ljepotamisli Ja :)© [2002 - Ljubav riječi] [2006: ZIDNE NOVINE OgaOga

Izvorna Ljudska priroda je veselo Dijete koje se smije i raduje i stvara i ljubi, oslobođeno od mentalnih mastrurbacija nepostojećih mrtvih glasova iz nepostojećih glava davno neživih dogmatskih misli.
[ljepota misli 2005]


Komentar je nastao temeljem citata Leice:
** "Ljudsko biće trpi jad i razočaranje. Žrtva je nerealnosti. Živi u vremenu, ali vrijeme je fikcija, te tako ne živi u apsolutnom smislu. Pa ipak, zakopana duboko u njegovom mikrokozmosu, sićušna je iskra ostatak prvobitnog Izvora. I ako ta sićušna iskra još nije potpuno uništena, poziv odzvanja u njemu, poput glasa iz daljine; poziv da se vrati
izvornoj prirodi, koja još uvijek postoji u svojoj nekadašnjoj slavi, i u kojoj Duh može djelovati, i djeluje."
Iz: The Living Word - Catharose de Petri


Lijepe Vam misli generacijo online :))

Kada netko kaže 'voditi ljubav' to je isto kao da kaže 'voditi bijes' ili 'voditi radost' ili 'voditi ljutnju' ... što je naravno besmisleno.

Ljubav je osjećaj koji se ne 'vodi', nego koji se osjeća. Ljubav je emocionalno, energetsko, kemijsko, misaono,... stanje čovjeka u njegovom tijelu.

'Radnje' koje se čine u stanju ljubavi ili nekog drugog stanja, jesu produkt tog stanja.

Bilo koje normiranje radnji koje se čine u stanju ljubavi je samo pokušaj NORMIRANJA i NAMETANJA PRAVILA, ili samo pokušaj razumjevanja istog.

Ako je izvorni pisac ovoga teksta fra Rađa, onda je njegovo poznavanje 'radnji' koje se čine u stanju ljubavi dvaju Bića koja su Ljudi, samo teoretskog tipa, prožeto DOGMAMA i PRAVILIMA koje su neki drugi neznalice napisali prije njega.

To ne znači da fra.Rađa možda nema osobno iskustvo seksualnog uzbuđenja prema nekim drugim, nematerijalnim i nematerijalnim entitetima.
To je priča za sebe, koja je teško primjenjiva na Ljude - osim onih ljudi koji svoju seksualnost odbacuju kao nešto neljudsko.

---------------------------
Moj komentar je nastao kao odgovor na doje navedeni tekst koji je prenijela Morskapjena 20/08/2005:

** Voditi ljubav nije grijeh, ali je grijeh činiti blud. Vođenje ljubavi uvažava zahtjeve koje ljubav stavlja pred one koji joj se do kraja predaju, u protivnom se radi o bludu. Upustiti se u vođenje ljubavi znači povući sebe i voljenu osobu u emocionalni i duhovni kovitlac – ali unutar zaštitite koju osigurava moralna i društvena dopuštenost tog čina, institucija i sakramentalnost braka. Inače stvar izmiče kontroli - kovitlac počinje iscrpljivati ljubav – i postaje očito o čemu se zapravo radi. Vođenju ljubavi i onom što se čini da je to - zajedničko je da se dvoje do krajnjih granica jedno drugom otvaraju, do krhkih struna vlastite intime – i tada ako su oslonjeni samo na nestalnu, neformaliziranu, od Boga ne blagoslovljenu emociju ljubavi – plodovi postaju gorki: razgolićenost duše vapi za čvršćom zaštitom. Ako zaštite nema suočavaš se s apsurdom: više ne možeš bez onog kom si se predao, a ne možeš više ni s njim. Odeš li iz veze, ostaje ti neutješiva nostalgija. Ostaneš li, preostaje ti zatomljivati vlastitu bespomoćnost novim emocionalnim poticajima – dokle god je to moguće izdržati. Dok ti sve nedozlogrdi i ljubav se ne pretvori u svoju suprotnost. Voditi s nekim ljubav, znači svim svojim bićem biti uvjeren da je to to; podrazumijeva temeljiti «da» onom kog volimo – do te mjere temeljit da ga čuje Bog, crkva, društvo, zakoni, rodbina. Svi moraju čuti, a zakonita vlast ga i prihvatiti, jer svatko od nas je dio svih. Tek takav obostrani «da» njih dvoje s njihovim korijenjem daruje jedno drugom. Tek tad nebo i zemlja ih bodri i čuva. Da skratim: blud je kad te izluđuje ono što te uzbuđuje; a ljubav - kad ti to donosi mir.**

Između osobnog 'sviđanja' i 'nesviđanja' slobodan čovijek će uvijek braniti SLOBODU, a neslobodan čovijek će braniti 'društveni moral'.

