim cijeli svijet. Ne žalim, brate. Idem sada dalje, dok stojim u sobi punoj dima. Plačem u paklu uvelog cvijeća. Nježnost ću sad da dijelim lutkama svojim.
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...

Nevinost je nestala. Gdje da nađem odgovor?!? Osjećam silnu energiju zarobljenu u sebi. Kako da dođem do nje??! Zar opet sam naivna?! Zar opet živim u prošlosti?!? Ili se samo igram skrivača u ovim mojim pričama, dok me netko ne nađe te tako završi moju pomalo potrošenu iluziju!? U biti svejedno je, da li će me taj netko naći ili neće, jer svi putovi moji poput natuknica, mjesečevih osunčanih smjernica odvest će me sasvim blizu nedodirnute istine.
Sasvim blizu, ovaj put bez kiše, dodirnuta sjećanjem čekam te.
Ljudi misle da pišem o glupostima. Ljudi misle da nema u mojim riječima blagoslova, ma ni voljenoga. Ja kažem, sasvim iskreno: ljudi nisu postali pametniji, niti su me prestali čitati.
Nisam posrnula, nisam ni umorna, ne glumim Boga, iako osjećam tuđe patnje, poraze i zablude. Plodnost posuta hladnoćom, nije onaj savršeni dar, već teška zabrana.
Sad osjećam izbrisanu zabludu naših predaka. Neoživljeni prodiru sa suncem koje se prosulo po Zemlji upravo. To su naši premoćni protivnici. Lutaju mojim mislima, ostavljaju prozirne tragove, dok ja stvaram svojim prstima i ne vraćam se u nepovrat.
Dopustite mi da pobijedim! Imam kabanicu nedodirljivosti na sebi, proći ću netaknuta. Znam dočekat će me poraz i podsmjeh. Kažem vam, srušit ću taj zid utvara i sagraditi zid želja.
Mislite, najbolje sam već rekla?! Kakva greška!
Budite posada nesuvislih priča, plivajte morima, vozite zorom, jer drugačije bit ćete previše ugroženi sa tamnim kolutovima ispod očiju.
Nepoznato vam je lice moje, no svejedno mi trubite iz daljine za pozdrav.
Tko će pobijediti u doigravanju??! Poslovična mudrost, razum ili srce??! Tko će prekoračiti, stupajući u ritmu željni kraja, željni kralja?!?
 
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...
 
 

Frozen
 
Dan je tek započeo. Još uvijek sam nepomična u tihom jutru sa osjećajem kojeg ne mogu opisati. Ne mogu vjerovati da je sve gotovo. I da sve sad tek promatram iz neke mračne daljine. Sjećanja sad nijema su. Izgubljena?! Svijet kao da spava poput nahranjene bebe. Kažu mi, promijenile su se stvari koje su inače nepromijenjene. Kažu mi, nisi sama! Kažu mi, bitku si ovu izgubila, ali rat još možeš dobit! Kažu mi, nemoj stati! Kažu, približi nam se! Kažu, zapleši!
Zar Ljubav bila je Budala?!? Zar Ljubav nije Smisao Života?!?
Odbijam nosit tvoju masku. Sad vrijeme je da tvoji blijedi obrazi osjete oštru kap kiše iz zločestog oka mog. Tvoj osmijeh tužan je!? Tvoj dodir još uvijek hrabar je. Zar je sve naše postalo rezervirano?! Poput kazališnih glumaca, ovaj put bez maske, stojimo jedna nasuprot druge. Kao da se nikada prije nismo vidjele. Dosadno nam je?! Što ćemo jedna drugoj napraviti da bi se zabavile?!? Voliš igru?!
Trebala sam znati. Trebala sam znati?!?
Ponosna sam, prkosna, ali zašto?! Da vratim vrijeme, ne želim! Zašto i bih?!? Reci mi. Razgovaraj sa mnom. Što će se dogoditi poslije Ljubavi?! Tužno je sve. Treba mi vremena. Treba mi samoće. Trebam osjetiti. Shit! Što da radim sada, ovako usrana sva, smrdljiva. Da čekam mušice da me dokrajče?!
Sklapam oči. Prepuštam se mašti. Rastrgane slike pokušavam spojit u jedan film, žanrasamo za odrasle. Liječim se golotinjom. Ne treba mi tvoje suosjećanje. Jaka sam i sama. Ja i moje perverzne želje! Shit! Stavi svoje gole ruke, na moje nabrekle bradavice. Stisni ih! Jako! Znaš da volim tu bol. Pogledaj me kako treperim sva pod tvojom erotikom. Pička ježi se pod tvojim balavim jezikom. I dok sve oko nas postaje balavo i slinavo ti ne želiš da se fleke otisnu po tvojoj veseloj, lanenoj posteljini, pa gutaš sve sokove koje naše pičke proizvode. Svaki put kad se poližemo, kao da nam je prvi put. Kakva nam je perspektiva ova?!
Za tebe pišem! Za tebe stvaram! Za tebe varam! Dok nas neljubazni kreativac, zgužvane košulje i ljubičastih cipela samo promatra.
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...

