Čovijek


Svaki Čovijek u sebi ima kompleksan 'sustav', kojim 'dodiruje' druge Ljude.
Intimne i Bliske ljude više, a one druge manje.

Misaoni sustav u sebi sadrži misli koje su sveujupno 'pozitivne' (podržavajuće, hrabreće i ugodne svih vrsta) ali i misli koje su 'negativne' (umanjujuće, obeshrabrujuće i neugodne svih vrsta).

Emocionalni naboji u čovjeku također imaju 'pozitivan' ljubavni naboj i 'negativan' neljubavni naboj.

U napisanoj Riječi mogu se pročitati sve ove četiri kvalitete.

Iščitavanje površinskih nivoa pojedinih poruka je lako i jednostavno, ali iščitavanje dubljih nivoa poruka, koje ljudi tumače netočnim riječima 'čitanjem između redova' - to je već jedno umjeće.

'Čitanje između redova' je netočan naziv, jer u sebi sadrži 'bug' samoga čitača.

Poanta ovoga razmišljanja svodi se na to da postoje 4Ja i 4Ti koji komuniciramo u jednom jedinom trenutku.

A što je sa slijedećim trenutkom, što je sa ponovnim čitanjem poruka koje su napisane prije par dana, mjesec, jedne ili dvije godine?
Meni su one dragocjen izvor učenja.

Uvijek iznenadim koliko se toga može Pročitati kada si čovijek da dovoljno vremena.
Zato obožavam i pisanu komunikaciju, Riječi su tu, zapisane, nepobitne, uvijek iznova čitljive.

Zapravo uvijek mi je interesantno i u svojoj pisanoj komunikaciji, naročito s blsikim ljudima, iščitati i soznati mjesta na kojima se jasno vidi 'BUG'.

E i tim 'bugovima' ću se baviti i u mom klubu 'ljepotamisli'.

Bugovima s Bogovima online :))))

Uredi zapis

24.02.2006. u 0:08   |   Komentari: 20   |   Dodaj komentar

Trubač


U danima kad sam prilično opijena nekim svojim ljubavnim uspjesima uživala u svom novostečenom samopouzdanju i slobodi da spavam kad hoću, kuham kad hoću, spremam ili ne spremam kad hoću ili neću, da igram šah ili master mind ili slušam Beethovena do daske, srela sam Trubača. Odmah sam ga ocijenila kao sasvim neobičnu i neuobičajenu pojavu u ovom našem svijetu uobičajenih usporedbi i saznanja što je nečem primjereno ili nije, što je civilizacijski prihvatljivo ili nije, u svijetu gdje se zna kako se treba ponašati i kako govoriti a da svima doneseš relativno zadovoljavajuću ugodu, a sebi relativno zadovoljavajući status ugodne i poželjne dame.

U početku se nisam previše pitala što me tako privlači da uvijek i ponovno tražim njegovu pojavu među drugima koje sam u to vrijeme upoznavala i s njima se družila. Bio je to jedan malo drugačiji svijet gdje si ipak mogao i promatrati da sam ne budeš zapažen, a i ponekad izletjeti s nekim glupostima koje si inače ne bi dozvolio, a da se ipak možeš opet povući, pa čak i nestati ako treba. Prolaznost i površnost, tako sam mislila i nije postojao nitko tko bi me tada mogao uvjeriti u drugo. Tek dosta kasnije, kad sam sama u sebi otkrila tajanstvene i u meni duboko sakrivene i zaboravljene svjetove shvatila sam da me k Trubaču privukla iskonska i duboka čežnja za traženjem svog pravog i stvarnog bića i da je to moje biće znalo što i kuda gleda i što traži da bi bilo ponovno otkriveno i doživljeno.

Ah, kako me nervirao! Zvala sam ga napuhanac, jebivjetar i pretvaralo, ma svakakve nazive sam mu prikvačila i prije nego sam ijednu riječ s njim progovorila. Bila sam se malo prije toga zaljubila preko glave u jednog pomorskog kapetana sa šlifom, zamišljala sam i bila uvjerena kako sam konačno realizirala sve svoje mladenačke snove i sanje o princu na bijelom konju. Iako je princ bio oženjen i živio daleko od mene, kratki romantični susreti i povremene strastvene noći baš su bile ono zaboravljeno iz moje mladosti, a da nije ničim ugrožavalo moje protezanje preko cijelog kreveta , mirno ispijanje nesice uz nekoliko cigareta i čitanje jutarnje štampe bez ikakovog zanovjetala. Ljubavni su snovi bili realizirani, a i visoko sam dizala nos zbog, kako sam mislila, pametnih i odlučnih poteza koje sam odigrala sa svojom sudbinom. Činilo mi se da mi baš ništa ne nedostaje. Pa ipak me neki nemir stalno tjerao da se sve više približavam Trubaču. Nemir kojeg do tada nisam poznavala, nemir kojeg sam zaboravila u godinama iza mene, nemir kojeg izaziva miris zemlje, mrmorenje gorskog potoka i splin oblaka na plavom nebu.

