brlog

Život je ono što se događa dok si zauzet stvaranjem drugih planova.

vauuu

Iskustvo je izvrstan učitelj - ali šalje na naplatu ogromne račune.

vauuu

Neću se ubiti. Mrtve prebrzo zaboravljamo.

vauu

duboka misao najednostavnije recena: IDEM

veceras mi je pogled na svijet nekako totalno mutan.. jedina bistrina koja se u njemu nalazi je cistoca krvi koja se slijeva niz moje ruke.. zar nitko ne vidi tako lijepu crvenu boju.. fascinatno je to.. kap po kap.. krv cini crtez na parketu, cini portet jednog zivota.. u toj skici se utapaju sve lose misli.. ostajem tako prazan, tako sretan.. ali pak opet cemu sreca kad je tu praznina.. kap po kap.. opet me hvata strah.. cemu sve to?? pitanje se namece samo po sebi.. uzimam krpu i brisem krv.. kap po kap nestaje u jednom potezu.. to ipak nije bila krv nego samo crvena tempera zivota mog..

Ona puni osamnaest
godina u junu
nezna sta da radi
kada polozi maturski ispit

Ljudi su vrlo zlobni dok gledaju njene grudi,
ljudi su zlobni dok gledaju njen ten...

Ona se budi...
Ona se budi...

Celoga zivota,
necim joj pune glavu
lutkice, krpice, slicice, su stvari za devojcice;
igrati lastis ona nikada nije znala
skuvati rucak nikad nije bila njena stvar...

Ona se budi...
Ona se budi...

Ona nema nikoga da joj kaze
TI si moja, si si moja, ti si...
Ona nema nikoga da joj kaze
TI si moja, si si moja, ti si...

Ljudi se cude
zar ona moze da misli
ljudi se cude
zar ona sme da zna

Ljudi su vrlo zlobni dok gledaju njene grudi,
ljudi su zlobni dok gledaju njen ten...

Ona se budi...
Ona se budi...

Ona nema nikoga da joj kaze
TI si moja, si si moja, ti si...
Ona nema nikoga da joj kaze
TI si moja, si si moja, ti si...

Sunce je raspizdilo svoje zrake,
Vrapci se deru ko konji!
Mene pici depresija,
u dusi mi opsesija,
jebo mater ako te ne volim!

vauuu

tko sam to ja da mi urodi zito bez kukolja.. tko si ti da ti cvjetaju ruze bez trnja.. tko smo to mi u ovom filmu koji su gledali svi osim nas..
ja sam dijete listopada, pjesnik u dusi.. rodila me jesen, rodila me da se provlacim kroz iglene usi i da uvijek budem zanesen, kao mornar koji ne ispusta vesla i kad su mu ruke pune krvi i ako brod pocne tonuti nece ga napustiti prvi..
ti si kcer nemira, satkana od vjetrova i brza kao strijela, ti sve dajes za ljubav, cak i ono sto dati ne bi smjela.. igras se, trcis, pleses i pjevas dok ti se dusa ne odvoji od tijela i zasja u tami kao svjetlo na kraju tunela..
u ovoj prici koja tece kao rijeka mi smo slapovi.. u tom filmu mi smo ranjeni lavovi.. i tko zna gdje cemo skoncati i kada, tko zna zasto se u nas usuljala snaga vodopada..

Vratimo se unatrag
Kada su stvari krenule
Nizbrdo za nas
Kakvu pricu prodajem...
Lazi izlaze iz mene
Cim usta pomaknem
Moja rijec nema smisla
Vrijeme je da zacepim
Udahnem
I prihvatim
Kada znas koliko sam glup
Preuzmi teret na sebe
objasni zasto smo tu
I zasto svatko od nas
Od sada dise za sebe
i ima vlastiti trag
Ne daj da te povrijedim
Jos jednom dignem ruku
Da te udarim

Otjeraj me od sebe
Jer ja
Nikada necu naci
Dovoljno snage
Da odem

Našao neko orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao sa njima.

Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla. Prošle su godine i orao je ostarjeo.

Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.

Stari orao zapanjeno je gledao uvis. "Šta je to?!?" pitao je."
To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš. "
On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji."

I tako je orao umro među kokošima, ne znajući ko je.

Najskuplje riječi, najljepša jutra ona je ukrala za sebe i prosula pred mene sve strane svijeta, ja ne znam više gdje da krenem. U mojoj glavi spava umorni kompas što svojim snom krije svaki njen glas. Stojim kao putnik vezanih nogu i pitam svoju bol zašto dok bježim noćima od nje ja, ja uvijek bježim k njoj. U mojoj glavi spava umorni kompas što svojim snom krije svaki njen glas. Pijesak mojih satova slio se u jednu rijeku. Zašto mislim? Zašto sanjam? Zalutao sam u tvoje kamene vrtove gdje luna tiho ljubi usne. Gdje nema više smjeha pa dvorskoj ludi treba za kaznu - pojesti srce. U mojoj glavi spava umorni kompas što svojim snom krije svaki njen glas. Pijesak mojih satova slio se u jednu rijeku. Zašto mislim? Zašto sanjam?

what to say now.. i'm so far from home but i still osijetim something close to me.. he he.. uglavnom, sto zelim reci.. evo sad sam dosao u stan i napokon imam svoj mir.. misao na tebe postaje kao zulj.. :P ne da mi da zaboravim..

...sleepin all alone
someone kills the pain
spinning in the silence
to finally drift away
someone gets excited
in a chapel yard
catches a bouquet
another lays a cousin
white roses on a grave

to be yourself is all that you can do...

wtf.. :D vauuu

smijesiti se dalje, da, to treba znati..kada je najbolje ustati od stola, kad pred nama stoje samo prazni sati u tome zivotu glupom do bola.. trebalo bi znati, ma koliko stoji, sacuvati ponos, onaj sto preosta, i usprkos svemu, prijatelji moji, zauvijek otici, znati da je dosta.. pred sudbinom svojom koja sve ti uze, kad vec nista nemas, kada sve si dao, trebalo bi znati skriti svoje suze.. no ja, srce moje, ja to nisam znao.. zato treba znati napustiti stol kad je ljubav tvoja davno pojedena, ravnodusna lica skriti svoju bol, zauvijek otici tiho kao sjena.. i usnama treba reci da se smiju iza maske jada, i stisnuti zube, a krikovi mrznje u tebi da gnjiju, te poslijednje rijeci onih koji ljube.. treba znati mirno otici na kraju, usutkati srce sto vec umrlo je, sacuvati obraz ko neki sto znaju, dok jos nije pao.. trebalo je znati, suvise te ....., ja to nisam znao.
da li je nekome poznato ovo? :D vauuu

I am a man who walks alone
And when I'm walking a dark road
At night or strolling through the park
When the light begins to change
I sometimes feel a little strange
A little anxious when it's dark
Fear of the dark, fear of the dark
I have a constant fear that someones always near
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that someone's allways there
Have you run your fingers down the wall
And have you felt your neck skin crawl
When you're searching for the light?
Sometimes when you're scared to take a look
At the corner of the room
You've sensed that something's watching you

evo na sto me natjerao zezam_se.. uh, te sirove misli:
oko nas samo noc, uzasno se osjecam.. najbolje kad nema rijeci da razbijemo grad.. pusti neka tece rijeka nasih nicega sutra ce biti bolje.. sjetit cu se necega.. sutimo jedno za drugim..  oko nas.. zaboravi.. nista vrijedno spomena.. u nama zivotinje.. zvijeri zeljne govora.. pusti me zelim eksplodirati.. pusti me zelim razbijati..