Lijepo Misli generacijo online.
:))

Kada sam bio mali, i još malo prije toga, nisam pojma imao da znam sve što treba znati(jer mi to nisu znali reći).
Uvijek su mi govorili i obraćali pažnju na nešto što neznam ... a to zapravo niti nije bilo važno znati.

Kada sam bio malo manje mali, tada ne samo da mi nusu znali reći da znam sve što treba znati, nego su mi često govorili da NEZNAM NEŠTO ... i čak su mi zbog toga upisali neku kaznenu brojku u neki dnevnik!

Kada sam bio još malo manje mali, a malo više veliki, shvatio sam da mi nikada nisu rekli da ZNAM SVE ŠTO TREBAM ZNATI ... i da si samo trebam dozvoliti, sve to što ZNAM NA MOJ NAČIN ... da si trebam dozvoliti to POKAZATI i to ČINITI ... na način na koji je to MOJE JEDINSTVENO ZNANJE.

Sada znam da znam crtati i slikati i to ne bilo kako, nego savršeno.

:))

Inteligencija je mentalna karakteristika koja se sastoji od sposobnosti za učenje iz iskustva, prilagodbe na nove situacije, razumijevanja i korištenja apstraktnih pojmova, i korištenja znanja za snalaženje u okolini.

Iako se definicije inteligencije razlikuju, teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost.

Smatra se da je inteligencija kombinacija urođenih karakteristika živčanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem.

Sam termin inteligencija potice od latinske rijeci "intellegere" koja znaci shvatiti, razumjeti.

....
LjuboMORA, posesivnost - to je ono što je NAJTEŽE u sebi spoznati i još teže u sebi razriješiti, osloboditi se TOGA.
To je veliki zadatak, jer su nas jedonstavno tako naučili. Ljubav je uvijek bila 'dozirana', ograničena, nedostatna. Uvijek smo se morali biriti za malo više ljubavi.

Opet su korjeni u odnosu naših roditelja prema nama. Uvijek smo osječali da nam ne daju dovoljno ljubavi, pažnje i nježnosti. To su njihove veoma suptilne nesvjesne igre, kojima su kupovali našu
naklonost i našu pažnju i naše dobrovoljno robovanje njihovim željama.

Koliko god to ne izgleda povezano s ocjećajem ljuboMORE kasnije - to je samo neznanje o korjenima ljubomore.
Trgovanje našom dobrotom, kupovanje i trgovanje 'ljubavlju' koje za nas kao klince nikada nije bilo dovoljno - jer i naše starce nije nitko volio dovoljno kad su oni odrastali, pa su i oni rasli
defektni za svu onu nježnost i svu onu pažnju koju su željeli a nisu imali.
Tako smo i mi rasli u okruženju u kojem smo uvijek željeli više ljubavi i više pažnje od onoga koliko smo je imali.

Kasnije se to preslika na odnose sa odraslim sexualnim partnerima.

Pošto nisam ja dobio dovoljno ljubavi onda kada je moja mama ljubav pokazivala prema mojoj sestri(bratu) - ja sam kao mali zaključio da ako ona mazi nju -
tada JA NEĆU DOBITI ONO ŠTO JA ŽELIM ... istu tu pažnju i istu tu nježnost.
Nije postojalo iskustvo u kojem sam ja znao da ću i ja dobiti dovoljno ljubavi bez obzira što mama tu istu pažnju iskazuje prema sestri - jer je
njena 'ljubav' bila ograničena. Mama je imala 20min ljubavi - i GOTOVO. Više od toga nije imala vremena, ni strpljenja ni želje da mi pruži iako sam ja TO JAKO ŽELIO.