Prvi puta kad mi se direktno obratio, to su bile riječi - ti si zakurac. To me šokiralo jer nisam tada shvatila njihov smisao, jednostavno sam pomislila da me ocijenio bezveznom i nevrijednom ikakove pažnje. Prošlo je dosta vremena dok sam shvatila da me nikad nije ocjenjivao ali tada sam mislila drugačije i trudila sam se dokazati mu da baš u ničem nije u pravu. Trkeljala sam i izazivala i na kraju ga prisilila, bar sam tako tada mislila na duge i beskonačne razgovore. Jasno, nije mi tada padalo na pamet da se Trubača na ništa ne može prisiliti. Počelo je s mojim izazivačkim monolozima, poslije su došli dijalozi, bio je to pravi maraton koji sam ja uglavnom trčala sa žuljevima na golim stopalima i promuklošću u glasu, a Trubač sjedeći duboko zavaljen u svojoj fotelji i dimeći svoju cigaru. Kad sam se dovukla nekako do vrha uzbrdice shvatila sam da je Trubač već davno tu i da mirno svira u svoju trubu, a ja sam jedva imala snage baciti pogled oko sebe, pa sam tek tada shvatila gdje sam se dovela i da su mnogi usponi još ispred mene. Ali ono što sam ugledala na vrhu novog uspona već sam tada poznavala i znala sam da je sve puno jednostavnije nego sam mislila.
[plejadablue 2004.]


Posvećeno ljepotimisli, izbačenom voljom Boga i Batine iz ovog kluba 22.02.2006. godine oko 17 sati.

Autor: plejadablue
Poslano: 22/02/2006
[[Klub za čitanje između redova ;)]]


---------------------------
---------------------------
a između redova je uvijek
---------------------------
bjelina i praznina i ništa
---------------------------
tek prazno crtovlje
----------------------------


... i dobar vam dan Trubčalice i ostali Trupci online :))

Uredi zapis

22.02.2006. u 18:11   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

volimTe:)*


Što to znači Voljeti?

Često sam se, još od mladih dana pitao i zapravo ''čudio'' kako riječi 'volim te' u našoj civilizaciji mogu imati bezbroj značenja.
'Pa ti znaš da te ja volim'!!?


Puno sam, jako puno puta pažljivo osluškiva i iščitavao koja je zapravo cjelokupna informacija utkana u napisane ili izgovorene riječi 'volim te'.

Ponekad je u tim riječima bila izrečena želja, ponekad potreba, ponekad očaj, ponekad prijetnja, ponekad argument, ponekad zahtjev, ponekad grubost, ponekad konstatacija, ponekad slutnja, a ponekad, ponekad, u nekim jedinstvenim trenucima u tim je riječima titralo doista samo čisto, jednostavno ljudsko volim te.

Volim te u kojem je bilo puno ushita, puno poruke sretna sam što postojiš, puno titraja iz kojih je pjevalo radosna sam i divno mi je sada u ovome trenutku.

Samo budala može To zaboraviti.
Samo budala se može vraćati u te trenutke sa žaljenjem!
Samo zabludjeli ego Um može negirati to iskustvo i tražiti nešto 'više', nešto 'jače', nešto 'kompletnije'.
E da, ali ego je ego.
Osobnost želi sazrijeti u iskustvu, iskusiti sve afirmacije i sve negacije sebe u svim uvjetima, u svim okolnostima i u svim 'teoretskim mogućnostima'.
Takav je slobodni znanstveni Um, kome jedno *volim te* postaje samo jedna činjenica, samo jedna informacija, informacija jednaka svim drugim informacijama u cijeloj matrici mogućih informacijskih interakcija.


... a jedno obično ljudsko volimTe:)* ono je tako malo i tako tanano i tako veliko u svojoj nutrini ... dok ''Grad vrišti u potrazi za svrhom vlastitog postojanja[A.N.2004]''


volimTe Ljubavi
a to već znaš:)*

Uredi zapis

21.02.2006. u 13:45   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Meditacija sa ili bez misli?


Meditacija, kao stanje bez misli jest obično sranje!

Ako čovijek želi biti bez misli onda mu je lijepo poželjno da se onesvjesti ili da spava. Svo drugo vrijeme budnosti čovijek ima misli koje ili slobodno landaraju i misle same sebe, ili ima misli koje si sam usmjerava ... a zapravo bit stvari je u usmjeravanju svoje unutarnje pažnje ne na misli
nego na TEME o kojima misli, usmjeravanje PAŽNJE na način i na SLIKE o kojima misli i Kako misli.

