MIDNIGHT_THUNDER

I tako opet u hladnoj samoći sjedim sam,
Osjećaj poznat, ali ovaj put nekako godi.

Sjećanja na dane koji prošli su
zauvijek urezani u sivilo misli.

Ima tu neke topline koja prolazi tijelom
Tračak poletnosti, nova nada možda?

Kreni, stani, kreni, stani
Ima li u ovom svijetu mjesta za mene?

Bio je to jedan od onih prokletih crnih dana kad ništa ne može ići u nekom pozitivnom smjeru. Ustaneš ranim jutrom i odmah iščupaš najcrnje riječi iz svog riječnika. Pokušavaš se ohladiti, smiriti, kažeš sam sebi proći će za kojih sat il' dva. Dođeš na radno mjesto, a šef raspali rafal po tebi za dobrodošlicu. Ništa ne napravite kako treba ma koliko se trudili, pred kraj radnog vremena izgubite volju za bilo čime. Krenete kući odustajući od izlaska za taj vikend (kao najbolje je otić spavat i drugi dan će biti sve pomalo ljepše). Tada vam suluda ideja padne na pamet, odlučite okrenuti auto u suprotnom smjeru i krenut na proslavu rođendana na koji ste pozvani iako morate voziti skoro dva sata i onda doživite najburnije događaje i najluđi završetak dana. Dan koji se dogodi jednom il dvaput godišnje, odete kući i još danima ne vjerujete da to niste sanjali.

Nema jutra tog, da ne poželim
Svjet da promjenim I zaboravim
Gdje sam živio, kako živimo
Bez budućnosti, sive stvarnosti

Stojim I gledam da se borim ili predam
Da se bacim ili ipak dalje da krenem
Kasno sad je znam da novi obol si dam,
Al’ još je prerano za kraj uvijek se prenem

Sjene prošlosti u budućnosti
Lažni proroci sudbu kroje mi
Nemam nikog da me uputi
Da me utješi, dušu oživi

Stojim I gledam da se borim ili predam
Da se bacim ili ipak dalje da krenem

“NOŽ U LEĐA”

Ako jedan da slučajno shvatiš
Da držak noža ti viri iz leđa
Hoćeš li dalje vjerovat u ljude
Ili te izdaja bližnjeg vrijeđa

Koji je razlog i zašto tebi
Ne zna ni sam a neće ni znati
Uvjeren i sam u svoje laži
A za njih dokaz ne može dati

Neki su ljudi igra dva lica
Ne vjeruj onom što slatko govori
Jer ispod maske krije se razdor
Drugo što samo kroz mržnju zbori
Ako si zbunjen i ne vidiš svrhu
Ne lomi glavu jer svrhe ni ni nema
Ljudi su uglavnom govna u duši
U skučenom umu zloba drijema

…NOŽ U LEĐA…

Ne priseži nikom i ne vjeruj ništa
Skini povoj sa očiju svojih
Ne puštaj tuđe laži sa svojih usta
Uz tvoju pomoć nova se kroji
No ostani isti duboko u sebi
Molim te ne skupljaj otrov u duši
Ljudsko je srce kvarljiva roba
Njegova zloba sve prepreke ruši

Neki su ljudi igra dva lica
Ne vjeruj onom što slatko govori
Jer ispod maske krije se razdor
Drugo što samo kroz mržnju zbori
Ako si zbunjen i ne vidiš svrhu
Ne lomi glavu jer svrhe ni ni nema
Ljudi su uglavnom govna u duši
U skučenom umu zloba drijema

The warm night rain falling down,
The wind plays good old song
There are no stars on cloudy heaven
A silent speech of Mother Nature

The heart is slowing down
The eyes are sleepy
The mind calls to
Innocent dream
A Dreamer falls asleep…

Walking on the road to eternity
Sometimes quite sure and sometimes not
The choice that I have on the crossroad
What path I will follow?

To the left or to the right, both are insanity
Whatever I decide that is wrong
I can win a battle, but war is already lost
Runing away from this sorrow.

Jednim dodirom, jednim trzajem mišića u stanju smo proizvesti nepopravljivu štetu, veću no što je učini kometa koja uništi planetu.

Javila se poput udara groma,
zatresla tlo pod klecavim nogama.

O zašto ti sudbino kleta
sunce i tama proteklog ljeta,
poput hladne brze rijeke
unosiš nemir poput oluje teške.

*****Za komadić ispunjenih snova*****

....and it rains, never stops
the edge is so close
wind blow through trees
going deep down in abyss.

There is somethig that wait,
someday will be pulled out
and will see the...