Ponavljam slikicu koja je još mizernija u zadovoljavanju potreba za ljubavlju mene kao djeteta kada je u pitanju otac - jer naravno očevi su u našoj kulturi oni koji svoju ljubav ne pokazuju niti toliko. I taj segment se po sistemu
preslikavanja određenih sistema ponašanja preslikava na naše kasnije djelovanje prema partnerima.

Znači sada si zamisliš jedan dio tebe u koji je ugrađena neka automatika borbe za ljubav - JER LJUBAVI NIJE NIKADA BILO DOVOLJNO. Nježnosti nije nikada bilo dovoljno. Pažnje nije nikada bilo
dovoljno. Podrške nije bilo nikada dovoljno. Cijeli taj paket NEDOVOLNOSTI LJUBAVNOG PONAŠANJA prema meni, tebi, većini ljudi u našoj civilizaciji je EMOCIONALNO bolan i emocionalno
zahtjevan kasnije.

S NJENE strane, u njen korpus duboko usađenog djelovanja ugrađeni su njena mama i njen tata ( i ostali emocionalno bliski ... braća i sestre npr.).

Dakle.
Kasnije kada se dvoje ljudi susretnu, veoma je zahtjevno imati na okupu minimalno 6 ljudi!!! TI, ONA, tvojaMama, tvojaTata, njenaMama, njenaTata.
Da se ograničimo samo na taj minimalni minimum.Ako se tome doda, da u tebi postoje barem 3 segmenta u kojem je jedan Dječačić, jedan Pubertetlija i jedan Muškarac , a u njoj jedna
Djevojčica, jedna Pičkasrednjoškolka i jedna Žena - tada je stvar još mao KOMPLICIRANIJA - JER NEZNAŠ TKO ŠTO TU RADI I KO KOGA ZAJEBAVA I KO BI
KOGA POŠEVIO!!!

Možda izgleda kao zafrkancija, ali zapravo uopće nije. Ja u sebi vidim i moga Tatu koji u nekim trenucima
'iskoči' vani i preuzme inicijativu i moju mamu koja 'iskoči' vani i preuzme inicijativu - a ISTO TO JE I SA NJENE STRANE.

Kada se stvar još malo UMNOŽI - stvar sa tim intimnim odnosima je zapravo JEBENA ... jer kako god okreneš - UVIJEK JE TO CIJELI GRUPNJAK od STOLJEČA SEDMOG na ovamo. Svi bi se meni popeli na ku*rac i jebali skupa samnom, i svi bi se u njenu picu uvukli i jeb*ali se skupa sa njom ... e paaaa.... kad bi to bilo u kurcima i u picama ... ali nije - CIJELA TA
JEBAČ*INA JE U NAŠIM GLAVAMA.
I tebi se baš neda jebati njenu babu ili njenog strica iz prije tri generacije ... a njoj se baš neda ševiti se sa nekim zajebanim tvojim pradedom ... od koga ti ili ona vučete 'uobičajeno' naučeno ponašanje.

A svi bi se ševili ... a nezna se TKO KOGA.

:)

misleća generacijo online

Tjekom života svaki čovijek UČI.
Uči ovo, uči ono, iz raznoh škola, knjiga, događanja ... uči uči i uči (čak i onda kada nezna da uči).
To je ogromna količina inforamcija koje pojedini mozak uskladišti na neki svoj kemijslo električni način. Postoje neke ZIP funkcije u glavi čovjeka kojima se veliki paketi informacija uskladištuju na malom prostoru.
I što se onda desi?
U nekim životnim trencima, potaknuti nečim izvana - odjednom se desi proces DEKOMPRIMIRANJA neke velike baze podataka koja unuta, tu negdje u glavi čući.
UNZIP se raspakira ponekad očekivano, a ponekad potpuno neočekivano ... i tada poteku sjećanja, i tada neke davne slike izranjaju opet na svjetlost svjesnosti.
Neke čudnovate sinteze i spoznaje se samo eto pojasne.

Neki ljudi vole njegovati stalno bivanje u prošlim sjećanjima, a neki ljudi nikada ili gotovo nikada ne pozivaju stara komprimiranja sjećanja u svoju sadašnjost.

Ma zapravo uopće nije to ono što sam htio kao važno napisati ... htio sam si postaviti pitanje - KOLIKO MI KAO CIVILIZACIJA, kao skup pojedinaca koristimo prenošenje ZNANJA i UMJEĆA sakupljenih iz života na nove generacije.
Živa ŽIVOTNA ZNANJA pojedinca!