Klasična 'meditacija' je samo jedan niz tehnika koju su si ljudi izmislili da na neki jeben način, bilo kako, zaustave beskonačnu vrtešku misli, misli koje
slobodno landaraju koje se sudaraju i koje bauljaju od nemila do nedraga i koje same sa sobom proizvode hrpetine povratnih efekata na tijelo u
kojem onda neke misli bole, neke misli tjeraju na plakanje, neke misli jednostavno razdiru ljude pa im onda pukne mozak i imaju izljeve krvi ili
moždane udare ... a neke misli ljude opiju pa se naduvaju ljubavi toliko da od ljubavi počnu hodati goli po cesti ili se u ljubavnom zanosu osjete kao
da su bog osobno koji ima savršenu informaciju o svemu pa rade druge vrste pizdarija!

Misli koje istinski jesu meditativne, kako ja poimam smisao istinske meditativne misli, to je stanje u kojem
je Um miran(ali ne tup!), ali ne na jedan umjetan način, ne uz osluškivanje neke vode koja teče iz špine ili sa buljenjem u svijeću ili vatru
... jer to je opet na neki način stanje u kojem je čovijek u izoliranom stanju... u stanju praznine (koja jest bolja od vrteške) - ali to je samo površna kompenzacija.

Zato baš, za mene, pojam 'klasične meditacije' jest jedan savršeno prazni nikakvi pojam, a te neke fore sa
tim nekim 'brejn zvukovima'(pet herca razlike na ušima) ... to je jedna KOMA
od proizvoda od kojih naravno normalnog čovjeka može samo zaboliti glava.

Pojam i stanje meditacije za mene je stanje ljubljenja, stanje u kojem dvoje ljudi ljube jedno drugo (što ne mora uvijek bti ljubljenje usnama) ljubljenja
postoji jako puno vrsta.

Dvoje ili više ljudi se mogu ljubiti
razgovarajući, svirajući i jednostavno bivajući jedno uz drugo ... to je za mene istinska meditacija, to je za mene istinsko meditativno živo harmoniziranje ... to DA .. a ovo što se prodaje kao 'tehnike meditacije' ... to su eto tek
površinski pokušaji da se samo jedan dio Uma umiri, da se Razum umiri i da donekle u Umu nastane kakav/takav mir. Da nastane kakvo/takvo podnošljivo stanje.



muditanti online :)*
vam muditativna dobra večer bila
baš :)

Uredi zapis

11.02.2006. u 23:39   |   Komentari: 38   |   Dodaj komentar

Očekivanja?


Gledajući onako izvana, pomalo površno, pomalo netemeljito ja bih prvo izrekao tvrdnju kojom sam sebe vodio u promatranju ove civiliacije d.o.o., koju sam i ja sam držao 'kao kap vode na dlanu:
JEBE MI SE ZA TUĐA OČEKIVANJA!

E sad!
Kada se to promatra u kontekstu vanjskih očekivanja, u kontekstu 'svi to rade, pa bi i ti morao', 'zna se da tako treba, a ne tako kako si ti zamišljaš', tada i dalje stojim na tom stajalištu, i tada ću mirno izjaviti : e pa jebe mi se za tuđa očekivanja, ta očekivanja nisu dio moga svemira, nisu dio moga poimanja života i sveukupno ta 'očekivanja' neka si lijepo zabiju u guzicu!

E sada dolazi jedan suptilniji dio priče!
Što je sa mojim očekivanjima od mene samoga?
Što je sa mojim poimanjem mene samoga kao 'očekivane realizacije samoga sebe'?
Što je sa tim mojim očekivanjima?
Nisam li je u ponekim trenucima i sama moja očekivanja prema samom meni odbacio u ime 'savršene slobode' u ime nepostojanja očekivanja od nikoga izvan mene, pa niti od mene samoga?(primjenjujući ista mjerila prema drugima i prema sebi samome!)

Naravno da je nivo očekivanja jedan savršeno promjenjiv pojam sa puno sadržaja i naravno da je 'očekivanja' moguće, kao i ljubav kategorizirati i suptilnije sagledati jedino kada ih stavimo u poziciju čovjeka kao društvenog Bića. Kao Čovjeka pored Čovjeka.

Čovjek kao društveno biće i u osobnim intimnim komunikacijama i u širim društvenim komunikacijama stvara neke odnose, neke relacije, neke interakcije, neke svekoliko kompleksne komunikacijske protoke u kojima se spontano, svjesno ili nesvjesno '''računa''' sa određenim ponašanjem, '''računa''' s određenom reakcijom pojedinca koja je od tog pojedinca jednostavno njegova prirodna i očekivana i logična reakcija.

Evo ulovio sam sebe samoga da imam očekivanja i od sebe samoga, a bogme i od svih drugih ljudi, jer sustav neočekivanja zapravo u čovjekolikom društvu ne postoji, to je samo jedan ''zamišljeni'' izraz iz paketa samo/spoznaje, negiranja ega, negiranja cjelovitosti Čovjeka iz cijelog tog paketa samoumanjivanja i sebe i svih drugih ljudi. Iz paleta negacije.
Cijeli taj 'paket' je samo furka 'alternative' koju je puno teže suptilnije očistiti iz cjelokupnog osobnog kulturalnog misaonog koncepta, jer je jednostavno savršeno zapleten oko još nekih postavki i nekih 'opće prihvaćenih' istočnjačkih sustava, koji su samo 'drugo pakovanje' za isto, ali suptilnije, manipulacijsko disharmonično zaplitanje crijeva u mozgu.