Time of my life
 
Stvari su napokon legle na svoje mjesto?! Njen desni kažiprst se spojio s mojom picom.
Da, opet mislim samo na sebe. Želim sve u svojoj glavi raščistit. Ne bježim od prošlosti, spremna ću dočekati sudbinu svoju.
Volim je!  
Moja mašta građena od koprive. Ispričat ću vam priče duge kilometrima. Tišinu ostavljam, baš kao sinoć zadnji gutljaj, slatkastog, zabranjenog okusa. Na mom dlanu sad je samo kurva od želje, dok zlatni tepih  trune preko moga mosta koji ionako razdvaja naša dva otoka, a slano more postaje suho.
Njene  ruke sad osjećam. A nema je! Miris njen na meni je. Nosim je sa sobom. Sad je svuda oko mene. Stvara raj. Znala sam, promijenit će sve. Znala sam, ne laže. Nije ni zadnji put.
Postoji milijun načina da je ostavim. Postoji li barem jedan način da je ne volim?! Znam, svjesno postajem luđakinja. Ali ona mi je toliko dobrih godina života dala. Poklonila! Sad imam dvadeset, dvadeset i... previše?!? I još uvijek me može namamiti u grijeh, koji vodi samo u jednom smjeru, tamo gdje ne gubimo vjeru.  
Znam, zvučim poput stare violine koju svira neki Ciganin koji tuguje. Vonja rakijica u svakoj ispisanoj riječi. Ponekad mi se čini da dijelim sjenu sudbine sa zlatnom Cigankom, jer nemam dom. Gori! Sve je vatra progutala. Gasim! Gorim baš kao i kocka leda na njenom glatkom, maznom trbuhu. Ljuti plamen njeno tijelo pretvara u nešto neuništivo. Ona jača, dok žene prolaze pored mene, baš kao i vino mojim venama. Ma ne tugujem! Ma ne, ne bolujem! Samo ne mogu bez Nje.
Nećeš?! Nećeš me?!? Misliš, zaboravit ćeš me?! Umrijet ćeš zbog te laži! A i mene ćeš da ubiješ! Nije ovo svijet samo za pametnije, neke važnije, ovo je svijet i za nas hrabrije.
Teško je biti Žena! Spasi me! Tuci me! Poljupcima, tuci me! Imaj monopol! Volim tu bol!
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...

Aleksandra vrati se kući, netko će ti već skuhati Paštašutu
 
Digla sam pogled, ne gledam u dno. Jebe me to što trebam biti zrela. Okrivljujem PMS zbog ove nervoze i kastriranog ponosa. Vjerovat ćemo svakoj riječi koju čujemo? Varaju nas! Digla bi sidro, jer previše se toga skupilo. Šugavo tupilo! Poželim postat transvestit, i sve to zbog bolesnog hihotanja šarene elite. Osjećam se silovana! Previše i predugo sam  šutjela. Sigurnost i tlo pod nogama sam davno izgubila.  Puna sam ožiljaka koji mi ne stoje! Pobjeda je ipak moja!
 
Hm... Žene! Da, žene. Čudne! Jadne, a ponosne?! Možda su nam samo potrebni tamburaši?!
Zašto ih imamo?!
Aleks nam se smiješi sa jambo plakata, ima skupi auto za vruću vožnju među civilnu zajednicu. Juri i ne staje na crveno svijetlo. Bog čuva budale! Kupila je medije. Zaglibila je preduboko da bi uopće čula da joj deklarirane lezbe skandiraju. Za šta se ona bori?!? Osjećam njenu homofobiju. Hm, možda je samo izgubila razum?! Ne zna ona što uopće znači biti heteroseksualno orijentiran, pa joj je jednostavnije reči da voli Žene??! WTF?!? Koja je „mala“ sad jebe?! Kad je zadnji put uopće svršila? Sigurno, oduvijek već samo miriše na punjetinu. Šta najviše voli?! Travu? Luk? Osmijeh? Plač? Praxiten? 69? 0?
Aleks, ne staneš u ladicu našu. Ne mogu napravit mjesta u njoj za tvoje silikonski napunjeno tijelo. Draga, previše se trudiš, a samo ćeš da najabeš. Budeš saznala svoju točnu kilažu! Hahaha!
 