Nekako mi se čini, da smo jako rasipni i u tome kao i u svemu ostalom. Nekako vidim da su komprimirana korisna znanja pojedinaca NEISKORIŠTENA, zapravo često odbačena. A istovremeno se mladuncima nameće štrebanje bezveznih činjenica sa toliko nepotrebnosti.
Nekako mi se čini da je cijeli taj koncept znanja iz života, živog znanja premalo stavljen u neke 'mjerne' sustave vrednovanja na neki zdravi način.

A drugo važno pitanje je koliko mi kao pojedinci UČIMO OD NOVIH GENERACIJA nova znanja i nove tehnologije.

Mislim da u tom nekom načinu i smislu prenošenja znanja ... mislim da u tome postoje VELIKE ORGANIZACIJSKE RUPE.
Cijela nam je civilizacija ko neki francuski sir sa veeelikim švicarskim rupama.
:)

misleća generacijo online

Hipothalamus je mala moždana struktura što zauzima jedva 1% ukupnog volumena mozga.

Pa ipak, taj mali dio međumozga izravno nadzire niz životno važnih funkcija:
1.tjelesnu temperaturu,
2. srčano bilo i krvni tlak,
3. osmolarnost plazme,
4. hranjenje i pijenje,
a uz to upravlja aktivnošću autonomnog živčanog sustava (preko hipofize) i endokrinog sustava.

Štoviše, hipotalamus ima važnu ulogu u emocijama i motivacijskim stanjima.

Putem hipotalamusa očituju se i naši osjećaji i uzbuđenja (afekti) vidljivim vanjskim znakovima.
U veselju srce brže zakuca i malo se poveća arterijski krvni tlak, u kožu dolazi više krvi, mišićni se tonus povećava, itd.
U strahu pak srce nepravilno radi, zjenice se prošire te nastaju drhtanje mišića, znojenje, itd.

Hipotalamus upravlja endokrinim i autonomnim sustavom i omogućuje održavanje homeostaze, tj. postojanog stanja i sastava "unutarnje okoline" organizma.

Hipotalamus informacije prima IZRAVNO iz unutarnje okoline, a na nju izravno i djeluje.
I drugi dijelovi mozga sudjeluju u održavanju homeostaze, ali uglavnom NEIZRAVNO - ili djelujući na hipotalamus, ili potičući one oblike ponašanja što utječu na neka zbivanja u vanjskoj okolini organizma, pa time i na stanje unutar organizma. Npr. kad vam je hladno, uključite grijalicu i tako hipotalamusu pomognete da održi postojanu tjelesnu temperaturu.

Hipotalamus je JEDINI DIO MEĐUMOZGA vidljiv na bazi mozga, gdje njegov položaj naznačuju tri strukture: chiasma opticum, pepeljastosiva izbočina što se nastavlja u držak hipofize (infundibulum), te corpora mamillaria.
Hypothalamus oblikuje donji dio stijenke III. moždane komore i njezino dno.

Naime, lijevi i desni hipotalamus spojeni su u dnu komore, a uz taj dio hipotalamusa pričvršćena je posebnim ljevkastim drškom (infundibulum) hipofiza - glavna endokrina žlijezda, što upravlja radom svih ostalih endokrinih žlijezda.

To bi nekako značilo da je naš procesor HIPOFIZA, a cijeli RAM je smješten u nesvjesnom HIPOTALAMUSU međumozgovnom.
Nije nikakvo čudo da su znanstvenici pomislili da smo mi razumna bića, osim, što to nema nikakve blage veze s istinom.

JEDNOPOSTOTNI LJUDI.
:)))


Pojedine informacije o stanju u organizmu dolaze živčanim putem ili krvlju do hipotalamusa. Hipotalamus luči neurohormone koji putuju duž aksona kroz držak hipofize (infundibulum) i potom se izlučuju u krvne žile prednjeg režnja hipofize (adenohipofize) i stražnjeg režnja hipofize (neurohipofize).

No, pritom razlikujemo dva zasebna sustava. Jedan sustav djeluje izravno na ciljne organe u tijelu (hormoni se izluče izravno u sistemski krvotok u području neurohipofize - npr. ADH i oksitocin koje stražnji režanj hipofize tada pohranjuje i izlučuje), dok drugi sustav na ciljne organe djeluje neizravno, nadzirući aktivnost adenohipofize.