E sada :)
Potpuno je druga znanja i umjeća potrebno primjeniti za realizaciju svojih osobnih očekivanja.
To je već posao za Tehničku Službu!

... a joj što ljepoga posla si imam .. samo da mi još malo zatopli ... samo još mrvicu :))
... i dobra vam noć generacijo online ...

Uredi zapis

11.02.2006. u 0:07   |   Komentari: 40   |   Dodaj komentar

Trajna Harmoničnost - harmonična supstanca slobode -

Oko nas je globalno ludilo, koliko ja vidim.
(pa si uvijek iznova domišljam...)

Harmonične frekvencije pojedinih ljudi su nam potrebne, da bi na jedan veoma komplesan način uvijek iznova 'uštimali' sebe i harmonizirali sve svoje misli, sve svoje unutarnje emocionalne težnje, ali i da bi iskomuniciali svoju najharmoničniju varijantu sa svijetom oko sebe.

U tom procesu naše unutarnje harmonizacije, u našem procesu harmonizacije u paru, u našem procesu harmonizacije u grupi ljudi, pa onda i našem procesu harmonizacije sebe sa širom društvenom lokalnom, regionalnom i širom zajednicom (države i svijeta) većina ljudi te procese čini parcijalno, sa puno višestrukih kriterija.
Jedni kriteriji harmonizacije i oslobađanja vrijede im u osobnom životu, a sasvim neke druge kriterije koriste u harmonizaciji sebe sa širom društvenom zajednicom.

Ponekad je teško ili gotovo nemoguće, zbog općeprihvaćenih moralnih i društvenih sandarda imati jedinstvene kriterije i jedinstveno ponašanje u svim društvenim uvjetima, jer jednostavo pojedinci i okolina ne prihvaća takvu vrstu slobode, slobodu koja u sebi sadrži zaprao agresiju tipa 'evo ja ću vam pokazati golu guicu i što mi možete'.

Pitam se zašto je to tako?
I logičan mi je odgovor da je to tako zato što taj način pokazivanja 'gole guzice' zapravo nije harmonična supstanca slobode, sloda koja harmonično zatitra i kod drugih ljudi želju i potrebu da i oni samo pokažu svima guzicu jer im je eto fino i jer će to i kod drugih izazvati odobravanje i oslobađanje.

Na misaonom nivou stvari sa 'pokazivanjem guzice' su ponekad jednostavnije, a ponekad i puno puno kmpliciranije.
Jedan dio toga proizlazi iz većinskog stava da je 'moja misao' nešto što je identično sa poimanjem toga 'tko jesam ja' kao Biće, ja kao Osobnost.

Mislim da je jedno veliko umjeće, koristeći se i ovim novim 'virtualim alatima' spoznati sve harmonične načine komunikacije sa okolinom, sve trajne harmonične načine komunikacije i življenja sebe uz i sa drugima.
Mislim da je življenje harmoničnoga života u ovaj našoj civilizaciji u ovom svekolikom globalnom ludili jedno veliko umjeće.

Usred globalne i lokalne i mikrolokacijske osobne pozicije pronaći i živjeti SVOJ TRAJNO HARMONIČNI ŽIVOT - mislim da je to posao vrijedan svakog truda, i mentalnog i emocionalnog i tjelesnog svjesnog i namjernog Delanja.


harmonična trajna suspstanca slobode
harmonično trajno stabilno življenje

Mislim da se previše ljudske energije troši na silna promišljanja o svemu što je 'ne', a premalo na pronalaženje svega što je 'moguće harmonično da'.

..je, pa ... za to se potrebno ponekad malo temeljitije zamisliti :) ... što u 11 navečer i nije baš za očekivati ... osim od poneke/og oniline mislilice/oca .. vidjeti ćemo sad! :))
i dobra vam večer generacijo online!

Uredi zapis

09.02.2006. u 22:58   |   Komentari: 34   |   Dodaj komentar

Pismo jednoj Ralki smrzopičnoj jutarnjoj ooo ooo ojj :))))

Pitanje za tebe: od kud ti osjećaj krivnje? Kako ga rješavaš?

