nije bolest sve sta boli

Svako učinjeno dobro djelo je toliko veće koliko se pozornost na njega ne skreće. Dok ga svaka riječ u stilu emitira svako mu slovo sve manje profitira.
Uzalud se nadati takvoj naruđbi zbog osobe koja bi htjela po znaku tražiti svijetlo u osobnom mraku.

Jedna tema napomenutog naslova je upravo ta da se ovdje na,po,sprijeda i zada ove kutije svaki sudionik ( hm, zanimljivo baš) češe upravo po onom mjestu gdje ga najviše svrbi pa makar to bila tipkovnica u najčešćem sluČAJU...
Eto toliko od mene za one što su me prepoznali na bijelom tovaru...
No pokušavajući izbjeći takove situacije uglavnom se hvatamo prvo za miša ili mišića(rijeđe za pantaganu)pošto je svima poznata ona stara iz crtića naših djetinjstava da se svaki slon ili slonica više boji što je mišić manji...
i tako dalje i tako dalje prilazimo onoj spoznaji velike razlike između bajke i basne
bilježi se sa štovanjem moja malenkost i vaš Penicilin .

Na ovoj iskrici sam tolikio koliko jesam. S vremena na vrijeme svratim da vidim postoji li iskrica kao takva ili se samo riječima skriva prava slika o njoj, opet kao takvoj. No kao i svakom normalnom čovijeku probudi se želja za svijetom u kojem bi on kao takav naišao na ono nešto spontano u takvom stanju kako bi se slika pretvorila u zbilju realnih boja slike, opet kao takve.
Nisu mi jasne samo one želje o ljubavnim vezama takve strukture kojima se navode boje šarmiranih slika vodenih boja što se prvim valovima tek slabog maestrala tope u solju svoje gorčine.
Naime ovo je jedna od mojih tek odabranih rečenica što me životom vode kroz iskrenu stvarnost :
Kušnja ili raskršće, već kako se čitatelju svidi je točka života koji se po osobnoj odluci skretanja svodi na smisao djela kod odabrane vrste znakova za put ili stranputicu kako bi običan čovjek mogao odabrati stranu kojom će "prije" doći do svoga cilja ali po načinu odabiranja "brzine" stizanja na istog".
Da sam znao gdje bih odustao ne bih znao gdje bi opet počeo...

Zašto pisati i kako liječiti nešto davno što ne znaš objasniti kad stvari se dogode onda u snu dok budiš se i gledaš kako više nisu tu...
Lomiti se riječima usnulog stanja zbog brzoga koraka do onog opravdanja za koje si samo svjedokom ti bio jer san se baš nikom nije dva put ponovio...
I samo okreneš jastuk na drugu stranu kako bi brže zacijelio ranu dok vrijeme zorom u srcu suši jednu naivu usnuloj duši...

Tekst

JESTE LI ZNALI ZAŠTO RIBE NE VOLE PAPRIKU ?
OPEKLE SE VEĆ JEDNOM NA FIŠ PAPRIKAŠ PA SAD PUŠU I NA HLADNO !

nisam spavao od petka i ne sjećam se niti retka...
veceras brojim ove tipke zbog pameti moje sipke...
tri točkice

TKO RANO RANI DVIJE SREĆE GRABI.
(samo ne znam što je s onima što još nisu legli uopće ovaj vikend. Jel se to ubraja u ranoranioce ? mislim, bilo bi fer i sportski

Hoću li naći ženu svog života, ne znam, ali zato znam da neću tražiti ženu za svoj život.
Eto ti kume pa ti sad misli sta je pisac htio reći dok se ne razvije ovaj film treći

Opet tišina i muk sredine današnjeg dana, kao da nešto skrivio ovaj vikend ?
No možda i nisam, možda je samo ostala iskrivljena slika na zidu od potresa besanih noći u baršunastom plaštu opojne moći
Šta bilo da bilo danas ću samo da odmorin tilo

Ljubav je osjećaj koji stvara se kod očiju, spaja se kod usta i kreće prema želucu.
Dakle ljubav je kriva za želučane tegobe srednje životne dobi uzrokovane dugogodišnjim radom na uskraćivanju zabranjenog voća.
E

Ako imaš što za reći,
Ako voliš da te čitaju,
Ako voliš sve šta vole mladi,
Ako skupljaš markice i salvete,
Tada ti fali samo album.

DAN MUŠKARACA - svi ostali dani u godini
hm, pa isplati se ...

Ponekad ovdje namjerno svratim
podsvjesno čežnju želim da vratim
ne mislim pritom sebe tu slavit
još brže odem mislim se vratit.
Zašto i ovo uopće postoji
kad svi to već znaju kako se broji
ma neka je lijepo iskustvo ovo
koga potakne njegovo slovo.
Koliko čovjek duboko kroči
u ovoj sjajno blistavoj noći
koliko on bi u šumi htio
kako bi vuku neželjen bio.
Sad se ja mislim koliko je šuma
na oko lijepa bolesnog uma ne pišem ovo zbog lošeg iskustva
pišem zbog greške tuđeg prisustva.
Jer nije me bilo tu neko već vrijeme
i ne želim skretat sa ove teme
da ljudi prepoznat će onakvog duha
što život im nudi bez imalo sluha.
Nije na meni da o tome sudim
al gledam kutiju i tako se čudim
čudim se onom na kraju priče
kada se sretnu koji se diče.
Pa neka je čisto ovo sad njemu
što slijepi oči za srce svemu
neka se piše kratko i jasno
da svima ovdje ne bude prekasno.

Dok skrivam se u pogledu tuđih znanja ovim se putem istina sklanja
ovim se putem istina briše
da jednim se potezom napravi više.
Dok skrivam se tako smjelo i lako
ne mislim pritom ni zašto ni kako
ne mislim da sam od nekog začaran
vidim da i ja sam za nekog stvaran.
Glupo je htjeti na silu biti
istinu pravu o sebi otkriti
jer to zna samo onaj što stvara
u paru dvje duše iskrenog dara.
Nada se jednom takve objavit
usnulog sluha što će ih slavit
usnula java šapće mi slova
kud godina ova proći će nova.
Kad jednom se one takve sastanu
znati će tada odabrati stranu
i neće je tražit u maglovitoj bajci
jer vjeruju sebi ko dijete majci.
I neka se zato svi ovdje slože
da nema baš onog pozlaćene kože
nek se uvjere u osobne strane
da svi ćemo jednom otkriti mane.
Kad svaki bi čovjek imao štapić
ne bi se skrivao u ovaj ormarić
ne bi se hvatao ni onih riječi
znajući jednu što sve nas lijeći.
Takva je riječ na uho lijepa
mada je često iskreno slijepa
i ne znam što pišu pismoznanci stranci
znam za sada u ovoj bajci.
Znam za jedno u svom životu
kako napisat iskrenu notu.