Tako hipotalamus regulira izlučivanje prednjeg režnja hipofize, a prednji režanj hipofize kontrolira rad štitne žlijezde, kore nadbubrežne žlijezde i gonada.


Slika 2. Djelovanje hipotalamusa i hipofize: 1 hipotalamus; 2 držak (infundibulum); 3 stražnji režanj hipofize (neurohipofiza); 4 prednji režanj hipofize (adenohipofiza); 6 glomeruli bubrega; 7 i 10 mliječne žlijezde; 8 glatki mišići maternice; 9 kosti, tkiva; 11 testis; 14 jajnik; 15 štitna žlijezda; 16 nadbubrežna žlijezda

A ŠTO JE S NAMA KOJI NEMAMO MATERNICU?
Uffff :))))


Čitav taj proces reguliran je mehanizmom povratne sprege.
U hipotalamusu se nalaze i centri koji s ostalim centrima reguliraju emocionalni život i pamćenje.

Hipotalamus je moždano područje što integrira različite osjetne, motoričke i autonomne reakcije u cjelovite oblike ponašanja. Većina tih oblika ponašanja tipična je za izražavanje emocionalnih i motivacijskih stanja. Stoga možemo zaključiti da se integracijska uloga hipotalamusa sastoji u usklađivanju emocionalnih stanja s načinom njihovog izražavanja ponašanjem.

-----

Pa logično je da nam je centar u centu izmeđumozga :)))

I Ljudi i Životinje imaju mozak.
U tom mozgu imaju neke misli.
Te misli su ljudi naučili od starijih ljudi, a životinje od starijih životinja.
Kod nekih životinja je običaj, da stariji mužjak ubije mlađega, sve dok je jači od njega.
Kod nekih ljudi je običaj da mentalno i emocionalno ubijaju mlađeg mužjaka iz svog krda, sve dok su financijski ili fizički ili emocionalno jači.
Najčešće ljudski ljudi ne pojedu svoje potomke direktno, nego ih pojedu i ubijaju indrirektno.

TI SI MOJ SIN.
Moje vlasništvo.

U našem jeziku ne postoji neposvojni oblik 'moj sin'.
Eeee moj sine - uzečica je kojoj stariji pokazuje svoje vlasništvo nad mladuncem (spol doista nije bitan).

Vlasnički odnosi civilizacije ljudskih potomaka zapadnoga ( a i istočnoga tipa) satkani su na vlasničko posjedničkoj strukturi starijih zemljana nad stokom sitnog zuba, krupnog zuba, ženom, i naravno djece.

MOJE IMOVNO STANJE:
Imam tri svinje, jednu ženu, troje djece, stan u zagrebu i vikendicu u crikvenici.:))
Oko održavanja svoga vlasništva imam malo troškova, jer sam organizirao tako da pojedini elementi moga vlasništva održavaju druge elemente moga vlasništva.
Samo ponekad platim popravak glave ili poneke šrine koja curi i nešto antibiotika za svinje.
Uglavnom su mi troškovi mali.
Imam trajni ugovor nad njima.
Doživotni.

:))

Pa da... sjećam se da je bila jednostavno božanski predivna.
Sočna i blago crvena u tom jutarnjem polumraku.
Kad sam je dodirnuo usama osjetio sam svu suptilnu strukturu njene vlažne površine, a kada sam je jezikom lagano dodirnuo, samo onako ... lagano lagano jezikom ... kroz cijelo tijelo mi je prostrujao neki slatki titraj. Čista jutarnja milina u tijelu.
Jednostavno nisam mogao odoliti, nisam mogao više niti trenutka čekati.
Pohlepno sam je kušao onako obuhvativši je punim ustima, upijao svaku kapljicu njenog soka, a na jeziku osjećao njene suptilne tanane žilice, svaku kapljicu i svako zadebljanje, kako se lagano lagano prepliću s mojim kvržicama i s mojom vlažnošću jezika.
Nije više postojala granica između mene i nje, spojeni nekim kapima, spojeni nekom čudesnom slasti ... sve je bio jedan predivni trenutak prožimanja uz harmonično blago povremeno oblizivanje usana i poneko blago mljack.