Svaki osjećaj krivnje je utemeljen u daaaalekoj dalekoj informaciji iz najranijeg djetinjstva!
Od djetinjstva 'energija' KRIV SI!! kojom naši roditelji prenoseći besmisao civilizacije d.o.o. od stoljeća sedmog unazad do klasične grčke besmislene civlizacijske klasne misli krivo/prave pa i unazad do piramida jebote, do početaka klasnog ne/harmoničnog otičamčkug robo/vlasničkog sužnjačko/prinudnog ukurac i rim i piramide i trokolice i svaki kurac ... eto to je negdje u mislima ratova naših otaca koje su kao djecu sa nepunih 18 natjerali da ubijaju druge ito tako nedužne jadne uplašene dečke ... eto to je u mislima djedova naših otaca koji su isto tako klali do vremena okrutnih unazad do klaonica evropskih 'čovječnosti' ... do vremena masovnih genocida Primarnih Plemena Plementih Ljudii Zemlje po slobodnim prostranstvima beskrajnih prostranstava i života koji je Život Prirode sve dok ne dođe mač kolumbovih histerika unazad do genocida svih otaca otaca otaca žrtava i mučenja i neljudskosti unazad unazad unazad ... uvijek je unazad taj osjećaj krivnje zašto živim u ovako nesavršenom svijetu u kojem niti mome sinu nisam mogao učiniti život savršenijim veselijim i toplijim ... i onda opet unazad osjećaj krivnje zašto nisam još ljubavniji znao biti kada ona to ni intelektualno ni emocionalno nije mogla spoznati i još još još unazad do doba prapočetka besmisla koji počinje u prvoj početnoj misli koja u sebi ima 'BUG!' krivu informaciju u kojoj bilo što može biti važnije od života djeteta, od miline postojanja ... i onda još još još unazad rajka sve do nekog prapočela u nekoj primarnoj frekvenciji i sve do DNK primarnog sjećanja ...

...eto Ralo ljubavi tu negdje, u tome grmu leži zeko koji se ščućuri kao djetešce koje ne razumije ... koje sa pita 'zašto'... 'zašto' zašto pobogu sada ovaj ogromni grub kruti svijet urla ili kao nožem reže moje male uši!! ... i još dublje rajka ... još dublje do prve suze, do prvog plača na koji nema toplog odgovora majke koja baš sada ima nekog jebenog važnijeg posla ili koja sa baš sada kad meni treba, samnom u naručju svađa sa svekrvom ili vrišti histerično bijesna na bratovu snahu ... histerično bijesna dok sam joj ja u naručju kao mala štruca kruha, nemoćna mala zamotana živa jedinka koja nema pojma, jer je to nemoguće znati ... jer tada se u mozgiću koji ima sve, baš sve sinapse savršene i čiste ... tada se neke od njih kidaju od boli... tada mali topli mozak uči ... sve tako unazad Ralice ... e daaaaa ... tu je negdje prapočetak prapočetka toga što jest taj osjećaj : 'uh, izgleda da sam kriv samim time što postojim!'


:)))
jest da ti uopće nisam ništa konkretno odgovorio Ralky, ali znam da ćeš razumjeti! Pa sve je bar jasno ko dva_i_dva :))))
Zapravo važnije od odgovora je pisati tako da si možeš postaviti (sebi ili meni) NOVA PITANJA!!
Pitaja su To što je Dragocjeno u komunikaciji dvoje ljudi!!!
Hvala ti na svakom pitanju!
A sada ću tebe isto nešto pitati:
Kako si ljubavi, jesi li se malo odmrzla nakon jutarnjeg smrzopičkastog prigradnoputnog tramvajojebnog ledenjavanja!??
Sažeto pitanje glasi: Odledelišelitise smrzopičci jutarnji Rajkoooo ooooj? :))))))))


**da vas jebala d.o.o.
:)))

Uredi zapis

06.02.2006. u 13:06   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

Sloboda se može samo pokazati, ne i naučiti izvana :)*


Da, sloboda se može samo pokazati osobnim primjerom. Sloboda se ne može 'teorestki' naučiti.
Sloboda se može naučiti samo promatranjem primjera slobode drugih ljudi!
Slooda koju najlakše i najmočnije učimo, je sloboda pokazana sa puno puno ljubavi.

Sloboda koju nam netko pokazuje kao hladnu samodostatnu slobodu, nije sloboda koja jest primamljiva. Takva sloboda močna, ali istovremeno i šokantna.
Takva sloboda, koju nam netko pokazuje na takav hladan samodostatan način ima porište u intelektualnoj spoznaji.
Intelektualna spoznaja nije dovoljna da bi 'primalac' informacije o hladnoj slobodi drugog bića i sam usvojio tu slobodu Lako i Jednostavno.

Sloboda koja se pokazuje drugom biću iz stanja spontanosti, bliskosti i suptilne strpljive pažljivosti jest sloboda koja se uči lako i jednostavno, jer je i za drugog učesnika u 'prikazu slobode' lako prihvatljiva.

Osoba koja oslobađanjem sebe istovremeno uskraćuje informacije drugom bliskom biću nije u tom trenutku savršeno slobodna u svim svojim potencijalima, jednostavno zato što je temeljni princip slobode iz energije ljubavi, a ne iz energije osobne sebičnosti i osobne potrebe za oslobađanjem.

Procesi osobnoga oslobađanja na nivou napisane riječi, na nivou izgovorene riječi u osobnim odnosima, na nivou napisane i izgovorene riječi u malo širim društvenim odnosima (ili odnosima grupe ljudi), na nivou oslobađanja komunikacije tijelom ... svaki od tih nivoa našega postojanja i naše potrebe za oslobađanjem traži REFERETNE HARMONIČNE FREKVENCIJE.