Volimo svi letjeti! Zar smo tolika masa postale?! Život nije piknik! Nitko nam nije rekao da će biti lako! No, netko nas razumije.
 
Koliko nas uopće ima?!
 
...Život je lijep bez obzira na sve...

...ptice selice, svaka svome jugu odlete...
 
Rekle su mi: zbogom sad ptico na crvenom tapetu što pjevušiš sve ove priče. A ja samo živim u mojim skrovištima tajni. Sudbo moja, gdje je spokoj moj?! Jeli to morski val, onaj u daljini što se njiše?  Kad ćemo se opet sresti?! Kad ćemo se opet naći, jeli netko zna?!
Nitko ne zna, kako tama zna zasjajiti, kao dijamanti.
Suzu svoju ispit ću. Bačva postajem! Drama, scena, gledam u oblake, požar je! Tuče grom! Psi laju, nikog ne poznaju! Tumaraju!
Već sam Vam pričala sve ovo.
I ja sam nekada imala prijateljice. Draga lica! Veliko dvorište! Vesele slike! Kažu: sudbina! Milijun priča, razloga, sve to vodi do pustoši. Neću da ponavljam, pravda ne postoji. A sad, puštam još jednu suzu, suzu ljubavi, jer sa njom sam onaj „sretan par“.
Mali komad neba razapeo se između mojih prstiju. Idem na kraj svijeta da nađem svoje zdravlje. Budim se! Nebo više nije kavez za sve te ptice. Ni trgovi više nisu anonimni. Ni dijete više ne plače uzalud. Ni voda više ne govori. Ni ljudi bez lica više nisu bezimeni.
Dragocjeni trenuci izgubljeni u vremenu. Zašto?! Ne znam! Topimo se, kao snijeg na ravnici. Smijemo se samo u snovima. Živimo u grijehu, sa savršeno nježnom kožom. Hodamo u hlačama, zbog ravnopravnosti. Trošimo vrijeme bez trunke milosti. Kad ostarimo pitat ćemo jedni druge: Kako si?!
Nestvarno?! Da, ne možemo zaustavit kišu, požarom. Ali požar kišom možemo.
Danas sunce sjaji, očišćeno kišom. Vidite ga?! Otvorite tih pedeset prozora, pronađite sunce. Pogledajte, iako znam da me ne razumijete. Ne poznajete me! Pogledajte visoko! Ne gubite se. Možda osjetite moj razlog. Pogledajte otvorenim pogledom! Ne mogu letjeti bez vaših pogleda. Pogledajte! Duga je tu, ali boje nisu.
 
 
...život je lijep bez obzira na sve...
 
 
 