Bila je jednostavno predivna. Božanska.
Dugo sam i polako, veoma polako uživao u tim njenim sokovima koje sam osjećao duboko po cijelim ustima, svuda u grlu, duboko u cijelom mom biću. Postajali smo jedno, jedan veličanstveni trenutak postojanja ... i dao sam si riječ, da je nikada, nikada neću zaboraviti.

Ali jebiga ... vrijeme prolazi, čovijek krene nekim drugačijim putevima i jednostavno se eto desi da prođe puno, jako puno vremena a da je se niti ne sjetim, da se ne sjetim tih božanskih trenutaka otkrivanja njene sočnosti i svih tih užitaka koje sam u sebi tada osjećao.

Pa dobro, bio sam tada jako mlad, možda sam imao nekih trinaestak godina, i naravno da je čovjeku u tim godinama doživljavanje svijeta i pojedinih događaja koje proživljava prvi puta - JEDINSTVENO ... ali ipak... prvo iskustvo je nešto što čovijek ne bi smio tako lako zaboraviti.
Evo noćas sam je se ponovo sjetio - i dao sam si čvrsto obećanje, da ću i sutra otići kupiti još jednu lubenicu ... istina, ta nije kao Ona prva, koju smo bratić i ja maznuli tamo na susjedovom polju, u polumraku svitanja ... ta je bila Prva i Jedna, naš prvi gusarski nočni plijen toga ljeta.
Šuljanje po rosnoj travi između lubenica, vlažni i blatni i prljavi ko prasci ... sa svojim plijenom, sa Njom, zrelom i sočnom. :)))

Cijelu smo je morali poklopati, jer nismo doma smjeli baki doći doma sa lubenicom koja nije iz našeg, nego iz tuđeg polja.
Pa jebeš lubenicu iz svoje njive, tuđa je zna se slađa.(mislim da je taj cijeli slijedeći dan bio jako pun aktivnosti s unutarnjim crijevnim poslovima)

:))

- Iz gore navedenoga se dade zaključiti da je cijeli ovaj Svemir jedna velika lubenica, koja stalno raste, ali ne samo to, rastu i njene koštice, koje jednoga dana shvate da su veće nego jučer, iako im je metar ostao isti(jer je i metar rastao skupa sa njima, u lubenici).
- Pa se JOŠ iz toga dade zajljučiti - da je susjed imao jako gluhog psa, ili je možda čvrsto spavao jer se najeo starih bakinh čvaraka. :))
- Još puno uočenih znanstvebih pojava iz gornjeg eksperimenta dade zaključiti - ali nam se ne uklapaju u NAJNOVIJU TEORIJU 'SVEMIR JE LUBENICA' ... pa ćemo ih stoga zanemariti kao irelevantne.
- Promatrati čemo u daljnim eksperimentima odnose između LUBENICE - ČVARAKA - KOŠTICA i TELIĆA.
--------------------------
*TELIĆ je iz 'teorije o kupusu i zvjezdama', što je već objavljeno i dokazano na mnogim stručnim skupovima pa i na Našim stranicama
** PAS se još nije probudio, pa čemo i njega zanemariti
*** ONA je bila doista zamamna, i stvarno je eksperimentator uživao u svakoj jenoj kapljici, nekoliko puta
:))

mljmljmljmljmmmmljack :))

To otprilike izgleda ovako, koliko se sjećam.
Dignem se ja (iako mi srce spava) i krenem kod 'njih'. Malo puuutujem do 'njih' i konačno onako jutarnje mramoran stignem.
Boravim tamo kod 'njih' i tijekom tog boravka tu kod 'njih' uložim neku energiju .
Prođe mjesec dana i 'oni' meni izdaju 'potvrdu o uloženoj energiji'.
Onda ja sa tom 'povrdom o uloženoj energiji' odem u market i predam im lijepo tu moju 'potvrdu o uloženoj energiji'.
Ja sada nemam više 'potvrde', pa opet slijedeći mjesec idem kod 'njih' da im predam svoju energiju, a da meni oni izdaju 'potvrdu'. (sada ćek i potvrde ne izdaju na papiru, nego ih samo zapišu tamo negdje u neki kompjuter a meni daju pin).