Harmonične frekvencije pojedinih ljudi su nam potrebne, da bi na jedan veoma komplesan način uvijek iznova 'uštimali' sebe i harmonizirali sve svoje misli, sve svoje unutarnje emocionalne težnje, ali i da bi iskomuniciali svoju najharmoničniju varijantu sa svijetom oko sebe.

U tom procesu naše unutarnje harmonizacije, u našem procesu harmonizacije u paru, u našem procesu harmonizacije u grupi ljudi, pa onda i našem procesu harmonizacije sebe sa širom društvenom lokalnom, regionalnom i širom zajednicom (države i svijeta) većina ljudi te procese čini parcijalno, sa puno višestrukih kriterija.
Jedni kriteriji harmonizacije i oslobađanja rijede u osobnom životu, a sasvim neke druge kriterije koriste u harmonizaciji sebe sa širom društvenom zajednicom.

((nemam pojma što sam i kojim riječima napiso, ali mi je potpuno jasno sve što sam napisao - idem si sada ovo aploudati ... pa da se malo pročitam - uvijek si neki kurac pametno napišem pa mi poslije drago))
pa da :)*

Uredi zapis

06.02.2006. u 0:39   |   Komentari: 97   |   Dodaj komentar

Znanstvena misao ili ZNANJE i UMJEĆE (odgovor zabranjenoj-27)

((nastavak razgovora započetog na mom prethodom WGBlogu))

...
Zabranjena27 ljubavi, količina informacija znanja i umjeća da bi se razumjelo ovako nešto sažeto rečeno je pomalo izvan uobičajenog načina razmišljanja, to je jedan poptuno novi sustav razmišljanja, (nova misaona paradigma), u kojem je čovjek postavljen, tj,postavlja sam sebe u poziciju savršenog kreatora svojega života.
To je samo početak 'priče'!

Istina je Zabranjena27, da je to na nivou teorije i same vizije lako, zapravo puno lakše domisliti i spoznati svoju Ideju kao Moguću Ideju. Puno je kompleksnija stvar realizirati svoj život takvim. Puno je kompleksnija i zahtjevnija stvar svoja osobna promišljanja pretvoriti u Delanje. Pretvoriti svoje Domišljotine u praktične NOVE FORMULE - to zahtjeva puno puno puno misaonog (intelektualnog) rada.
Za takav intelektualni zahvat nije dovoljan jedan mozak u glavi jednoga čovjeka. Za takav posao pretvaranja VIZIJA u pragmatične FORMULE koje ja mogu prvo primjeniti u mome životu,( pa onda i svi drugi ljudi koji požele) - eto to je posao kojim se bavim Zabranjena27.

Osim samog bavljenja time kao VIZIJOM koja je pretočena u FORMULE, potrebno je, što ja uvijek činim, prvo te FORMULE primjeniti na sebi. Dakle ja svoje VIZIJE prvo pretvaram NOVE FORMULE, pa onda te NOVE FORMULE isprovbavam na sebi samom!
Previše je pustih teoretičara sociologije, psihologije, ekonomije, filozofije i svih ostalih ''logija'' koji se bave razmišljanjima kao mentalnim konstrukcijama!

U mentalnim konstrukcijama baziranim na statističkim istraživanjima života Drugih ljudi (izuzimajući sebe kao istraživača) moguće je sve, moguće je svakojake rezultate i svakojake zaključke dobiti - ALI!!
Kada znanstvenike upitam: '..kako vi tu svoju teoriju upotrebljavate u osobnom životu..'' onda je odgovor najčešće tipa: '.... ma neeeee, to je samo moj znanstveni rad, ... pa život je i tako nešto drugo...''
Eto to je najčešći odgovor znanstvenika koji se bave društvenim pitanjima i pitanjima organiziranja života ljudi i pitanjima ekonomije u društvenom životu pojedinih dijelova Ljudske zajednice na Zemlji.
Većina njih 'domisli neke teorije' koje niti sami oni ne razumiju, niti ih mogu opisati običnom normalnom svakodnevnom čvjeku. Većina uzima misao kao alat ali i kao sredstvo!
Ja se bavim promišljanjima, domišljanjima, analizama i sintezama svojih misli sa uvijek jednom TEMELJNOM povratnom namjerom, a to je da sve što sam domislio, da sve bude provjerljivo u praksi, u svakodnevnom životu.
Za taj svakodbevni život koristim dvije temeljne misono filozofsko pragmatične reference koje su uvijek i jedino Ljubavi Sloboda, a za praktičnu provjeru koristim odgovore na dva pitanja: Da li mi je ovo donijelo NOVO ZNANJE i/ili NOVO UMJEĆE!