Dok hodam poput muškarca sa ožiljkom na licu, žuljavim dlanom, i ovaj put rušim pravila. Ovo je igra. Bol je uvijek ista. Osjećam vrućinu. Sjene poput kapi kiše svugdje oko nas, dodiruju nas. To je poziv?! Stvarnost?!
Sunčano je! Subota je! Druge dane mrziš. Novosti prolaze pored tebe. I ovaj put raznosiš u zrak moje misli. Zar je sve što želiš u životu, mlijeko, kava, kinder iznenađenje?!?
Ti si sve što mi znači u životu! Moja vjera! Moja želja! Moja snaga!
Jutros probudila sam se u tišini. Sve još miriše na Tebe. Sve je u crvenoj boji. Svileno! Volim kad me voliš. Volim tvoju ravnotežu. Ne možeš zaustavit lavinu strasti u meni. Zvučim ti nestvarno. Da, baš kao i ti meni sinoć.
Imaš moć da me dotakneš i kad nisi pored mene.
Imaš svoje auto! Imaš kontrolu! Ti si razlog zbog koje je moje lice nasmijano. Žrtvovat ću svaku svoju ispisanu riječ, samo da te oslobodim. Dublje, sve dublje me vodiš sa sobom. Dijeliš sve! Sumnjaš da li dijelim svako svoje iskustvo s tobom. Odjednom tražiš razlog. Imaš potrebu za žaljenjem. Nisi htjela još jedno prokletstvo. Možeš me žrtvovati! Budi ono što želiš biti. Jesam slijepa pa ne vidim da nam ne ide. Da li mi želiš reći nešto?! Tako je teško. Dok istražujem da vidim da li uistinu postoji nebo boje vanilije, ti sanjaš, ti luduješ. Kažeš: molim te nemoj razgovarati sa mnom na takav način!
Imaš komad moga Neba, imaš i onog Anđela na njemu. Nisam više tamo. Da ti objasnim?! Sve je to bila Bajka.  Gdje će sad boljet?! Gdje će sad biti zločin iz strasti?! Što je sad dobro?! Govori jače! Hladna vrućina trese me. Gdje sad pripadamo?!? Zaustavi me! Ne žuri se! Sunce će te čekati! Ne brini se! Bit ću u redu! Naučit ćeš me čekati! Obećanje koje ne mogu izvršiti!
Gospodine, daj mi da živim prije nego umrem! Jerusalem! To sam ja, ona točka na uglu. Imaj me na vidu. Smiješ mi se! Slušaj moj šapat, slušaj moju ispovijed. Budala! Ne, uzmi u obzir da je početak jednog stoljeća. Borit ćemo se! Zajedno! Život će nas razotkriti. Imamo iste prijatelje. Jedni plaću, dok nam se drugi smiju. Zločesto, prljavo vrijeme!
Želim i večeras probati tvoju karamelu. Slatko! Slatko! Gledat te kako lijepiš naše slike svuda oko nas. Sretna sam! Tvoje lice smrznuto je, primijetila sam. Otopit ću te! Ljutnjom!
Slavi sa mnom dostojanstvo. Snažne osjećaje. Ne mogu se zaustaviti!   
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...
 
 
 
 

Samo ti, samo ti možeš biti Jedina. Sad kad više ne pričamo, sad kad se više ne ljubimo, reći ću ti sve. Slaba sam. Metaforički rečeno, slaba poput onog maslačka tu u mom kvartu kojeg je bez milosti odnijela bura. Gdje si večeras?! Hoćeš li biti sa mnom?! Samo u mojim mislima, snovima. Plačem na ovaj crveni dan. Sve me podsjeća na tebe. Svaki dan. Svaki dan boli sve više. Trudim se biti jača, snažnija, dok plačem na svakom zalasku sunca.
Slatka sam, poput najslađeg kolača. I dok i ovaj dan zvuči politički, fališ mi. Poznaješ me, siromašna sam, ali toliko toga ti mogu dati. Želiš mržnju. Mrzim te! Zašto mi to radiš?!
Izgubljena sam.
Ljubičice su i danas ljubičaste. Moje ruke i danas te žele dotaknut. Jedva dišem. Izgubljena u našem svijetu. Hoću li te naći kad se svijetla na pozornici ugase?! Znam, sve si čula davno prije. Zamisli sliku u svojoj glavi. Ugasi svijetla, nađi me. Pogledaj me! Slatka sam, probaj me!
Prošlo je trinaest mjeseci od našeg zadnjeg poljupca. I dok hodam ulicom, osjećam tvoju ruku u svojoj ruci. Smješkam se! Osjećam ljubav! Sama sam!
Moja prva i najgora Ljubav! Sve je pošlo po zlu. Valjda ti tako voliš?! Okrala si me! Drugu grliš. Volim te! Sad tebe i nju vidim. Nadam se da je cijeniš i poštuješ. 
Oprosti ako si zbog mene vrištala, oprosti za sve noći koje si provela sama, oprosti ali neću se promijeniti, oprosti što živim onako kako ja želim. Raširila sam krila, raširila sam laži. Želim tu bol. Kažeš: šteta! Kažem: what goes around comes around!
Bože, Velik si! Ti si Ja! Daljina u mojim očima. Rekla sam premalo, ali ne dovoljno. Učinilo mi se da se smiješ. Slijepa sam! Uzmi u obzir zadnje su minute, došla sam na svojim koljenima. Borim se! Mogu li ja to?! 
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...
 
 
 
 

...raširit ću picu svuda po tvom licu, nećeš znati gde si, lizat ćeš k'o Lesi...
 