E sada si ja nešto mislim.
Sakupljačko lovački ljudi su za zadovoljavanje svojih potreba uložili 2 sata svoje energije dnevno, što iznosi 60 sati mjesečno!

Kada ja idem kod 'njih' ja utrošim oko 180 sati plus svo ono putovanje i tako to ... pa mi dođe da ja utrošim svojih 200 sati energije mjesečno!

E sada meni tu nešto nimalo nije jasno!
Kažu da smo mi napredni a da su oni bili divljaci. Dobro, mi jesmo napredni, ali tko meni potroši mojih 140 sati energije?

Čitam neki dan, jedan naš ministar znanosti, intelektualac, hvali se kako dođe na posao u 5 sati a ode doma u 22 sata. Dobro, to razumijem, čovijek ima potrebu pobjeći od doma.
ALI!

Nešto s tom manipulacijom energijom nije u redu čini mi se. Izgleda da su gubici u sustavu prijenosa energije pojedinca preveliki?
'Njihanje' je toliko preveliko, da od tih 720 sati mjesečno čovjeku ostane jaaako jako malo!

Dobro jutro Njihači i Njihaljke :))

drma me ovo kolektivno besmisleno, jebiga, valjda će me i to proći, čim malo odrastem za svoje godine :)) šta kaže ono ... poslije kiše, pa me ono, pa me njiše :))) pa mi dođe da njištim

Kaže ONA njemu: Gdje su mi ključevi?

Kaže ON njoj : Ma koji jebeni ključevi ... pa uvijek ih negdje ostaviš u pičku materinu i ključevi, više mi je pun kurac ključeva i pičke materine i svaki me kurac drka za te jebene ključeve... di su ključevi od skladišta, di su ključevi od auta, di su ključevi od vikendice ...pa u pičku materinu i ključevi i paswordi i pinovi ... uvijek neki kurac ja moram negdje otključavati ... cjeli me jebeni život neko jebe ... otključaj ovo ... zaključaj ono ... e pa jebali te da te jebali ključevi ...#&%$#"%$$#


"KOLEKTIVNO NESVJESNO"
Malo si razmišljam ovih dana, naravno o ljudskim mislima, o načinima ljudskog promišljanja i ponašanja .. i svako toliko naletim na cijeli niz IZRAZA KOJI NEŠTO ZNAČE!, koji imaju neku kvalitetu društvene konvencije. Dogovorili smo se da postoji kolektivno nesvjesno (negdje od Frojda i Junga) i ... ono sada postoji.

I sada se ja pitam, ovako nekako:
Ako je čovijek razuman = to razumijem što znači.
Ako je čovijek u nesvjesti pa je nesvjestan = i to razumijem.
Ako čovijek djeluje kolektivno u nečemu pa je kolektivan = i to razumijem.

I sada kad si spojim KOLEKTIVNO + NESVJESTAN = onda mi to ispada da je nešto nepostojeće. On pizdi na Nju jer je kolektivno nesvjestan!!?

KOLKTIVNA NERAZUMNOST - to bi bilo jasno.
KOLEKTIVNO LUDILO - i to bi bilo jasno.
KOLEKTIVNA NEJASNOĆA - i to bi bilo jasno.
Ali KOLEKTIVNO NESVJESNO to bi bila samo neka konstrukcija kolektivno nametnutoga ponašanja pojedincu koje se pretvorilo u INDIVIDUALNO NERAZUMNO - jer ... dok on pizdi na te njene ključeve ... on nimalo nije u nesvjesti!
On je jako svjestan, iako ne razumije što ga je to raspizdilo - ali svakako NIJE ČOVIJEK U NESVJESTI, naročito ne u osobnoj kolektivnoj nesvjesti. :))

i jebali je ključevi, šta je baš danas morala ...
:))

Gledam prije neki dan ... kopam po netu ... i gdje god malo dublje 'zakopam' sve se svodi na to da su misaoni korjeni ove civilizacije još uvijek uronjeni duuuboko u 17 stoljeće.

Cijela ljudska filozofska misao i sve što je iz nje proisteklo ukorjenjeno je negdje u matematičko logičkoj linernoj misli ili u dogmatskoj poslušničkoj misli.

E sada, kada te misli okoštale davno umrle prošlosti ne bi utjecale na naš život sada, lako bi bilo reći .. aj dobro, ko ga jebe, ja živim danas ... ali u raznim kontaktima sa ljudima i ovdje na Iskrici i inače u životu ... isto je tako nekako ... kad god se malo negdje dublje 'zakopa' u neke osobne temeljne postavke o životu ... uvijek iskoči neka utvara, neka dogma, neki tabu ili neki 'zna se' sustav. Nezna 'on/a' zašto je to tako - ali 'zna se' da je to tako.

E onda ja uzmem lopate (sa moje Lopatarske glave) i počnem mlatarati sve dok mi ne otpadnu rogovi i dok god ne posustanem u tom GrmfGrmfanju. :))

E pa ... znalo se nekada kako se nekada trebalo misliti u skladu sa najvišim dostignućima misli toga vremena ... ali danas je neko novo vrijeme, pa nije logično da kroz novo vrijeme u svojim glavama nosimo stare misli?!

Svakoga trenutka u našem tijelu stvori se, naraste milijune novih tjelesnih stanica, a deset tisuća moždanih vlakana debljine su jedne vlasi ljudske kose.
Mi smo neka suptilna vodeno dlakava živa bića, neki suptilni titraj koji misli i zna da postoji - e pa jeboga ovca ... pa zar i misao ne bi trebala biti uvijek nova i uvijek novorođena.

Ovako, držanjem sebe zaljepljenim za misao koja je stara ... pa joooj to je nekako kao držanje smeća u glavi!
Meni se to držanje smeća u glavi nimalo ne sviđa i ko jebe stare misli ... kompostiranje starih misli je zakon.

E ... nisam rekao bacanje ... ne neee!

K O M P O S T I R A N J E.
:)

1) Postoji ZNANSTVENI način razmišljanja, uzmeš nešto, sasjeckaš i usitniš i pogledaš i vidiš.

2) Postoji FILOZOFSKI mačin razmišljanja, ništa ne uzmeš, nego samo MISLIŠ i misliš i misliš ... i iz toga ZA i PROTIV ... nešto domisliš.

3) Postoji POETIČNI način razmišljanja, koji koriste pjesnici i poneki mistici i ponekireligionisti, koji ne uzmu NIŠTA, kojii ne intelektualiziraju NIŠTA, nego jednostavno OSJEĆAJU i to napišu ili iskažu ili samo proživljavaju.

NE POSTOJI sinergična misao, misao koja je istovremeno i znanstvena i filozofska i poetična.

Ucjelokupljena misao.
3D misao.
:))

Pitam se koliki li je zapravo cijeli ledeni brijeg mladih ljudi kojima su potonule sve barke. Koji ne vide izlaza za sebe iz svog ovog nelogičnog civilizacijskog kaosa koji je eto tu oko nas.

Ma, zapravo, ja se cijelo vrijeme pitam - kome se mladi čovijek može obratiti - s kime popričati kad mu je frka u glavi?
Doma sa starcima ne može - jer su u kurcu.
U školi ili na faksu ne može - jer su nastavnici i profaći u kurcu.
S političarima - šala mala.
S duhovnim vođama - a to jesu kod nas dušebrižnici - e pa kada tu veeeeliki dušebrićnici prodaju bubrege a uvaljuju muda - a onda je to koma.
Alternativcima - oni su isti kurac drugo pakovanje - opet prodaju pokornost i da mu budeš ovca koja ga liže i koja mu daje novce.

KOME DA SE OBRATI MLADI ČOVIJEK?
Za psihiće - kao što to zapadnjaci rade - za to niti imamo love - niti je naš običaj.
Seoski starješine ne postoje (osim možda poneki predsjednik mjesne zajednice ).:)))

KOME?
Mladi čovek se može samo obratiti SVOME VRŠNJAKU - koji je isto tako sjeban i zbunjen i natripan ili nalokan (dobro ajde malo karikiram).

Kratak je put od zbunjenosti do droge ili besmisla i življenja 'ničega s ničim'...

Ja se samo pitam ... jer neki kurac globalno i lokalno i u mikro životima ne štma. Neke stvari su globalno ispremješane.

Globalni megatrend dvolične okoštale grube misli, misao koja se eto grčevito drži za LOVU i MOĆ.

Puno se toga pitam već dvadesetak godina - a sada vidim da se i mladunci od 20 slične stvari pitaju i da se poneki osjećaju slično kao ja nekad.