Evo Zabranjena27, to je ukratko odgovor koji sam ti ostao dužan na mom prethodnom WEBlogu.
Volim sebi i drugima zapisati odgovore na svako pitanje, jer pitanja su veoma dragocjena!
Pitanja koja sam sebi postavljam ili još važnije, pitanja koja mi drugi ljudi postavljaju su za mene pravi BISERI kojima se obožavam baviti.
Svako, baš svako najteže i najkomliciranije pitanje koje su mi do sada ljudi, mnogi ljudi postavili, za mene su pravi Dar.
Hvala vam generaciji online, na svim pitanjima koja ste mi postavili.
Posabna zahvala jednoj Barbari, koja mi je postavila najviše pitanja, cijeli maraton pitanja zapravo!

ps:
Sada maratonci trče počasni krug!
Povremeno se zapušu, povremeno se uzdišu od grmfljanca u trbuhu proizvedenog prijašnjim Vizijama i Teorijama, ali to je TO, koliko god u trenucima dok traje zna biti i pomalo pojedincima neugodno čak!
:)
ne brišem, niti nalijevo! a nit' nadesno ;) Centar!

Uredi zapis

04.02.2006. u 18:42   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

globalna bilanca


Nakon liberalnog, sazrelo je vrijeme za harmonični mrežni kapitalizam!
[mlj_2006]

Civilni kapitalizam online!

Uredi zapis

04.02.2006. u 14:55   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

zipanje


Ako je jedna napisana riječ tisuću misli i ako je jedna slika tisuću rijeći, onda je jedna ispjevana pjesma tisuću knjiga, a otpjevana kreirana pjesma tisuću biblioteka!

[ljmˇ_3.2.2006]

je pa da :))

Uredi zapis

03.02.2006. u 23:20   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Milovanje JASNOĆM i baženje JAKOŠĆU ... ti zapravo htjedoh reć

Pisanje je zato uvjek, pitanje naštelavanja korpuskularnih elementa, misaonih koncepata i ostalih krekekata!
:D :D :D

Sve je ostalo lako naštelati ali KREKEKATI, e oni su jebeno ŠigiMigasti!!

E taj jebeno suptilni ŠigiMigasti elemenat, on je toliko jedistven Ljubavi, toliko je mikronski suptilan, da tek u trenucima kada napišeš nešto što tebe samu iznenadi OTKUDMITO!! - e to je ta glaszba svemira.

Kažem ja GLASZBA!

Glaszba svemira je pravi zapis toga kako ja čujem i zvukove i riječi i titranje poruka koje miluju JSANOĆOM i koje blaže JAKOŠĆU!!

Milovanje JASNOĆM i baženje JAKOŠĆU, to je to što ti zapravo htjedoh reć!
:))
Eto, tako misao sagledava sebe samu.
:)))
lalalalal laaaaaa:))
Sada si prekopiram ovo ''
Milovanje JASNOĆM i baženje JAKOŠĆU'' i znam da sam opet na lijepom mjestu mojih misli! To je mjesto na kojem MOJE BIĆE = 'JA' misli sebe samo, ali ne usamljeno i u samoći, nego samo kao kreator kreacije koja kreirajući sama sebe postaje sve više ono što već Jest.
Ljubav koja ljubavljuje sebe.
Sloboda koja sloboduje seebe..
YES :)*

[ljm_2006]

Uredi zapis

02.02.2006. u 10:46   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

Sretna vam Qineska nova 4703 nova godina!

Sretna vam Qineska nova 4703 nova godina! Kažu da će ova nova 4703 godina biti godina u kojoj će ljubav i posao cvjetati.

Dakle od danas si pišite u kalendare 01.01.4703.

Ma znao sam ja da sam puno stariji nego što to izgleda ovako na prvi pogled.
:)*
generacija online godine 4703, e pa da tako može, jer ovo što vi radite online doći će do mozgova društveno.političke.civlizacije kad shvate da se MALO MORAJU POŽURITI u osvještavanju nekih ''sitnica''.
:D

Uredi zapis

28.01.2006. u 19:27   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Nakon sinhrologije, HARMOlogija: Zemlja, Ljudi, Hoby, Raj u Swemiru


Kada bi svi ljudi svoj HOPBY pretvorili u SVOJ ŽIVOT, ovaj bi svijet bio Raj u Swemiru, što on zapravo i jest.

Ja znam kako se to ČINI.
:)
World
W
Web

www, je ta informacijska mreža
bez www-a nije mi bilo moguće dovršiti proces sinhroLOGIJE zamjenio sam, kao što vidite
procesom HARMOlogije

SinhroLOGIJA je bila samo međufaza u kojoj su se sinhroniciteti događali povremeno i slučajno.
HARMOlogija je aktivni proces Kreatora koji kreira sebe, svoju viziju.

Sam sebi sam zapisao [- Član od 07.11.2002.-] dvijetisuće druge godine puno smjernica, kao npr prvu smjernicu:
Opiši osobu koju želiš upoznati. Koje osobine su ti najprivlačnije?

Senzibilnost u opažanjima, Spontanost u komunikaciji, Otvorenost u mišljenjima, Logičnost u zaključivanjima, Zainteresiranost prema novome, Duhovnost i širina, Ne-običnost i ne-standardnost, Istraživačkog duha u svakodnevnom životu, Kreativnost u izricanju sebe, Slobodnoga duha.