Odlikašica Sexa! Gade joj se muda. Pica joj je uska. Mokra bez pardona. Maštam kako ližem liniju njenog tijela. Ne voli Velike, ne voli plave pendreke.
Vlažim se! Položila bi jezik, i bilo bi joj kuuul. Ruke među noge bi joj stavila. Vesela sam. Nije kriva, jer voli da liže bez gutanja. Ne želi da živi bez ševe. Ne voli kad pijana stoka prska po njoj i nikad joj nije flekava cica. Voli pljucat svoje bale. Više voli ribice, nego *urac.
Znate tko je Ona?!?
Njena pica ne kaže: molim, već: aaaaah! Ona je čudo. Mirišljava pička njena mi se liže. Vezat se nikad neće za nijednu bananu. Ne stidi se kad svršava sline. Nadrkana riba! Kakve su joj šanse da brkove zamasti, baš onakve kakve ima kad poslije kiše centimetar naraste. Nije ovo glupa šala. Ona bira kome miga, tko će da joj priča priče. Nije psiho! Nije glupa ka' *urac! Voli masne guze,a ja volim njezin milkshake! Pitam se, da li joj je ponekad barem malo bezveze sve to?! Volim da je gledam, kad liže samu sebe. Volim kad gura svoje prste u sebe. Volim kad mi da svoju desnu cicu, kad rasteže kliću. Volim kad joj pica fali.
Jaka je sila među njenim nogama. Nikad ne bira između male i velike, iako su joj najdraže miješane. Lik hoće da je *ebe. Ona ga tjera da stavi prst u svoj *upak i da *ebe samog sebe. Ne voli da ga primi. Skida tange, njiše se. Udara samu sebe po guzi. Spušta se niže. Poludjela je. Glavu nabija u moje grudi. Jezikom luta. Klitoris srče. Žvalimo se porno. Pička ispušta masnu kremu. Dok me liže, totalno sam joj vjerna. Njena pica voli me, vlažna je, suvišno je sve. Kad zatrese guzom, uživam u njenom mesu. Večeras su joj sise nešto veće. Sve ide po planu. Ne vezuje se za muškarca, samo za uzglavlje drvenog kreveta. Nije fensi. Nije kurva, ni narkomanka. Iako je hvata kriza. Smrdi, sere i prdi, al' je kučka skupa. *ebem ja tu ženu, iako mi ne kuha kavu. Slatka je, zato imam obzira. Klitoris mi drhti, kad vidim je. Obožavam kad mi jezikom ide na pičkin živac. Ja bi da me kazni! Štiklama da me gazi! Tako! Tako! Jače! Jače! Odzvanja mi u glavi. Nemoćna sam!  Trenutak slabosti! Čekam da se dogodi. Usporila sam! Bez pudranja u nosu, osjećam sve to. Raširila sam se dovoljno. Nema više vremena. Usnama mi puni ulaz. Počela sam da se *aram. Stavi mi ga malo! Izvadi taj ključ iz gaća. Znaš me, stavi mi spravu. Šutim! Mnogo je još luđe da živim bez njene ševe. Paučina će da se nakupi. Svi smo siti ljubomornih *edera!
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...
   
 
 
 
 

Pogled na svijet u 3-ci.
 
Kad ulazim u autobus, ulazim kao murija, iako bez uniforme ostaje mi samo stvarnost. No, život me naučio da nikad nije dosta! Znam, ne mogu odmah da napravim nešto i ponekad mi dođe da nestanem, no tu postojim. Vjerujte mi, malo je onih koji pričaju iskreno.
Sad problem gasim pričom iz davnina!
 
Moji oči vide jasno, sve osjećam. Reći ću vam tko je tko. Ne, ovo nije projekt, i naći ćete još jednu rupu u zakonu i u ovoj priči. Nije ovo još jedna moja pogreška, utopit ću se u prosjek.  Život u 3-ci, rutina, čuvam glavu, držim balans.
Pitam se zar je jučer došlo i danas? Hm, ili su se svi počeli ponašati ka' pederi?!? WTF?!? A da cijenite trud?!?
Cure se razbacuju u stražnjem dijelu autobusa, a ja žvačem slanac. Znam, dogodilo bi se Ljubav da vozim mercedes il' porše. One cure koje vole eure, one cure koje vole dečke koji skupe aute voze, iako imaju male piše, one cure koje nose Lacoste torbice, a u njima dvije kunice, te kurve postaju dame u prednjem dijelu autobusa. Mamine diplome! Ima puno likova, od uha do uha ne smiju se. Da sam barem ja šofer, odvezla bi nas do Švedske, tamo je „fajn“. Mislim da bi im se sve to svidjelo, ionako se svi igraju skrivača.
Zašto ovdje ljudi malo vrijede?!? Zar netko uvijek mora bit ovca?!? Da budemo sretni jer se prozori ne mogu otvorit pa ne ulazi smrad?!?
Ne pričam glupa sranja, ne živim od ovog. Ovo je za ljude koje vidim svaki dan. Ne želim skrivat njihove tragove. Čime se bavu, što rade, da li klošare, hm, mislim da se samo klade. Baš kao i ja u ovoj priči. Ulažem soma u svaku moju rečenicu, znam da neću spušit pare sve, jednog dana moram dobit. Zaradit na najlakši način, moguće?!? Nadam se!
Nebo divno je, no u 3-ci sve sivo je. Da barem imam bager. No, imam riječi s kojima rušim sve. Zna dragi Bog da postajem pjesnik, no u 3-ci sam poput svih, jedan obični duševni bolesnik. Ne žicam nikakvi imunitet.
Ovaj put pozdravljam sve pod krinkom u  3-ci, a slijedeći put ću samu sebe.
Da ne radim ovo bila bi ribar!
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...

Rekli su mi; Negdje tamo, ispod mjeseca, boje zlatnika, misli Ona na tebe.
 
Opet ja, osvjetljavam ovim ispisanim riječima put od mog bezgraničnog mozga do kamenog srca. I sad lutam! Izgubljena među bijelim točkicama. Bez tona. Bezimenim gradom! S nekim  slatkastim okusom. Pila sam prošek s  narančom i kockom leda. Hranila se njenim mačkastim pogledom. Rekla sam zbogom osmijehu, rekla sam zbogom svakom zdravom otkucaju srca, rekla sam zbogom sa svakim uzdisajem između svakog njenog treptaja. Uzela je Sadašnjost! Ostavila mi gorak okus Sramote! I baš sada kad više nisam mlada, i kad nemam vremena da glumim nekog tinejđera, baš sad ja je volim. Volim je baš kao što volim brata, s kojim se rijetko čujem, volim je baš kao i kolu i koku. Volim je jer je ne poznajem! Volim je, a zapravo je ne poznajem! Volim li možda Pizdu?!? 
Moja mana, volim ležat budna i sanjat, naravno ne sama, volim da je Ona kraj mene. I bila je, jedne noći. Voljela je moju manu tada. Naša prva sekunda, moje oči su joj rekle, ako misliš sa mnom svuda, mala moraš imati petlje. Naša prva sekunda, bila je duga! Divan početak! Bila je slatka! Bila je fina i mazna! Obje iz glavnoga grada! Privlačna mala, ja pohotna žena! Bilo je dokazivanja, napaljenog zbivanja. Vatra i Zemlja! Voda i Zrak! Zvuci koje proizvodi istrošena truba na alkoholu i drogi. Malo oraha i maka. To je trebala biti tajna! Vidjela sam njenu blendu na vrhu vrhunca. Baš tada saznala je sve moje tajne. U nekom ludom zagrljaju kao da smo umrle. Sveto nebo! Topla postelja! Tople oči! Tople duše! Grlila me kao dijete! Sakrivala oči! Bila je sretnija, jer su je moje usne ljubile, a sad je sretnija jer je daleko od mene, sretnija jer nema uspomene.
Danas živimo u svijetu nakaza, bez kave u krevetu. I da, ovo je još jedno padanje, još jedan poraz, još jedna umorna priča, u kojoj ništa ne piše!
 
...jer život je lijep bez obzira na sve....

Stojim pod njenim kišobranom. Iako mi se čini da sunce sja, stojim ispod njenog kišobrana. Bila je tvrda komponenta, s pogledom ispod 2x ddr2 obrva od 1gb kit na 800MHz, Platinum verzija, koji je samo jednim treptajem davao doživotno jamstvo. Baš onako, kako ona to želi, moje x6800Box-ano srce radnog takta 2x2.93 GHz, održavala je sa jezgrom Intel Core 2 Extreme na životu, pumpajući  dodatno ga je cash-irala sa 4 MB  njene lukave memorije. A ja sam samo htjela  dotaknuti svaki njen ulaz, svaki njen pogon. Spajam se sa Serial ATA HDD Power Adapter kabelom, direktno u njezin utor. Dobivam sliku sa 16.77 milijuna boja, kontrast 1000:1, vrijeme odziva 8ms, perfektna rezolucija 1280 x 1024. Ispisuje riječi na crystal brite pozadini; zovem se Corel Ventura. Drago mi je, ja sam Vista, odgovorih. Osjetila sam njenu nesigurnost, njenu nestabilnost. Iako obje imamo licencu, nismo kompatibilne. Njezin driver traži stabilno izgrađen kompleksni softver. Ispisuje njegovo ime; XP. Razočarano, pogledam je s drugog kuta; 178/178 H/V, vidim točkicu.
Moj sistem se srušio!
 
...život je lijep, bez obzira na sve...

(jesi mala ljubila do sad, jesi, jesi, al' lezbaču nisi!)
 
Priča se možda trebala zvati; REŽI ME
 
Dok ležim gola i sama, glava mi stvara ideje. Pitam se da li ću ikada moći kupiti taj kauč?!?
Ku*ac poznatiji kao Misterij plus kurva zvana Strast, što li drugo može ispast ako ne priča koja ne laže! Sve što pričam, pogodim, uvijek se tako dogodi! Sve je manje onih kojima sam draga, sve je više onih koji milosti nisu skloni. Možda nisam logična, ali to je samo zato jer nisam obična!
 
Šaram mislima, ranjenim i ludima! Ne stojim na rubu, i moj život nije crna rupa, samo u mom životu nema Velike ljubavi, pa bi se ja htjela zadovoljiti i onom  (Jebenom) Malom. Nisam glupa! Šutnja nije zlato, i bolje da se riječi troše.
 
Malo tuge, malo bijesa, mislite da moje duševno stanje, postaje samo jedno smrdljivo sranje?!? Ma ne! Samo me «Jebena-Jelena» dovodi do toga da poželim da piškim stoječki. Želi sreću?!? Prodat ću joj je upola cijene. Ne, ona nije znala da ne postoji sveto, da sve biva bruto i neto. Zabava!
Pita li se kako bi izgledala takva sreća?!? Da joj je u ovoj priči uvećam?!? 
Ja dala bi sve da postanem taj muškarac iz njenih snova. Muški čovjek kojeg nosi u svojim očima. Da me čvrsto drži, za ruku. I da joj za nekih sedam godina onako iz dosade kažem onu tradicionalnu luzersku rečenicu koju je jedan rocker i uglazbio; «...nisam ti rekao tad, ali ću ti reći sad;  Jeben i tebe i tvoj biološki sat!!!» A ona mi uzvrati potrošačkom definicijom; «...Što učinio si ti, od života mog! Sve što dao si mi ti, samo praznu bol!»
 
Pitam se s koje je planete?!? Provirih glavom iz svog svemirskog broda u kojem živim, pokušavam vidjet dalje ozona, a zapravo vidim njeno tijelo kao nekakav švedski stol.
 
Želim je okusiti! Okusiti avanturu! Digao bi joj suknju iznad koljena! Ne, ne bi imala suknju, imala bi kožne čizme na svojim divljim nogama! Prava krvoločna barbi! Crni bič, bio bi u mojoj ruci, naravno! Zapeo bi negdje na njoj i tijelo bi joj naglo poprimilo pigment! E pa seks mora i da zaboli! Lutao bi po njoj, uživajući. Sve dok se ne umorim! A umorio bi se već nakon dvije i po minute! A ona bi nakon takve (ne)uspješne premijere okrenula leđa, plačući  grčila bi  se na početku Nedjelje.
 
Zašto njena srodna duša baš mora biti muška?!?
 
A da riješim sa Nebom, da potopi Svijet?!? Da rečem slobodnom umjetniku da nariše jednu Dugu poviše moje glave, pa da na drvenom konjiću prođem ispod nje?!?
 
ili
 
Bolji sam igrač u Subotnjoj gužvi. I evo okrećem taj ringišpil u mojoj glavi. Ne odustajem! Javi se! Pojavi se! Dodaj malo ludila! Dodaj svijetu malo boje! Ne čudi se!
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...

(Stilski se pokopam)
 
U igri su pare, auta, lanci, zvuci domaćeg melosa, društvo krvavih očiju. Ovako stvari stoje. Pičke jebale bi se za malo pedikure. Svaka ima računicu, da zaradi koju kunicu. Neka je zgrabila, pa siše kite i ovisi o kovanici, dok se ostale pitaju; Što se to događa?!?
Znam, opet si tu, a kao da ne postojiš.
Reći ću ti gdje sam spavala sinoć. Osjećaš li tu malu dozu zbunjenosti, dok me čitaš sada?!?
Samo molim te, ne traži  kulture u ovoj mojoj priči. Slobodno poludi! Ni uzorke nemoj tražit, ispast ćeš budala! Znam, ove ožiljke koje ti stvaram, neće izliječit ni 24 karatno zlato.
Nema kamuflaže!
Zatvorila sam oči, i dotaknula je. Zatvorila sam oči, jer u našim pogledima nije bilo one čiste kemije. Nije bilo Ljubavi.Na trenutak sam povjerovala da smo zajedno, htjela sam to. Gole, pretvarale smo se obje. Pretvarale da smo više od prijateljica. Nismo se htjele pustiti. Samo da obje budemo fizički zadovoljene. Životinjski nagon pogodio nas je do srži. Curile su nam sline. Savršeno se služila stenjanjem. Poderala mi je pizdu i bez kite. A htjela sam još malo, samo malo! Pričam ti; karala me je!!! Slinila mi je po vagini. Svršila sam  i obrisala sam se s kimonom. Ne, draga, nisam se samozadovoljavala!
Sad sam sama u boli. Brišem suze, trebam tvoje ruke. Trebam tvoje usne, da poljupcem otklone ovu bol, u kojoj počinjem uživati. Ništa mi više nije važno. Želim samo sebe ponovno učiniti sretnom. Gledam sad na svoj život, i sve mi je jasno, živim tako sebično. To radim najbolje!
Pitam se; dal' su moje misli uopće svjesne?!? Zar život je moj ovaj na digitalnom papiru?!? Zar moja duša samo ovdje zna da počiva u miru?!? Da li si ikad trčala u svojim snovima, sporo kao ja, trudeći se da budeš heroj ulice?!?Da li si bila u goroj situaciju, korak od smrti?!? Da li si ikad ležala u bolnici, koja miriše na pokolj pun krvi?!?
Svaki dan je sve teže. Nakon sna, propadamo u blato. Razdvojili smo se u dva dijela. Jedna cesta je tvoja, druga moja. Gdje god da se nalazila, gdje god da bila, zauvijek ćeš ostat moja voljena i mila!
 
...život je lijep bez obzira na sve...

(Samo jedan put je pravi!)
 
Moje kazaljke koje gledam svakog dana nisu stale, kao tvoje. Nisam u kritičnom stanju,  i ova odora mi savršeno pristaje. Znam, shvatit ćeš svrhu ove priče. Znam, ti postojiš! I za mene si «šampion»! Gorak je okus, tvog i mog djetinjstva. No, moraš znati da moj duh ne čami kada gladuje!!!
Iskrena sam i potpuno legalna, sama produciram svoje priče. Obraćam se vama, jer moja potpora je «ljubav». Ovaj dan ostavljam kao ružan san! Ponekad mi se čini da ne razumijem ljude, da ne razumijem samu sebe, možda zvučim smiješno, ali ne razumijem čak ni tebe, zašto – zašto radim to što radim, zašto nečemu se divim, a nečemu se gadim?!?
Moji vidici su široki, iako nemam pravu definiciju, samo činim još jednu ekshibiciju. Ja sam gladijator, a sve oko mene je arena!
Možda nabrajam ka' reperica! Čak je u samoj priči prisutna i rima. Hm, možda mi zato ništa ne štima!!!
 
Ne, nisam mudonja, jednom sam bila kuronja, srećom nisam završila ka' rudonja!
 
Pojačaj taj volumen, nek' bubaju ove moje riječi!
Može se reći da zidam, no draga moja ovako stvari stoje;
Zašto sve moje nije i tvoje?!?
Hm, možda ti izgledam kao metak, koji čeka da opali
Ne, nemoj sad bježat od mene, ka' pizda od prsta
I znaj da cuga nije uz mene, tek obična čaša vode...
 
Kažeš mi poštovanje ću da dobijem, tek kada ga dam?!?
 
Reci mi, draga...Zar život «naš» je samo san?!? Što će se dogoditi kada svane dan?!? Probudit ću se i poželjeti smrt...
Ali ja, ja tek našla sam razlog da živim!
Sjeti se draga, naših pogleda koji su nekad bili čista kemija. A sad, tek slučajni su! Zar sve naše da stane tek u priči jednoj – dvije, poput neke tiho ispričane balade?!? Očima ne mogu da stvari pomaknem i ne marim za to, jer još uvijek sam razigrana poput onog ljubičastog leptira.
Iako ne možemo skončati nad tim pamučnim oblakom što stoji na tornju crkvenom, ja bi da smo Klasika!
Ne, ne trebaju mi svatovi kićeni i zlatni!!! A sve babaroge ćemo ispratiti samo jednim Očenašem! 
Spustili se prsti poput lopova na tipkovnicu, i samo zato što te nema, bol me razvali. Ne popušta! Neki bi to, tek  tugom nazvali! Ma nije tuga, već  fala Bogu izlječiva bol!
 
Život je lijep bez obzira na sve...