Drugo:
Koje navike te kod drugih najviše iritiraju?
he, pa kakve ja veze imam s drugima :)) u drugima vidim Ljubav, a sve ostalo ne vidim, a ako to neljubavno pokušaju naturati meni, gurati mi se ... e pa nema, neće ići, papaaaa, ja volim Ljubav u Tebi :))

i treće:
Kakav je tvoj pogled na duhovnost, i kako se to odražava na tvoje stavove?

Ritam mojih otkucaja je Rezonanca Jedinoga Srca. Ono kuca u svakome; u svemu i mijenja se. Uskladio sam svoje otkucaje sa sobom samim. Tu je Početak, a kraja nema jer je dio Trajanja . Ritam mojih otkucaja je Rezonanca jedinoga srca.

Rezonanca svih srdaca, svih svemira, svih jednostavnosti osmjeha mirnoga pogleda, razdraganosti postojanja djeteta.


p.s.a.csz
djeca zemlje
djeca swemira
hoby koji živi

Uredi zapis

28.01.2006. u 18:54   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

Društvena ''?''LOGIKA''?'' - moja svinja kao kućni ljubimac je NERAVNOPRAVNA!!!


Evo malo prije mi mama priča, dok sam tu po dvorištu neko lišće čistio i premetao ga dolje u vrt (da ne bude blatni prilaz) ..., mama mi kaže onako usput da su kaznili sa 500 kuna jednoga čovjeka(kažu na TV) zato što je ubio svog psa?!

I još mo mama kaže da će se morati neki UGOVOR s nekime iz DRŽAVE sklopiti da bi čovijek mogao držati doma psa ljubimca!(valjda i to košta 500 kuna ili nisam dobro skužio mamu, ona sve to u jedno ispričala, nemaveze).

E pa sad se ja pitam, jer imam Bebupasicu, Beba je zovem, pitam se kako da je zaposlim da si ona sama zaradi neku lovu pa da se sama prijavi državi i da si plaća socijalno i mirovinsko možda !?
Beba živi isključivo u mome dvorištu, i jedino vrijeme šetanja u kojem ona koristi GRADSKU infrastrukturu(asfaltnu csetu javnu) jest kasno poslije ponoći, najčešće oko dva u noći. Tada Beba i ja šećemo i njuškamo Gradom (u ostalo doba dana bebe nema u gradu, a i mene samo rijetko, (kada idem malo na socijalna druženja ili obaviti neke posliće oko banke ili u neki šoping).

Da si sada postavim pitanje koje mi je zapravo ISKRSNULO i na koje neznan logičan odgovor:

Ako čovijek ima Svinju, svinju može ubiti i pojesti! (pregeda meso kod veterinara i ako je zdravo pojede je)
- dobro to je jasno!

E sada dolazi teže pitanje:
ZAŠTO ČOVIJEK NE SMIJE UBITI I POJESTI SVOGA PSA??
ili
Zašto čovijek ne smije ubiti i pojesti SVOJU MAČKU??

Po čemu je SVINJA manje vrijedna od PSA ili MAČKE???
Ili po čemu je TELE manje vrijedno od PSA ili MAČKE??

Postavljam si ovo pitanje - ako ja sebi nabavim SVINJU KAO KUĆNOG LJUBIMCA (ima onin malih slatkih), da li ja tu moju svinju na lancu ili kao Bebupasicu bez lanca smijem šetati noću po Puli??

Jebomeludašlapa ako je meni ta '?'logika'?' društva jasna.
S druge strane MENTALNO ili EMOCIONALNO maltretiranje i iživljavanje i nad životinjama i nda djecom - s to se tolerira- i to na najsuptilnije načine, od strane mnogih koji su .... a a jooooj koje je ovo besmisleno de.o.o. uređenje društva, i to ne samo rvacki lokalno, nego i internacionalno!!
S jedne strane €uropa potroši toliko love na pse i mačke da bi mogli nahraniti trećinu afrke,a s druge strane NETKO NEKOGA OD NEČEGA BRANI ,,, a niti znaju OD KOGA niti znaju OD ČEGA ,,,, a najmanje ih je briga ZAŠTO TO ČINE!!??

evga!
takio generacio online, kako je inače__?
kod nas u puli neka kišica rominja ali nije hladno
mirno zimsko veće polako tiho njanja se i uvlači, a dan ode polako na spavanje
:)

ps.
Možda je u ovoj civilizaciji zemljana došlo vrijeme da svaka Krava prvo, odmah po svom rođenju, potpiše UGOVOR S DRŽAVOM, i UPLATI SI ŽIVOTNO OSIGURANJE?

joooj ludnica od ''logike.d.o.o.'' i ''logike.d.d.'', a možda ja ipak nešto bitno ne razumijem po pitanjima 'moralnih principa ovoga društva'!

Uredi zapis

28.01.2006. u 16:36   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar